PRESUDA SUDA (drugo vijeće)
3. rujna 2014.(*)
„Prethodno pitanje – Direktiva 79/7/EEZ – Jednako postupanje prema muškarcima i ženama u pitanjima socijalne sigurnosti – Osiguranje za slučaj nesreće zaposlenih radnika – Iznos fiksne naknade za trajni invaliditet – Aktuarski izračun koji se temelji na očekivanom prosječnom trajanju životnog vijeka ovisno o spolu korisnika navedene naknade – Dovoljno ozbiljna povreda prava Unije“
U predmetu C‑318/13,
povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputio Korkein hallinto‑oikeus (Finska), odlukom od 7. lipnja 2013., koju je Sud zaprimio 11. lipnja 2013., u postupku koji je pokrenuo
X,
SUD (drugo vijeće),
u sastavu: R. Silva de Lapuerta (izvjestiteljica), predsjednica vijeća, J. L. da Cruz Vilaça, G. Arestis, J.-C. Bonichot i A. Arabadjiev, suci,
nezavisna odvjetnica: J. Kokott,
tajnik: C. Strömholm, glavna administratorica,
uzimajući u obzir pisani postupak i nakon rasprave održane 2. travnja 2014.,
uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:
– za X, K. Kuusi, asianajaja,
– za finsku vladu, H. Leppo, u svojstvu agenta,
– za vladu Helenske Republike, E.-M. Mamouna i M. Tassopoulou, u svojstvu agenata,
– za Europsku komisiju, D. Martin i I. Koskinen, u svojstvu agenata,
saslušavši mišljenje nezavisnog odvjetnika na raspravi održanoj 15. svibnja 2014.,
donosi sljedeću
Presudu
1 Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 4. Direktive Vijeća 79/7/EEZ od 19. prosinca 1978. o postupnoj provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima socijalne sigurnosti (SL 1979, L 6, str. 24) (SL posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5, svezak 3, str. 7.).
2 Zahtjev je upućen u okviru spora između X i Ministarstva za socijalna pitanja i zdravlje (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) u pogledu dodjele fiksne naknade koja se isplaćuje zbog nesreće na radu.
Pravni okvir
Pravo Unije
3 Direktiva 79/7 se sukladno svojem članku 3. stavku 1. točki (a) primjenjuje na zakonske sustave koji pružaju zaštitu od osobito rizika od nesreće na radu.
4 Na temelju članka 4. stavka 1. ove direktive:
„Načelo jednakog postupanja znači nepostojanje svake diskriminacije na temelju spola, bilo izravne ili neizravne, prije svega s obzirom na bračni ili obiteljski status, posebno u odnosu na:
– opseg sustava i uvjeta pristupa tim sustavima,
– obveze uplaćivanja doprinosa i izračun doprinosa,
– izračun davanja uključujući pripadajuća uvećanja s obzirom na bračnog druga i uzdržavanike te uvjeta koji određuju trajanje i zadržavanje prava na davanje.“
Finsko pravo
5 Uspostava osiguranja za slučaj nesreće zadaća je javne uprave čije je izvršenje u Finskoj povjereno privatnim osiguravajućim društvima. Da bi ispunili svoju obvezu osigurnja radnika od nesreća na radu poslodavci moraju ugovoriti osiguranje kod osiguravajućeg društva koje je ovlašteno osigurati od rizika u skladu sa Zakonom o osiguranju za slučaj nesreće za zaposlene radnike (tapaturmavakuutuslaki) iz 1982., kako je izmijenjen 1992. (u daljnjem tekstu: Zakon o osiguranju za slučaj nesreće). Troškovi zakonskog osiguranja uspostavljenog na području nesreća na radu pokrivaju se premijama osiguranja koje plaćaju poslodavci.
