Language of document :

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 7. srpnja 2017. uputio Korkein hallinto-oikeus (Finska) – A

(predmet C-410/17)

Jezik postupka: finski

Sud koji je uputio zahtjev

Korkein hallinto-oikeus

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: A Oy

Druga stranka u postupku: Veronsaajien oikeudenvalvontayksikkö

Prethodna pitanja

Treba li članak 2. stavak 1. točku (c) u vezi s člankom 24. stavkom 1. Direktive Vijeća 2006/112/EZ1 o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost tumačiti na način da se radovi rušenja koje izvršava poduzetnik u čiju poslovnu djelatnost ulazi izvršavanje radova rušenja, obuhvaćaju samo jednu transakciju ako je poduzetnik koji izvršava rušenje prema uvjetima ugovora između njega i naručitelja dužan odvesti otpad od rušenja i – ako otpad od rušenja sadržava metalne ostatke – metalne ostatke može dalje prodati poduzetnicima koji otkupljuju čelični otpad?

Ili takav ugovor o radovima rušenja s obzirom na članak 2. stavak 1. točku (a) u vezi s člankom 14. stavkom 1. Direktive o PDV-u 2006/112/EZ treba tumačiti na način da obuhvaća dvije transakcije, naime, s jedne strane, isporuku usluge poduzetnika koji izvršava rušenje naručitelju radova rušenja i, s druge strane, kupnju metalnih ostataka poduzetnika koji izvršava rušenje od naručitelja radova rušenja?

Je li ovdje važno to da poduzetnik koji izvršava rušenje pri određivanju cijene za radove rušenja kao čimbenik koji smanjuje cijenu uzima u obzir da može ostvariti prihod oporabom otpada od rušenja?

Je li ovdje važno to da količina i vrijednost otpada od rušenja koji se može oporabiti nisu ugovorene u ugovoru o radovima rušenja i da nije ugovoreno ni da se kasnije priopćavaju naručitelju radova rušenja te da se količina i vrijednost otpada od rušenja ispostave tek nakon što ga poduzetnik koji izvršava rušenje preproda?

Treba li članak 2. stavak 1. točku (a) u vezi s člankom 14. stavkom 1. Direktive o PDV-u 2006/112/EZ u slučaju u kojemu se poduzetnik u čiju poslovnu djelatnost ulazi izvršavanje radova rušenja s vlasnikom objekta za rušenje u ugovoru sporazumi da poduzetnik koji izvršava rušenje kupuje objekt za rušenje i da se uz ugovaranje ugovorne kazne obvezuje da će srušiti objekt unutar razdoblja određenog u ugovoru i odvesti otpad od rušenja, tumačiti na način da je riječ o samo jednoj transakciji koja obuhvaća prodaju robe od strane vlasnika objekta za rušenje poduzetniku koji izvršava rušenje?

Ili takav ugovor s obzirom na članak 2. stavak 1. točku (c) u vezi s člankom 24. stavkom 1. Direktive o PDV-u 2006/112/EZ treba tumačiti na način da obuhvaća dvije transakcije, naime, s jedne strane, prodaju robe od strane vlasnika objekta za rušenje poduzetniku koji izvršava rušenje i, s druge strane, rušenje koje je poduzetnik koji izvršava rušenje izvršio prodavatelju robe?

Je li ovdje važno to da poduzetnik koji izvršava rušenje pri određivanju cijene u svojoj ponudi za kupnju robe kao čimbenik koji smanjuje cijenu uzima u obzir troškove koji mu nastaju demontažom i odvozom robe?

Je li važno to da je prodavatelj robe svjestan da se troškovi koji poduzetniku koji izvršava rušenje nastaju demontažom i odvozom robe uzimaju u obzir kao čimbenik koji smanjuje cijenu te robe, s obzirom na okolnost da između stranaka nije sklopljen nikakav sporazum o tim troškovima i da prodavatelj nikad ne treba biti obaviješten o procijenjenoj ili stvarno nastaloj visini ovih troškova?

____________

1 SL 2006., L 347, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 120.)