PRESUDA SUDA (treće vijeće)
13. veljače 2014.(*)
„Socijalna politika − Direktiva 92/85/EEZ – Zaštita sigurnosti i zdravlja radnika − Trudne radnice, radnice koje su nedavno rodile ili doje na radnom mjestu – Rodiljni dopust − Redovna naknada plaće i/ili pravo na odgovarajuće davanje − Direktiva 96/34/EZ − Okvirni sporazum o roditeljskom dopustu − Individualno pravo na roditeljski dopust zbog rođenja ili posvojenja djeteta – Uvjeti rada i naknade plaće – Nacionalni kolektivni ugovor – Radnice koje koriste rodiljni dopust nakon prekida neplaćenog roditeljskog dopusta – Odbijanje isplate plaće tijekom rodiljnog dopusta“
U spojenim predmetima C‑512/11 i C‑513/11,
povodom zahtjevâ za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koje je uputio työtuomioistuin (Finska), odlukama od 28. rujna 2011., koje je Sud zaprimio 3. listopada 2011., u postupcima
Terveys- ja sosiaalialan neuvottelujärjestö (TSN) ry
protiv
Terveyspalvelualan Liitto ry,
uz sudjelovanje:
Mehiläinen Oy (C‑512/11),
i
Ylemmät Toimihenkilöt (YTN) ry
protiv
Teknologiateollisuus ry,
Nokia Siemens Networks Oy (C‑513/11),
SUD (treće vijeće),
u sastavu: M. Ilešič, predsjednik vijeća, K. Lenaerts, potpredsjednik Suda, u funkciji suca trećeg vijeća, A. Ó Caoimh (izvjestitelj), C. Toader i E. Jarašiūnas, suci,
nezavisna odvjetnica: J. Kokott,
tajnik: C. Strömholm, administratorica,
uzimajući u obzir pisani postupak i nakon rasprave održane 8. studenoga 2012.,
uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:
– za Terveys- ja sosiaalialan neuvottelujärjestö (TSN) ry i Ylemmät Toimihenkilöt (YTN) ry, A. Vainio i T. Lehtinen, asianajajat,
– za Terveyspalvelualuan Liitto ry i Mehiläinen Oy, M. Kärkkäinen, asianajaja,
– za Teknologiateollisuus ry i Nokia Siemens Networks Oy, S. Koivistoinen i J. Ikonen, asianajajat,
– za finsku vladu, J. Heliskoski, u svojstvu agenta,
– za estonsku vladu, M. Linntam, u svojstvu agenta,
– za španjolsku vladu, A. Rubio González, u svojstvu agenta,
– za vladu Ujedinjene Kraljevine, S. Ossowski, u svojstvu agenta, uz asistenciju S. Lee, barrister,
– za Europsku komisiju, I. Koskinen i C. Gheorghiu, u svojstvu agenata,
saslušavši mišljenje nezavisne odvjetnice na raspravi održanoj 21. veljače 2013.,
donosi sljedeću
Presudu
1 Zahtjevi za prethodnu odluku odnose se, u biti, na tumačenje Direktive Vijeća 92/85/EEZ od 19. listopada 1992. o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja na radu trudnih radnica te radnica koje su nedavno rodile ili doje (deseta pojedinačna direktiva u smislu članka 16. stavka 1. Direktive 89/391/EEZ) (SL L 348, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 4., str. 73.), Direktive Vijeća 96/34/EZ od 3. lipnja 1996. o Okvirnom sporazumu o roditeljskom dopustu koji su zaključili UNICE, CEEP i ETUC (SL L 145, str. 4.) i Direktive 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada (SL L 204, str. 23.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 1., str. 246.).
