Language of document : ECLI:EU:T:2018:118

PRESUDA OPĆEG SUDA (prvo vijeće)

7. ožujka 2018.(*)

„REACH – Naknada za registraciju tvari – Smanjenje odobreno MSP‑ima – Provjera izjave o veličini poduzetnika od strane ECHA‑e – Odluka kojom se određuje upravna pristojba – Preporuka 2003/361/EZ – Prekoračenje financijskih gornjih granica – Pojam ,povezanog poduzeća’”

U predmetu T‑855/16,

Fertisac, SL, sa sjedištem u Atarfeu (Španjolska), koji zastupa J. Gomez Rodriguez, odvjetnik,

tužitelj,

protiv

Europske agencija za kemikalije (ECHA), koju zastupaju E. Maurage, J.-P. Trnka i M. Heikkilä, u svojstvu agenata, uz asistenciju C. Garcije Molyneuxa i L. Tosonija, odvjetnika,

tuženika,

povodom zahtjeva na temelju članka 263. UFEU‑a za poništenje odluke ECHA‑e SME(2016) 5150 od 15. studenoga 2016. kojom se utvrđuje da tužitelj ne ispunjava uvjete za smanjenje naknade predviđene za srednja poduzeća i kojom mu se određuje upravna pristojba, kao i računa br. 10060160 i br. 10060161 koje je izdala ECHA, a priloženi su odluci SME(2016) 5150.

OPĆI SUD (prvo vijeće),

u sastavu: I. Pelikánová, predsjednica, P. Nihoul (izvjestitelj) i J. Svenningsen, suci,

tajnik: E. Coulon,

donosi sljedeću

Presudu

 Okolnosti spora

1        Tužitelj, Fertisac, SL., je društvo osnovano u skladu sa španjolskim pravom, koje obavlja djelatnost proizvodnje tvari koje podliježu obvezi registracije pri Europskoj agenciji za kemikalije (ECHA) u skladu s Uredbom (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) i osnivanju Europske agencije za kemikalije te o izmjeni Direktive 1999/45/EZ i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 793/93 i Uredbe Komisije (EZ) br. 1488/94 kao i Direktive Vijeća 76/769/EEZ i direktiva Komisije 91/155/EEZ, 93/67/EEZ, 93/105/EZ i 2000/21/EZ (SL 2006., L 396, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 23., str. 3.).

2        Tužitelj je 30. studenoga 2010. pokrenuo postupak registracije kemikalije na temelju Uredbe br. 1907/2006.

3        Tijekom postupka registracije tužitelj je naveo da je on srednje poduzeće u smislu Preporuke Komisije 2003/361/EZ od 6. svibnja 2003. o definiciji mikropoduzeća, malih i srednjih poduzeća (SL 2003., L 124, str. 36.). Zahvaljujući toj izjavi ostvario je pravo na smanjenje naknade predviđene člankom 6. stavkom 4. Uredbe br. 1907/2006.

4        ECHA je za registraciju izdala račun u iznosu od 16 275 eura, koji je odgovarao iznosu naknade za srednje poduzeće, u okviru zajedničke dostave podataka, kao u ovom slučaju, za tvari u količini iznad 1000 tona. Riječ je o računu br. 10024865.

5        Dopisom od 27. kolovoza 2013. ECHA je obavijestila tužitelja da se glede statusa malog ili srednjeg poduzeća (MSP) koji je prijavila prilikom prijave provodi postupak provjere. Pozvala je tužitelja da podnese elemente kojima može dokazati status srednjeg poduzeća.

6        Nakon razmjene pismena i dokumenata ECHA je 15. studenoga 2016. donijela Odluku SME(2016) 5150. U toj je odluci ECHA smatrala da je tužitelj veliko poduzeće i da ne može ostvariti pravo na smanjenje naknade koja se primjenjuje na MSP‑ove u smislu Preporuke 2003/361.

7        U Odluci SME(2016) 5150 tužitelj je proglašen dužnim, s jedne strane, za iznos koji odgovara razlici između već plaćenog iznosa naknade i iznosa naknade koji se primjenjuje na velika poduzeća, a s druge strane za upravnu pristojbu koja odgovara iznosu 2,5 puta većem od financijske dobiti ostvarene zbog netočne izjave o veličini poduzeća.

8        Dva su računa priložena uz tu odluku, račun br. 10060160, u iznosu od 6975 eura, i račun br. 10060161, u iznosu od 17 437 eura (u daljnjem tekstu zajedno: pobijani računi).

