Language of document : ECLI:EU:T:2014:859

PRESUDA OPĆEG SUDA (četvrto vijeće)

8. listopada 2014.(*)

„Državne potpore – Aluminij – Ugovorom određena povlaštena cijena električne energije – Odluka kojom se potpora proglašava nezakonitom i nespojivom s unutarnjim tržištem – Raskid ugovora – Sudska suspenzija učinaka raskida ugovora u postupku privremene pravne zaštite – Nova potpora“ 

U predmetu T‑542/11,

Alouminion AE, sa sjedištem u Maroussi (Grčka), koji zastupaju G. Dellis, N. Korogiannakis, E. Chrysafis, D. Diakopoulos i N. Keramidas, odvjetnici,

tužitelj,

protiv

Europske komisije, koju zastupaju D. Triantafyllou i É. Gippini Fournier, u svojstvu agenata, uz asistenciju V. Chatzopoulos, odvjetnika,

tuženik,

koju podupire

Dimosia Epicheirisi Ilektrismou AE (DEI), sa sjedištem u Ateni (Grčka), koji zastupaju E. Bourtzalas, D. Waelbroeck, A. Oikonomou, E. Salaka i C. Synodinos, odvjetnici,

intervenijent,

povodom zahtjeva za poništenje Odluke Komisije 2012/339/EU od 13. srpnja 2011. o državnoj potpori SA.26117 – C 2/2010 (ex NN 62/2009) koju je Grčka dodijelila društvu Aluminium of Greece SA (SL 2012, L 166, str. 83.),

OPĆI SUD (četvrto vijeće),

u sastavu: M. Prek, predsjednik, I. Labucka (izvjestiteljica) i V. Kreuschitz, suci,

tajnik: S. Spyropoulos, administratorica,

uzimajući u obzir pisani postupak i nakon rasprave održane 4. lipnja 2014.,

donosi sljedeću

Presudu

 Okolnosti spora

1        Alouminion tis Ellados AE (u daljnjem tekstu: AtE), čiji je sljednik u proizvodnji aluminija u Grčkoj od srpnja 2007. tužitelj Alouminion AE, s intervenijentom, državnim elektroprivrednim poduzećem Dimosia Epicheirisi Ilektrismou AE (DEI), sklopio je 1960. ugovor (u daljnjem tekstu: ugovor) u skladu s kojim se na njega primjenjuje povlaštena cijena električne energije (u daljnjem tekstu: povlaštena cijena).

2        Članak 2. stavak 3. ugovora u svojim različitim verzijama predviđao je njegovo produljenje za uzastopna razdoblja od pet godina, osim ako ga jedna od stranaka dvije godine prije ne raskine uz prethodnu obavijest o raskidu koja se drugoj stranci upućuje preporučenom pošiljkom s povratnicom.

3        Na temelju sporazuma koji je AtE sklopio s grčkom državom, koji je formaliziran zakonskom uredbom iz 1969., ugovor, kako je izmijenjen, trebao je prestati važiti 31. ožujka 2006., osim ako bi u skladu sa svojim odredbama bio produljen.

4        Komisija Europskih zajednica u Odluci SG (92) D/867 od 23. siječnja 1992., sporna potpora poduzeću A[tE], potpora NN 83/91, utvrdila je da povlaštena cijena ne predstavlja državnu potporu.

5        DEI je u veljači 2004. obavijestio AtE o raskidu ugovora (u daljnjem tekstu: raskid) te je, počevši od kraja ožujka 2006., prestao na njega primjenjivati povlaštenu cijenu.

6        AtE je pred nadležnim nacionalnim sudovima osporio raskid.

7        Rješenjem br. 80/2007 od 5. siječnja 2007. Monomeles Protodikeio Athinon (viši sud u sastavu suca pojedinca u Ateni, Grčka), odlučujući o privremenoj pravnoj zaštiti, privremeno i ex nunc suspendirao je učinke raskida sve dok se ne odluči o meritumu (u daljnjem tekstu: prvo rješenje o privremenoj pravnoj zaštiti ili predmetna mjera).

8        U prvom rješenju o privremenoj pravnoj zaštiti Monomeles Protodikeio Athinon utvrdio je da temeljem odredaba ugovora i primjenjivog nacionalnog pravnog okvira raskid nije bio valjan.

