Žalba koju je 28. rujna 2017. podnijela Europska komisija protiv presude Općeg suda (drugo vijeće) od 19. srpnja 2017. u predmetu T-752/14, Combaro SA protiv Europske komisije
(predmet C-574/17 P)
Jezik postupka: njemački
Stranke
Žalitelj: Europska komisija (zastupnici: A. Caeiros i B.-R. Killmann, agenti)
Druga stranka u postupku: Combaro SA
Zahtjevi
Žalitelj od Suda zahtjeva da,
ukine presudu Općeg suda (drugo vijeće) od 19. srpnja 2017. u predmetu T-752/14, Combaro SA protiv Europske komisije,
odbije tužbu društva Combaro SA kao neosnovanu,
naloži društvu Combaro SA snošenje troškova prvostupanjskog i žalbenog postupka.
Žalbeni razlozi i glavni argumenti
U prilog svojoj žalbi žalitelj ističe sljedeće žalbene razloge:
Opći sud je pogrešno pravno kvalificirao činjenice koje se odnose na postojanje posebnog slučaja iz članka 239. Carinskog Zakonika1 .
Opći sud je počinio pogrešku koja se tiče prava jer, s jedne strane, Komisiji dodijelio ovlasti koje ona uopće nema, ili joj je, s druge strane, naložio da izvršava ovlasti koje više ne bi mogle pridonijeti razjašnjenju činjeničnog stanja. Međutim, Komisija nije pogrešno postupila pa stoga nije postojao poseban slučaj u smislu članka 239. Carinskog zakonika.
Opći sud je iskrivio dokaze što se tiče postojanja posebnog slučaja iz članka 239. Carinskog zakonika.
Opći sud je protivno aktima u spisu predmeta utvrdio da potpisi na relevantnim potvrdama o prometu robe potječu od R.-a i da Latvija nije dostavila izvorne otiske pečata koje su koristile carinarnice Jelgava i Bauska. Da je Opći sud pravilno ocijenio dokaze, morao bi zaključiti da je Komisija primjereno ocijenila činjenično stanje koje se odnosi na uvoz lanenih tkanina i da je pravilno smatrala da je riječ o posebnom slučaju u smislu članka 239. Carinskog zakonika.
Opći sud je pogrešno tumačio članak 239. Carinskog zakonika što se tiče postojanja posebnog slučaja.
Opći sud je propustio činjenično usporedio navodno pogrešno postupanje Komisije s interesima uvoznika koji je koristio lažne potvrde o prometu robe. Time što nije proveo takvu usporedbu, Opći sud je pogrešno primijenio članak 239. Carinskog zakonika, s obzirom na to da u predmetnom slučaju interesi Unije za osiguranjem poštovanja odredbi Carinskog zakonika prevaguju nad interesima uvoznika.
Opći sud je pogrešno tumačio članak 239. Carinskog zakonika što se tiče očite nemarnosti društva Combaro SA.
Opći sud je pogrešno zahtijevao od Komisije dokaz uvoznikove namjerne povrede pravila o podrijetlu. Da je Opći sud pravilno primijenio pravila o teretu dokazivanja, morao bi priznati da su već sumnje koje su opravdano morale postojati dovoljne da za to je uvoznik obvezan pribaviti relevantne informacije i objašnjenja o carinskim postupcima, barem od svojih izvoznika.
____________
1 Uredba Vijeća (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice (SL 1992., L 302, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 2., svezak 2., str. 110.)