 Postupak i zahtjevi stranaka

9        Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 7. prosinca 2016. tužitelj je pokrenuo ovaj postupak.

10      Zasebnim aktom podnesenim istoga dana tužitelj je podnio zahtjev za suspenziju primjene odluke SME(2016) 5150 i pobijanih računa. Rješenjem od 10. ožujka 2017., Fertisac/ECHA (T‑855/16 R, EU:T:2017:155), predsjednik Općeg suda odbio je taj zahtjev i odredio da će se o troškovima odlučiti naknadno.

11      Odgovor ECHA‑e na tužbu podnesen je 17. ožujka 2017. tajništvu Općeg suda.

12      Budući da tužitelj nije podnio repliku, 16. svibnja 2017. zaključen je pisani dio postupka.

13      Nijedna od stranaka nije podnijela zahtjev za raspravu u roku predviđenom člankom 106. stavkom 2. Poslovnika Općeg suda. Opći sud (prvo vijeće) primjenom članka 106. stavka 3. Poslovnika odlučio je presuditi bez usmenog dijela postupka.

14      Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

–        poništi odluku SME(2016) 5150;

–        njemu prizna status MSP‑a;

–        poništi pobijane račune;

–        naloži ECHA‑i snošenje troškova.

15      ECHA od Općeg suda zahtijeva da:

–        proglasi nedopuštenim zahtjev za poništenje pobijanih računa;

–        odbije zahtjev za poništenje odluke SME(2016) 5150;

–        naloži tužitelju snošenje troškova.

 Pravo

 Dopuštenost

 Zahtjev za poništenje pobijanih računa

16      Trećom točkom svojega tužbenog zahtjeva tužitelj od Općeg suda posebno zahtijeva poništenje pobijanih računa.

17      Protiv tog dijela tužbenog zahtjeva ECHA je istaknula zapreku vođenju postupka jer pobijani računi ne predstavljaju akte koji se mogu pobijati.

18      U tom pogledu valja podsjetiti da su akti koji mogu biti predmet tužbe za poništenje samo one mjere koje proizvode obvezujuće pravne učinke koji utječu na interese tužitelja, mijenjajući na bitan način njegovu pravnu situaciju (presude od 11. studenoga 1981., IBM/Komisija, 60/81, EU:C:1981:264, t. 9.; od 12. rujna 2006., Reynolds Tobacco i dr./Komisija, C‑131/03 P, EU:C:2006:541, t. 54., i od 6. prosinca 2007., Komisija/Ferriere Nord, C‑516/06 P, EU:C:2007:763, t. 27.).

19      Osim toga, radi utvrđivanja toga može li akt biti predmetom tužbe za poništenje mora se razmotriti bit akta čije se poništenje traži, a oblik u kojem je on donesen načelno je nevažan u tom pogledu (presude od 11. studenoga 1981., IBM/Komisija, 60/81, EU:C:1981:264, t. 9., od 18. studenoga 2010., NDSHT/Komisija, C‑322/09 P, EU:C:2010:701, t. 46. i 47.).

20      U ovom slučaju ECHA je odlukom SME(2016) 5150 naložila tužitelju da plati razliku do iznosa pristojbe koji se primjenjuje na velika poduzeća te upravnu pristojbu. U toj je odluci ECHA istaknula da su iznosi koji odgovaraju tim dvjema stavkama navedeni u priloženim računima, u ovom slučaju pobijanim računima. Odluka SME(2016) 5150 i pobijani računi koji su joj priloženi datirani su na isti dan. Upućeni su istom adresatu, tužitelju, u istoj omotnici.

21      S tim u svezi valja podsjetiti da se u sudskoj praksi prilozi općenito smatraju dijelom dokumenta kojem su priloženi, posljedica čega jest da je normativna snaga koja im se priznaje istovjetna onoj odredaba koje čine glavni dio dokumenta.

22      Ta se sudska praksa razvila osobito u odnosu na direktive čiji su prilozi analizirani kao da nisu odvojeni od tih akata, nego, naprotiv, kao da čine njihov sastavni dio, jednako kao i odredbe sadržane u tim direktivama (vidjeti presudu od 15. travnja 2008., Impact, C‑268/06, EU:C:2008:223, t. 58. u vezi s okvirnim sporazumom priloženim direktivi).

23      Iz spisa proizlazi da sudska praksa koja se odnosi na akte koje je donijela ECHA nakon postupaka provjere, a na koju se potonja poziva, razlikuje račune od odluka i pokušava utvrditi koji je od tih akata onaj koji određuje tužiteljeve bitne obveze.