6 Naknada za trajni invaliditet jedan je od doplataka osguranja za slučaj nesreće. Ona pripada zakonskom sustavu socijalne sigurnosti. Njezina je svrha radnicima dodijeliti naknadu štete za navedeni invaliditet koji je rezultat nesreće na radu ili profesionalne bolesti, odnosno smanjene radne sposobnosti tijekom života.
7 Članak 14. stavak 1. točka 1. tog zakona osobito predviđa naknadu za trajni invaliditet na temelju naknade štete u slučaju ozljede ili bolesti koju je izazvala nesreća na radu.
8 Članak 18. stavak 1. tog zakona o osiguranju za slučaj nesreće predviđa da se naknada za trajni invaliditet isplaćuje, ovisno o slučaju, ili jednokratno ili u obliku rente. Prema stavku 3. tog članka naknada koja je isplaćena jednokratno izračunava se u obliku kapitala koji odgovara vrijednosti naknade za trajni invaliditet, imajući u vidu dob radnika, sukladno kriterijima koje je ustanovilo Ministartsvo.
9 Odlukom br. 1662/453/82 tog Ministarstva od 30. prosinca 1982. o elementima za određivanje kapitalske vrijednosti rente koja se isplaćuje na temelju osiguranja za slučaj nesreće ili, kad se renta ne isplaćuje, naknade koja se isplaćuje jednokratno, definirani su kriteriji za izračun spomenute naknade.
10 U tom pogledu u prilog toj odluci određene su sljedeće formule:
„Primjenjuje se smrtnost (TLE-82) s odgodom od 3 godine
ux = 0,0000797 e 0,0875 (x+3) (muškarci)
ux = 0,0000168 e 0,1000 (y+3) (žene).“
11 Oštećenja nastala uslijed ozljeda ili bolesti razvrstana su, u svrhu vrednovanja općeg trajnog invaliditeta, u 20 razreda prema njihovoj zdravstvenoj naravi i stupnju težine. Iznos dodijeljene naknade ovisi o razredu invaliditeta. Naknada štete za manje teške ozljede i bolesti, koje pripadaju razredima invaliditeta od 1 do 10 uvijek se isplaćuje jednokratno. U razredima invaliditeta od 11 do 20 osiguranici mogu izabrati između jednokratne isplate ili doživotne mjesečne rente.
Glavni postupak i prethodna pitanja
12 X, rođen 1953., ozlijeđen je u nesreći na radu koja se dogodila 27. kolovoza 1991. Vakuutusoikeus (socijalni sud) je odlukom od 18. listopada 2005. utvrdio da X ima pravo na fiksnu naknadu za trajni invaliditet na temelju Zakona o osiguranju za slučaj nezgode.
13 Slijedom te odluke nadležno je osiguravajuće društvo odlukama od 16. prosinca 2005. utvrdilo da se X‑u treba isplatiti fiksni iznos od 4.197,98 eura, uključujući sva uvećanja, na ime naknade štete.
14 X je protiv tih odluka podnio žalbu, tvrdeći da se naknada koja je jednokratno isplaćena za trajni invaliditet trebala izračunati na temelju istih kriterija koji su bili predviđeni i za žene. Povjerenstvo za žalbe u slučajevima nesreće na radu odbilo mu je žalbu 31. kolovoza 2006. Tu je odluku vakuutusoikeus potvrdio 27. svibnja 2008.
15 X je u pismu koje je 13. listopada 2008. uputio Ministarstvu istaknuo da je prilikom utvrđivanja fiksnog iznosa koji mu je bio isplaćen kao naknada za trajni invaliditet došlo do povrede odredaba prava Unije o jednakosti postupanja prema muškarcima i ženama. X je prema tome zatražio iznos od 278,89 eura, uvećan za zatezne kamate. Taj iznos odgovara razlici između odštete koju je X već dobio i iznosa koji bi dobila žena iste dobi u sličnoj situaciji. Ministarstvo je 27. svibnja 2009. odbilo platiti traženi iznos.