2 Zahtjevi su upućeni u okviru dvaju sporova između, s jedne strane, Terveys- ja sosiaalialan neuvottelujärjestö (TSN) ry (sindikalna organizacija u zdravstvenom i socijalnom sektoru, u daljnjem tekstu: TSN) protiv Terveyspalvelualan Liitto ry (udruga u sektoru zdravstvenih usluga), uz sudjelovanje Mehiläinen Oy (u daljnjem tekstu: Mehiläinen) te, s druge strane, Ylemmät Toimihenkilöt (YTN) ry (sindikat višeg rukovodećeg osoblja) protiv Teknologiateollisuus ry (udruženje u tehnološkoj industriji) i Nokia Siemens Networks Oy (u daljnjem tekstu: Nokia Siemens) zbog odbijanja poslodavaca da isplate naknadu plaće dvjema finskim radnicama, na temelju kolektivnih ugovora koji se na njih primjenjuju, uobičajeno predviđene tim ugovorima za vrijeme njihovog rodiljnog dopusta, zato što su rodiljni dopusti tih radnica prekinuli neplaćene roditeljske dopuste.
Pravni okvir
Pravo Unije
Direktiva 92/85
3 Uvodna izjava 1. i 17. Direktive glase:
„budući da je člankom 118.a Ugovora [o EEZ‑u] predviđeno da Vijeće putem direktiva donosi minimalne zahtjeve za poboljšanja, posebno u radnoj sredini, kako bi se zaštitila sigurnost i zdravlje radnika;
[...]
budući da ni odredbe vezane za rodiljni dopust ne bi ispunjavale svoju svrhu kada ne bi bila zajamčena prava vezana za ugovor o radu i/ili [i redovna naknada plaća i/ili] prava na odgovarajući doplatak [odgovarajuće davanje]“.
4 Članak 8. Direktive 92/85, naslovljen „Rodiljni dopust“, propisuje u svojem stavku 1.:
„Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi radnicama u smislu članka 2. osigurale pravo na neprekidan rodiljni dopust od najmanje 14 tjedana raspoređenih prije i/ili nakon poroda, u skladu s nacionalnim zakonodavstvom i/ili praksom.“
5 Članak 11. Direktive 92/85, naslovljen „Prava iz ugovora o radu“, propisuje:
„Kako bi se radnicama u smislu članka 2. zajamčilo korištenje prava na sigurnost i zaštitu zdravlja koja im se priznaju ovim člankom, propisuje se da:
[…]
2. u slučaju iz članka 8. mora se osigurati sljedeće:
(a) sva prava vezana za ugovor o radu radnica u smislu članka 2., osim onih na koje se odnosi sljedeća točka (b);
(b) redovna isplata plaća [naknada plaće] i/ili pravo na odgovarajući doplatak [odgovarajuće davanje] radnicama u smislu članka 2;
3. doplatak [davanje] iz točke 2. podtočke (b) smatra se odgovarajućim ako jamči dohodak najmanje jednak onom koji bi dotična radnica dobivala u slučaju prekida radne aktivnosti zbog zdravstvenih razloga, podložno eventualnoj gornjoj granici utvrđenoj nacionalnim zakonodavstvom;
4. države članice mogu dotičnim radnicama isplatu plaća [naknadu plaće] ili doplatka [davanja] iz točke 1. i točke 2. podtočke (b) uvjetovati ispunjenjem uvjeta utvrđenih nacionalnim zakonodavstvom.
Ti uvjeti ne smiju ni u kojem slučaju propisivati da neposredno prije očekivanog datuma poroda radnica mora biti zaposlena dulje od 12 mjeseci.“
Direktiva 96/34
6 Direktivom 96/34 provodi se Okvirni sporazum o roditeljskom dopustu, koji je 14. prosinca 1995. zaključen između općih međusektorskih organizacija (u daljnjem tekstu: Okvirni sporazum).
