PRESUDA SUDA (drugo vijeće)
6. listopada 2015.(*)
„Zahtjev za prethodnu odluku – Članak 82. UEZ‑a – Zloporaba vladajućeg položaja – Tržište za distribuciju masovnih pošiljki – Izravne promidžbene pošiljke – Sustav retroaktivnih rabata – Učinak isključivanja – Kriterij jednako učinkovitoga konkurenta – Stupanj vjerojatnosti i ozbiljnost protutržišnog učinka“
U predmetu C‑23/14,
povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputio Pomorski i trgovački sud (Sø- og Handelsretten, Danska), odlukom od 8. siječnja 2014., koju je Sud zaprimio 16. siječnja 2014., u postupku
Post Danmark A/S
protiv
Konkurrencerådet,
uz sudjelovanje:
Bring Citymail Danmark A/S,
SUD (drugo vijeće),
u sastavu: R. Silva de Lapuerta, predsjednica vijeća, J.‑C. Bonichot, A. Arabadjiev, J. L. da Cruz Vilaça (izvjestitelj) i C. Lycourgos, suci,
nezavisna odvjetnica: J. Kokott,
tajnik: C. Strömholm, administratorica,
uzimajući u obzir pisani postupak i nakon rasprave održane 26. ožujka 2015.,
uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:
– za Post Danmark A/S, S. Zinck, advokat, i T. Lübbig, Rechtsanwalt,
– za Bring Citymail Danmark A/S, P. Jakobsen, advokat,
– za dansku vladu, M. Wolff, u svojstvu agenta, uz asistenciju J. Pinborga, advokat,
– za njemačku vladu, T. Henze i J. Möller, u svojstvu agenata,
– za Europsku komisiju, É. Gippini Fournier i L. Malferrari kao i L. Grønfeldt, u svojstvu agenata,
– za Nadzorno tijelo EFTA‑e, X. Lewis i M. Schneider kao i M. Moustakali, u svojstvu agenata,
saslušavši mišljenje nezavisne odvjetnice na raspravi održanoj 21. svibnja 2015.,
donosi sljedeću
Presudu
1 Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 82. UEZ‑a.
2 Zahtjev je upućen u okviru spora između Posta Danmark A/S (u daljnjem tekstu: Post Danmark) i Konkurrencerådeta (Vijeće za tržišno natjecanje) povodom sustava retroaktivnih rabata koji je uspostavio taj poduzetnik 2007. i 2008. za masovne adresirane promidžbene pošiljke.
Glavni postupak i prethodna pitanja
3 U vrijeme nastanka činjenica u glavnom postupku, odnosno tijekom 2007. i 2008., Post Danmark kontrolirala je danska država, a bio je zadužen za univerzalnu poštansku uslugu distribucije u roku od jednog dana, na cijelom danskom teritoriju, pisama i paketa, osobito masovnih pošiljki koje teže manje od 2 kg. Bio je dužan primijeniti tarifni sustav u skladu s kojim se cijene usluga obuhvaćene obvezom univerzalne usluge nisu mogle razlikovati ovisno o mjestu odredišta.
4 Kako bi kompenzirao obvezu univerzalne usluge i jedinstveni tarifni sustav kojima je podlijegao, Post Danmark raspolagao je zakonskim monopolom za distribuciju pisama, također u okviru masovnih pošiljki, osobito izravnih promidžbenih pošiljki, maksimalne težine do 50 grama.
5 Izravne promidžbene pošiljke dio su tržišta masovnih pošiljki koji se sastoji od distribucije, u okviru reklamnih kampanja, promidžbenih pošiljki jedinstvenog sadržaja koje sadrže adresu primatelja.
6 Iz odluke kojom se upućuje prethodno pitanje proizlazi da je Post Danmark uveo sustav rabata za izravne promidžbene pošiljke 2003. godine, u razdoblju kada nije postojala konkurencija na tržištu distribucije masovnih pošiljki, a monopol za distribuciju pisama primjenjivao se na sva pisma maksimalne težine 100 grama.
7 Ti rabati primjenjivali su se na pošiljke koje preda klijent, a kojih odjednom ima barem 3000 primjeraka, s time da je godišnja količina pošiljki trebala iznositi najmanje 30.000 pisama, odnosno bruto vrijednost godišnje poštarine najmanje 300.000 danskih kruna (DKK) (otprilike 40.200 eura). Taj sustav rabata sadržavao je ljestvicu stopa od 6 % do 16 %, a potonja se primjenjivala na klijente koji pošalju više od 2 milijuna pošiljki godišnje ili pošiljki u vrijednosti većoj od 20 milijuna danskih kruna (otprilike 2.680.426 eura) godišnje. Ljestvica rabata bila je „standardizirana“, odnosno svim je klijentima mogao biti odobren jednak rabat ovisno o njihovoj ukupnoj kupnji tijekom referentnog razdoblja od jedne godine.