9        DEI je osporio prvo rješenje o privremenoj pravnoj zaštiti pred Polymeles Protodikeio Athinon (viši sud u Ateni), koji je odlučujući o privremenoj pravnoj zaštiti prihvatio njegov zahtjev ex nunc rješenjem br. 72/2008 iz ožujka 2008. (u daljnjem tekstu: drugo rješenje o privremenoj pravnoj zaštiti).

10      Dakle, s jedne strane, između raskida i donošenja prvog rješenja o privremenoj pravnoj zaštiti, kao i nakon donošenja drugog rješenja o privremenoj pravnoj zaštiti, DEI nije primjenjivao povlaštenu cijenu. S druge strane, u razdoblju između donošenja prvog rješenja o privremenoj pravnoj zaštiti i drugog rješenja o privremenoj pravnoj zaštiti (u daljnjem tekstu: predmetno razdoblje) na AtE i nakon toga na tužitelja primjenjivala se povlaštena cijena.

11      Komisija je u srpnju 2008. zaprimila pritužbe o mjerama, navodnim državnim potporama u tužiteljevu korist, osobito u obliku povlaštene cijene.

12      Komisija je dopisom od 27. siječnja 2010. obavijestila Helensku Republiku o svojoj odluci da pokrene postupak predviđen člankom 108. stavkom 2. UFEU‑a, osobito u vezi s povlaštenom cijenom, te je tom odlukom pozvala zainteresirane stranke da u roku od mjesec dana od njezine objave dostave primjedbe (u daljnjem tekstu: odluka o pokretanju postupka).

13      Odluka o pokretanju postupka objavljena je 16. travnja 2010. u Službenom listu Europske unije (SL C 96, str. 7.).

14      Komisija je u odluci o pokretanju postupka izrazila sumnje o činjenici je li povlaštena cijena za koju je tijekom predmetnog razdoblja DEI izdao račun AtE‑u te zatim i tužitelju na istoj razini kao i cijena koja je primijenjena na druge velike industrijske potrošače električne energije na visokonaponskoj mreži, s obzirom na to da je primjena povlaštene cijene trebala prestati u ožujku 2006., ali je produljena prvim rješenjem o privremenoj pravnoj zaštiti.

15      Komisija je primjedbe Helenske Republike zaprimila 31. ožujka 2010.

16      Komisija je tužiteljeve primjedbe zaprimila 12. svibnja 2010., 3 ožujka i 4. svibnja 2011., a DEI‑jeve primjedbe 17. svibnja 2010. Komisija je te primjedbe dostavila Helenskoj Republici ostavivši joj mogućnost da na njih odgovori, što je ona učinila 16. srpnja i 6. kolovoza 2010. te 16. svibnja 2011.

17      Komisija je 1. prosinca 2010. od grčkih tijela zatražila dodatne informacije. Helenska Republika tom je zahtjevu udovoljila dopisom od 11. veljače 2011.

18      Komisija je druge tužiteljeve primjedbe zaprimila 31. svibnja i 4. srpnja 2011.

19      Komisija je 13. srpnja 2011. donijela Odluku 2012/339/EU o državnoj potpori SA.26117 – C 2/2010 (ex NN 62/2009) koju je Grčka dodijelila AtE‑u i Alouminionu (SL 2012, L 166, str. 83., u daljnjem tekstu: pobijana odluka).

20      Komisija je u članku 1. pobijane odluke odlučila da je Helenska Republika primjenom povlaštene cijene tijekom predmetnog razdoblja, odnosno od siječnja 2007. do ožujka 2008., AtE‑u i tužitelju, koji je njegov sljednik, nezakonito dodijelila državnu potporu u iznosu od 17,4 milijuna eura, povrijedivši time članak 108. stavak 3. UFEU‑a.

21      Komisija je također odlučila da je navedena potpora nespojiva s unutarnjim tržištem te je Helenskoj Republici naložila da od tužitelja izvrši povrat potpore (vidjeti članak 1. i članak 2. stavak 1. pobijane odluke).

