Predmet C‑38/14

Subdelegación del Gobierno en Gipuzkoa – Extranjería

protiv

Samira Zaizounea

(zahtjev za prethodnu odluku

koji je uputio Tribunal Superior de Justicia de la Comunidad Autónoma del País Vasco)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Područje slobode, sigurnosti i pravde – Direktiva 2008/115/EZ – Zajednički standardi i postupci u području vraćanja državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom – Članak 6. stavak 1. i članak 8. stavak 1. – Nacionalni propisi koji u slučaju nezakonitog boravka predviđaju određivanje, ovisno o okolnostima, ili novčane kazne ili udaljavanja“

Sažetak – Presuda Suda (četvrto vijeće) od 23. travnja 2015.

1.        Prethodna pitanja – Nadležnost Suda – Identifikacija mjerodavnih elemenata prava Unije – Preoblikovanje pitanja

(čl. 267. UFEU‑a)

2.        Granična kontrola, azil i useljavanje – Politika useljavanja – Vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom – Nacionalni propis koji u slučaju nezakonitog boravka predviđa određivanje, ovisno o okolnostima, ili novčane kazne ili udaljavanja – Nedopuštenost

(Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2008/115, čl. 6. st. 1. i čl. 8. st. 1.)

1.        Vidjeti tekst odluke.

(t. 25.‑28.)

2.        Direktivu 2008/115 o zajedničkim standardima i postupcima država članica za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom, osobito članak 6. stavak 1. i članak 8. stavak 1. u vezi s člankom 4. stavcima 2. i 3., treba tumačiti na način da se protivi propisu države članice koji u slučaju nezakonitog boravka državljana trećih zemalja na području te države predviđa određivanje, ovisno o okolnostima, ili novčane kazne ili udaljavanja, s obzirom na to da te dvije mjere isključuju jedna drugu.

U tom pogledu, cilj je Direktive 2008/115, koji proizlazi iz njezinih uvodnih izjava 2. i 4., stvoriti učinkovitu politiku vraćanja i repatrijacije. Tom direktivom utvrđuju se, u skladu s člankom 1., zajednički standardi i postupci koje svaka država članica treba primjenjivati za vraćanje državljana trećih zemalja koji nemaju zakonit boravak.

Nadalje, članak 6. stavak 1. navedene direktive ponajprije određuje obvezu državama članicama izdavanja odluke o vraćanju u pogledu svakog državljanina treće zemlje koji nezakonito boravi na njihovu državnom području. Usto, kada je izdana odluka o vraćanju u pogledu državljanina treće zemlje, ali prethodno navedeni nije poštovao obvezu vraćanja, bilo da je nije izvršio u vremenu za dobrovoljni odlazak ili da nije odobreno vrijeme u tu svrhu, članak 8. stavak 1. Direktive 2008/115 obvezuje države članice, kako bi osigurao učinkovitost postupka vraćanja, da poduzmu sve potrebne mjere za provođenje udaljavanja odnosne osobe, odnosno, u skladu s člankom 3. točkom 5. te direktive, posebno njezin fizički prijevoz iz te države članice.

Iz toga slijedi da takav nacionalni propis ne ispunjava zahtjeve jasno određene člankom 6. stavkom 1. i člankom 8. stavkom 1. Direktive 2008/115. Mogućnost država članica da, u skladu s člankom 4. stavcima 2. i 3. Direktive 2008/115, odstupe od standarda i postupaka utvrđenih tom direktivom ne može dovesti u pitanje taj zaključak.

(t. 30., 31., 33., 35., 36., 41. i izreka)