8 Post Danmark i njegovi klijenti sklapali su na početku godine sporazume koji su naznačivali procijenjene količine pošiljki za tu godinu. Na toj osnovi periodično su se dodjeljivali rabati i izdavali računi. Na kraju godine Post Danmark bi obavljao prilagodbu u slučaju da predane količine nisu odgovarale količinama iz prvotne procjene. Cijena za pošiljke svakoga klijenta prilagođavala se na kraju godine, s retroaktivnim učinkom od početka te iste godine, na temelju stvarno poslane količine pošiljki. Konačno odobrena stopa rabata tako se primjenjivala na sve pošiljke predane tijekom predmetnog razdoblja, a ne samo na pošiljke koje su premašivale prvotno procijenjenu količinu. Isto tako, klijent čiji se obujam pošiljki pokaže nižim od procijenjene količine treba platiti naknadu Postu Danmark.
9 Sustav rabata u glavnom postupku bio je primjenjiv na sve promidžbene pošiljke koje sadrže adresu primatelja, neovisno o tome jesu li bile obuhvaćene monopolom Posta Danmark te je li se distribucija odvijala u područjima koja ne pokrivaju drugi operatori. Iz odluke kojom se upućuje prethodno pitanje proizlazi da je progresivnost rabata primjenjivih na usluge izravnih promidžbenih pošiljki prije svega išla u korist srednjih klijenata, s obzirom na to da su količine koje su predavali veliki klijenti značajno prelazile najvišu stopu ljestvice.
10 Bring Citymail Danmark A/S (u daljnjem tekstu: Bring Citymail), društvo kći društva Poste Norge AS, koje je bilo zaduženo za univerzalnu poštansku uslugu u Norveškoj, započelo je 1. siječnja 2007. s distribucijom poslovnih pošiljki u Danskoj, uključujući izravne promidžbene pošiljke. Bring Citymail nudio je uslugu distribucije tih pošiljki, ne u roku od jednog dana od slanja pošiljke, nego u roku od tri dana. Tu je uslugu mogao koristiti otprilike 1 milijun domaćinstava u Kopenhagenu (Danska) i okolici, što je predstavljalo otprilike 40 % ukupnih predmetnih domaćinstava.
11 Tijekom relevantnog razdoblja Bring Citymail bio je jedini ozbiljan konkurent Posta Danmark na tržištu masovnih pošiljki.
12 Bring Citymail povukao se s danskog tržišta 2010. nakon što je pretrpio velike gubitke. Sukladno informacijama koje su u tom pogledu dostavljene, on je pretrpio gubitak od 500 milijuna danskih kruna (otprilike 67.010.654 eura) zbog troškova osnivanja i negativnih rezultata u računovodstvenom razdoblju od 2006. do 2009.
13 Nakon što je Bring Citymail podnio tužbu, Vijeće za tržišno natjecanje utvrdilo je odlukom od 24. lipnja 2009. da je Post Danmark zloupotrijebio vladajući položaj na tržištu distribucije masovnih pošiljki primijenivši 2007. i 2008. rabate za izravne promidžbene pošiljke, što je imalo za posljedicu vezanje klijenata i „zatvaranje“ tržišta, a da nije mogao opravdati povećanje učinkovitosti koje je moglo koristiti potrošačima i neutralizirati ograničavajuće učinke tih rabata na tržišno natjecanje.
14 Vijeće za tržišno natjecanje je među ostalim ocijenilo da je Post Danmark bio nezaobilazan trgovinski partner na tržištu masovnih pošiljki s obzirom na to da je držao više od 95 % tržišta na koje se otežano ulazilo zbog velikih prepreka i koje se odlikovalo ekonomijom razmjera. K tomu, Post Danmark imao je značajne strukturne pogodnosti koje su ponajprije proizlazile iz zakonskog monopola jer je tijekom relevantnog razdoblja više od 70 % svih masovnih pošiljki u Danskoj bilo obuhvaćeno tim monopolom, kao i zemljopisnu pokrivenost koja je obuhvaćala cijelu Dansku.
15 Vijeće za tržišno natjecanje smatra da su ti elementi primorali korisnike te vrste usluga da se obrate Postu Danmark za 70 % pošiljki u odnosu na koje je potonji držao ekskluzivno pravo te za velik dio masovnih pošiljki koje je trebalo distribuirati izvan zemljopisnog područja koje je pokrivao Bring Citymail, tako da je na svojem vlastitom zemljopisnom području Bring Citymail mogao sudjelovati u tržišnom natjecanju samo u odnosu na otprilike 30 % pošiljki.
16 Nadalje, Vijeće za tržišno natjecanje ističe strukturu i sadržaj sustava rabata, osobito njihov retroaktivni karakter s jednogodišnjim razdobljem stjecanja prava i raspon primjenjivih rabatnih stopa. Sukladno utvrđenjima Vijeća za tržišno natjecanje, otprilike dvije trećine izravnih promidžbenih pošiljki koje nisu bile obuhvaćene monopolom nije bilo moguće prenijeti s Posta Danmark na Bring Citymail bez negativnih posljedica za ljestvicu rabata.
17 Vijeće za tržišno natjecanje zaključilo je da je navedeni sustav prouzročio protutržišni učinak isključivanja na tržištu. U tom smislu, Vijeće za tržišno natjecanje je protivno stajalištu Posta Danmark ocijenilo da nije bilo prikladno temeljiti ocjenu protutržišnog učinka isključivanja na tržištu uzrokovanog sustavom rabata na tzv. kriteriju „jednako učinkovitoga konkurenta“, koji podrazumijeva usporedbu cijena s troškovima vladajućeg poduzetnika. Naime, to tijelo smatra da, uzimajući u obzir posebna obilježja predmetnog tržišta, u svrhe te usporedbe ne bi trebalo zahtijevati da je novi konkurent kratkoročno jednako učinkovit kao Post Danmark.
