Language of document :

Žalba koju su 22. ožujka 2017. podnijeli Gascogne Sack Deutschland GmbH i Gascogne S.A. protiv presude Općeg suda (treće prošireno vijeće) od 10. siječnja 2017. u predmetu T-577/14, Gascogne Sack Deutschland i Gascogne protiv Europske unije

(predmet C-146/17 P)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Žalitelji: Gascogne Sack Deutschland GmbH, Gascogne S.A. (zastupnici: F. Puel i E. Durand, odvjetnici)

Druge stranke u postupku: Europska unija, koju zastupa Sud Europske unije, Europska komisija

Zahtjev

Žalitelji od Suda zahtijevaju da:

djelomično ukine pobijanu presudu, koja je putem e-Curije dostavljena savjetnicima žalitelja 16. siječnja 2017. a kojom je Opći sud, utvrdivši da u predmetima u kojima su donesene presude od 16. studenoga 2011., Groupe Gascogne protiv Komisije (T-72/06) i Sachsa Verpackung protiv Komisije (T-79/06) nije poštovan razumni rok suđenja te da postoji materijalna i nematerijalna šteta koju su žalitelji pretrpjeli jer nije poštovan razumni rok, osudio Uniju na neodgovarajuću i nepotpunu naknadu pretrpljene štete;

na temelju svoje neograničene nadležnosti, u skladu sa zahtjevima tužitelja, konačno odluči o financijskim naknadama materijalne i nematerijalne štete koju su pretrpjeli žalitelji;

naloži drugoj stranki u postupku snošenje troškova postupka.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Prvim žalbenim razlogom Gascogne tvrdi da je, time što je odbio dodijeliti naknadu materijalne štete pretrpljene u razdoblju prije 30. svibnja 2011., uz obrazloženje da ne može odlučiti ultra petita, Opći sud počinio očitu pogrešku u tumačenju i primjeni tog načela.

Drugim žalbenim razlogom Gascogne tvrdi da je Opći sud sam sebi proturječio i nije primijenio svoje zaključke, kada je radi izračuna materijalne štete kao trenutak njezinog početka odlučio odrediti trenutak koji je Gascogne retroaktivno odredio na osnovi prekomjernog trajanja postupka koje je procijenio na 30 mjeseci, ali koje je Opći sud procijenio na 20 mjeseci te je tako dodijelio naknadu materijalne štete koju je Gascogne pretrpio u razdoblju od 6 mjeseci, iako je izričito presudio da se naknada pretrpljene materijalne štete sastoji u plaćanju troškova bankarske garancije tijekom razdoblja koje odgovara prekoračenju razumnog roka (razdoblje od 20 mjeseci).

Trećim žalbenim razlogom Gascogne tvrdi da je Opći sud povrijedio prava obrane jer je primijenio načine izračuna materijalne štete različite od onih koje su žalitelji prvotno iznijeli, a da se potonji nisu mogli očitovati o mogućim posljedicama tog načina izračuna.

Četvrtim žalbenim razlogom žalitelji tvrde da je, time što je presudio da ne može dodijeliti naknadu pretrpljene nematerijalne štete čiji se iznos činio nerazmjerno visok u odnosu na novčanu kaznu koju je odredila Europska komisija iz razloga što, prema sudskoj praksi, sud Unije ne može dovesti u pitanje, u cijelosti ili djelomično, iznos novčane kazne zbog nepoštovanja razumnog roka, Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava u tumačenju i primjeni navedene sudske prakse.

Petim žalbenim razlogom žalitelji tvrde da je Opći sud lišio odredbe članaka 256. stavka 1. i 340. stavka 2. UFEU-a njihovog korisnog učinka te ih je povrijedio, kao i pravo na učinkovit pravni lijek, zato što je odbio prihvatiti zahtjev za naknadu pretrpljene nematerijalne štete jer bi, zbog njezinog iznosa, dodjeljivanje naknade štete koju su tražili žalitelji dovelo u pitanje iznos izrečene novčane kazne, iako odredbe članaka 256. stavka 1. i 340. stavka 2. UFEU-a teže upravo tomu da omoguće svakom žalitelju koji je pretrpio štetu koju su uzrokovale europske institucije da ostvari naknadu štete pred Općim sudom.

Šestim žalbenim razlogom žalitelji tvrde da je Opći sud sam sebi proturječio, kada je žaliteljima dodijelio naknadu štete u iznosu od 5 000 eura na temelju pretrpljene nematerijalne štete, iako je, s jedne strane, utvrdio da naknada nematerijalne štete ne može dovesti u pitanje, čak ni djelomično, iznos novčane kazne koju je odredila Komisija, te je, s druge strane, izričito priznao postojanje nematerijalne štete koju su pretrpjeli žalitelji, a koju je potrebno nadoknaditi u skladu s „opsegom nepoštovanja razumnog roka” i „učinkovitosti ove žalbe”.

Sedmim žalbenim razlogom žalitelji tvrde da je Opći sud povrijedio obvezu obrazlaganja jer je, bez ikakvog elementa u prilog tomu, presudio da je, s jedne strane, utvrđenje povrede razumnog roka suđenja, imajući u vidu predmet i težinu te povrede, dovoljno za naknadu navodne povrede ugleda te da je, s druge strane, novčana naknada od 5 000 eura adekvatna naknada za pretrpljenu nematerijalnu štetu.

____________