MIŠLJENJE NEZAVISNOG ODVJETNIKA
MELCHIORA WATHELETA
od 29. svibnja 2018.(1)
Predmet C‑21/17
Catlin Europe SE
protiv
O. K. Trans Praha spol. s r. o.
(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Nejvyšší soud (Vrhovni sud, Češka Republika))
„Zahtjev za prethodnu odluku – Pravosudna suradnja u građanskim i trgovačkim stvarima – Uredba (EZ) br. 1896/2006 – Postupak za izdavanje europskog platnog naloga – Dostava platnog naloga sa zahtjevom za nalog – Nepostojanje prijevoda zahtjeva za nalog – Europski platni nalog koji je proglašen ovršnim – Zahtjev za preispitivanje nakon isteka roka za podnošenje prigovora”
1. Ovim zahtjevom za prethodnu odluku Nejvyšší soud (Vrhovni sud, Češka Republika) traži tumačenje Uredbe (EZ) br. 1896/2006(2) u okviru spora između dvaju društava (Catlin Europe SE i O. K. Trans Praha spol. s r. o.) u pogledu postupka za europski platni nalog.
I. Pravni okvir
A. Uredba br. 1896/2006
2. Kao što proizlazi iz uvodnih izjava 1. i 2. Uredbe br. 1896/2006, u okviru uspostavljanja područja slobode, sigurnosti i pravde u kojima je osigurano slobodno kretanje osoba, Europska unija treba usvojiti mjere na području pravosudne suradnje u građanskim stvarima koje imaju prekogranični značaj i koje su potrebne za pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta te kojima se uklanjaju prepreke dobrom funkcioniranju parničnih postupaka.
3. Stoga je u skladu s uvodnim izjavama 9. i 29. te uredbe njezin cilj uspostava ujednačeno brzog i učinkovitog mehanizma za naplatu nespornih novčanih tražbina u cijeloj Europskoj uniji.
4. Člankom 1. stavkom 1. Uredbe br. 1896/2006 određuje se:
„Svrha ove Uredbe je:
(a) pojednostavnjivanje, ubrzavanje i smanjenje troškova parničenja u prekograničnim slučajevima koji se odnose na nesporne novčane tražbine uspostavljanjem postupka europskog platnog naloga;
i
(b) omogućivanje slobodnog protoka europskih platnih naloga u svim državama članicama određivanjem minimalnih standarda čije poštovanje nepotrebnim čini bilo kakve među‑postupke u državama članicama izvršenja prije priznavanja i izvršenja”.
5. Člankom 2. stavkom 1. te uredbe predviđa se:
„Ova Uredba se primjenjuje na građanske i trgovačke stvari u prekograničnim slučajevima, bez obzira na prirodu suda.
[…]”
6. Člankom 7. iste uredbe određuje se:
„1. Zahtjev za europski platni nalog podnosi se na standardnom obrascu A koji je utvrđen u Prilogu I.
2. U zahtjevu se navode:
(a) imena i adrese stranaka i, prema potrebi, njihovih zastupnika, te suda pred kojim je zahtjev podnesen;
(b) iznos tražbine, uključujući glavnicu te, prema potrebi, kamate, ugovorne kazne i troškove;
(c) ako se na tražbine zahtijevaju kamate, kamatna stopa i razdoblje za koje se kamate potražuju, osim u slučaju da se zakonske kamate automatski dodaju glavnici u skladu s pravom države članice porijekla;
(d) temelj zahtjeva, uključujući opis okolnosti na koje se poziva kao osnova za zahtjev i, prema potrebi, kamate koje se potražuju;
(e) opis dokaza koji potkrepljuju tražbinu;
(f) temelj za nadležnost;
i
(g) prekograničnu prirodu slučaja u smislu članka 3.
[…]”
7. U skladu s člankom 8. Uredbe br. 1896/2006:
„Sud kojem je podnesen zahtjev za europski platni nalog ispituje čim prije i na temelju obrasca zahtjeva jesu li zadovoljeni uvjeti iz članaka 2., 3., 4., 6. i 7. te je li tražbina osnovana. […]”
8. Članak 12. te uredbe glasi:
„1. Ako su ispunjeni zahtjevi iz članka 8., sud izdaje, čim prije a obično unutar 30 dana od podnošenja zahtjeva, europski platni nalog na standardnom obrascu E koji je utvrđen u Prilogu V.
[…]
2. Europski platni nalog izdaje se zajedno s preslikom obrasca zahtjeva. […]
3. U europskom platnom nalogu tuženika se poučava o mogućnosti da:
(a) tužitelju plati iznos koji je naveden u nalogu;
ili
(b) ospori nalog tako što na sudu porijekla uloži prigovor, koji mora biti poslan unutar 30 dana od dostave naloga tuženiku.
4. U europskom platnom nalogu tuženik se obavješćuje da:
(a) je nalog izdan isključivo na temelju podataka koje je pružio tužitelj i koje sud nije potvrdio;
(b) je nalog postao izvršiv, osim ako se pred sudom ne uloži prigovor u skladu s člankom 16.;
(c) u slučaju kada je prigovor uložen, postupak se nastavlja na nadležnim sudovima država članica porijekla u skladu s pravilima običnoga građanskog postupka, osim ako tužitelj ne zahtijeva da se u tom slučaju postupak okonča.
5. Sud osigurava dostavu naloga tuženiku u skladu s nacionalnim pravom i na način koji ispunjava minimalne standarde iz članaka 13., 14. i 15.”