 Postupak i zahtjevi stranaka

22      Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 6. listopada 2011. tužitelj je pokrenuo ovaj postupak.

23      Tužitelj je u tužbi Općem sudu predložio da primjenom članka 65. točke (d) svojeg Poslovnika kao mjeru izvođenja dokazâ provede vještačenje.

24      Zahtjevom podnesenim tajništvu Općeg suda 30. siječnja 2012. DEI je zatražio intervenciju u ovom predmetu u potporu zahtjevu Komisije.

25      DEI‑jev zahtjev za intervenciju prihvaćen je rješenjem predsjednika trećeg vijeća Općeg suda od 27. ožujka 2012.

26      Intervenijent je podnio intervencijski podnesak 11. lipnja 2012.

27      Komisija je svoja očitovanja na navedeni podnesak podnijela 19. studenoga 2012., dok je tužitelj to učinio 23. studenoga 2012.

28      Budući da se sastav vijećâ Općeg suda izmijenio, sudac izvjestitelj raspoređen je u četvrto vijeće, kojem je, slijedom navedenog, ovaj predmet dodijeljen.

29      Opći sud primjenom članka 6. stavka 2. točke (a) Poslovnika pozvao je Komisiju da dostavi određene dokumente. Komisija je tom zahtjevu udovoljila u određenom joj roku.

30      Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

–        poništi pobijanu odluku;

–        naloži Komisiji snošenje troškova.

31      Komisija, koju podupire intervenijent, od Općeg suda zahtijeva da:

–        tužbu u cijelosti odbije;

–        naloži tužitelju snošenje troškova.

 Pravo

32      U prilog tužbi tužitelj ističe deset tužbenih razloga kojima se traži da se ospori, prije svega i kao glavni zahtjev, kvalifikacija predmetne mjere kao nove potpore (prvi, drugi, treći i četvrti tužbeni razlog); kao drugo i podredno, kvalifikacija povlaštene cijene kao državne potpore (peti, šesti, sedmi i osmi tužbeni razlog) te, kao treće i još podrednije, obveza povrata nove potpore koja proizlazi iz predmetne mjere (deveti i deseti tužbeni razlog).

33      Najprije treba ispitati prvi tužbeni razlog, koji se temelji na pogreškama koje se tiču postojanja nove potpore.

34      Što se tiče kvalifikacije predmetne mjere kao nove potpore, Komisija je u pobijanoj odluci utvrdila sljedeće:

„(8)      A[tE]‑u je od njegova osnutka 1960. grčka država dala više pogodnosti, osobito opskrbu električnom energijom po nižoj cijeni. U skladu s odredbama statutâ koji su određivali pogodnosti, opskrba električnom energijom po nižoj cijeni trebala je prestati u ožujku 2006., uz uvjet d[a DEI] o tome pravodobno obavijesti A[tE] (dvije godine unaprijed). [DEI] je 26. veljače 2004. (to jest više od dvije godine prije isteka pogodnosti) o tome uredno obavijestio A[tE] te je nakon toga potkraj ožujka 2006. prestao primjenjivati povlaštenu [cijenu].

(9)      Od ožujka 2006. do siječnja 2007. A[tE] je stoga plaćao [uobičajenu] cijenu.

(10)      A[tE] je, međutim, na sudu pobijao ukidanje povlaštene cijene te je u siječnju 2007. prvostupanjski sud odredio privremenu mjeru ponovne uspostave povlaštene cijene, sve do donošenja presude o meritumu. [DEI] je nakon toga podnio žalbu protiv te privremene odluke te je ona poništena u ožujku 2008. (presudu o meritumu još treba donijeti).

(11)      Praktična posljedica sudskih odluka bila je ponovna uspostava povlaštene cijene od siječnja 2007. do ožujka 2008. u korist A[tE‑a, a zatim tužitelja]. U skladu s podacima koje su dostavila grčka tijela, tijekom [predmetnog] razdoblja A[tE, a zatim tužitelj] platili [su] 17,4 milijuna eura manje od onoga što bi trebali platiti po uobičajenoj cijeni.