7 Preambula Okvirnog sporazuma u prilogu Direktivi 96/34 propisuje:
„[…] Okvirni sporazum predstavlja obvezu UNICE‑a, CEEP‑a i ETUC‑a da uspostave minimalne zahtjeve o roditeljskom dopustu i izostanku s posla zbog više sile, kao važnog sredstva za usklađivanje profesionalnih i obiteljskih obveza te promicanja jednakih mogućnosti i postupanja prema muškarcima i ženama.“ [neslužbeni prijevod]
8 Klauzula 1. Okvirnog sporazuma, naslovljena „Svrha i opseg“, glasi:
„1. Ovim sporazumom propisuju se minimalni zahtjevi čija je svrha zaposlenim roditeljima olakšati usklađivanje roditeljskih i profesionalnih obveza.
2. Ovaj sporazum primjenjuje se na sve zaposlene muškarce i žene koji imaju ugovor o radu ili radni odnos kako je definiran zakonodavstvom, kolektivnim ugovorima ili praksom na snazi u svakoj državi članici.“ [neslužbeni prijevod]
9 Klauzula 2. Okvirnog sporazuma, naslovljena „Roditeljski dopust“, određuje:
„1. Ovim sporazumom se, sukladno klauzuli 2.2., zaposlenim muškarcima i ženama daje individualno pravo na roditeljski dopust za rođenje ili posvojenje djeteta, kako bi se mogli o tom djetetu skrbiti tijekom najmanje tri mjeseca pa do određene dobi, a najkasnije do osme godine života, što će definirati države članice i/ili socijalni partneri.
[...]
3. Uvjeti pristupa i način primjene roditeljskog dopusta definirani su zakonom i/ili kolektivnim ugovorima u državama članicama, uz poštovanje minimalnih zahtjeva ovog sporazuma. [...]
[...]
5. Na kraju roditeljskog dopusta radnik se ima pravo vratiti na svoje radno mjesto ili, ako to nije moguće, na jednako ili slično radno mjesto u skladu s njegovim ugovorom o radu ili radnim odnosom.
6. Prava koja je radnik stekao ili su u postupku stjecanja na dan kad započinje roditeljski dopust moraju ostati kakva jesu sve do završetka roditeljskog dopusta. [...]
7. Države članice i/ili socijalni partneri definiraju status ugovora o radu ili radnog odnosa za razdoblje roditeljskog dopusta.
[...]“ [neslužbeni prijevod]
10 Klauzula 4.1. Okvirnog sporazuma propisuje da države članice mogu primijeniti ili uvesti povoljnije odredbe od onih utvrđenih u ovome sporazumu.
Finsko pravo
Mjerodavni zakoni
– Zakon o ugovorima o radu
11 Sukladno poglavlju 4. članku 3. Zakona o ugovorima o radu [Työsopimuslaki (55/2001)], radnici imaju pravo na roditeljski dopust za odgoj djeteta kako bi se skrbili o svojem djetetu ili o svakom drugom djetetu koje trajno boravi pod njihovim krovom, dok dijete ne navrši tri godine.
12 Poglavlje 4. tog zakona propisuje, u svojem članku 8., da poslodavac nije dužan isplatiti plaću radniku za razdoblja obiteljskih dopusta.
– Zakon o zdravstvenom osiguranju
13 Poglavlje 9. Zakona o zdravstvenom osiguranju [Sairausvakuutuslaki (1224/2004)] u svojem članku 1. podstavku 1. propisuje da osiguranik ima pravo na dnevne roditeljske novčane naknade pod uvjetom da je boravio u Finskoj najmanje 180 dana neprekidno prije očekivanog datuma poroda ili smještaja djeteta u dom osiguranika u smislu članka 11.
14 Poglavlje 9. tog zakona propisuje, u svojem članku 3., razdoblje isplate rodiljnih potpora u trajanju od 105 radnih dana.
15 Navedeno poglavlje 9. propisuje, u svojem članku 8. podstavku 1., da se pravo na roditeljsku potporu može ostvarivati odmah nakon prestanka isplate naknada za rodiljni dopust. Roditeljska potpora dodjeljuje se ili majci ili ocu, prema želi roditelja.