9. Člankom 16. stavcima 1. i 3. navedene uredbe određuje se:
„1. Tuženik može uložiti prigovor na europski platni nalog pred sudom porijekla […]
2. Prigovor se šalje unutar 30 dana od dostave naloga tuženiku.
3. Tuženik u prigovoru navodi da osporava tražbinu, ali nije obvezan navesti razloge za to.”
10. U skladu s člankom 18. iste uredbe:
„1. Ako u roku iz članka 16. stavka 2., uzimajući u obzir primjereno razdoblje za zaprimanje prigovora, sudu porijekla nije uložen ni jedan prigovor, sud porijekla bez odgađanja proglašava izvršivost europskog platnog naloga koristeći se standardnim obrascem G koji je utvrđen u Prilogu VII. Sud potvrđuje datum dostave.
[…]
3. Sud šalje izvršivi europski nalog za plaćanje tužitelju.”
11. Članak 19. Uredbe br. 1896/2006 glasi:
„Europski platni nalog koji je postao izvršiv u državi članici porijekla priznaje se i izvršava u drugoj državi članici bez potrebe za proglašavanjem izvršivosti i bez ikakve mogućnosti za osporavanjem priznavanja.”
12. Člankom 20. te uredbe, naslovljenim „Preispitivanje u izvanrednim slučajevima”, određuje se:
„1. Nakon isteka roka iz članka 16. stavka 2., tuženik ima pravo podnijeti zahtjev za preispitivanje europskog platnog naloga pred nadležnim sudom u državi članici porijekla u slučaju kada:
(a) i. je platni nalog dostavljen na jedan od načina iz članka 14.;
i
ii. bez tuženikove krivnje dostava nije izvršena u roku koji bi mu omogućio da pripremi obranu;
ili
(b) ne svojom krivnjom, tuženik je bio spriječen uložiti prigovor na tražbinu zbog više sile ili zbog izvanrednih okolnosti,
pod uvjetom da u svakom slučaju postupi bez odgađanja.
2. Nakon isteka roka iz članka 16. stavka 2., tuženik također ima pravo zahtijevati provjeru europskog platnog naloga pred nadležnim sudom u ishodišnoj državi članici gdje je platni nalog očigledno krivo izdan, uzimajući u obzir zahtjeve koje propisuje ova Uredba, ili zbog izvanrednih okolnosti.
3. Ako sud odbije tuženikov zahtjev jer ne postoje temelji za preispitivanje iz stavaka 1. i 2., europski platni nalog ostaje pravovaljan.
Ako sud odluči da je preispitivanje opravdano na temelju jednog od razloga iz stavaka 1. i 2., europski platni nalog postaje ništav.”
13. U članku 27. Uredbe br. 1896/2006, naslovljenom „Odnos s Uredbom (EZ) br. 1348/2000”, pojašnjava se:
„Ova Uredba ne utječe na primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1348/2000 od 29. svibnja 2000. o dostavi, sudskih i izvansudskih dokumenata u građanskim ili trgovačkim stvarima u državama članicama [(SL 2000., L 160, str. 37.)].”
14. U skladu s njezinim člankom 33. drugim stavkom, Uredba br. 1896/2006 primjenjuje se od 12. prosinca 2008.
15. Prilog I. navedenoj uredbi sadržava obrazac A naslovljen „Prijava za Europski platni nalog.”
16. Obrazac E za izdavanje europskog platnog naloga nalazi se u Prilogu V. istoj uredbi.
B. Uredba br. 1393/2007
17. Kako bi se osiguralo ispravno funkcioniranje unutarnjeg tržišta Uredba br. 1393/2007(3) ima za cilj, u skladu sa svojom uvodnom izjavom 2., poboljšati učinkovitost i brzinu sudskih postupaka uspostavljanjem načela slanja sudskih i izvansudskih pismena u građanskim ili trgovačkim stvarima radi njihove dostave među državama članicama.
18. Uvodnim izjavama 7. i 10. do 12. te uredbe osobito se propisuje:
„(7) Brzina slanja opravdava korištenje svih prikladnih sredstava, pod uvjetom da su ispunjeni određeni uvjeti, koji se odnose na čitljivost i pouzdanost primljenog pismena. Sigurnost pri slanju zahtjeva da pismenu koje se šalje bude priložen prethodno tiskani obrazac, ispunjen na jeziku mjesta u kojem se dostava pismena treba obaviti ili na drugome jeziku koji prihvaća država članica o kojoj je riječ.
[…]
(10) Kako bi se osigurala učinkovitost ove Uredbe, mogućnost odbijanja primitka pismena koje se dostavlja ograničena je na iznimne situacije.
(11) Kako bi se omogućilo slanje i dostava pismena među državama članicama, trebalo bi koristiti standardne obrasce iz Priloga ovoj Uredbi.
(12) Tijelo za zaprimanje pismena bi trebalo izvijestiti adresata u pisanom obliku korištenjem standardnog obrasca da ovaj može odbiti primiti pismeno koje mu se treba dostaviti, u vrijeme dostave ili vraćanjem pismena tijelu za zaprimanje pismena u roku od tjedan dana ako pismeno nije sastavljeno na jeziku koji razumije ili na službenom jeziku ili na jednom od službenih jezika mjesta dostave. Ovo bi se pravilo također trebalo primijeniti na naredne dostave od trenutka kad je adresat iskoristio svoje pravo na odbijanje primitka […]. Potrebno je utvrditi da se dostava odbijenog pismena može ispraviti ponovnim dostavljanjem adresatu prijevoda pismena.”
19. Uredba br. 1393/2007 primjenjuje se, u skladu sa svojim člankom 1. stavkom 1., u građanskim i trgovačkim stvarima kada sudsko ili izvansudsko pismeno mora biti poslano iz jedne države članice u drugu radi njegove dostave.
20. U poglavlju II. Uredbe br. 1393/2007 sadržane su odredbe kojima se predviđaju različita sredstva slanja i dostave sudskih pismena.