[…]

      f) [Predmetna] mjera predstavlja nezakonitu potporu 

(34)      [Tužitelj] tvrdi da u prvom [rješenju o privremenoj pravnoj zaštiti] nije bilo bitnih izmjena [ugovorom ugovorene] povlaštene [cijene]. Stoga je stajalište [tužitelja] da mu [prvo rješenje o privremenoj pravnoj zaštiti] nije dodijelilo novu potporu te je povlaštena cijena [...] održan[a] kao zatečena potpora.

(35)      Komisija ne može prihvatiti [tužiteljev] argument. Prvotni uvjeti povlaštene cijene, koji su predstavljali zatečenu potporu, predviđali su da se potpora zaključuje u ožujku 2006. pod uvjetom da [DEI] o tome pravodobno obavijesti tužitelja. Kada se taj uvjet ispunio, zatečena potpora prestala je postojati, kako su to predviđali uvjeti prvotne dodjele povlaštene cijene. Slijedom toga, svako odobravanje niže cijene električne energije koje odgovara definiciji državne potpore (kao u ovom slučaju) predstavlja novu potporu, iako njezini uvjeti mogu biti slični onima prethodno zatečene potpore. Sudska praksa [Suda] jasno navodi da produljenje zatečene potpore predstavlja novu potporu i da se o njoj treba obavijestiti [presude od 12. srpnja 1973., Komisija/Njemačka, 70/72, Zb., EU:C:1973:87, t. 14. i od 11. listopada 2003., Belgija/Komisija, C‑197/99 P, Zb., EU:C:2003:444, t. 109.]. To je a fortiori slučaj kada se zatečena potpora koja je ukinuta nakon nekoliko mjeseci ponovno aktivira.

(36)      Budući da o toj novoj potpori Komisija nije obaviještena sukladno članku 108. UFEU‑a, ona je nezakonita.“

35      Tužiteljevo je stajalište da pobijana odluka sadrži očitu pogrešku u ocjeni, s obzirom na to da je njome, kao prvo, Komisija utvrdila da je ugovor istekao u ožujku 2006., iako je predviđao i produljenje na razdoblja od pet godina, osim u slučaju raskida u određenim rokovima i oblicima, tako da u ožujku 2006. ugovor ne bi automatski istekao.

36      Tvrdi i da bi raskid bio suprotan nacionalnom zakonodavstvu kojim se uspostavlja obveza opskrbe električnom energijom te bi predstavljao zloporabu vladajućeg položaja.

37      Kao drugo, navodi da pobijana odluka sadrži očitu pogrešku u ocjeni, s obzirom na to da je Komisija utvrdila da je prvo rješenje o privremenoj pravnoj zaštiti produljilo primjenu povlaštene cijene, iako navedeno rješenje nikako nije prejudiciralo odluku o meritumu spora i ima snagu samo privremeno pravomoćno presuđene stvari s jedinim učinkom da ex nunc suspendira učinke raskida.

38      Kao treće, smatra da pobijana odluka sadrži očitu pogrešku u ocjeni, s obzirom na to da je Komisija utvrdila da je prvo rješenje o privremenoj pravnoj zaštiti bilo „poništeno“ drugim rješenjem o privremenoj pravnoj zaštiti, iako je prema nacionalnom postupovnom pravu drugo rješenje o privremenoj pravnoj zaštiti „stavilo izvan snage“ prvo, bez retroaktivnih učinaka.

39      Kao četvrto, navodi da pobijana odluka sadrži očitu pogrešku u ocjeni, s obzirom na to da je Komisija utvrdila da je predmetna mjera usvojena temeljem pravnog sustava koji je „sličan“ onomu zatečene potpore, dok je predmetna mjera održala jednaku povlaštenu cijenu, tako da nije mogla predstavljati novu potporu.

40      Komisija sa svoje strane tvrdi da je u pobijanoj odluci utvrdila da je prvo rješenje o privremenoj pravnoj zaštiti predstavljalo novu potporu, o kojoj je trebala biti obaviještena jer je u suprotnom ona nezakonita.

41      Dakle, kao prvo, ugovor bi, sukladno svojim odredbama, stvarno istekao u ožujku 2006., suprotno onomu što proizlazi iz prvog rješenja o privremenoj pravnoj zaštiti, u kojem je primjenjivo nacionalno pravo pogrešno tumačeno.