Mjerodavni kolektivni ugovori
16 Terveyspalvelualan Liitto ry i TSN zaključili su kolektivni ugovor za razdoblje od 1. veljače 2010. do 31. prosinca 2011. (u daljnjem tekstu: kolektivni ugovor za zdravstveni sektor), koji se odnosi na stranke u predmetu C‑512/11.
17 Članak 21. stavak 3. kolektivnog ugovora za zdravstveni sektor određuje da radnica ima pravo na 72 dana plaće u punom iznosu pod uvjetom da je bila zaposlena tijekom najmanje tri mjeseca neprekidno prije početka dopusta. Ako radnica uzme novi rodiljni dopust tijekom jednog od neplaćenih dopusta predviđenih tim ugovorom, predmetna plaća se ne isplaćuje tijekom jednog od tih neplaćenih dopusta, osim u slučaju postojanja protivne zakonske odredbe. Međutim, nakon proteka takvog dopusta i ako rodiljni dopust nije istekao, naknada plaće na ime rodiljnog dopusta isplaćuje se za preostali dio tog razdoblja.
18 Iz odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku u predmetu C‑512/11 proizlazi da se članak 21. kolektivnog ugovora za zdravstveni sektor tumači na način da, kako bi primala plaću tijekom rodiljnog dopusta, radnica mora izravno prijeći s rada ili plaćenog dopusta na rodiljni dopust.
19 Teknologiateollisuus ry i Ylemmät Toimihenkilöt (YTN) ry zaključili su kolektivni ugovor na snazi za razdoblje od 2. srpnja 2007. do 30. travnja 2010. (u daljnjem tekstu: kolektivni ugovor za sektor tehnološke industrije), koji se odnosi na stranke u predmetu C‑513/11.
20 Članak 8. kolektivnog ugovora za sektor tehnološke industrije propisuje:
„Radnica ima pravo na rodiljni dopust tijekom razdoblja u kojem ima pravo na rodiljnu potporu sukladno Zakonu o zdravstvenom osiguranju. Tijekom trajanja rodiljnog dopusta cjelokupna plaća se isplaćuje tijekom tri mjeseca kada je radni odnos postojao tijekom najmanje šest uzastopnih mjeseci prije poroda.“
21 Iz odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku u predmetu C‑513/11 kao i iz očitovanja koja su Sudu podnijeli TSN i Nokia Siemens proizlazi da se članak 8. kolektivnog ugovora za sektor tehnološke industrije ustaljeno primjenjuje u smislu da, radi ostvarivanja prava na naknadu plaće tijekom rodiljnog dopusta, radnica mora izravno prijeći s rada ili plaćenog dopusta na rodiljni dopust.
Glavni postupci i prethodno pitanje
Predmet C‑512/11
22 Nakon prvog rodiljnog dopusta gđa Kultarinta, medicinska sestra zaposlena kod Mehiläinena, jednog od glavnih pružatelja medicinskih i socijalnih usluga u Finskoj, uzela je neplaćeni roditeljski dopust za odgoj tijekom razdoblja od 7. siječnja 2010. do 11. travnja 2012.
23 Budući da je ponovno zatrudnjela, obavijestila je svojeg poslodavca o namjeri da prekine roditeljski dopust za odgoj djeteta kako bi uzela novi rodiljni dopust od 9. travnja 2010.
24 Mehiläinen je prihvatio prekid roditeljskog dopusta za odgoj djeteta, ali je odbio isplatiti novčanu naknadu za 72 dana, jednaku iznosu njezine pune plaće, tijekom tog drugog rodiljnog dopusta od njegova početka, s obzirom na to da je gđa Kultarinta bila na neplaćenom roditeljskom dopustu za odgoj djeteta.
Predmet C‑513/11
25 Gđa Novamo, zaposlena kod Nokia Siemensa, uzela je rodiljni dopust 8. ožujka 2008. i zatim neplaćeni roditeljski dopust za odgoj djeteta tijekom razdoblja od 19. ožujka 2009. do 4. travnja 2011.