16 X je 17. lipnja 2009. podnio tužbu Helsingin hallinto‑oikeus (upravni sud u Helsinkiju) s prijedlogom da se finskoj državi naloži da mu isplati dotični iznos. Helsingin hallinto‑oikeus je odlukom od 2. prosinca 2010. proglasio tu tužbu nedopuštenom zbog nenadležnosti.
17 X je tada uložio žalbu protiv te odluke pred Korkein hallinto‑oikeus (visoki upravni sud), koji je 28. studenoga 2012. poništio odluku Helsingin hallinto‑oikeus.
18 Što se tiče merituma, sud koji je uputio zahtjev pita se je li nacionalni propis na temelju kojeg je iznos zakonske socijalne naknade isplaćene zbog nesreće na radu uslijed primjene aktuarskih čimbenika utemeljnih na spolu drugačiji ovisno o tome je li korisnik muškarac ili žena, protivan odredbama prava Unije o jednakosti postupanja prema ženama i muškarcima i osobito odredbama članka 4. stavka 1. Direktive 79/7.
19 Sud koji je uputio zahtjev također ističe da se, ako članak 4. stavak 1. Direktive 79/7 treba tumačiti u smislu da mu je protivan nacionalni propis poput ovog iz pred njim pokrenutog postupka, postavlja pitanje jesu li ispunjeni uvjeti za odgovornost dotične države za povredu prava Unije.
20 U tim okolnostima Korkein hallinto‑oikeus odlučio je prekinuti postupak i postaviti Sudu sljedeća prethodna pitanja:
„1. Treba li članak 4. stavak 1. Direktive [79/7] tumačiti u smislu da mu je protivan nacionalni propis koji za izračun zakonske socijalne naknade isplaćene zbog nesreće na radu predviđa korištenje kao aktuarskog čimbenika razlike u očekivanom trajanju životnog vijeka između muškaraca i žena, pri čemu primjena tog čimbenika dovodi do toga da je naknada štete koja se jednokratno isplaćuje na temelju te naknade manja kad se isplaćuje muškarcu od one koju bi dobila žena iste dobi u sličnoj situaciji?
2. Ako je odgovor potvrdan, postoji li dovoljno ozbiljna povreda prava Unije koja je uvjet za odgovornost države članice, uzimajući u obzir činjenicu da:
– se Sud u svojoj sudskoj praksi nije izričito izjasnio o zakonitosti uzimanja u obzir aktuarskih čimbenika utemeljenih na spolu prilikom određivanja naknada koje se isplaćuju na temelju zakonskog sustava socijalne sigurnosti i pripadaju u područje primjene Direktive 79/7;
– je Sud utvrdio, u presudi Association belge des Consommateurs Test‑Achats i dr. (C‑236/09, EU:C:2011:100), da članak 5. stavak 2. Direktive Vijeća 2004/113/EZ od 13. prosinca 2004. o provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pristupu i nabavi robe, odnosno pružanju usluga [(SL L 373, str. 37.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 1., str. 101.], kojim se odobrava uzimanje u obzir takvih čimbenika nije bio valjan, ali predviđa prijelazno razdoblje prije nego što je ta odredba postala nevaljana, i
– je zakonodavac Unije u direktivama [2004/113] i 2006/54/CE Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada [(preinaka) (SL L 204, str. 23.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 1., str. 246.], pod određenim uvjetima odobrio uzimanje u obzir aktuarskih čimbenika koji se temelje na spolu prilikom izračuna naknada predviđenih tim direktivama, te time prepustio nacinalnom zakonodavcu da pretpostavi kako se ti čimbenici mogu također uzimati u obzir i u okviru zakonskog sustava socijalne sigurnosti koja je predmet ovog postupka?“
Nadležnost Suda
21 Finska je vlada na raspravi istaknula da su se činjenice iz postupka, odnosno nesreće na radu X‑a dogodile tijekom 1991., dakle prije pristupa Republike Finske Europskoj uniji. Iako fiksna naknada u pitanju ima za cilj popravljanje trajnog invaliditeta nastalog uslijed navedene nesreće na radu, za primjenjivost prava Unije od važnosti je samo datum činjenice zbog koje je taj invaliditet nastao. U tim okolnostima finska vlada smatra da Sud nije nadležan za odgovor sudu koji je uputio zahtjev.