21. U tom se poglavlju nalazi, među ostalim, članak 8. te uredbe, naslovljen „Odbijanje primitka pismena”, u skladu s kojim:
„1. Tijelo za zaprimanje, korištenjem standardnog obrasca iz Priloga II., obavješćuje adresata da može odbiti primitak pismena koje se dostavlja u vrijeme dostave ili njegovim vraćanjem tijelu za zaprimanje u roku od tjedan dana, ako pismeno nije napisano, ili se u njegovom prilogu ne nalazi prijevod, na jednom od sljedećih jezika:
(a) na jeziku koji adresat razumije; ili
(b) službenom jeziku države članice primateljice ili, ako postoji više službenih jezika u toj državi članici, službenom jeziku ili na jednome od službenih jezika mjesta u kojem se obavlja dostava.
2. Ako je tijelo za zaprimanje obaviješteno da adresat odbija primitak pismena koje se dostavlja u skladu sa stavkom 1., o tome odmah obavješćuje tijelo za slanje putem potvrde iz članka 10. i vraća zahtjev i pismeno za koje se zahtijeva prijevod.
3. Ako je adresat odbio primiti pismeno u skladu sa stavkom 1., dostava pismena se može ispraviti putem dostave adresatu u skladu s odredbama ove Uredbe o pismenu u čijem prilogu se nalazi prijevod na jezik naveden u stavku 1. U tom slučaju, datum dostave pismena je datum na koji je pismeno u čijem prilogu se nalazi prijevod dostavljeno u skladu s propisima države članice primateljice. Međutim, ako se u skladu s pravom države članice, pismeno mora dostaviti u određenom roku, datum koji će se uzeti u obzir u pogledu podnositelja zahtjeva je datum dostave prvog pismena utvrđen u skladu s člankom 9. stavkom 2.
[…]”
22. Standardni obrazac, naslovljen „Informacije za adresata o pravu na odbijanje primitka pismena”, koji se nalazi u Prilogu II. Uredbi br. 1393/2007, sadržava sljedeći navod namijenjen adresatu pismena:
„Pismeno možete odbiti primiti ako ono nije sastavljeno na jeziku koji razumijete ili na službenom jeziku ili jednom od službenih jezika mjesta u kojem se pismeno dostavlja niti je uz njega priložen prijevod na neki od tih jezika.
Ako želite koristiti to pravo, morate odbiti primiti pismeno odmah kod dostave i to izjaviti neposredno osobi koja obavlja dostavu ili vratiti pismeno na dolje navedenu adresu u roku od jednog tjedna uz izjavu da ga odbijate primiti.”
23. Taj standardni obrazac također sadržava „izjavu primatelja” koju on mora potpisati u slučaju odbijanja primitka predmetnoga pismena, a koja glasi kako slijedi:
„Odbijam primiti priloženo pismeno jer nije sastavljeno na jeziku koji razumijem ili na službenom jeziku ili jednom od službenih jezika mjesta u kojem se ono dostavlja, niti je uz njega priložen prijevod na neki od tih jezika.”
24. Konačno, navedeni standardni obrazac predviđa da u tom slučaju adresat mora naznačiti koji službeni jezik ili službene jezike Europske unije razumije.
25. U skladu s člankom 25. Uredbe br. 1393/2007:
„1. Uredba (EZ) br. 1348/2000 stavlja se izvan snage od dana primjene ove Uredbe.
2. Pozivanja na Uredbu stavljenu izvan snage tumačit će se kao pozivanja na ovu Uredbu […]”
26. U skladu s njezinim člankom 26. drugim stavkom, Uredba br. 1393/2007 primjenjuje se od 13. studenoga 2008.
II. Glavni postupak i prethodno pitanje
27. Iz odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku proizlazi da je O. K. Trans Praha, društvo uređeno češkim pravom, pred Okresní soud Praha – západ (Općinski sud Prag Zapad, Češka Republika) podnijelo zahtjev za izdavanje europskog platnog naloga protiv društva Catlin Innsbruck GmbH sa sjedištem u Austriji. Tijekom postupka Catlin Innsbruck spojio se s drugim društvom grupe Catlin, Catlin Europe, čije se sjedište nalazi u Kölnu (Njemačka). Catlin Europe pravni je sljednik Catlina Innsbruck u glavnom predmetu.
28. Okresní soud Praha – západ (Općinski sud Prag Zapad) prihvatio je taj zahtjev za izdavanje traženog europskog platnog naloga 1. kolovoza 2012.
29. Taj je zahtjev dostavljen Catlinu Europe 3. kolovoza 2012. i postao je ovršan 3. rujna 2012.
30. Catlin Europe podnio je 21. prosinca 2012., odnosno nakon isteka roka za podnošenje prigovora predviđenog u članku 16. stavku 2. Uredbe br. 1896/2006, zahtjev za preispitivanje navedenog naloga na temelju njezina članka 20. stavka 2.
31. U potporu tom zahtjevu Catlin Europe tvrdio je da, protivno članku 8. stavku 1. Uredbe br. 1393/2007, nije bio obaviješten, korištenjem standardnog obrasca iz Priloga II. toj uredbi, o svojem pravu na odbijanje primitka pismena koje treba dostaviti jer se u njegovu prilogu nije nalazio prijevod.
32. Naime, u ovom slučaju preslika obrasca zahtjeva za platni nalog koja je, u skladu s odredbama članka 12. stavka 2. Uredbe br. 1896/2006, bila priložena platnom nalogu od 1. kolovoza 2012., bila je napisana samo na češkom jeziku i uz nju nije bio priložen prijevod na njemački jezik.
33. U tom pogledu Catlin Europe smatra da zbog nepostojanja prijevoda obrasca zahtjeva za platni nalog nije mogao razumjeti pismeno kojim se pokretao postupak, što je izvanredna okolnost u smislu članka 20. stavka 2. navedene uredbe kojom se može opravdati preispitivanje naloga na temelju te odredbe.