26 Tijekom 2010. godine izjavila je svojem poslodavcu da je ponovno trudna, da želi prekinuti svoj neplaćeni roditeljski dopust za odgoj djeteta i započeti rodiljni dopust 24. svibnja 2010. Nokia Siemens je primio na znanje izjavu gđe Novamo o prekidu njezinog roditeljskog dopusta za odgoj, ali joj je odbio isplatiti njezinu plaću tijekom rodiljnog dopusta zato što je taj rodiljni dopust bio započeo dok je ona bila na neplaćenom roditeljskom dopustu za odgoj djeteta.
27 U oba predmeta tužitelji u glavnim postupcima podnijeli su tužbe pred työtuomioistuin, protiv poslodavaca gđa Kultarinta i Novamo, kako bi potonje dobile naknadu štete koje smatraju da su pretrpjele kao žrtve nezakonitog postupanja.
28 Iz odluka kojima se upućuje zahtjev za prethodnu odluku proizlazi da je dnevna rodiljna novčana naknada predviđena Zakonom o zdravstvenom osiguranju, na koju su gđe Kultarinta i Novamo imale pravo tijekom svojeg rodiljnog dopusta, bila u iznosu jednakom dnevnoj novčanoj naknadi za slučaj bolesti, dok su im njihovi poslodavci uobičajeno trebali isplaćivati razliku između te novčane naknade i plaće predviđene nacionalnim kolektivnim ugovorima.
29 Iz odluka kojima se upućuje zahtjev za prethodnu odluku slijedi da, prema stajalištu työtuomioistuina, Direktive 92/85 i 2006/54 otvaraju pitanja tumačenja koja utječu na tumačenje kolektivnih ugovora o kojima je riječ u glavnim postupcima ili na procjenu njihove valjanosti. Nadalje, sud koji je uputio zahtjev smatra da sudska praksa Suda ne daje konsolidiranu smjernicu za procjenu situacije trudne žene ili one koja je na rodiljnom dopustu s obzirom na zabranu diskriminacije na temelju spola.
30 U tim okolnostima työtuomioistuin je odlučio prekinuti postupak i postaviti Sudu u biti isto prethodno pitanje u oba predmeta u glavnim postupcima:
„Jesu li protivne Direktivi 2006/54 [...] i Direktivi 92/85 [...] odredbe nacionalnoga kolektivnog ugovora, ili njihovo tumačenje, sukladno kojima radnica koja prelazi s neplaćenog dopusta (hoitovapaa) na rodiljni dopust nema, tijekom rodiljnog dopusta, pravo na isplatu naknade plaće predviđene kolektivnim ugovorom?“
31 Rješenjem predsjednika Suda od 17. studenoga 2011., predmeti C‑512/11 i C‑513/11 spojeni su radi pisanog i usmenog postupka te presude.
O prethodnom pitanju
32 U okviru postupka suradnje između nacionalnih sudova i Suda utemeljenog člankom 267. UFEU‑a, na Sudu je da nacionalnom sucu dâ koristan odgovor koji mu omogućava da donese odluku u sporu koji se pred njim vodi. U tom kontekstu, obveza je Suda preformulirati, ako je to potrebno, pitanja koja su mu podnesena. Naime, dužnost Suda je protumačiti sve odredbe prava Unije potrebne nacionalnim sudovima za donošenje odluke u postupcima koji se pred njima vode, čak i kad te odredbe nisu izričito navedene u pitanjima koja mu upućuju ti sudovi (vidjeti, osobito, presude od 8. ožujka 2007., Campina, C‑45/06, Zb., str. I‑2089., t. 30.; od 14. listopada 2010., Fuß, C‑243/09, Zb., str. I‑9849., t. 39. i od 30. svibnja 2013., Worten, C‑342/12, t. 30.).