42      Kao drugo, prvo rješenje o privremenoj pravnoj zaštiti predstavljalo bi doista privremenu i u ovom slučaju de facto vremenski ograničenu mjeru, ali kojom se ostvaruju prava s učincima ex nunc, tako da bi bila riječ o novoj mjeri.

43      Kao treće, bez obzira na to što priznaje da se način izračuna povlaštene cijene nije izmijenio, Komisija iznosi više argumenata kako bi dokazala da je riječ o novoj potpori odnosno, kao prvo, pravni i ugovorni temelj potpore postao je sudski određen; kao drugo, materijalnopravni temelj potpore nije više sporazum među strankama, već ga je poduzeće koje je korisnik potpore državi jednostrano nametnulo, posredno putem građanskog postupka; kao treće, razlozi općeg interesa koji su postojali 1960. više ne postoje te je riječ samo o rentabilnosti poduzetnika korisnika potpore i, kao četvrto, trajanje potpore je nesigurno i u svakom slučaju nije vezano uz ekonomsku logiku koja je prevladavala tijekom određivanja prvotnog trajanja valjanosti ugovora.

44      Iz toga bi s obzirom na sudsku praksu proizlazilo da je, produljujući povlaštenu cijenu, prvo rješenje o privremenoj pravnoj zaštiti predstavljalo mjeru nove potpore.

45      U svom intervencijskom podnesku intervenijent ističe različite elemente u potporu argumentima Komisije.

46      S jedne strane tvrdi da bi mu, suprotno onomu što tvrdi tužitelj, odredbe ugovora omogućile da ga raskine s učinkom od 31. ožujka 2006., kako to proizlazi iz drugog rješenja o privremenoj pravnoj zaštiti, koje je što se tiče postupka privremene pravne zaštite pravomoćno.

47      S druge strane tvrdi da je Komisija pravilno utvrdila da je predmetna mjera produljila zatečenu potporu, tako da je navedenom mjerom dodijeljena nova potpora.

48      Opći sud, s jedne strane, najprije podsjeća da se u skladu s člankom 108. stavkom 3. UFEU‑a Komisija obavješćuje o svakom planu nove potpore prije njezine primjene i da je svaka nova potpora dodijeljena bez Komisijina odobrenja nezakonita.

49      S druge strane, u skladu s člankom 1. točkama (c) i (b) Uredbe Vijeća (EZ) br. 659/1999 od 22. ožujka 1999. o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka [108. UFEU‑a] (SL L 83., str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 4., str. 16.), nova potpora znači „svaka potpora, to jest, programi potpora i pojedinačna potpora koje ne predstavljaju zatečenu potporu, uključujući i izmjene postojećih potpora“ i da zatečena potpora znači „odobrena potpora, to jest, programi potpora i pojedinačna potpora koje je odobrila Komisija ili Vijeće [Europske unije]“.

50      Mjere za dodjelu ili izmjenu potpora donesene nakon stupanja na snagu Ugovora, pri čemu se te izmjene mogu odnositi na zatečene potpore, trebaju se, dakle, smatrati novim potporama (presuda od 20. svibnja 2010, Todaro Nunziatina & C., C‑138/09, Zb., EU:C:2010:291, t. 46.).

51      U ovom slučaju Komisija je u točki 35. pobijane odluke priznala da je povlaštena cijena koja je ugovorena ugovorom sklopljenim 1960., odnosno znatno prije pristupanja Helenske Republike Europskim zajednicama, predstavljala zatečenu potporu barem do određivanja predmetne mjere, to jest prije donošenja prvog rješenja o privremenoj pravnoj zaštiti.

52      Nasuprot tome, Komisija je u istoj točki 35. pobijane odluke navela da je predmetna mjera produljila zatečenu potporu izmjenjujući trajanje ugovora i stoga pogodnosti koja se sastoji od povlaštene cijene.