18 Odlukom od 10. svibnja 2010. žalbeno vijeće u predmetima tržišnog natjecanja (Konkurrenceankenævnet) potvrdilo je odluku Vijeća za tržišno natjecanje od 24. lipnja 2009.
19 Post Danmark pokrenuo je postupak pred Pomorskim i trgovačkim sudom koji je smatrao da ipak postoji sumnja u odnosu na kriterije koje treba primijeniti kako bi se utvrdilo može li takav sustav u konkretnom slučaju imati učinak isključivanja protivan članku 82. UEZ‑a, iako je nesporno da sustav rabata poput onog u glavnom postupku mora moći imati određeni učinak isključivanja na tržištu kako bi bio protivan članku 82. UEZ‑a.
20 U tim je okolnostima Pomorski i trgovački sud odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:
„1. Koje bi smjernice trebalo koristiti pri odlučivanju o tome predstavlja li primjena sustava rabata sa standardiziranim količinskim pragom koji ima svojstva opisana u točkama 10. i 11. odluke kojom se upućuje prethodno pitanje zloporabu vladajućeg položaja koja je u suprotnosti s člankom 82. UEZ‑a?
Od Suda se traži da u svojem odgovoru razjasni koliko je za ocjenu činjenica važno jesu li pragovi sustava rabata određeni na takav način da se on primjenjuje na većinu korisnika usluga na tržištu.
Od Suda se nadalje traži da u odgovoru razjasni koja je važnost, ako je uopće ima, cijena i troškova poduzetnika u vladajućem položaju u procjeni tog sustava rabata u skladu s člankom 82. UEZ‑a (važnost testa ,jednako učinkovitoga konkurenta’).
Istodobno se od Suda traži da razjasni koju važnost u vezi s tim imaju svojstva tržišta, a osobito mogu li ona opravdati da se učinak isključivanja dokazuje pomoću ispitivanja i analiza različitih od kriterija ,jednako učinkovitoga konkurenta’ (vidjeti u tom pogledu točku 24. Komunikacije Komisije „Uputa o provedbenim prioritetima Komisije u primjeni članka 82. Ugovora o EZ‑u na postupanja poduzetnika u vladajućem položaju koja za posljedicu mogu imati zloporabu u smislu istiskivanja konkurenata s tržišta“ [(SL 2009., C 45, str. 7.)]).
2. Koliko vjerojatan i ozbiljan mora biti protutržišni učinak sustava rabata koji ima svojstva opisana u točkama 10. i 11. odluke kojom se upućuje prethodno pitanje da bi se primijenio članak 82. UEZ‑a?
3. Imajući u vidu odgovore na prvo i drugo pitanje, koje posebne okolnosti nacionalni sud mora uzeti u obzir prilikom ocjene ima li ili može li sustav rabata, u okolnostima poput onih koje su opisane u odluci kojom se upućuje prethodno pitanje (svojstva tržišta i sustava rabata), u konkretnom slučaju imati takav učinak isključivanja na tržištu da to predstavlja zloporabu predviđenu člankom 82. UEZ‑a?
S time u vezi, treba li učinak isključivanja na tržištu biti znatan?“
O prethodnim pitanjima
Prvi i drugi dio prvog pitanja i prvi dio trećeg pitanja
21 Prvim i drugim dijelom prvog pitanja i prvim dijelom trećeg pitanja, koje valja ispitati zajedno, sud koji je uputio zahtjev u biti zahtijeva od Suda da odredi kriterije koje valja primijeniti radi utvrđivanja može li sustav rabata, poput onog u glavnom postupku, imati učinak isključivanja na tržištu koji predstavlja povredu članka 82. UEZ‑a. Sud koji je uputio zahtjev također pita koja je važnost, u okviru te ocjene, činjenice da se taj sustav rabata primjenjuje na većinu korisnika usluga na tržištu.
22 Iz spisa podnesenog Sudu proizlazi da je sustav rabata koji je koristio Post Danmark tijekom 2007. i 2008. imao tri glavna obilježja.
23 Na prvom mjestu, ljestvica rabata koja je sadržavala stope od 6 % do 16 % bila je „standardizirana“, što znači da su svi klijenti mogli dobiti jednak popust ovisno o njihovoj ukupnoj kupnji tijekom godišnjeg referentnog razdoblja.
24 Na drugom mjestu, rabati su bili „uvjetovani“, u smislu da su Post Danmark i njegovi klijenti na početku godine sklapali sporazume koji su naznačivali procijenjene količine pošiljki za tu godinu. Na kraju godine, Post Danmark je obavljao prilagodbu ako predane količine nisu odgovarale prvotno procijenjenim količinama.
25 Na trećem mjestu, rabati su bili „retroaktivni“, u smislu da se, kada bi se premašio prvotno dogovoreni prag, stopa rabata odobrena na kraju godine primjenjivala na sve pošiljke predane tijekom predmetnog razdoblja, a ne samo na pošiljke koje su premašivale prvotno procijenjen prag.