33 Sukladno tome, čak i ako je, formalno, nacionalni sud ograničio svoja pitanja na tumačenje samo odredbi Direktive 92/85 i Direktive 2006/54, ta okolnost ne sprječava Sud da mu pruži sve elemente tumačenja prava Unije koji mogu biti korisni za odlučivanje u predmetu koji je pred tim sudom, neovisno o tome je li se taj sud pozvao na to pravo u svojim pitanjima. U tom pogledu, na Sudu je da iz svih elemenata koje mu je dostavio nacionalni sud, posebno iz obrazloženja odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku, izvuče elemente navedenog prava koji zahtijevaju tumačenje uzimajući u obzir predmet spora (vidjeti, analogijom, gore navedene presude Fuß, t. 40. i Worten, t. 31.).
34 U ovom slučaju, kako bi se dao koristan odgovor na postavljeno pitanje, treba uzeti u obzir Direktivu 96/34 o Okvirnom sporazumu i provedbi načela namijenjenih promicanju jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama kako bi im se pružila mogućnost da usklade svoje profesionalne i obiteljske obveze, čak i ako odluka kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku ne spominje izrijekom tu direktivu.
35 Stoga, potrebno je razumjeti postavljeno pitanje na način da se njime u biti želi doznati mora li se Direktiva 96/34 tumačiti na način da joj je protivna odredba nacionalnog prava poput one predviđene nacionalnim kolektivnim ugovorima u pitanju, sukladno kojoj trudna radnica koja je prekinula neplaćeni roditeljski dopust u smislu te direktive kako bi odmah uzela rodiljni dopust u smislu Direktive 92/85 nema pravo na redovnu naknadu plaće na koju bi imala pravo da je rodiljnom dopustu prethodilo minimalno razdoblje povratka na rad.
36 Najprije je potrebno podsjetiti na to da, iako članak 11. točke 2. i 3. Direktive 92/85 ne podrazumijevaju obvezu redovne naknade pune plaće tijekom rodiljnog dopusta, zakonodavac Unije ipak je želio jamčiti da radnica tijekom tog dopusta ostvaruje prihod u iznosu koji je barem jednak davanju koje je predviđeno nacionalnim zakonodavstvom iz područja socijalne sigurnosti u slučaju prekida radne aktivnosti iz zdravstvenih razloga (presuda od 27. listopada 1998., Boyle i dr., C‑411/96, Zb., str. I‑6401., t. 32.).
37 Međutim, navedena direktiva, koja sadrži minimalne zahtjeve, ne isključuje mogućnost da države članice zajamče veću zaštitu navedenim radnicama održavajući ili uspostavljajući mjere zaštite koje su povoljnije za radnice pod uvjetom da te mjere budu u skladu s odredbama prava Unije (vidjeti u tom smislu presudu od 4. listopada 2001., Jiménez Melgar, C‑438/99, Zb., str. I‑6915., t. 37.). Nijedna odredba Direktive 92/85 stoga ne sprječava države članice, ili kad je to prikladno, socijalne partnere, da predvide održavanje svih elemenata naknade plaće na koje je trudna radnica imala pravo prije svoje trudnoće i rodiljnog dopusta.
38 Što se tiče prava na roditeljski dopust predviđenoga Direktivom 96/34, uključujući prava na neplaćene roditeljske dopuste, poput onih o kojima je riječ u glavnim postupcima, valja podsjetiti na dva zasebna cilja te direktive. S jedne strane, Okvirni sporazum koji se provodi navedenom direktivom predstavlja obvezu socijalnih partnera da uspostave, putem minimalnih zahtjeva, mjere za promicanje jednakih mogućnosti i jednakog postupanja između muškaraca i žena pružajući im mogućnost da usklade profesionalne odgovornosti i obiteljske obveze (presude od 22. listopada 2009., Meerts, C‑116/08, Zb., str. I‑10063., t. 35. i od 16. rujna 2010., Chatzi, C‑149/10, Zb., str. I‑8489., t. 56.).