53      Doista, iz sudske prakse proizlazi da produljenje zatečene potpore stvara novu potporu koja se razlikuje od produljene i da se izmjena trajanja zatečene potpore treba smatrati novom potporom (u tom smislu vidjeti presude od 4. prosinca 2013., Komisija/Vijeće, C‑111/10, Zb., EU:C:2013:785, t. 58. i Komisija/Vijeće, C‑121/10, Zb., EU:C:2013:784, t. 59. i navedenu sudsku praksu; presudu od 6. ožujka 2002., Diputación Foral de Álava i dr./Komisija, Τ‑127/99, T‑129/99 i T‑148/99, Zb., EU:T:2002:59, t. 175.).

54      Međutim, također je presuđeno da za primjenu stavaka 1. i 3. članka 108. UFEU‑a postojanje nove potpore ili izmjenu zatečene potpore treba ocijeniti u skladu s odredbama koje ju predviđaju, njihovim uvjetima i njihovim ograničenjima (u tom smislu vidjeti presudu od 9. kolovoza 1994., Namur‑Les assurances du crédit, C‑44/93, Zb., EU:C:1994:311, t. 28.). Stoga se samo u slučaju da izmjena utječe na bit prvotnog programa taj program pretvara u novi program potpora (u tom smislu vidjeti presudu Todaro Nunziatina & C., EU:C:2010:291, t. 46. i 47.).

55      Međutim, u ovom slučaju nije sporno da je prvo rješenje o privremenoj pravnoj zaštiti suspendiralo učinke raskida ugovora u skladu s kojim je dodijeljena povlaštena cijena, tako da je prvo rješenje o privremenoj pravnoj zaštiti privremeno de facto održalo povlaštenu cijenu tijekom predmetnog razdoblja. Međutim, valja ustvrditi da ta intervencija suca postupka privremene pravne zaštite nije imala za cilj izmjenu biti zatečene potpore niti je to bio njezin učinak. Naime, ona nije izmijenila ugovorne ili zakonske odredbe koje se odnose na povlaštenu cijenu niti je izmijenila uvjete ili ograničenja navedene cijene, već se samo sastojala u ocjeni pravilnosti raskida ugovora.

56      Stoga se sudac postupka privremene pravne zaštite, kako je to tvrdila Komisija, umjesto da dodijeli novu potporu, zadovoljio time da privremeno odluči o sporu koji se odnosi na pitanje je li ugovor koji je temelj povlaštene cijene prestao proizvoditi učinke. Iz toga se nužno zaključuje da se suspenzija raskida ugovora nakon prvog rješenja o privremenoj pravnoj zaštiti ne ocjenjuje kao nova pogodnost različita od zatečene potpore.

57      Slijedom toga, prvo rješenje o privremenoj pravnoj zaštiti ne može se smatrati dodjelom ili izmjenom potpore u smislu članka 108. stavka 3. UFEU‑a.

58      Kad ne bi bilo tako, nacionalni sud koji odlučuje o privremenoj pravnoj zaštiti u sporu o ugovoru, kao u predmetnom slučaju, bio bi pravno i činjenično prisiljen obavijestiti Komisiju i podvrgnuti njezinu preventivnom nadzoru ne samo nove potpore ili izmjene potpora u pravom smislu riječi dodijeljene korisniku zatečene potpore već svaku mjeru koja utječe na tumačenje i izvršenje navedenog ugovora koja bi mogla utjecati na funkcioniranje unutarnjeg tržišta, na tržišno natjecanje ili samo na stvarno trajanje, tijekom određenog razdoblja, potpora koje kao takve nastavljaju postojati i kada Komisija nije donijela nikakvu odluku o odobrenju ili nespojivosti.

59      Stoga valja presuditi da je pobijana odluka nezakonita jer je Komisija predmetnu mjeru kvalificirala kao novu potporu.

60      Argumenti Komisije i intervenijenta iz njihovih pismena upućenih Općem sudu ne mogu dovesti u pitanje taj zaključak.

61      Naime, prije svega, u predmetu u kojem je donesena presuda Diputación Foral de Álava i dr./Komisija (EU:T:2002:59) Opći sud doista je presudio da, iako predmetne pogodnosti predstavljaju samo produljenje mjere koja predstavlja zatečenu potporu, bez obzira na to, zbog izmjene trajanja predmetne potpore, ona se također mora smatrati novom potporom.