26 Što se tiče primjene članka 82. UEZ‑a na sustav rabata, valja podsjetiti da se, zabranjujući zlouporabu vladajućeg položaja na tržištu u mjeri u kojoj bi mogla utjecati na trgovinu među državama članicama, taj članak odnosi na postupanja koja mogu utjecati na strukturu tržišta na kojem je razina tržišnog natjecanja već oslabljena upravo zbog prisutnosti poduzetnika u takvom položaju i koja narušavaju održavanje razine tržišnog natjecanja koja još postoji na tržištu ili razvoj tog tržišnog natjecanja (vidjeti u tom smislu presude Nederlandsche Banden‑Industrie‑Michelin/Komisija, 322/81, EU:C:1983:313, t. 70. i British Airways/Komisija, C‑95/04 P, EU:C:2007:166, t. 66.).
27 Iz stalne sudske prakse također proizlazi da, za razliku od količinskog rabata koji je vezan isključivo uz obujam obavljene kupnje kod određenog proizvođača, kojim se načelno ne može prekršiti članak 82. UEZ‑a, rabat za vjernost, kojim se dodjelom financijskih pogodnosti nastoji spriječiti zadovoljavanje svih ili znatnog dijela potreba klijenata kod konkurentskih proizvođača, predstavlja zloporabu u smislu tog članka (vidjeti presude Nederlandsche Banden‑Industrie‑Michelin/Komisija, 322/81, EU:C:1983:313, t. 71. i Tomra Systems i dr./Komisija, C‑549/10 P, EU:C:2012:221, t. 70.).
28 Kad je riječ o sustavu rabata u glavnom postupku, valja istaknuti da se taj sustav ne može smatrati običnim količinskim rabatom vezanim isključivo uz obujam kupnje s obzirom na to da se predmetni rabati ne dodjeljuju za svaku pojedinačnu narudžbu i tako odgovaraju uštedama koje ostvari dobavljač, nego na temelju ukupnih narudžbi tijekom određenog razdoblja. Nadalje, on također nije bio povezan s obvezom ili obećanjem kupaca da će se radi svojih potreba isključivo ili u određenoj količini snabdijevati kod Posta Danmark, što ga razlikuje od rabata za vjernost u smislu sudske prakse koja je navedena u prethodnoj točki ove presude.
29 U tim okolnostima, kako bi se odredilo je li poduzetnik u vladajućem položaju zlouporabio taj položaj primjenom sustava rabata poput onog u glavnom postupku, Sud je više puta utvrdio da treba ocijeniti ukupne okolnosti, osobito kriterije i načine odobravanja rabata te ispitati je li cilj rabata, time što pružaju pogodnost koja ne počiva ni na jednoj gospodarskoj transakciji koja ih opravdava, lišiti kupca mogućnosti izbora ili mu je ograničiti u pogledu izvora opskrbe, zapriječiti konkurentima ulazak na tržište, primijeniti na trgovinske partnere nejednake uvjete za jednake usluge ili ojačati vladajući položaj narušavanjem tržišnog natjecanja (presude British Airways/Komisija, C‑95/04 P, EU:C:2007:166, t. 67. i Tomra Systems i dr./Komisija, C‑549/10 P, EU:C:2012:221, t. 71.).
30 Uzimajući u obzir posebnosti ovog slučaja, također valja uzeti u obzir, u okviru ispitivanja svih relevantnih okolnosti, raširenost vladajućeg položaja Posta Danmark i posebne uvjete tržišnog natjecanja na relevantnom tržištu.
31 U tom smislu najprije valja provjeriti jesu li ti rabati mogli prouzročiti učinak isključivanja, odnosno mogu li oni, s jedne strane, otežati, odnosno onemogućiti ulazak na tržište konkurenata poduzetnika u vladajućem položaju i, s druge strane, otežati, odnosno onemogućiti ugovornim partnerima tog poduzetnika izbor između više izvora opskrbe ili trgovinskih partnera. Potom valja istražiti postoji li objektivno gospodarsko opravdanje za dodijeljene rabate (presuda British Airways/Komisija, C‑95/04 P, EU:C:2007:166, t. 68. i 69.).
32 Na prvom mjestu, kad je riječ o kriterijima i načinima odobravanja rabata, valja istaknuti da su predmetni rabati načelno bili „retroaktivni“ u smislu da se, kada bi se premašio prvotno dogovoreni prag, stopa rabata odobrena na kraju godine primjenjivala na sve pošiljke predane tijekom predmetnog razdoblja, a ne samo na pošiljke koje su premašivale prvotno procijenjen prag. Protivno tomu, klijent čiji se obujam pošiljki pokazao nižim od procijenjene količine trebao je platiti naknadu Postu Danmark.
33 Međutim iz sudske prakse proizlazi da ugovorne obveze ugovornih partnera poduzetnika u vladajućem položaju i pritisak koji se na njih izvršava mogu biti osobito snažni ako se rabat ne odnosi samo na rast kupnje proizvoda tog poduzetnika koju ostvare ti ugovorni partneri tijekom predmetnog razdoblja, nego se također odnosi na ukupnu takvu kupnju. Na taj način već relativno male promjene u prodaji poduzetnika u vladajućem položaju imaju nerazmjerne učinke na ugovorne partnere (vidjeti u tom smislu presudu British Airways/Komisija, C‑95/04 P, EU:C:2007:166, t. 73.).