39 S druge strane, navedeni okvirni sporazum omogućuje novim roditeljima da prekinu svoju profesionalnu aktivnost kako bi se posvetili obiteljskim obvezama, istodobno im osiguravajući da će se vratiti na svoje radno mjesto, sukladno klauzuli 2.5. tog sporazuma, ili, u slučaju nemogućnosti, jednak ili sličan posao u skladu s njihovim ugovorom o radu ili radnim odnosom. Sud je smatrao da je ta odredba obvezivala na povratak na radno mjesto na kraju navedenog dopusta pod istim uvjetima poput onih koji su postojali u vrijeme uzimanja tog dopusta (vidjeti u tom smislu presudu od 20. lipnja 2013., Riežniece, C‑7/12, t. 32.).
40 U konkretnom slučaju, iz spisa koji je dostupan Sudu proizlazi da su tijekom svojeg prvog rodiljnog dopusta radnice o kojima je riječ u glavnim postupcima imale pravo, na temelju kolektivnih ugovora koji se na njih primjenjuju, na redovnu naknadu svojih plaća, najmanje tijekom određenog razdoblja. Te su radnice zatim uzele neplaćeni roditeljski dopust, koji su prekinule kako bi odmah uzele drugi rodiljni dopust, za koji im je odbijeno pravo na redovnu naknadu plaće zato što je taj drugi rodiljni dopust bio prekinuo neplaćeni roditeljski dopust i nije mu stoga prethodilo nikakvo razdoblje povratka na rad.
41 U tim okolnostima, potrebno je ispitati u kojoj mjeri pravo Unije dopušta da uzimanje navedenog roditeljskog dopusta utječe na uvjete za ostvarivanje rodiljnog dopusta koji slijedi glede, u predmetu poput onih u glavnim postupcima, redovne naknade plaće predviđene pravilima nacionalnog prava o kojemu je riječ.
42 U tom pogledu, ustaljena je sudska praksa da dopust koji je zajamčen pravom Unije ne može utjecati na pravo da se uzme drugi dopust zajamčen tim pravom (presude od 14. travnja 2005., Komisija/Luksemburg, C‑519/03, Zb., str. I‑3067., t. 33.; od 6. travnja 2006., Federatie Nederlandse Vakbeweging, C‑124/05, Zb., str. I‑3423., t. 24. i od 20. rujna 2007., Kiiski, C‑116/06, Zb., str. I‑7643., t. 56.).
43 Kao što proizlazi iz spisa koji je podnijet Sudu, odredbe o kojima je riječ u glavnim postupcima nisu spriječile gđe Kultarinta i Novamo da prekinu svoj neplaćeni roditeljski dopust kako bi zatim uzele rodiljni dopust.
44 Međutim, tužitelji u glavnim postupcima tvrde da se na interese gđa Kultarinta i Novamo utjecalo na način koji je protivan pravu Unije jer je, zbog toga što su iskoristile svoje pravo na dva različita dopusta, tim radnicama uskraćena redovna naknada plaće propisana predmetnim kolektivnim ugovorima. Zapravo, pravo na redovnu naknadu plaće postalo bi besmisleno ako bi se primijenio uvjet obveznog vraćanja na rad prije ponovnog uzimanja drugog rodiljnog dopusta.
45 Tuženici u glavnim postupcima smatraju da sporna odredba iz navedenih kolektivnih ugovora ima za cilj zaštititi trudne radnice. Smatraju da ta odredba ublažava ekonomske poteškoće koje nastaju uslijed uzimanja rodiljnog dopusta i, na taj način, pogoduje zaštiti posebnog odnosa između radnice i njezinog djeteta nakon trudnoće i poroda.
46 Komisija, sa svoje strane, naglašava da potpore predviđene za vrijeme rodiljnog dopusta radnica o kojima je riječ u glavnim postupcima udovoljavaju minimalnim uvjetima iz članka 11. točke 3. Direktive 92/85.