24      Međutim, ta je sudska praksa povezana sa situacijama u kojima se razvila. U trima slučajevima na koje se ECHA poziva i koje je Opći sud rješavao, računi naime nisu bili priloženi odlukama na koje se odnose, nego ih je ECHA izdala odvojeno, katkad u razmacima od nekoliko dana, tako da se pojavljuju kao zasebni akti. Budući da je ta situacija mogla utjecati na dopuštenost tužbe, Opći je sud morao utvrditi među tim odvojenim aktima onaj koji je promijenio tužiteljevu pravnu situaciju, sukladno sudskoj praksi (presude od 2. listopada 2014., Spraylat/ECHA, T‑177/12, EU:T:2014:849, t. 21.; od 15. rujna 2016., La Ferla/Komisija i ECHA, T‑392/13, EU:T:2016:478, t. 56., i od 15. rujna 2016., K Chimica/ECHA, T‑675/13, EU:T:2016:480, t. 27.).

25      Ovaj je predmet drugačiji jer u činjenicama koje su mu svojstvene ništa ne odvaja odluku SME(2016) 5150 od spornih računa koji, promatrani zajedno, tvore jedinstveni akt koji se sastoji od dviju komponenti, odnosno upravne komponente (sama odluka SME(2016) 5150) i računovodstvene komponente (pobijani računi koji su joj priloženi), jer taj jedinstveni akt izražava utvrđenje ECHA‑e da dokazi koje propisi zahtijevaju nisu podneseni i pokazuje želju potonje da iz toga izvede posljedice i nametne tužitelju financijske obveze.

26      Taj jedinstveni akt (u daljnjem tekstu: pobijana odluka) proizvodi obvezujuće pravne učinke mijenjajući na bitan način tužiteljev pravni položaj jer ga obvezuje da se odrekne svoga statusa MSP‑a, koji je on međutim zahtijevao.

27      Naime, pobijana odluka ima za posljedicu da tužitelj ne može ostvariti pravo na smanjenje naknade koja se primjenjuje na MSP‑ove i da mora platiti iznos naknade koji se primjenjuje na velika poduzeća, kao i upravnu pristojbu predviđenu propisom u takvim okolnostima.

28      Budući da proizvodi takve učinke, pobijana odluka može biti predmet tužbe za poništenje, iz čega proizlazi da, s obzirom na to da je usmjerena protiv zahtjeva za poništenje pobijanih računa, ECHA‑ino isticanje zapreke vođenju postupka valja odbiti.

 Zahtjev za priznavanje statusa MSPa

29      Drugom točkom tužbenog zahtjeva tužitelj traži od Općeg suda da mu prizna status MSP‑a.

30      S tim u svezi valja podsjetiti da je, u okviru tužbe za poništenje na temelju članka 263. UFEU‑a, nadležnost suda Unije ograničena na nadzor zakonitosti. Ako je tužba osnovana, sud Unije u skladu s člankom 264. UFEU‑a proglašava pobijani akt ništavim. Stoga je zadaća institucije, tijela, ureda ili agencije čiji je akt ništavan da, u skladu s člankom 266. UFEU‑a, poduzme potrebne mjere za izvršenje presude.

31      Iz tih elemenata proizlazi da je, kada odlučuje o zahtjevu kojim se osporavaju naknada i upravna pristojba koje su određene za neko poduzeće zbog pogreške glede izjave o njegovoj veličini, Opći sud ne može donijeti odluku o kvalifikaciji tog poduzeća kao MSP‑a jer bi takva izjava značila da on zamjenjuje ECHA‑u protivno gore navedenim odredbama UFEU‑a (vidjeti u tom smislu presudu od 15. prosinca 2005., Infront WM/Komisija, T‑33/01, EU:T:2005:461, t. 171., i rješenje od 16. prosinca 2016., Groupement pastoral de Oust i dr./Komisija, T‑663/16, neobjavljeno, EU:T:2016:759, t. 13.).

32      Iz toga slijedi da je druga točka tužbenog zahtjeva nedopuštena jer njezin predmet prekoračuje granice nadležnosti dodijeljenih Općem sudu u okviru tužbe za poništenje.