34 Usto valja istaknuti da se sustav rabata u glavnom postupku temeljio na jednogodišnjem referentnom razdoblju. Bitno je obilježje svih sustava rabata koji se odobravaju ovisno o prodanoj količini tijekom relativno dugog referentnog razdoblja da pritisak na kupca da ostvari količinu kupnje nužnu za stjecanje pogodnosti ili da ne pretrpi gubitak predviđen za ukupno razdoblje raste na kraju referentnog razdoblja (presuda Nederlandsche Banden‑Industrie‑Michelin/Komisija, 322/81, EU:C:1983:313, t. 81.)
35 Posljedično, kako je istaknula nezavisna odvjetnica u točkama 37. i 38. svojeg mišljenja, takav sustav rabata može omogućiti poduzetniku u vladajućem položaju da lakše veže svoje klijente uz sebe i da privuče klijente svojih konkurenata i time na relevantnom tržištu prisvoji dio potražnje koji podliježe tržišnom natjecanju. Taj je učinak usisavanja dodatno pojačan činjenicom da su ovom slučaju rabati bili primjenjivi bez razlike na sporni dio kao i na nesporni dio potražnje, odnosno, u potonjem slučaju na adresirane promidžbene pošiljke težine do 50 g obuhvaćene zakonskim monopolom Posta Danmark.
36 U glavnom postupku iz spisa podnesenog Sudu proizlazi da u odnosu na 25 najvećih klijenata Posta Danmark koji predstavljaju otprilike polovicu obujma transakcija na predmetnom tržištu u predmetnom razdoblju otprilike dvije trećine izravnih promidžbenih pošiljki koje nisu bile obuhvaćene monopolom nije bilo moguće prenijeti s Posta Danmark na Bring Citymail bez negativnih posljedica za ljestvicu rabata. Ako se utvrdi da je to točno, a što treba provjeriti sud koji je uputio zahtjev, poticaj za snabdijevanje isključivo ili u znatnoj mjeri kod Posta Danmark bio bi posebno jak, znatno smanjujući slobodu izbora klijenata s obzirom na njihove izvore opskrbe.
37 Nadalje, kad je riječ o standardizaciji ljestvice rabata koja se sastojala u tome da su svi klijenti mogli dobiti jednak rabat ovisno o svojoj ukupnoj kupnji tijekom referentnog razdoblja, na temelju takvog obilježja može se zaključiti da se sustavom rabata koji je uspostavio Post Danmark na trgovinske partnere načelno nisu primjenjivali nejednaki uvjeti za jednake usluge, u smislu članka 82. točke (c) UEZ‑a.
38 Međutim, sama činjenica da sustav rabata nije diskriminatoran ne priječi da ga se smatra takvim da može proizvesti učinak isključivanja na tržištu, povredom članka 82. UEZ‑a. Naime, Sud je u presudi Nederlandsche Banden‑Industrie‑Michelin/Komisija (322/81, EU:C:1983:313, t. 86. i 91.), nakon što je odbio prigovor Komisije u skladu s kojim je sustav rabata koji je primijenio Michelin bio diskriminatoran, ipak presudio da je njime povrijeđen članak 82. UEZ‑a s obzirom na to da je stvorio međuovisnost preprodavatelja u odnosu na to društvo.
39 Na drugom mjestu, kad je riječ o raširenosti vladajućeg položaja Posta Danmark i posebnim uvjetima tržišnog natjecanja na tržištu masovnih pošiljki, iz odluke kojom se upućuje prethodno pitanje proizlazi da je Post Danmark držao 95 % tog tržišta na koje se otežano ulazilo zbog velikih prepreka i koje se odlikovalo velikom ekonomijom razmjera. Post Danmark imao je značajne strukturne pogodnosti koje su ponajprije proizlazile iz zakonskog monopola za distribuciju pisama maksimalne težine 50 grama, što je obuhvaćalo više od 70 % svih masovnih pošiljki. Nadalje, Post Danmark uživao je i jedinstvenu zemljopisnu pokrivenost koja je obuhvaćala cijelu Dansku.
40 Držanje vrlo velikog dijela tržišta stavlja poduzetnika koji to tržište drži u snažan položaj u kojem on postaje obvezan partner i koji mu osigurava neovisno djelovanje (presuda Hoffmann‑La Roche/Komisija, 85/76, EU:C:1979:36, t. 41.). U tim okolnostima, konkurentima tog poduzetnika posebno je teško nadmašiti ga s obzirom na rabate koji se temelje na ukupnom obujmu prodaje. Zbog znatno većeg dijela tržišta koji drži, poduzetnik u vladajućem položaju načelno je nezaobilazan trgovinski partner na tržištu (vidjeti presudu British Airways/Komisija, C‑95/04 P, EU:C:2007:166, t. 75.).
41 Na temelju te okolnosti, povezane s elementima navedenima u točki 39. ove presude pomoću kojih se može odrediti konkurentska situacija koja postoji na relevantnom tržištu, može se zaključiti da je tržišno natjecanje već bilo znatno ograničeno.
