Žalba koju je 28. studenoga 2016. podnio Merck KGaA protiv presude Općeg suda (deveto vijeće) od 8. rujna 2016. u predmetu T-470/13, Merck KGaA protiv Europske komisije

(predmet C-614/16 P)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Merck KGaA (zastupnici: B. Bär-Bouyssière, Rechtsanwalt, S. Smith, Solicitor, R. Kreisberger, Barrister, D. Mackersie, Advocate)

Druge stranke u postupku: Europska komisija, Generics (UK) Ltd

Zahtjevi

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

ukine točku 1. izreke presude;

poništi članak 1. stavak 1. i članak 2. stavak 1. Odluke i njezine članke 3. i 4. u dijelu u kojem se odnose na Merck;

podredno, oslobodi Merck od kazne ili je smanji;

ukine točku 2. izreke presude i naloži Komisiji snošenje vlastitih troškova i plaćanje Merckovih troškova, vezanih i uz prvostupanjski postupak i uz ovu žalbu.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Žaliteljev prvi žalbeni razlog temelji se na tome da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je utvrdio da nagodbe o patentnim osporavanjima („NPO-i”), sklopljene između Genericsa (UK) („GUK”) i Lundbecka, čine ograničenja s obzirom na cilj prema članku 101. stavku 1. UFEU-a:

Kao prvo, žalitelj tvrdi da se Opći sud doveo u zabludu u pogledu primjenjivog pravnog standarda i pravilnog pristupa utvrđivanju mogu li se NPO-i kvalificirati kao ograničenja s obzirom na cilj, osobito s obzirom na pravna načela potvrđena u predmetu C-67/13 P, Cartes Bancaires.

Kao drugo, žalitelj tvrdi da je Opći sud pogriješio u tome što nije ispitao je li tekst NPO-a ukazivao na dovoljan stupanj štete.

Kao treće, žalitelj tvrdi da je Opći sud pogriješio u tome što je smatrao da su NPO-i ukazivali na dovoljan stupanj štete na temelju toga da su ekvivalentni sporazumima o isključenju s tržišta.

Kao četvrto, žalitelj tvrdi da je Opći sud pogriješio u tome što je smatrao da NPO-i ukazuju na dovoljan stupanj štete time što se njima izbjegavaju sudski sporovi s neizvjesnim ishodom.

Kao peto, žalitelj tvrdi da je Opći sud pogriješio u tome što je plaćanje GUKU-u na temelju NPO-a smatrao jednim od glavnih elemenata ograničenja s obzirom na cilj.

Kao šesto, žalitelj tvrdi da je Opći sud pogriješio u tome što se oslanjao na činjenične okolnosti koje nemaju veze s tekstom NPO-a kako bi potkrijepio utvrđenje ograničenja s obzirom na cilj.

Kao sedmo, žalitelj tvrdi da je Opći sud pogriješio u tome što je zaključio da su NPO-i u vezi s EGP-om prelazili opseg Lundbeckovih patenata.

Žaliteljev drugi žalbeni razlog temelji se na tome da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je zaključio da su GUK i Lundbeck bili potencijalni konkurenti u vrijeme sklapanja NPO-a:

Kao osmo, žalitelj tvrdi da je Opći sud pogriješio u tome što nije ispitao je li osam načina pristupa tržištu na koje je uputila Komisija bilo ekonomski održivo ili praktično moguće za GUK u dovoljno kratkom roku.

Kao deveto, žalitelj tvrdi da je Opći sud pogriješio u tome što je preokrenuo teret dokaza u pogledu mogućeg tržišnog natjecanja.

Kao deseto, žalitelj tvrdi da je Opći sud pogriješio u tome što je utvrdio da je činjenica da su stranke sklopile NPO-e relevantna za ocjenu mogućeg tržišnog natjecanja.

Kao jedanaesto, žalitelj tvrdi da je Opći sud pogriješio u tome što nije prihvatio da se ocjena mogućeg tržišnog natjecanja nije mogla uzeti u obzir prilikom ocjene „s obzirom na cilj”.

Žaliteljev treći žalbeni razlog jest taj da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je potvrdio novčanu kaznu koju je Komisija izrekla žalitelju:

Kao dvanaesto, žalitelj tvrdi da je Opći sud pogriješio u tome što je zaključio da je Komisija bila nadležna za izricanje novčane kazne žalitelju ili, podredno, za izricanje novčane kazne koja nije bila samo simbolična.

____________