Language of document : ECLI:EU:C:2013:477

Presuda C‑204/11 P

Fédération internationale de football association (FIFA)

protiv

Europske komisije

„Žalba – Televizijsko emitiranje – Direktiva 89/552/EEZ – Članak 3.a – Mjere koje je poduzela Kraljevina Belgija u svezi s događajima od velikog značaja za društvo u toj državi članici – Svjetsko prvenstvo u nogometu – Odluka kojom se mjere proglašava usklađenima s pravom Unije – Obrazloženje – Članci 43. UEZ‑a, 49. UEZ‑a – Pravo na vlasništvo”

Sažetak – Presuda Suda (treće vijeće) od 18. srpnja 2013.

1.        Sloboda pružanja usluga – Aktivnosti televizijskoga emitiranja – Direktiva 89/552– Određivanje događaja od velikog značaja za društvo – Kriteriji za ocjenu – Značajna diskrecijska ovlast država članica

(Direktiva 97/36 Europskoga parlamenta i Vijeća, čl. 1.; Direktiva Vijeća 89/552, čl. 3.a)

2.        Sloboda pružanja usluga – Aktivnosti televizijskoga emitiranja – Direktiva 89/552 – Određivanje događaja od velikog značaja za društvo – Nadležnost država članica –Nadzor od strane Komisije – Ograničavanje na očite pogreške u ocjeni – Ispitivanje učinaka koji nadilaze zapreke u ostvarenju načela Unije

(Direktiva 97/36 Europskoga parlamenta i Vijeća, čl. 1.; Direktiva Vijeća 89/552, čl. 3.a)

3.        Sloboda pružanja usluga – Aktivnosti televizijskoga emitiranja – Direktiva 89/552 – Događaji od velikog značaja – Pojam – Ograničavanje samo na završnicu Svjetskog prvenstva u nogometu – Nepostojanje – Događaj djeljiv na različite utakmice i etape, koji ne odgovara njegovoj kvalifikaciji kao događaja od velikog značaja

(Direktiva 97/36 Europskoga parlamenta i Vijeća, uvodna izjava 18.; Direktiva Vijeća 89/552, čl. 3.a)

4.        Sloboda pružanja usluga – Aktivnosti televizijskoga emitiranja – Direktiva 89/552 –Događaji od velikog značaja – Razlozi na temelju kojih se završnicu Svjetskog prvenstva u nogometu može smatrati kao od velikog značaja u specifičnom kontekstu društva države članice – Obveza te države članice da priopći te razloge Komisiji

(Direktiva 97/36 Europskoga parlamenta i Vijeća, čl. 1.; Direktiva Vijeća 89/552, čl. 3.a)

5.        Žalba – Razlozi – Obrazloženje presude koje sadržava povredu prava Unije – Izreka koja je utemeljena iz drugih pravnih razloga – Odbijanje

(čl. 256. st. 1. UFEU‑a; Statut Suda, čl. 58. st. 1.)

6.        Sloboda pružanja usluga – Aktivnosti televizijskoga emitiranja – Direktiva 89/552 – Određivanje događaja od velikog značaja za društvo – Nadležnost država članica – Nadzor od strane Komisije – Sažeto, ali relevantno obrazloženje države članice o označavanju događaja kao događaja od velikog značaja – Dopuštenost – Ovlast Komisije da od odnosne države članice zatraži pojašnjenja

(Direktiva 97/36 Europskoga parlamenta i Vijeća, uvodna izjava 18. i čl. 1.; Direktiva Vijeća 89/552, čl. 3.a)

7.        Žalba – Razlozi – Razlog istaknut prvi put u okviru žalbe – Nedopuštenost

(čl. 256. st. 1. UFEU‑a; Statut Suda, čl. 58. st. 1.)

8.        Žalba – Razlozi – Nedovoljno ili proturječno obrazloženje – Dopuštenost – Opseg obveze obrazlaganja

(čl. 256. st. 1. UFEU‑a; Statut Suda, čl. 58. st. 1.)