42 U tim okolnostima, valja utvrditi da sustav rabata koji koristi poduzetnik, poput onog u glavnom postupku, koji bez vezivanja klijenata za tog poduzetnika formalnom obvezom ipak otežava snabdijevanje tih klijenata kod konkurentskih poduzetnika, stvara protutržišni učinak isključivanja (vidjeti u tom smislu presudu Tomra Systems i dr./Komisija, C‑549/10 P, EU:C:2012:221, t. 72.).
43 Nadalje, sud koji je uputio zahtjev također želi znati koja je važnost, u okviru ocjene sustava rabata Posta Danmark, činjenice da se taj sustav primjenjuje na većinu korisnika usluga na tržištu.
44 Okolnost da su se rabati koje koristi Post Danmark odnosili na velik dio klijenata na tržištu nije sama po sebi pokazatelj zlouporabnog postupanja tog poduzetnika.
45 Naime, u okviru predmeta u kojem je među ostalim bila riječ o ocjeni rabata za vjernost koje je odobravao poduzetnik u vladajućem položaju, Sud je presudio da nije potrebno provjeravati koliki je broj ugovora sadržavao spornu klauzulu, a koliki nije (presuda Suiker Unie i dr./Komisija, 40/73 do 48/73, 50/73, 54/73 do 56/73, 111/73, 113/73 i 114/73, EU:C:1975:174, t. 511.).
46 Međutim, činjenica da sustav rabata, poput onog u glavnom postupku, obuhvaća većinu korisnika usluga na tržištu može biti koristan pokazatelj važnosti te prakse i njezina utjecaja na tržište, koji mogu pojačati vjerojatnost protutržišnog učinka isključivanja.
47 Konačno, u slučaju da sud koji je uputio zahtjev utvrdi postojanje protutržišnih učinaka koji se mogu pripisati Postu Danmark, valja podsjetiti da poduzetnik u vladajućem položaju svejedno može opravdati svoje postupanje koje može biti obuhvaćeno zabranom iz članka 82. UEZ‑a.
48 Konkretno, takav poduzetnik može dokazati da učinak isključivanja koji proizlazi iz njegova postupanja ima protutežu, odnosno da ga nadmašuju pogodnosti u pogledu učinkovitosti od koje koristi imaju i potrošači (vidjeti presude British Airways/Komisija, C‑95/04 P, EU:C:2007:166, t. 86. i TeliaSonera Sverige, C‑52/09, EU:C:2011:83, t. 76.).
49 U odnosu na posljednje navedeno, poduzetnik u vladajućem položaju mora dokazati da povećanje učinkovitosti koje može proizaći iz predmetnog postupanja neutralizira potencijalne štetne učinke za tržišno natjecanje i za interese potrošača na dotičnim tržištima, da se to povećanje učinkovitosti moglo ili može ostvariti zahvaljujući tom postupanju, da je potonje neophodno za ostvarenje tog povećanja te da ono ne eliminira stvarnu konkurenciju ukidanjem svih ili većeg dijela postojećih izvora stvarnog ili potencijalnog tržišnog natjecanja (presuda Post Danmark, C‑209/10, EU:C:2012:172, t. 42.).
50 S obzirom na prethodno navedena razmatranja, na prvi i drugi dio prvog pitanja i na prvi dio trećeg pitanja treba odgovoriti da radi određivanja može li sustav rabata, poput onog u glavnom postupku koji je uspostavio poduzetnik u vladajućem položaju, imati učinak isključivanja na tržištu koji predstavlja povredu članka 82. UEZ‑a, treba ispitati ukupne okolnosti slučaja, osobito kriterije i načine odobravanja rabata, raširenost vladajućeg položaja dotičnog poduzetnika i posebne uvjete tržišnog natjecanja na relevantnom tržištu. Okolnost da je navedenim sustavom rabata obuhvaćena većina korisnika usluga na tržištu može biti koristan pokazatelj važnosti te prakse i njezina utjecaja na tržište, koji može pojačati vjerojatnost protutržišnog učinka isključivanja.
Treći i četvrti dio prvog pitanja
51 Trećim i četvrtim dijelom prvog pitanja, na koja valja odgovoriti zajedno, sud koji je uputio zahtjev u biti od Suda zahtijeva da odredi važnost koju treba dodijeliti kriteriju jednako učinkovitoga konkurenta u okviru ocjene sustava rabata s obzirom na članak 82. UEZ‑a.
52 Budući da je sud koji je uputio zahtjev u četvrtom dijelu svojeg prvog pitanja naveo Komunikaciju Komisije pod naslovom „Uputa o provedbenim prioritetima Komisije u primjeni članka 82. Ugovora o EZ‑u na postupanja poduzetnika u vladajućem položaju koja za posljedicu mogu imati zloporabu u smislu istiskivanja konkurenata s tržišta“, najprije valja istaknuti da taj tekst samo opisuje pristup Komisije u odnosu na izbor prioritetnih predmeta u kojima ona želi postupati, pri čemu Komisijina upravna praksa nema obvezujući učinak za tijela nadležna za tržišno natjecanje i nacionalne sudove.