34. Okresní soud Praha – západ (Općinski sud Prag Zapad) ipak je odbio taj zahtjev za preispitivanje odlukom od 8. travnja 2013., koju je u žalbenom postupku 17. lipnja 2013. potvrdio Krajský soud v Praze (Okružni sud u Pragu, Češka Republika).
35. Prema mišljenju tog suda, europski platni nalog uredno je dostavljen Catlinu Europe u skladu sa zahtjevima iz članka 14. Uredbe br. 1896/2006. K tomu, na temelju neobavještavanja adresata o mogućnosti odbijanja primitka dostavljenog pismena u skladu s člankom 8. stavkom 1. Uredbe br. 1393/2007 ne može se poništiti ili preispitati nalog jer se Uredbom br. 1896/2006 ne predviđa takva posljedica.
36. Catlin Europe podnio je žalbu u kasacijskom postupku pred Nejvyšší soud (Vrhovni sud).
37. Taj sud pita može li se nepoštovanje zahtjevâ iz članka 8. stavka 1. Uredbe br. 1393/2007 u predmetu koji se pred njim vodi opravdati preispitivanje naloga koje je predviđeno u članku 20. Uredbe br. 1896/2006.
38. Konkretno, potonja uredba nema odredbu kojom se uređuje jezik na kojem zahtjev za platni nalog treba biti dostavljen tuženiku. Usto, za razliku od Uredbe br. 1393/2007, Uredbom br. 1896/2006 propisuju se posebna pravila koja se temelje na korištenju standardnih obrazaca iz njezinih priloga i koje u biti treba ispuniti s pomoću unaprijed određenih brojčanih oznaka. Stoga sud koji je uputio zahtjev pita može li se smatrati da se posve formalnim postupovnim nedostatkom kao što je onaj na koji se poziva Catlin Europe mogu povrijediti prava obrane.
39. U tim je okolnostima Nejvyšší soud (Vrhovni sud) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeće prethodno pitanje:
„Treba li članak 20. stavak 2. Uredbe br. 1896/2006 […] tumačiti na način da se zbog neobavještavanja adresata o mogućnosti odbijanja primitka pismena koje treba dostaviti u smislu članka 8. stavka 1. Uredbe br. 1393/2007 […], tuženiku (adresatu) daje pravo da zatraži preispitivanje europskog platnog naloga u smislu članka 20. stavka 2. Uredbe br. 1896/2006 […]?”
III. Analiza
A. Sažetak argumentacije stranaka
40. Pisana očitovanja podnijeli su O. K. Trans Praha, vlada Helenske Republike, talijanska i austrijska vlada te Europska komisija. Sud nije zatražio ni održao nikakvu raspravu.
41. O. K. Trans Praha smatra da u ovom slučaju ne postoji nikakva izvanredna okolnost kojom se može opravdati preispitivanje europskog platnog naloga na temelju članka 20. stavka 2. Uredbe br. 1896/2006.
42. Ovom postupku za europski platni nalog prethodila su tri postupka iste vrste i u okviru tih triju postupaka Catlin Europe je svaki put istaknuo prigovor, što dokazuje da je bio svjestan da se može braniti. Neobavještavanje o mogućnosti odbijanja primitka ove pošiljke nije stoga imalo nikakvu posljedicu na njegova prava obrane.
43. Činjenica da u ovom postupku nije podnesen nikakav prigovor dogodila se zbog pogreške koju je počinio zaposlenik Catlina Europe, koji sada pokušava ispraviti tu pogrešku traženjem preispitivanja.
44. Vlada Helenske Republike napominje da je cilj koji se želi postići uredbama br. 1896/2006 i br. 1393/2007 osigurati ravnotežu između interesa tužitelja i tuženika na način da se ciljevi učinkovitosti i brzine slanja akata u postupku uravnoteže sa zahtjevom da se osigura primjerena zaštita prava obrane adresata tih akata.
45. K tomu, iz ustaljene sudske prakse proizlazi da je na temelju Uredbe br. 1393/2007 tijelo za zaprimanje, kada obavlja dostavu sudskog ili izvansudskog pismena adresatu, dužno u svakom slučaju priložiti navedenom pismenu standardni obrazac iz Priloga II. toj uredbi kako bi obavijestilo tog adresata o njegovu pravu odbijanja primitka tog pismena ako ono nije sastavljeno ili prevedeno na jezik koji poznaje ili razumije(4).
46. Iz toga proizlazi da tumačenje mogućnosti preispitivanja europskog platnog naloga u izvanrednim slučajevima, koja je predviđena člankom 20. stavkom 2. Uredbe br. 1896/2006, ne bi trebalo dovesti do slabljenja prava obrane adresata takvog naloga.
47. Međutim, očito je da postoji povreda prava obrane kada tuženik zbog nepostojanja odgovarajućeg prijevoda ne može razumjeti sadržaj zahtjeva za platni nalog i, prema tome, tražbinu koja se od njega potražuje jer u tim uvjetima ne može na temelju činjenica odlučiti treba li se protiviti zahtjevu ili ga, naprotiv, ne osporavati.
48. Slijedom toga, neobavještavanje adresata europskog platnog naloga o mogućnosti da odbije primitak pismena koje treba dostaviti zato što nije sastavljeno ili prevedeno na jedan od jezika navedenih u članku 8. Uredbe br. 1393/2007 treba smatrati izvanrednim slučajem u smislu članka 20. stavka 2. Uredbe br. 1896/2006 kako bi se stoga opravdalo preispitivanje na temelju te odredbe.
49. Suprotno tomu, prema mišljenju talijanske vlade, zbog neobavještavanja adresata o mogućnosti odbijanja primitka pismena koje treba dostaviti, a koje nije sastavljeno na jeziku adresata ili jeziku koji on razumije, toj stranci ne daje se pravo na preispitivanje europskog platnog naloga na temelju članka 20. stavka 2. Uredbe br. 1896/2006.