62      Također, u predmetu u kojem je donesena presuda od 1. srpnja 2010., Italija/Komisija (Τ‑53/08, Zb., EU:T:2010:267), koja se odnosila na produljenja povlaštene cijene u korist jednog poduzeća, Opći sud doista je presudio da navedena produljenja predstavljaju „novu“ potporu.

63      Međutim, Opći sud tako je ocijenio samo zato što su navedena produljenja, koja nisu bila automatska, trebala zakonske intervencije kako bi se izmijenila prvotno utvrđena pogodnost (presude Diputación Foral de Álava i dr./Komisija, EU:T:2002:59, t. 11. do 20. i Italija/Komisija, EU:T:2010:267, t. 70.).

64      Međutim, potrebno je utvrditi da u predmetnom slučaju nikakva zakonska intervencija nije izmijenila povlaštenu cijenu i da prvo rješenje o privremenoj pravnoj zaštiti nikako nije izmijenilo prvotni nacionalni pravni okvir.

65      Nadalje, u predmetu u kojem je donesena presuda od 20. rujna 2011., Regione autonoma della Sardegna/Komisija (T‑394/08, T‑408/08, T‑453/08 i T‑454/08, Zb., EU:T:2011:493), Opći sud doista je presudio da se potpore dodijeljene na pravnom temelju bitno različitom od programa koji je odobren odlukom o odobrenju trebaju smatrati novim potporama.

66      Ipak, u potonjem predmetu, s jedne strane, prvotnu potporu odobrila je Komisija i, s druge strane, nova potpora bila je dodijeljena novim propisom koji je bio protivan Komisijinoj odluci o odobrenju (presuda Regione autonoma della Sardegna/Komisija, EU:T:2011:493, t. 175. do 177.).

67      Međutim, u predmetnom slučaju ne može se ozbiljno osporavati to da cilj predmetne mjere nije bio izmijeniti pravni okvir povlaštene cijene u odnosu na onaj koji je odobren Komisijinom odlukom, neovisno o pitanju utjecaja odluke od 23. siječnja 1992. (vidjeti gornju točku 4.) o zatečenoj potpori u predmetnom slučaju, ne zato što je riječ o potpori koju je odobrila Komisija, već zato što je dodijeljena prije stupanja na snagu Ugovora.

68      Naposljetku, ne samo da u predmetnom slučaju pravni i ugovorni temelj potpore nije bio sudski određen učinkom prvog rješenja o privremenoj pravnoj zaštiti već je taj temelj ostao ugovor i mjerodavno nacionalno pravo, kako su privremeno tumačeni u prvom rješenju o privremenoj pravnoj zaštiti, neovisno o pitanju gospodarskog konteksta koji je prevladavao tijekom sklapanja ugovora i onog o mogućnosti i pravilnosti raskida, koji na dan donošenja pobijane odluke nije bio predmet meritorne sudske odluke.

69      Stoga treba prihvatiti prvi tužbeni razlog i poništiti pobijanu odluku, a o ostalim tužbenim razlozima i tužiteljevu zahtjevu za mjerom izvođenja dokazâ nije potrebno odlučivati.

 Troškovi

70      Sukladno odredbama članka 87. stavka 2. Poslovnika, stranka koja ne uspije u postupku snosi troškove, ako je takav zahtjev postavljen. Budući da Komisija nije uspjela u postupku, istoj valja naložiti da, osim vlastitih troškova, snosi troškove tužitelja, sukladno njegovu zahtjevu.

71      U skladu s člankom 87. stavkom 4. podstavkom 3. Poslovnika, intervenijent će snositi vlastite troškove.

Slijedom navedenoga,

OPĆI SUD (četvrto vijeće)

proglašava i presuđuje:

1.      Poništava se Odluka Komisije 2012/339/EU od 13. srpnja 2011. o državnoj potpori SA.26117 – C 2/2010 (ex NN 62/2009) koju je Grčka dodijelila društvu Aluminium of Greece SA.

2.      Europska komisija snosit će vlastite troškove kao i troškove Alouminiona AE.

3.      Dimosia Epicheirisi Ilektrismou AE (DEI) snosit će vlastite troškove.

Prek

Labucka

Kreuschitz

Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 8. listopada 2014.

 

Potpisi            

 

* Jezik postupka: grčki