53 Valja istaknuti da se primjena kriterija jednako učinkovitoga konkurenta sastoji u ispitivanju može li određivanje cijena poduzetnika u vladajućem položaju isključiti s tržišta konkurenta koji je jednako učinkovit kao i taj poduzetnik.
54 Taj kriterij temelji se na usporedbi cijena koje primjenjuje poduzetnik u vladajućem položaju i određenih troškova koji nastanu tom poduzetniku kao i na analizi njegove strategije (vidjeti presudu Post Danmark, C‑209/10, EU:C:2012:172, t. 28.).
55 Kriterij jednako učinkovitoga konkurenta Sud je posebno primjenjivao kod određivanja niskih cijena u obliku selektivnih cijena ili predatorskih cijena (vidjeti u odnosu na selektivne cijene presudu Post Danmark, C‑209/10, EU:C:2012:172, t. 28. do 35. kao i, u odnosu na predatorske cijene, presude AKZO/Komisija, C‑62/86, EU:C:1991:286, t. 70. do 73. i France Télécom/Komisija, C‑202/07 P, EU:C:2009:214, t. 107. i 108.) te kod istiskivanja marže (presuda TeliaSonera Sverige, C‑52/09, EU:C:2011:83, t. 40. do 46.).
56 Što se tiče usporedbe cijena i troškova u kontekstu primjene članka 82. UEZ‑a sa sustavom rabata, Sud je presudio da obračunavanje „negativnih cijena“ klijentima, odnosno cijena određenih u nižem iznosu od cijene troška, ne predstavlja preduvjet za utvrđivanje da sustav retroaktivnih rabata poduzetnika u vladajućem položaju predstavlja zloporabu (presuda Tomra Systems i dr./Komisija, C‑549/10 P, EU:C:2012:221, t. 73.). U tom istom predmetu, Sud je pojasnio da nepostojanje usporedbe cijena i troškova ne predstavlja pogrešku koja se tiče prava (presuda Tomra Systems i dr./Komisija, C‑549/10 P, EU:C:2012:221, t. 80.).
57 Kao što je nezavisna odvjetnica istaknula u točkama 61. i 63. svojeg mišljenja, proizlazi da se iz članka 82. UEZ‑a ili iz sudske prakse Suda ne može izvesti pravna obveza da se za utvrđivanje zloporabe sustava rabata poduzetnika u vladajućem položaju uvijek oslanja na kriterij jednako učinkovitoga konkurenta.
58 Posljedica tog zaključka međutim ne mora biti načelno isključivanje korištenja kriterija jednako učinkovitoga konkurenta u predmetima koji se odnose na sustave rabata kako bi se ispitala njihova sukladnost s člankom 82. UEZ‑a.
59 Protivno tomu, u situaciji kao što je ona u glavnom postupku, u kojoj poduzetnik u vladajućem položaju drži velik dio tržišta i kada postoje strukturne pogodnosti koje ponajprije proizlaze iz zakonskog monopola tog poduzetnika koji se primjenjivao na 70 % pošiljki na dotičnom tržištu, primjena kriterija jednako učinkovitoga konkurenta nije relevantna s obzirom na to da struktura tržišta čini praktično nemogućim pojavljivanje jednako učinkovitoga konkurenta.
60 Osim toga, na tržištu poput onog u glavnom postupku, na koje se otežano ulazilo zbog velikih prepreka, prisutnost manje učinkovitoga konkurenta mogla bi doprinijeti pojačavanju pritiska tržišnog natjecanja na tom tržištu i tako ograničiti postupanje poduzetnika u vladajućem položaju.
61 Kriterij jednako učinkovitoga konkurenta treba stoga smatrati jednim od instrumenata za ocjenu postojanja zloporabe vladajućeg položaja u okviru sustava rabata.
62 Stoga na treći i četvrti dio prvog pitanja treba odgovoriti da primjena kriterija jednako učinkovitoga konkurenta nije preduvjet za utvrđivanje da sustav rabata predstavlja zloporabu u smislu članka 82. UEZ‑a. U situaciji poput one u glavnom postupku, primjena kriterija jednako učinkovitoga konkurenta nije relevantna.
Drugo pitanje i drugi dio trećeg pitanja
63 Drugim pitanjem i drugim dijelom trećeg pitanja, na koje valja odgovoriti zajedno, sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 82. UEZ‑a tumačiti na način da, kako bi bio obuhvaćen područjem primjene tog članka, protutržišni učinak sustava rabata poput onog u glavnom postupku mora biti, s jedne strane, vjerojatan i, s druge strane, ozbiljan ili znatan.
64 Na prvom mjestu, što se tiče vjerojatnosti protutržišnog učinka, iz sudske prakse navedene u točki 29. ove presude proizlazi da kako bi se odredilo je li poduzetnik u vladajućem položaju zlouporabio taj položaj primjenom sustava rabata, treba osobito ispitati je li cilj rabata lišiti kupca mogućnosti izbora ili mu je ograničiti u pogledu izvora opskrbe, zapriječiti konkurentima ulazak na tržište, primijeniti na trgovinske partnere nejednake uvjete za jednake usluge ili ojačati vladajući položaj narušavanjem tržišnog natjecanja.