50. Stoga sličan formalni nedostatak ne dovodi do nevaljanosti pismena koje treba dostaviti kao ni postupka dostave. Taj nedostatak samo treba ispraviti dostavom standardnog obrasca iz Priloga II. Uredbi br. 1393/2007 predmetnoj stranci, tako da rok za podnošenje prigovora, na temelju članka 16. stavka 2. Uredbe br. 1896/2006, počinje teći tek od trenutka tog ispravka. U tim okolnostima, preduvjet potreban za primjenu članka 20. Uredbe br. 1896/2006, odnosno da tuženik predoči dokaz da ga je okolnost na koju se poziva spriječila da podnese prigovor u određenom roku, u ovom slučaju nije ispunjen.
51. Nadalje, nijedna okolnost iz tog članka 20. kojom se opravdava preispitivanje ne odgovara neredovnoj dostavi zbog neobavještavanja adresata o mogućnosti odbijanja primitka pismena.
52. Austrijska vlada dolazi do istog rezultata kao i talijanska vlada, ali na temelju djelomično drukčije argumentacije: iako Uredba br. 1896/2006 sadržava određene odredbe o dostavi europskog platnog naloga tuženiku, ipak ne sadržava nikakvo pravilo koje se odnosi na jezik na kojem se dostava treba obaviti.
53. Međutim, pitanja koja tom uredbom nisu riješena u području dostave, moraju biti riješena u skladu s Uredbom br. 1393/2007.
54. Iz toga proizlazi da se na temelju članka 8. potonje uredbe europski platni nalog treba dostaviti s prijevodom ili, ako on nedostaje, tuženika treba obavijestiti o njegovu pravu odbijanja primitka tog pismena.
55. Međutim, nije jasno je li prijevod preslike zahtjeva za nalog obvezan ili se može zahtijevati u određenim slučajevima.
56. U skladu s člankom 12. stavkom 2. Uredbe br. 1896/2006, europski platni nalog treba izdati zajedno s preslikom zahtjeva za nalog.
57. S jedne strane, taj se zahtjev podnosi u obliku obrasca s obzirom na to da tužitelj samo treba označiti različita polja kako bi tuženik mogao lako razumjeti njegov sadržaj usporednim pregledavanjem verzije obrasca koja je sastavljena i objavljena na njegovu jeziku.
58. S druge strane, nije isključeno da zahtjev sadržava i važna objašnjenja u obliku pisanog teksta.
59. U potonjem slučaju i kada adresat nije obaviješten o svojem pravu na odbijanje primitka pismena, čak i ako ono nije sastavljeno na jeziku koji on razumije, trebalo bi odrediti je li dostava valjana.
60. U tom pogledu, bilo bi moguće utvrditi da to ovdje nije tako, iako rok za podnošenje prigovora nije počeo teći, ili da po analogiji treba primijeniti članak 20. stavak 1. Uredbe br. 1896/2006.
61. Suprotno tomu, primjenom stavka 2. istog članka ne može se dopustiti sličan formalni nedostatak. Naime, ta se odredba odnosi samo na nepravedno izdavanje europskog platnog naloga zbog postojanja materijalne pogreške. Međutim, u glavnom predmetu nalog je izdan pravilno i do moguće posve formalne pogreške došlo je tek u kasnijoj fazi postupka, odnosno tijekom dostave tuženiku.
62. Komisija smatra da oba postupovna nedostatka, kojima je, prema mišljenju Catlin Europe, u predmetnom slučaju zahvaćena dostava europskog platnog naloga, odnosno činjenica da, kao prvo, preslika zahtjeva tog platnog naloga koja mu treba biti priložena nije bila sastavljena ni na jeziku koji adresat razumije ni na službenom jeziku ili na jednom od službenih jezika države članice primateljice i, kao drugo, da tuženik nije bio obaviješten o svojem pravu na odbijanje primitka predmetnog pismena u skladu s člankom 8. Uredbe br. 1393/2007, ne mogu biti izvanredne okolnosti kojima se opravdava preispitivanje naloga na temelju članka 20. Uredbe br. 1896/2006.
63. Svako drugo tumačenje nije u skladu sa svrhom postupka za europski platni nalog.
64. U tom pogledu, svrha Uredbe br. 1896/2006 je pojednostavnjivanje, ubrzavanje i smanjenje troškova parničenja u prekograničnim slučajevima koji se odnose na nesporne novčane tražbine.
65. Postupak obilježava postojanje obrasca zahtjeva koji je priložen Uredbi i objavljen na svim službenim jezicima Unije. Standardizirani obrazac treba ispuniti s pomoću brojčanih oznaka koje su iste u svim jezičnim verzijama tako da tuženik može razumjeti da je protiv njega pokrenut postupak te točnu svrhu zahtjeva i razloge zbog kojih se potražuje novčana tražbina.
66. K tomu, tuženik se obavještava o mogućnosti podnošenja prigovora na nalog.
67. Usto, pravo da se zatraži preispitivanje naloga ograničeno je na slučajeve u kojima postoje izvanredne okolnosti, što znači da tuženik nema drugu mogućnost prigovora.
68. U svakom slučaju, to se lako može ispraviti slanjem prijevoda zahtjeva za nalog tuženiku.
B. Ocjena
69. Sud koji je uputio zahtjev pita, kao prvo, treba li uredbe br. 1896/2006 i br. 1393/2007 tumačiti na način da prilikom dostave europskog platnog naloga tuženiku koji ima boravište na području druge države članice, i ako zahtjev za nalog nije sastavljen na jeziku koji taj tuženik razumije ili na službenom jeziku države članice izvršenja ili, ako u toj državi članici postoji više službenih jezika, na službenom jeziku ili jednom od službenih jezika mjesta u kojem se mora obaviti dostava ili se u njegovu prilogu ne nalazi prijevod na jedan od tih jezika, adresat korištenjem standardnog obrasca iz Priloga II. Uredbi br. 1393/2007 mora biti pravodobno obaviješten o svojem pravu na odbijanje primitka pismena.