9.        Žalba – Razlozi – Potreba jasno određene kritike stajališta iz argumentacije Općeg suda

(čl. 256. st. 1. UFEU‑a; Statut Suda, čl. 58. st. 1.; Poslovnik Suda, čl. 112. st. 1. t. (c))

10.      Akti institucija – Obrazloženje – Obveza – Opseg – Odluka donesena u kontekstu koji je bio poznat zainteresiranoj osobi i koji joj je omogućio da shvati doseg mjere poduzete u odnosu na nju – Dopuštenost sažetog obrazloženja

(čl. 296. st. 2. UFEU‑a)

11.      Tužba za poništenje – Nadležnost suda Unije – Opseg – Ovlast Općeg suda da vlastito obrazloženje zamijeni obrazloženjem autora pobijanog akta – Isključenje

(čl. 263. UFEU‑a)

12.      Žalba – Razlozi – Pogrešna ocjena činjenica – Nedopuštenost – Nadzor Suda nad ocjenom činjenica podnesenih Općem sudu – Isključenje osim u slučaju iskrivljavanja

(čl. 256. st. 1. UFEU‑a; Statut Suda, čl. 58. st. 1.)

13.      Sloboda pružanja usluga – Aktivnosti televizijskoga emitiranja – Direktiva 89/552 – Događaji od velikog značaja – Završnica Svjetskog prvenstva u nogometu – Nacionalni propisi koji izričito zabranjuju ekskluzivni prijenos tog događaja na naplatnim kanalima – Povreda prava vlasništva Međunarodne nogometne federacije – Opravdanje koje se temelji na razlozima od općeg interesa – Komisijina ovlast nadzora – Granice

(Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 17.; Direktiva 97/36 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 1.; Direktiva Vijeća 89/552, čl. 3.a)

1.        Određivanje događaja od velikog značaja pripada državama članicama koje u svezi s tim uživaju široku diskrecijsku ovlast.

Naime, kako bi se uskladio popis takvih događaja, Direktiva 89/552 o usklađivanju određenih odredaba utemeljenih zakonom, uredbom ili upravnim aktom u državama članicama u vezi s obavljanjem aktivnosti televizijskoga emitiranja, temelji se na pretpostavci da unutar Unije postoje znatne razlike u društvenim i kulturnim pitanjima glede njihova značaja za široku javnost. S obzirom na relativnu nepreciznost tih kriterija, na svakoj je državi članici da im sama prida konkretan karakter i da procijeni interes takvih događaja za opću javnost s obzirom na socijalne i kulturne posebnosti društva.

(t. 13., 14., 16.)

2.        Komisijina ovlast nadzora zakonitosti nacionalnih mjera kojima se označavaju događaji od velikog značaja, predviđena člankom 3.a Direktive 89/552 o usklađivanju određenih odredaba utemeljenih zakonom, uredbom ili upravnim aktom u državama članicama u vezi s obavljanjem aktivnosti televizijskoga emitiranja, mora, s obzirom na važnost diskrecijske ovlasti država članica po tom pitanju, biti ograničena na ispitivanje očitih pogrešaka u procjeni počinjenih od strane država članica pri određivanju događaja od velikog značaja.

Glede, konkretnije, pitanja je li određivanje događaja o kojemu je riječ kao onog od velikog značaja u skladu s općim načelima prava Unije, kao što su načela razmjernosti i nediskriminacije, s temeljnim pravima, s načelima slobode pružanja usluga i slobode poslovnog nastana kao i s propisima o slobodi tržišnog natjecanja, ne može se zanemariti da pravilno određivanje jednog događaja kao onog od velikog značaja neizbježno dovodi do smetnji u ostvarivanju slobode pružanja usluga, slobode poslovnog nastana, slobode tržišnog natjecanja i prava vlasništva, koje je zakonodavac Unije smatrao kao opravdane u cilju općeg interesa zaštite prava na informiranje i osiguranja širokog pristupa javnosti televizijskim prijenosima navedenih događaja.