22 U tom pogledu valja napomenuti da je pravni akt koji je predmet glavnog postupka usvojen tijekom 2008. odlukom vakuutusoikeusa. Također je utvrđeno da je svrha predmetne naknade za trajni invaliditet popraviti posljedice nesreće koje će X trpjeti cijeli život.
23 Iz toga slijedi da predmet glavnog postupka nije situacija koja je sve svoje učinke proizvela prije pristupa Republike Finske Uniji.
24 Stoga je Sud nadležan za odgovor na pitanje sudu koji je uputio zahtjev.
O prethodnim pitanjima
Prvo pitanje
25 Da bi se odgovorilo na prvo pitanje uvodno treba razmotriti, ako je točno da je naknadu iz glavnog postupka isplatilo privatno osiguravajuće društvo, jesu li osiguranje za slučaj nesreće zaposenih radnika u Finskoj i mjerila za dodjeljivanje te naknade dio „zakonskih“ sustava koji osiguravaju zaštitu od rizika nesreće na radu u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) Direktive 79/7. Posljedično, naknada iz glavnog postupka pripada području primjene te direktive.
26 Valja napomenuti da članak 4. stavak 1. Direktive 79/7 osobito zabranjuje svaku diskriminaciju na temelju spola, bilo izravnu ili neizravnu, prilikom izračuna njime predviđenih naknada.
27 Iz odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku proizlazi da se glavni predmet odnosi na načine izračuna naknade na temelju invaliditeta koji je posljedica nesreće na radu, a koja se jednokratno isplaćuje u obliku fiksne naknade. Navedeni izračun treba izvršiti osobito uzimajući u obzir dob radnika kao i očekivano trajanje njegovog životnog vijeka. Za određivanje posljednjeg čimbenika uzima se u obzir spol radnika.
28 Utvrđeno je da, na temelju načina izračuna fiksne naknade o kojoj je riječ u glavnom postupku, žena iste dobi kao X koja je istog dana kao i on pretrpjela identičnu nesreću na radu i koja je uzrokovala isti invaliditet ima pravo na fiksnu naknadu koja je viša od one na koju ima pravo X.
29 Finska vlada međutim ističe da se takva žena i X ne nalaze u usporedivoj situaciji. U tom pogledu ističe da su nacionalnim propisom predviđeni načini izračuna jednokratno isplaćene odštete kao naknade za trajni invaliditet namijenjeni utvrđivanju njezinog iznosa u visini koja je ekvivalentna ukupnom iznosu te iste naknade u slučaja kad se ista isplaćuje kao doživotna renta. Imajući u vidu da je očekivano trajanje životnog vijeka različito za žene i muškarce, primjena identičnog koeficijenta smrtnosti za oba spola dovela bi do toga da jednokratno isplaćena odšteta unesrećenom radniku ženskog spola više ne odgovara očekivanom prosječnom trajanju životnog vijeka njezinog korisnika.
30 Finska vlada pojašnjava da je razlikovanje na temelju spola nužno da bi se izbjeglo stavljanje žena u nepovoljniji položaj u odnosu na muškarce. Naime, kako žene statistički imaju dulje očekivano trajanje životnog vijeka, naknada čija je svrha fiksno popraviti doživotni invaliditet ozlijeđene osobe treba biti viša za žene nego za muškarce. Stoga ne postoji diskriminacija između žena i muškaraca.
