Žalba koju je 26. travnja 2017. podnio Lubrizol France SAS protiv presude Općeg suda (peto vijeće) od 16. veljače 2017. u predmetu T-191/14, Lubrizol France SAS protiv Vijeća Europske unije
(predmet C-223/17 P)
Jezik postupka: engleski
Stranke
Žalitelj: Lubrizol France SAS (zastupnici: R. MacLean, Solicitor, A. Bochon, odvjetnik)
Druge stranke u postupku: Vijeće Europske unije, Europska komisija
Zahtjev
Žalitelj od Suda zahtijeva da:
ukine presudu Općeg suda u predmetu T-191/14, Lubrizol France/Vijeće Europske unije jer se odnosi na dva tužbena razloga iz žaliteljeve tužbe pred Općim sudom;
usvoji oba navedena tužbena razloga kao osnovane;
izvrši svoju nadležnost presuđivanja o dotična dva tužbena razloga i donese konačnu presudu;
podredno, vrati predmet Općem sudu na odlučivanje o žaliteljeva dva tužbena razloga koja se odnose na materijalne i postupovne pravne povrede; i
naloži Vijeću i svim intervenijentima da plate žaliteljeve pravne i druge troškove ovog postupka i sve pravne i druge troškove prvostupanjskog postupka.
Žalbeni razlozi i glavni argumenti
U prilog osnovanosti žalbe žalitelj ističe tri žalbena razloga.
Prvi žalbeni razlog, koji se temelji na tome da Opći sud nije u skladu s valjanim pravnim standardom ocijenio način na koji je Vijeće primijenilo relevantan test.
Žalitelj tvrdi da Opći sud nije pravilno i u skladu s točnim pravnim standardima koji se u toj situaciji trebaju primijeniti podvrgnuo navode Vijeća i Komisije relevantnom pravnom testu jer nije primijenio mjerodavne kriterije iz Komunikacije Komisije o autonomnim tarifnim suspenzijama i kvotama (Obavijest 2011/C 363/021 ) prilikom procjene treba li ukinuti autonomnu carinsku suspenziju za BPA.
Drugi žalbeni razlog, koji se temelji na tome da je Opći sud neovlašteno nadomjestio vlastito obrazloženje onim preuzeo obrazloženje Vijeća i očito iskrivio dokaze.
Na prvom mjestu žalitelj tvrdi da je Opći sud neovlašteno nadomjestio vlastito obrazloženje onim preuzeo obrazloženje Vijeća i Komisije te da je na taj način iznio argument koji je sam po sebi nedopušten u prilog tvrdnji da se roba koju je podnositelj prigovora stavio na tržište može smatrati materijalom koji je jednak ili jednakovrijedan BPA-u ili je njegov zamjenski proizvod.
Na drugom mjestu, žalitelj tvrdi da je Opći sud na očito netočan način ocijenio dokaze koji su značajni za odgovornost podnositelja prigovora da stavi na tržište dovoljno dostupne količine robe koja je navodno usporediva s BPA-om te je na taj način iskrivio jasan smisao dokaza prilikom njihove primjene na ocjenu slučaja u prvostupanjskom postupku.
Treći žalbeni razlog, koji se temelji na tome da je Opći sud očito pogriješio u ocjeni mjerodavnih postupaka te pri usvajanju kontradiktorne argumentacije
Žalitelj tvrdi da je Opći sud učinio pogrešku koja se tiče prava jer je presudio da se ovlast Komisije da odbije prigovor zbog postojanja razdoblja odgode odgovaranja bitno duljeg od petnaest radnih dana koji je propisan u Komunikaciji Komisije odnosi samo na prvi kontakt između podnositelja prigovora i društava koja su postavila zahtjev, a ne na naredne komunikacije što je omogućilo Općem sudu da odgodu smatra nebitnom. Na taj način, Opći sud usvojio je kontradiktornu argumentaciju koja se odnosi na narav, djelovanje i uloge različitih stranaka u postupku koji je propisan Komunikacijom Komisije.
____________1 SL 2011, C 363, str. 6.