Da bi se osigurala učinkovitost članka 3.a Direktive 89/552, potrebno je utvrditi da, ako je događaj pravilno označen od strane određene države članice kao događaj od velikog značaja, Komisija treba ispitati samo učinke tog određivanja na slobodu kretanja usluga, slobodu poslovnog nastana, slobodu tržišnog natjecanja i pravo vlasništva, koji nadilaze učinke bitno povezane s uvrštavanjem ovog događaja na popis iz članka 3.a stavka 1.

(t. 17., 18., 20.‑22.)

3.        Zakonodavac Unije nije namjeravao predložiti da Svjetsko prvenstvo u nogometu, u smislu uvodne izjave 18. Direktive 97/36 o izmjeni Direktive 89/552 o usklađivanju određenih odredaba utemeljenih zakonom, uredbom ili upravnim aktom u državama članicama u vezi s obavljanjem aktivnosti televizijskoga emitiranja bude ograničeno samo na njegovu završnicu i da čini jedinstven i nedjeljiv događaj. Suprotno tomu, Svjetsko prvenstvo treba smatrati događajem koji se obično dijeli na različite utakmice ili faze, koje neće sve nužno biti označene kao događaj od velikog značaja.

(t. 34.)

4.        Međutim, s obzirom na to da se završnica Svjetskog prvenstva u nogometu ne može u svojoj cijelosti pravilno uvrstiti na popis događaja od velikog značaja neovisno o interesu koji utakmice pobuđuju u državi članici o kojoj je riječ, potonja ne može biti oslobođena obveze da obavijesti Komisiju o razlozima zbog kojih smatra da, u specifičnom kontekstu društva te države, završnica Svjetskog prvenstva predstavlja u cijelosti događaj od velikog značaja, a ne skup pojedinačnih događaja podijeljenih na utakmice različitih razina interesa.

(t. 40.)

5.        Pogreška Općeg suda koja se tiče prava ne dovodi do ukidanja presude ako je njezina izreka utemeljena na drugim pravnim osnovama.

(t. 43., 58.)

6.        Kako bi se Komisiji omogućilo izvršavanje prava nadzora, obrazloženje o tome što je određenu državu članicu navelo da jedan događaj odredi kao onaj od velikog značaja, u smislu Direktive 89/552 o usklađivanju određenih odredaba utemeljenih zakonom, uredbom ili upravnim aktom u državama članicama u vezi s obavljanjem aktivnosti televizijskoga emitiranja, može biti kratko, pod uvjetom da je relevantno. Stoga se ne može zahtijevati, među ostalim, da država članica u samoj obavijesti o poduzetim mjerama navede detaljne podatke i brojeve glede svakoga elementa ili dijela događaja o kojem se obavještava Komisija. U tom smislu valja napomenuti da Komisija može, ako ima dvojbe glede podataka s kojima raspolaže u vezi s određivanjem događaja kao događaja od velikog značaja, tražiti pojašnjenje od države članice koja je donijela takvu odluku.

(t. 44., 45.)

7.        Vidjeti tekst odluke.

(t. 54., 82.., 86.)

8.        Pitanje je predstavlja li obrazloženje presude Općeg suda, doduše, pravno pitanje koje se svakako može postaviti u okviru žalbe, jer u obrazloženju presude moraju biti jasno i nedvosmisleno izraženi zaključci Općeg suda. Međutim, ta obveza dosljednosti obrazloženja nema svrhu sama u sebi, nego ima za cilj omogućiti zainteresiranim osobama da saznaju razloge takve odluke. Budući da je Sud, nakon što je utvrdio da su ti zaključci pogrešni, zamijenio razloge kako bi opravdao donesenu odluku, navedeni razlozi više ne čine temelj donesene odluke.

(t. 59.‑62.)

9.        Vidjeti tekst odluke.

(t. 65.)

10.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 66., 76.)

11.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 79., 80.)

12.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 85.)

13.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 110., 111.)