31 U tom pogledu, kao što je primijetila nezavisna odvjetnica u točki 29. svojeg mišljenja, važno je istaknuti da takva argumentacija može opravdati nejednako postupanje prema muškarcima i ženama prilikom dodjeljivanja naknade poput ove iz glavnog postupka, ali ne može, kao što je na raspravi priznala finska vlada, nijekati stvarnu nejednakost postupanja do koje dovodi primjena odredaba nacionalnog prava rezultirajući u identičnim okolnostima različitim naknadama.
32 Valja dakle ustvrditi da odredbe sustava osiguranja za slučaj nesreće iz glavnog postupka sadrže nejednako postupanje koje može dovesti do diskriminacije suprotno članku 4. stavku 1. Direktive 79/7.
33 U tim okolnostima valja utvrditi može li to nejednako postupanje biti opravdano.
34 Što se tiče mogućih razloga za odstupanje od načela jednakog postupanja utvrđenog u članku 4. stavku 1. Direktive 79/7, valja ustvrditi da uzimanje u obzir čimbenika utemeljenog na očekivanom trajanju životnog vijeka nije predviđeno ni u članku 4. stavku 2. te direktive čiji su predmet odredbe o zaštiti žena na temelju majčinstva, ni u članku 7. stavku 1. te direktive koji državama članicama dopušta da iz njenog područja primjene izuzmu određen broj pravila, povlastica i naknada iz područja socijalne sigurnosti.
35 Usto, iz teksta članka 7. stavka 1. Direktive 79/7 ne proizlazi da u njemu navedeni razlozi za odstupanje nisu taksativne naravi i da su države članice slobodne navesti druge razloge za odstupanje od načela jednakog postupanja. Činjenica da uzimanje u obzir takvog čimbenika nije izričito zabranjeno odredbama te direktive ne smije se tumačiti kao odobrenje nacionalnom zakonodavcu da taj čimbenik predvidi kao element za izračun naknade poput ove iz glavnog postupka.
36 Finska vlada međutim ističe da se razlika u iznosima te naknade ovisno o spolu dotičnog radnika može opravdati objektivnom razlikom u očekivanom prosječnom trajanju životnog vijeka muškaraca i žena. Svako drugo rješenje dovelo bi u nepovoljniji položaj žene, čije je očekivano trajanje životnog vijeka dulje od onoga muškaraca, jer je svrha isplate fiksne naknade popravljanje posljedica doživotnog invaliditeta ozlijeđene osobe.
37 Važno je u tom pogledu napomenuti da, neovisno o činjenici da je fiksna naknada iz glavnog postupka predviđena sustavom koji također utvrđuje naknade za invaliditet zbog nesreće na radu koje se isplaćuju tijekom ostatka života ozlijeđene osobe, izračun te naknade ne smije se izvršiti na temelju poopćenja očekivanog prosječnog trajanja životnog vijeka muškaraca i žena.
38 Naime, takvo poopćenje može dovesti do diskriminatornog postupanja prema osiguranicima muškog spola u odnosu na one ženskog spola. Među ostalim, uzimanje u obzir općih statističkih podataka, temeljenih na spolu dovodi do nesigurnosti u pogledu toga da će očekivano trajanje životnog vijeka osiguranice uvijek biti dulje od onoga osiguranika iste dobi u sličnoj situaciji.
39 Iz tih razmatranja slijedi da se nacionalni sustav iz glavnog postupka ne može opravdati.
40 Prema tome, na prvo pitanje valja odgovoriti da članak 4. stavak 1. Direktive 79/7 treba tumačiti tako da mu je protivan nacionalni propis koji za izračun zakonske socijalne naknade isplaćene zbog nesreće na radu predviđa primjenu kao aktuarskog čimbenika razlike u očekivanom trajanju životnog vijeka između muškaraca i žena, pri čemu primjena tog čimbenika dovodi do toga da je naknada štete koja se jednokratno isplaćuje na temelju te naknade manja kad se isplaćuje muškarcu od one koju bi dobila žena iste dobi u sličnoj situaciji.