65 U tom smislu i kao što je pojasnila nezavisna odvjetnica u točki 80. svojeg mišljenja, protutržišni učinak određenog postupanja ne smije biti samo hipotetski.
66 Sud je također presudio da je za potrebe utvrđivanja nedopuštenoga karaktera neke prakse dovoljno postojanje njezina protutržišnog učinka a da taj učinak ne mora nužno biti konkretan, već je dovoljno pokazivanje potencijalnog protutržišnog učinka koji omogućava istiskivanje konkurenata koji su barem jednako toliko učinkoviti kao i poduzetnik koji se nalazi u vladajućem položaju (presuda TeliaSonera Sverige, C‑52/09, EU:C:2011:83, t. 64.).
67 Proizlazi da su područjem primjene članka 82. UEZ‑a obuhvaćeni samo oni poduzetnici u vladajućem položaju čije postupanje može imati protutržišni učinak na tržištu.
68 U tom smislu, valja istaknuti da se ocjena sposobnosti sustava rabata da ograniči tržišno natjecanje mora donijeti uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti, osobito načine i kriterije odobravanja rabata, broj dotičnih klijenata i obilježja tržišta na kojem djeluje poduzetnik u vladajućem položaju.
69 Cilj takve ocjene jest odrediti ima li postupanje poduzetnika u vladajućem položaju za posljedicu stvarno ili vjerojatno isključivanje konkurenata, na štetu tržišnog natjecanja i time i interesa potrošača (presuda Post Danmark, C‑209/10, EU:C:2012:172, t. 44.).
70 Na drugom mjestu, kad je riječ o ozbiljnosti ili znatnosti protutržišnog učinka, iako je točno da utvrđivanje postojanja vladajućeg položaja samo po sebi ne podrazumijeva nikakve prigovore u odnosu na dotičnog poduzetnika (presuda Post Danmark, C‑209/10, EU:C:2012:172, t. 21.), zbog činjenice da je struktura tržišnog natjecanja na tržištu već oslabljena, postupanje takvog poduzetnika može dovesti do zloporabe njegova vladajućeg položaja (vidjeti u tom smislu presude Hoffmann‑La Roche/Komisija, 85/76, EU:C:1979:36, t. 123. i France Télécom/Komisija, C‑202/07 P, EU:C:2009:214, t. 107.).
71 Tako je Sud više puta presudio da postoji posebna odgovornost poduzetnika u vladajućem položaju da svojim postupanjem ne ugrozi djelotvorno i nenarušeno tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu (vidjeti presudu Post Danmark, C‑209/10, EU:C:2012:172, t. 23. i navedenu sudsku praksu).
72 Usto, budući da je tržište prisutnošću poduzetnika u vladajućem položaju već oslabljeno u svojoj strukturi tržišnog natjecanja, svako dodatno ograničenje te strukture može predstavljati zloporabu vladajućeg položaja (presuda Hoffmann‑La Roche/Komisija, 85/76, EU:C:1979:36, t. 123.).
73 Iz toga proizlazi da određivanje praga znatnosti (de minimis) radi utvrđivanja zloporabe vladajućeg položaja nije opravdano. Naime, to djelovanje suprotno pravilima tržišnog natjecanja može samo po sebi prouzročiti narušavanje tržišnog natjecanja koje nije zanemarivo, odnosno isključiti konkurenciju na tržištu na kojem djeluje dotični poduzetnik.
74 Iz prethodno navedenih razmatranja proizlazi da članak 82. UEZ‑a treba tumačiti na način da protutržišni učinak sustava rabata koji primjenjuje poduzetnik u vladajućem položaju, poput onog u glavnom postupku, kako bi bio obuhvaćen područjem primjene tog članka, mora biti vjerojatan, pri čemu nije potrebno dokazivati da je ozbiljan ili znatan.
Troškovi
75 Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.
Slijedom navedenoga, Sud (drugo vijeće) odlučuje:
1. Radi određivanja može li sustav rabata, poput onog u glavnom postupku koji je uspostavio poduzetnik u vladajućem položaju, imati učinak isključivanja na tržištu koji predstavlja povredu članka 82. UEZ‑a, treba ispitati ukupne okolnosti slučaja, osobito kriterije i načine odobravanja rabata, raširenost vladajućeg položaja dotičnog poduzetnika i posebne uvjete tržišnog natjecanja na relevantnom tržištu. Okolnost da je navedenim sustavom rabata obuhvaćena većina korisnika usluga na tržištu može biti koristan pokazatelj važnosti te prakse i njezina utjecaja na tržište, koji može pojačati vjerojatnost protutržišnog učinka isključivanja.
2. Primjena kriterija jednako učinkovitoga konkurenta nije preduvjet za utvrđivanje da sustav rabata predstavlja zloporabu u smislu članka 82. UEZ‑a. U situaciji poput one u glavnom postupku, primjena kriterija jednako učinkovitoga konkurenta nije relevantna.
3. Članak 82. UEZ‑a treba tumačiti na način da protutržišni učinak sustava rabata koji primjenjuje poduzetnik u vladajućem položaju, poput onog u glavnom postupku, kako bi bio obuhvaćen područjem primjene tog članka, mora biti vjerojatan, pri čemu nije potrebno dokazivati da je ozbiljan ili znatan.
Potpisi