Predmet T‑383/11

Eyad Makhlouf

protiv

Vijeća Europske unije

„Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Mjere ograničavanja protiv Sirije – Zamrzavanje financijskih sredstava i gospodarskih izvora – Ograničenja ulaska i provoza kroz područje Unije – Prava obrane – Obveza obrazlaganja – Očita pogreška u ocjeni – Temeljna prava“

Sažetak – Presuda Općeg suda (šesto vijeće) od 13. rujna 2013.

1.      Sudski postupak – Odluka ili uredba kojom se tijekom postupka zamjenjuje pobijani akt – Novi element – Proširenje prvotnih zahtjeva i razloga

2.      Pravo Europske unije – Načela – Prava obrane – Pravo na saslušanje – Pravo na pravičan postupak i djelotvornu sudsku zaštitu – Provedbena odluka o provedbi odluke o mjerama ograničavanja protiv Sirije – Zabrana ulaska i provoza te zamrzavanje financijskih sredstava određenih osoba i subjekata odgovornih za nasilnu represiju protiv civilnog stanovništva – Neobavještavanje o inkriminirajućim dokazima i neprovođenje saslušanja navedenih osoba i subjekata – Dopuštenost

(Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 41. st. 2. i čl. 47.; Odluka Vijeća 2011/273/ZVSP, čl. 3. i 4. i Prilog te Odluka Vijeća 2011/302/ZVSP, čl. 1. i Prilog)

3.      Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Mjere ograničavanja protiv Sirije – Zabrana ulaska i provoza te zamrzavanje financijskih sredstava određenih osoba i subjekata odgovornih za nasilnu represiju protiv civilnog stanovništva – Prava obrane – Obavijest o inkriminirajućim dokazima – Naknadna odluka kojom je tužiteljevo ime zadržano na popisu osoba na koje se primjenjuju te mjere – Povreda prava na saslušanje – Nepostojanje

(Odluka Vijeća 2012/739/ZVSP)

4.      Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Mjere ograničavanja protiv Sirije – Zabrana ulaska i provoza te zamrzavanje financijskih sredstava određenih osoba i subjekata odgovornih za nasilnu represiju protiv civilnog stanovništva – Prava obrane – Pravo na djelotvornu sudsku zaštitu – Obveza priopćavanja pojedinačnih i specifičnih razloga kojima se opravdavaju takve mjere – Doseg

(Odluka Vijeća 2012/739/ZVSP, čl. 27. st. 2.)

5.      Akti institucija – Obrazloženje – Obveza – Doseg – Mjere ograničavanja protiv Sirije – Zabrana ulaska i provoza te zamrzavanje financijskih sredstava određenih osoba i subjekata odgovornih za nasilnu represiju protiv civilnog stanovništva – Odluka donesena u kontekstu koji je bio poznat zainteresiranoj osobi – Dopuštenost sažetog obrazloženja

(čl. 296. UFEU‑a; Odluka Vijeća 2011/273/ZVSP)

6.      Europska unija – Sudski nadzor zakonitosti akata institucija – Mjere ograničavanja protiv Sirije – Zabrana ulaska i provoza te zamrzavanje financijskih sredstava određenih osoba i subjekata odgovornih za nasilnu represiju protiv civilnog stanovništva – Doseg nadzora

7.      Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Mjere ograničavanja protiv Sirije – Zabrana ulaska i provoza te zamrzavanje financijskih sredstava određenih osoba i subjekata odgovornih za nasilnu represiju protiv civilnog stanovništva – Ograničenje prava vlasništva i prava na poštovanje privatnog života – Povreda načela proporcionalnosti – Nepostojanje

(Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 7. i 17.; Odluka Vijeća 2011/273/ZVSP, čl. 3. st. 6. do 8., čl. 4. st. 3. t. (a) i čl. 25. st. 3. te Odluka Vijeća 2012/739/ZVSP, čl. 24. st. 6. i čl. 25. st. 3. t. (e))

1.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 20.)

2.      Kada je riječ o mjerama ograničavanja koje se sastoje u zabrani ulaska i provoza područjem država članica osoba odgovornih za nasilnu represiju protiv civilnog stanovništva u Siriji te u zamrzavanju financijskih sredstava i gospodarskih izvora tih osoba, ne može se u pogledu prava obrane, osobito prava na saslušanje, zahtijevati od institucija Unije da prije prvog uvrštenja imena osobe ili subjekta na popis kojim se nameću te mjere priopće razloge za donošenje odluka o njihovu uvođenju. Naime, prethodna obavijest bila bi takve naravi da bi ugrozila učinkovitost mjera zamrzavanja financijskih sredstava i gospodarskih izvora koje su određene tim odlukama.

Kako bi se ostvario cilj odluka kojom se uvode takve mjere, potonje moraju po vlastitoj naravi iskoristiti učinak iznenađenja i primijeniti se s neposrednim učinkom. U tim okolnostima, kada je riječ o Provedbenoj odluci 2011/302 o provedbi Odluke 2011/273 o mjerama ograničavanja protiv Sirije, kojom je tužiteljevo ime uvršteno na popis u prilogu Odluci 2011/273, zbog razloga koji su također vezani uz cilj Provedbene odluke i učinkovitost mjera koje su njome predviđene, tijela Unije nisu ni bila dužna saslušati tužitelja prije prvotnog uvrštenja njegova imena na popis u navedenom prilogu.