Drugo pitanje
41 Drugim pitanjem sud koji je uputio zahtjev želi u biti znati mora li se povreda članka 4. stavka 1. Direktive 79/7, poput one iz glavnog postupka, kvalificirati kao dovoljno ozbiljna povreda prava Unije koja je jedan od uvjeta za utvrđivanje odgvornosti dotične države članice.
42 U tom pogledu valja podsjetiti da je Sud u točki 56. svoje presude Brasserie du pêcheur et Factortame (C‑46/93 i C‑48/93, EU:C:1996:79), pojasnio da su među elementima koje nadležni sud može uzeti u obzir stupanj jasnoće i preciznosti povrijeđenog pravila kao i doseg margine prosudbe koju povrijeđeno pravilo ostavlja nacionalnim tijelima ili Uniji, postojanje ili nepostojanje namjere prilikom nečinjenja ili počinjenja povrede, činjenica može li se eventualna pogreška u pravu opravdati ili ne, okolnost da su stajališta institucije Unije mogla pridonijeti izostavljanju, usvajanju ili održavanju mjera ili nacionalnih praksi protivnih pravu Unije.
43 Sud je također istaknuo da uvjete koji omogućuju utvrđivanje odgovornosti država članica za štetu prouzročenu fizičkim osobama kršenjem prava Unije načelno moraju uspostaviti nacionalni sudovi, sukladno smjernicama za provedbu koje pruža Sud (vidjeti presudu Test Claimants in the FII Group Litigation, C‑446/04, EU:C:2006:774, t. 210. i navedenu sudsku praksu).
44 Slijedi da Sud ne može zamijeniti svoju procjenu onom nacionalnih sudova (vidjeti presudu Brasserie du pêcheur et Factortame, EU:C:1996:79, t. 58). Međutim, Sud može potonjima pružiti smjernice i upute za primjenu tog načela (vidjeti presudu Köbler, C‑224/01, EU:C:2003:513, t. 100.).
45 Što se tiče ovog predmeta, valja istaknuti tri elementa koja se moraju uzeti u obzir u svrhu odgovora na pitanje mogu li se predmetne odredbe nacionalnong prava smatrati „dovoljno ozbiljnom“ povredom članka 4. stavka 1. Direktive 79/7.
46 Kao prvo, doseg načela jednakog postupanja iz članka 4. stavka 1. te direktive i njegovo tumačenje do sada nisu bili predmetom presude Suda. Nadalje, gore utvrđena povreda prava Unije koja se tiče X‑a konkretizirana je tek 2008. konačnom odlukom vakuutusoikeusa.
47 Kao drugo, ni finsko zakonodavstvo iz glavnog postupka ni bilo koje drugo nacionalno zakonodavstvo nije bilo obuhvaćeno tužbom zbog neispunjenja na temelju članka 258. UFEU‑a za povredu članka 4. stavka 1. Direktive 79/7.
48 Važno je napomenuti, kao treće, da je, u pogledu akata koje je zakonodavac Unije usvojio u svrhu provedbe načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama, članak 5. stavak 2. Direktive 2004/113 dao državama članicama mogućnost da odobre prije 21. prosinca 2007. proporcionalne razlike u području premija i naknada osiguranika na temelju spola, pri čemu je to odlučujući čimbenik u procjeni rizika utemeljenog na aktuarskim podacima te relevantnoj i preciznoj statistici. Nadalje, zakonodavac Unije je u članku 9. stavku 1. točki (h) Direktive 2006/54, navodeći određeni broj pravila u području profesionalnih sustava socijalne sigurnosti utemeljenih na spolu koji su protivni načelu jednakog postupanja, u odstupanja od tog načela također uključio u određenim slučajevima korištenje različitih aktuarskih čimbenika ovisno o spolu.