47 Iz sudske prakse navedene u točkama 37. do 42. ove presude proizlazi da načini primjene sustava, poput onog o kojem je riječ u glavnim postupcima, a koji se odnosi na naknadu plaće na koju radnica ima pravo tijekom rodiljnog dopusta sukladno članku 11. stavku 2. Direktive 92/85, moraju biti u skladu s odredbama prava Unije, uključujući one koje se odnose na roditeljski dopust.
48 U tom smislu, izbor radnice da koristi svoje pravo na roditeljski dopust ne bi smio utjecati na uvjete ostvarivanja njezinog prava da uzme drugi dopust, u konkretnom slučaju rodiljni dopust. Međutim, u predmetima u glavnim postupcima uzimanje neplaćenog roditeljskog dopusta obvezno dovodi do gubitka dijela naknade plaće za radnicu koja mora uzeti rodiljni dopust odmah nakon navedenog roditeljskog dopusta.
49 Ipak, učinak uvjeta poput onog o kojem je riječ u glavnim postupcima jest da se radnica, u trenutku kada donosi odluku o uzimanju neplaćenog roditeljskog dopusta, primorava da unaprijed odustane od plaćenog rodiljnog dopusta predviđenoga primjenjivim kolektivnim ugovorima u slučaju da ima potrebu prekinuti svoj roditeljski dopust kako bi odmah uzela rodiljni dopust. Stoga, radnica bi se poticala da ne uzme takav roditeljski dopust.
50 U tom kontekstu i kako je to Sud već utvrdio, važno je uzeti u obzir činjenicu da nova trudnoća ne predstavlja uvijek predvidljiv događaj (vidjeti u tom smislu gore navedenu presudu Kiiski, t. 40. i 41.). Posljedično, radnica nije uvijek u mogućnosti odrediti, u trenutku donošenja odluke o uzimanju roditeljskog dopusta ili na njegovom početku, hoće li se za vrijeme njegova trajanja naći u situaciji da mora uzeti rodiljni dopust.
51 Iz navedenoga se mora zaključiti da uvjet poput onog o kojem je riječ u glavnim postupcima ima za učinak odvraćanje radnice od donošenja odluke o korištenju svojeg prava na roditeljski dopust uzimajući u obzir učinak koji bi ta odluka mogla imati na rodiljni dopust koji bi nastupio tijekom tog roditeljskog dopusta. Stoga, takav uvjet narušava koristan učinak Direktive 96/34.
52 Slijedom iznijetoga, na postavljeno pitanje potrebno je odgovoriti tako da Direktivu 96/34 valja tumačiti u smislu da joj je protivna odredba nacionalnog prava, poput one predviđene odredbama kolektivnih ugovora o kojima je riječ u glavnim postupcima, a prema kojoj trudna radnica koja prekine neplaćeni roditeljski dopust u smislu te direktive da bi odmah uzela rodiljni dopust u smislu Direktive 92/85 nema pravo na redovnu naknadu plaće na koju bi imala pravo da je tom rodiljnom dopustu prethodilo minimalno razdoblje povratka na rad.
Troškovi
53 Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.
Slijedom navedenog, Sud (treće vijeće) odlučuje:
Direktivu Vijeća 96/34/EZ od 3. lipnja 1996. o Okvirnom sporazumu o roditeljskom dopustu koji su zaključili UNICE, CEEP i ETUC valja tumačiti u smislu da joj je protivna odredba nacionalnog prava, poput one predviđene odredbama kolektivnih ugovora o kojima je riječ u glavnim postupcima, a prema kojoj trudna radnica koja prekine neplaćeni roditeljski dopust u smislu te direktive da bi odmah uzela rodiljni dopust u smislu Direktive Vijeća 92/85/EEZ od 19. listopada 1992. o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja na radu trudnih radnica te radnica koje su nedavno rodile ili doje (deseta pojedinačna direktiva u smislu članka 16. stavka 1. Direktive 89/391/EEZ) nema pravo na redovnu naknadu plaće na koju bi imala pravo da je tom rodiljnom dopustu prethodilo minimalno razdoblje povratka na rad.
Potpisi