(t. 38.‑41.)

3.      Prilikom donošenja kasnije odluke, poput Odluke 2012/739 o mjerama ograničavanje protiv Sirije, u kojoj je tužiteljevo ime zadržano na popisu osoba obuhvaćenih mjerama ograničavanja protiv Sirije, nije moguće valjano se pozivati na argument o učinku iznenađenja koje proizvode te mjere.

S obzirom na to da, kao prvo, Vijeće nije prihvatilo nijedan novi dokaz, to jest dokaz o kojem tužitelj nije već bio obaviješten nakon svog prvotnog uvrštenja na popis osoba na koje se odnose mjere ograničavanja, u trenutku u kojem je njegovo ime zadržano na popisu osoba obuhvaćenih tim mjerama, da, kao drugo, Vijeće može saslušati tužitelja u svakom trenutku na njegovu vlastitu inicijativu, a da prije donošenja svake od kasnijih odluka nije sastavljen novi izričit poziv, ako nisu prihvaćeni novi dokazi u odnosu na njega, da je, kao treće, tužitelj tijekom više mjeseci imao prilike osporavati dokaze koji opravdavaju njegovo uvrštenje i zadržavanje na navedenom popisu i, naposljetku, s obzirom na to da je Vijeće objavilo obavijest dan nakon objave Odluke 2012/739, ne može se utvrditi postojanje nikakve povrede tužiteljeva prava na saslušanje.

(t. 42., 44.‑46.)

4.      Iako je u načelu potrebno izravno priopćiti odluku kojom se nameću određene mjere ograničavanja u okviru zajedničke vanjske i sigurnosne politike, pri čemu nije dovoljna samo objava u Službenom listu, sud treba u svakom predmetu ispitati dovodi li činjenica da tužitelju nisu osobno priopćeni razlozi za donošenje sporne odluke do njegove nemogućnosti da se pravodobno upozna s obrazloženjem sporne odluke i ocijeni osnovanost mjere zamrzavanja financijskih sredstava i gospodarskih izvora koja je donesena u odnosu na njega. Unatoč tomu što je Vijeće moralo tužitelja pojedinačno obavijestiti o razlozima koji opravdavaju zadržavanje njegova imena na popisu osoba na koje se odnose te mjere, u ovom slučaju navedeni uvjet nije ispunjen jer iz spisa proizlazi da je tužitelj bio u mogućnosti učinkovito se braniti od pobijanih akata nakon njihove objave u Službenom listu.

(t. 48., 50.)

5.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 60.‑66., 71., 72.)

6.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 80.)

7.      Zamrzavanje financijskih sredstava i gospodarskih izvora koje je u okviru zajedničke vanjske i sigurnosne politike nametnuto određenim osobama i subjektima odgovornima za nasilnu represiju protiv civilnog stanovništva u Siriji zaštitna je mjera koja nema za cilj oduzeti obuhvaćenim osobama vlasništvo ili pravo na poštovanje privatnog života. Dakako, nije sporno da predmetne mjere ograničavanja imaju za posljedicu ograničenje u ostvarivanju prava vlasništva i utječu na tužiteljev privatni život.

Što se tiče prikladnosti tih mjera s obzirom na cilj od općeg interesa koji je toliko bitan međunarodnoj zajednici, a to je zaštita civilnog stanovništva, proizlazi da se zamrzavanje financijskih sredstava, financijske imovine i drugih gospodarskih izvora, kao i zabrana ulaska na područje Unije osobama za koje je utvrđeno da sudjeluju u potpori sirijskom režimu, ne mogu, kao takvi, smatrati neprimjerenima.

Što se tiče nužnosti navedenih mjera, može se ustvrditi da alternativne i manje otegotne mjere, poput sustava prethodnog dopuštenja ili naknadne obveze obrazlaganja svrhe u koju se koriste isplaćena sredstva, ne omogućuju učinkovito postizanje zadanog cilja – pritiska na podupiratelje sirijskog režima koji ugnjetava civilno stanovništvo – osobito imajući u vidu mogućnost zaobilaženja nametnutih ograničenja.

Osim toga, člankom 4. Odluke 2011/273 i člankom 25. stavcima 3. do 11. Odluke 2012/739 o mjerama ograničavanja protiv Sirije, predviđa se mogućnost, s jedne strane, odobrenja korištenja zamrznutim sredstvima radi zadovoljenja osnovnih potreba ili ispunjenja određenih obveza i, s druge strane, davanja posebnih odobrenja kojima se omogućuje odmrzavanje financijskih sredstava, druge financijske imovine ili drugih gospodarskih izvora. U pogledu liječenja, nadležno tijelo države članice može odobriti ulazak na svoje državno područje i korištenje zamrznutih financijskih sredstava u medicinske i humanitarne svrhe.

Naposljetku, zadržavanje imena zainteresirane osobe u prilogu spornih odluka ne može se smatrati neproporcionalnim zbog navodne mogućnosti njihova neograničenog trajanja jer se to zadržavanje periodično preispituje kako bi se osobe i subjekti koji više ne odgovaraju kriterijima za uvrštenje izbrisale s popisa.

(t. 99.‑102., 104., 105.)