49 Što se tiče prve od tih odredaba, Sud je 1. ožujka 2011. u točki 32. presude Association belge des Consommateurs Test‑Achats i dr. (EU:C:2011:100) presudio da je dopuštanje državama članicama da bez vremenskih ograničenja zadrže odstupanje od pravila jednakih premija i naknada za oba spola protivno ostvarenju cilja jednakog postupanja prema muškarcima i ženama koji pokušava ostvariti Direktiva 2004/113 naglašavajući da se ta odredba treba smatrati nevaljanom zbog svog diskriminatornog karaktera.
50 U pogledu prethodno iznesenih elemenata, na nacionalnom je sudu da utvrdi može li se u predmetnom slučaju povreda prava Unije smatrati „dovoljno ozbiljnom“.
51 Stoga na drugo pitanje valja odgovoriti da je na sudu koji je uputio zahtjev da procijeni jesu li ispunjeni uvjeti za utvrđenje odgovornosti države članice. Taj će sud također, što se tiče pitanja čini li predmetni nacionalni propis „dovoljno ozbiljnu“ povredu prava Unije, morati uzeti u obzir osobito činjenicu da se Sud još nije izjasnio o zakonitosti poštovanja čimbenika utemeljenog na očekivanom prosječnom trajanju životnog vijeka ovisno o spolu prilikom određivanja naknade koja se isplaćuje na temelju zakonskog sustava socijalne sigurnosti i pripada području primjene Direktive 79/7. Sud koji je uputio zahtjev morat će također uzeti u obzir mogućnost koju je zakonodavac Unije dodijelio državama članicama, sadržanu u članku 5. stavku 2. Direktive 2004/113, kao i u članku 9. stavku 1. točki (h) Direktive 2006/54. Spomenuti će sud morati razmotriti i to da je Sud 1. ožujka 2011. presudio (C 236/09, EU:C:2011:100) da je prva od navedenih odredaba nevaljana jer se njome krši načelo jednakog postupanja prema muškarcima i ženama.
Troškovi
52 Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.
Slijedom navedenoga, Sud (drugo vijeće) odlučuje:
1. Članak 4. stavak 1. Direktive Vijeća od 19. prosinca 1978. o postupnoj provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima socijalne sigurnosti treba tumačiti tako da mu je protivan nacionalni propis koji za izračun zakonske socijalne naknade isplaćene zbog nesreće na radu predviđa primjenu kao aktuarskog čimbenika razlike u očekivanom trajanju životnog vijeka između muškaraca i žena, pri čemu primjena tog čimbenika dovodi do toga da je naknada štete koja se jednokratno isplaćuje na temelju te naknade manja kad se isplaćuje muškarcu od one koju bi dobila žena iste dobi u sličnoj situaciji.
2. Na sudu koji je uputio zahtjev je da procijeni jesu li ispunjeni uvjeti za utvrđenje odgovornosti države članice. Taj će sud također, što se tiče pitanja čini li predmetni nacionalni propis „dovoljno ozbiljnu“ povredu prava Unije, morati uzeti u obzir osobito činjenicu da se Sud još nije izjasnio o zakonitosti poštovanja čimbenika utemeljenog na očekivanom prosječnom trajanju životnog vijeka ovisno o spolu prilikom određivanja naknade koja se isplaćuje na temelju zakonskog sustava socijalne sigurnosti i pripada području primjene Direktive 79/7. Sud koji je uputio zahtjev morat će također uzeti u obzir mogućnost koju je zakonodavac Unije dodijelio državama članicama, sadržanu u članku 5. stavku 2. Direktive Vijeća 2004/113 od 13. prosinca 2004. o provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pristupu i nabavi robe, odnosno pružanju usluga, kao i u članku 9. stavku 1. točki (h) Direktive 2006/54 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada. Spomenuti će sud morati razmotriti i to da je Sud 1. ožujka 2011. presudio (C 236/09, EU:C:2011:100), da je prva od navedenih odredaba nevaljana jer se njome krši načelo jednakog postupanja prema muškarcima i ženama.
Potpisi