70. Kao drugo, sud koji je uputio zahtjev pita koje su posljedice neobavještavanja adresata, suprotno članku 8. stavku 1. Uredbe br. 1393/2007, o njegovu pravu na odbijanje primitka pismena koje treba dostaviti i, konkretnije, može li se na takvoj okolnosti temeljiti zahtjev za preispitivanje europskog platnog naloga na temelju članka 20. stavka 2. Uredbe br. 1896/2006.
1. Prvi dio – primjenjivost odredbi članka 8. stavka 1. Uredbe br. 1393/2007 u skladu s odredbama Uredbe br. 1896/2006
a) Sudska praksa Suda
71. U biti upućujem na presudu od 2. ožujka 2017., Henderson (C‑354/15, EU:C:2017:157, osobito na točke 50. do 56. i navedenu sudsku praksu) u kojoj je već uvelike obrađena problematika u pogledu Uredbe br. 1393/2007.
72. Potvrdivši prethodnu sudsku praksu(5), Sud je u točki 50. navedene presude ponovio da je mogućnost odbijanja primitka predmetnog pismena, predviđena u članku 8. stavku 1. Uredbe br. 1393/2007, pravo adresata tog pismena.
73. Sud je u toj presudi potvrdio i da pravo odbijanja primitka pismena koje treba dostaviti proizlazi iz potrebe da se zaštite prava obrane adresata tog pismena, u skladu sa zahtjevima za pravično suđenje zaštićeno člankom 47. drugim stavkom Povelje Europske unije o temeljnim pravima i člankom 6. stavkom 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, potpisane u Rimu 4. studenoga 1950.(6). Naime, iako je glavni cilj Uredbe br. 1393/2007 poboljšanje učinkovitosti i brzine sudskih postupaka kao i osiguranje dobrog sudovanja, Sud je presudio da se navedeni ciljevi ne bi smjeli postizati uz slabljenje, ni na koji način, pravâ obrane adresata predmetnih pismena(7).
74. Valja zato paziti ne samo na to da adresat pismena uistinu primi predmetno pismeno, već i na to da mu se omogući da sazna za postupak koji je protiv njega pokrenut u inozemstvu i da stvarno i potpuno razumije njegov smisao i doseg, na način da može učinkovito pripremiti obranu i koristiti se svojim pravima u državi članici pošiljateljici(8).
75. Međutim, da bi pravo na odbijanje primitka pismena iz članka 8. stavka 1. Uredbe br. 1393/2007 moglo na koristan način proizvoditi svoje učinke, potrebno je da je adresat pismena na primjeren način obaviješten, unaprijed i u pisanom obliku, o postojanju svojeg prava(9).
76. U sustavu koji je uspostavljen Uredbom br. 1393/2007 adresat se o tome treba obavijestiti korištenjem standardnog obrasca iz Priloga II. toj uredbi(10).
77. U odnosu na značaj koji valja dati standardnom obrascu, Sud je već presudio da Uredba br. 1393/2007 nije sadržavala nijednu iznimku vezano uz njegovo korištenje(11).
78. Imajući u vidu navedeno kao i cilj koji se standardnim obrascem iz Priloga II. Uredbi br. 1393/2007 želi postići, kako je to izloženo u točkama 75. i 76. ovog mišljenja, Sud je zaključio da je tijelo za zaprimanje moralo u svim okolnostima, a da pritom ne raspolaže marginom prosudbe, obavijestiti adresata pismena o njegovu pravu da odbije primitak navedenog, sustavno koristeći u tu svrhu navedeni standardni obrazac(12).
b) Primjena na predmetni slučaj
79. U ovom predmetu postavlja se pitanje moraju li prethodna razmatranja vrijediti i u okviru Uredbe br. 1896/2006.
80. Kao što je istaknula austrijska vlada, pitanja koja tom uredbom nisu uređena u području dostave, moraju se rješavati u skladu s Uredbom br. 1393/2007. Naime, člankom 27. Uredbe br. 1896/2006 izričito se određuje da ta uredba ne utječe na primjenu Uredbe br. 1348/2000 koja je zamijenjena Uredbom br. 1393/2007. Štoviše, u skladu s člankom 25. stavkom 2. potonje uredbe, upućivanja na Uredbu br. 1348/2000 smatraju se upućivanjima na Uredbu br. 1393/2007.
81. Jasno je da u ovom slučaju zahtjev za nalog, koji je akt kojim se pokreće postupak u svrhu izdavanja europskog platnog naloga, treba kvalificirati kao „pismeno” u smislu članka 8. stavka 1. Uredbe br. 1393/2007.
82. Kao što je istaknula austrijska vlada, člankom 12. stavkom 2. Uredbe br. 1896/2006 izričito se predviđa da se europski platni nalog izdaje zajedno s preslikom obrasca zahtjeva(13), tako da uz dostavu naloga tuženiku treba dostaviti i taj zahtjev. U ovom slučaju obavljena je takva dvostruka dostava.
83. Slijedom toga, odredbe članka 8. stavka 1. Uredbe br. 1393/2007 primjenjuju se ne samo na samu dostavu naloga, nego i na dostavu zahtjeva za nalog. Stoga svaki od tih pismena treba dostaviti njegovu adresatu na jeziku koji on razumije, u smislu članka 8. stavka 1., a ako to nije slučaj uz pismeno treba dostaviti standardni obrazac iz Priloga II. toj uredbi kojim se adresata obavještava o njegovu pravu odbijanja primitka predmetnog pismena.
84. Prethodni zaključak nameće se tim više što postupak za europski platni nalog koji je uspostavljen Uredbom br. 1896/2006 nije kontradiktoran, u smislu da nacionalni sud odlučuje uzimajući u obzir samo zahtjev koji je podnio tužitelj a da tuženik nije obaviješten o postojanju postupka protiv sebe.
85. Tuženik dakle tek u fazi dostave naloga može saznati za postojanje zahtjeva i njegov sadržaj. Poštovanje pravâ obrane, koje se nastoji osigurati člankom 8. stavkom 1. Uredbe br. 1393/2007, stoga je osobito važno u ovom kontekstu.
86. To što je u skladu s Uredbom br. 1896/2006 zahtjev za nalog podnesen korištenjem standardnog obrasca čiji se primjerak nalazi u Prilogu I. toj uredbi nije relevantno u tom pogledu.
87. Naime, čak i ako se brojna polja tog standardnog obrasca mogu ispuniti pomoću unaprijed određenih oznaka i stoga su lako razumljiva jer su objašnjenja koja se odnose na te oznake objavljena u Službenom listu Europske unije na svim službenim jezicima Unije, ipak se navedenim standardnim obrascem i od tužitelja zahtijeva da, kao što proizlazi iz članka 7. stavka 2. točaka (d) i (e) navedene uredbe, pruži detaljnija objašnjenja u pogledu opisa konkretnih okolnosti na koje se poziva kao osnove za tražbinu i predoči dokaze koji potkrepljuju zahtjev. Međutim, tuženik se mora moći upoznati s tim dokazima na jeziku za koji se smatra da razumije kako bi stvarno i potpuno razumio smisao i doseg postupka koji je protiv njega pokrenut u inozemstvu i, po potrebi, pripremio obranu.
88. Treba zaključiti da obveznost i sustavnost primjene standardnog obrasca iz Priloga II. Uredbi br. 1393/2007 jednako vrijedi kako za dostavu europskog platnog naloga tako i za istodobnu dostavu zahtjeva za nalog.
2. Drugi dio – koje posljedice proizlaze iz nepoštovanja navedene obveze?
a) Sudska praksa Suda
89. Prije svega, kao što je istaknula Komisija, u članku 8. Uredbe br. 1393/2007 ne spominju se nikakve pravne posljedice neobavještavanja adresata pismena o njegovu pravu odbijanja primitka tog pismena. Ni iz jedne odredbe te uredbe ne proizlazi da takvo neobavještavanje dovodi do nevaljanosti postupka dostave.
90. U predmetu u kojem pismeno nije bilo sastavljeno na jednom od službenih jezika države članice primateljice ili na jednom od jezika države članice pošiljateljice koji adresat razumije, Sud je odlučio da pošiljatelj može ispraviti taj postupovni nedostatak slanjem zatraženog prijevoda tuženiku(14).
91. Osim toga, upućujem i na presudu od 2. ožujka 2017. (Henderson, C‑354/15, EU:C:2017:157 i osobito na njezine točke 57. i 58.).
92. U skladu s njezinom točkom 57. „u slučaju kada tijelo za zaprimanje, koje je pozvano da dostavi predmetno pismeno njegovu adresatu koji boravi u drugoj državi članici, ne priloži standardni obrazac iz Priloga II. Uredbi br. 1393/2007, taj propust ne dovodi do nevaljanosti pismena koje se dostavlja kao ni postupka dostave, s obzirom na to da takav učinak nije u skladu ciljem koji se želi postići tom uredbom, koji se sastoji u stvaranju izravnog, brzog i učinkovitog načina slanja između država članica pismena u građanskim i trgovačkim stvarima” (moje isticanje).
93. Suprotno tomu, u skladu s njezinom točkom 58., „budući da dostava navedenog standardnog obrasca predstavlja bitni sastojak postupka, čija je svrha zaštita prava obrane adresata pismena, taj propust treba ispraviti tijelo za zaprimanje pismena u skladu s odredbama Uredbe br. 1393/2007. To tijelo mora stoga bez odgađanja obavijestiti adresata pismena o njegovu pravu da odbije primitak potonjeg, na način da mu sukladno članku 8. stavku 1. te uredbe dostavi taj isti standardni obrazac” (moje isticanje).
b) Primjena na predmetni slučaj
94. Prema mojem mišljenju, iz istih razloga kao što su oni navedeni u točkama 79. do 88. ovog mišljenja, očito je da ista pravila po analogiji moraju vrijediti za dostave pismena u okviru Uredbe br. 1896/2006.
95. Kao što je Sud presudio, tek nakon što je adresat obaviješten o svojem pravu na odbijanje primitka pismena te ga je iskoristio, sud pred kojim se vodi postupak može provjeriti osnovanost tog odbijanja(15).
96. Stoga, u situaciji kada kao u predmetnom slučaju tuženiku – uz zahtjev za platni nalog koji nije sastavljen na jednom od jezika navedenih u članku 8. stavku 1. Uredbe br. 1393/2007 – nije dostavljen standardni obrazac iz njezina Priloga II., taj propust i neobavještavanje adresata pismena o pravu na odbijanje njegova primitka koje proizlazi iz istog propusta treba ispraviti dostavom tog standardnog obrasca tuženiku u najkraćem mogućem roku i u skladu s odredbama navedene uredbe.
97. Osim toga, iz sudske prakse proizlazi da, kada je dostava neuredna poput one u predmetnom slučaju, europski platni nalog nije valjano postao ovršan, a rok koji tuženik ima za podnošenje prigovora nije počeo teći(16).
98. U tim se okolnostima ne postavlja pitanje preispitivanja europskog platnog naloga na temelju članka 20. Uredbe br. 1896/2006, poput onoga koje je postavio sud koji je uputio zahtjev.
99. Naime, formalni nedostatak kojim je zahvaćena dostava zahtjeva za nalog može se samo analizirati kao prethodno pitanje prije faze preispitivanja: preispitivanje naime podrazumijeva da je rok za podnošenje prigovora istekao dok zbog postupovne nepravilnosti koja utječe na dostavu taj rok nije ni počeo teći.
100. Štoviše, Sud je u pogledu navedene odredbe već presudio da, kao prvo, s obzirom na namjeru Unijina zakonodavca da ograniči primjenu postupka preispitivanja, navedeni članak treba usko tumačiti(17). Kao drugo, sličan postupak podrazumijeva postojanje „izvanrednih” okolnosti u smislu članka 20. stavka 1.(18) ili „drugih izvanrednih” okolnosti u smislu stavka 2. istog članka(19). Kao treće, ti slučajevi taksativno su nabrojani u tom članku, „pri čemu izostanak dostave nije jedan od [slučajeva koji su u njemu navedeni]”(20). Kao četvrto, mogućnost preispitivanja naloga, nakon što je on postao ovršan, a rok za podnošenje prigovora je istekao, ne bi trebala značiti da je tuženiku dana druga prilika za osporavanje tražbine(21).
101. Na temelju navedenog, čini mi se da se, suprotno onomu što tvrdi vlada Helenske Republike, postupovnim nedostacima koje navodi tuženik ne može opravdati preispitivanje zahtjeva za europski platni nalog na temelju okolnosti iz članka 20. Uredbe br. 1896/2006(22).
102. Što se tiče konkretnije članka 20. stavka 2. Uredbe br. 1896/2006, o kojem sud koji je uputio zahtjev pita Sud, u njemu se navode dva razloga za preispitivanje platnog naloga. Kao prvo, platni nalog očigledno je krivo izdan, uzimajući u obzir zahtjeve koje propisuje navedena uredba. Kao drugo, druge izvanredne okolnosti opravdavaju preispitivanje.
103. Što se tiče prvog razloga, kao što je istaknula Komisija, treba utvrditi da u rješenju suda koji je uputio zahtjev nema ništa što upućuje na to da je europski platni nalog očigledno krivo izdan. Europski platni nalog izdan je u skladu sa zahtjevima uspostavljenima Uredbom. Što se tiče postupovnih nedostataka koji proizlaze iz neusklađenosti dostave pismena s Uredbom br. 1393/2007, moguće ih je ispraviti slanjem zatraženog prijevoda tuženiku, kao što je navedeno u točkama 90. do 93. ovog mišljenja.
104. Što se tiče drugog razloga, treba ocijeniti može li se u ovom slučaju preispitivanje europskog platnog naloga obrazložiti drugim izvanrednim okolnostima.
105. Smatram (kao i Komisija) da takve druge izvanredne okolnosti mogu biti postupovni nedostaci ili pogreške koje se odnose na same značajke novčane tražbine koje su predmet platnog naloga. Budući da je Sud smatrao da članak 20. Uredbe br. 1896/2006 treba usko tumačiti, do preispitivanja platnog naloga ne može doći ni zbog kakve postupovne pogreške. Da bi postupovna pogreška bila izvanredna okolnost, ona mora imati izravan utjecaj na tuženikova prava obrane, odnosno, u predmetnom slučaju, na njegovo pravo da podnese prigovor na platni nalog u skladu s člankom 16. navedene uredbe.
106. Osim toga, kao što je istaknula talijanska vlada, upravo nepostojanje odredbe kojom se predviđa nevaljanost pismena ili dostave zbog neobavještavanja adresata o tome da je mogao odbiti pismeno ide u prilog tomu da se nepravilnost može ispraviti. Kao što sam naveo, nepravilnost dostave zbog toga što pismeno koje se dostavlja nije sastavljeno na jeziku koji adresat zna ili razumije može se ispraviti neposrednom i naknadnom dostavom primjerka prevedenog pismena adresatu a da njegovo pravo da podnese prigovor ne bude ni na koji način ograničeno.
107. Time se podrazumijeva i to da, na temelju članka 8. stavka 3. Uredbe br. 1393/2007(23), nepravilnost dostave zbog neobavještavanja adresata o mogućnosti da je odbije ne dovodi sama po sebi do nevaljanosti dostave, nego samo do odgode početkaroka za podnošenje prigovora u smislu odredbičlanka 16. stavka 1. Uredbe br. 1896/2006.
IV. Zaključak
108. Slijedom navedenog, predlažem Sudu da na prethodno pitanje koje je postavio Nejvyšší soud (Vrhovni sud, Češka Republika) odgovori kako slijedi:
– Uredbu (EZ) br. 1896/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uvođenju postupka za europski platni nalog i Uredbu (EZ) br. 1393/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. studenoga 2007. o dostavi, u državama članicama, sudskih i izvansudskih pismena u građanskim ili trgovačkim stvarima („dostava pismena”) i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1348/2000 treba tumačiti na način da prilikom dostave europskog platnog naloga tuženiku koji ima boravište na području druge države članice, i ako zahtjev za nalog nije sastavljen na jeziku koji taj tuženik razumije ili na službenom jeziku države članice izvršenja ili, ako u toj državi članici postoji više službenih jezika, na službenom jeziku ili jednom od službenih jezika mjesta u kojem se mora obaviti dostava ili se u njegovu prilogu ne nalazi prijevod na jedan od tih jezika, adresat korištenjem standardnog obrasca iz Priloga II. Uredbi br. 1393/2007 mora biti pravodobno obaviješten o svojem pravu na odbijanje primitka pismena.
– U skladu s odredbama potonje uredbe, u slučaju da je ta formalnost propuštena, postupak se može ispraviti dostavom standardnog obrasca iz Priloga II. navedenoj uredbi adresatu.
– Sve dok traje postupovna nepravilnost koja utječe na dostavu platnog naloga, zajedno sa zahtjevom za nalog, s jedne strane, taj nalog neće postati ovršan i, s druge strane, rok koji tuženik ima za podnošenje prigovora neće početi teći.