 Meritum

33      Tužitelj ističe dva tužbena razloga u prilog svojoj tužbi protiv pobijane odluke. Prvim tužbenim razlogom tvrdi da je ECHA, smatrajući ga velikim poduzećem, pogrešno protumačila članak 2. stavak 1. Priloga Preporuci 2003/361, koji utvrđuje kriterije za definiranje MSP‑ova. Drugi tužbeni razlog temelji se na pogrešnom tumačenju Preporuke 2003/361 jer je ECHA dodijelila kvalifikaciju „povezanih poduzeća” trima drugim poduzećima.

 Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na pogrešnom tumačenju gornjih granica predviđenih člankom 2. stavkom 1. Priloga Preporuci 2003/361

34      Prvim tužbenim razlogom tužitelj tvrdi da nije nikada imao više od 250 zaposlenika i da se zato ne može smatrati velikim poduzećem. U tom se pogledu poziva na članak 2. stavak 1. Priloga Preporuci 2003/361, koji utvrđuje uvjete za kvalifikaciju poduzeća kao MSP‑a.

35      ECHA osporava tužiteljevu argumentaciju.

36      S tim u svezi valja navesti da, u skladu s pobijanom odlukom, tužitelja treba smatrati velikim poduzećem jer su, na temelju dobivenih informacija, gornje granice iz Priloga Preporuci 2003/361 prekoračene.

37      Iz dokumenta nasovljenog „Informe de cálculo de PYME” (Izvješće o izračunu MSP‑a), priloženog pobijanoj odluci, proizlazi da je ECHA opravdala svoju odluku da tužitelja smatra velikim poduzećem činjenicom da je ukupna godišnja bilanca koja se mora uzeti u obzir prilikom izračunavanja veličine poduzeća za 2008. i 2009. bila veća od 43 milijuna eura, a njegov promet veći od 50 milijuna eura.

38      Da bi se utvrdila zakonitost pobijane odluke, valja podsjetiti da se mjerodavni propisi u tom području pozivaju na Preporuku 2003/361 u svrhu definiranja MSP‑ova. Naime, konkretno, u članku 3. točki 36. Uredbe br. 1907/2006 navodi se da su MSP‑ovi mala i srednja poduzeća „definiran[a] u Preporuci [2003/361]”. Nadalje, Uredba Komisije br. 340/2008 od 16. travnja 2008. u vezi s naknadama i pristojbama plativima ECHA‑i u skladu s Uredbom br. 1907/2006 (SL 2008., L 107, str. 6.) u svojem članku 2. predviđa da je srednje poduzeće „srednje poduzeće u smislu Preporuke [2003/361]”.

39      Preporuka [2003/361], koja je postala primjenjiva na temelju Uredbe br. 1907/2006 i Uredbe br. 340/2008, sadržava prilog čija se glava I. odnosi na „definiciju [MSP‑a] koju je donijela Komisija”. Prema članku 2. stavku 1. tog priloga, „[k]ategorija [MSP‑ova] sastoji se od poduzeća koja imaju manje od 250 zaposlenih i godišnji promet koji ne premašuje 50 milijuna eura i/ili godišnju bilancu koja ne premašuje 43 milijuna eura”.

40      Iz članka 2. stavka 1. Priloga Preporuci 2003/361 proizlazi da su uspostavljena dva kriterija radi utvrđivanja može li se poduzeće smatrati MSP‑om, pri čemu se jedan od njih odnosi na financijska obilježja poduzeća, a drugi na broj zaposlenika poduzeća.

41      Prema tužiteljevu mišljenju, gornje granice predviđene svakim od tih kriterija moraju se prekoračiti kako se poduzeće ne bi moglo smatrati MSP‑om, dok prekoračenje gornje granice predviđene samo jednim kriterijem ne bi dovodilo do isključenja iz kategorije MSP‑a. Među tim kriterijima od posebne je važnosti onaj koji se odnosi na zaposlenike, što se očituje u uvodnoj izjavi 4. Preporuke 2003/361. U ovom slučaju tužitelj nikada nije prekoračio gornju granicu predviđenu tim kriterijem.

42      S tim u svezi treba napomenuti da, u skladu sa sudskom praksom, kriterij koji se odnosi na broj zaposlenika i onaj koji se odnosi na financijska obilježja valja primjenjivati kumulativno.

43      Opći sud je u tom smislu odlučio u rješenju od 16. rujna 2015., Calestep/ECHA (T‑89/13, EU:T:2015:711, t. 40.), koje se posebno odnosilo na tumačenje članka 2. stavka 1. Priloga Preporuci 2003/361, a ta je odredba u središtu tužiteljeve argumentacije.

44      Toj je odluci Općeg suda prethodila sudska praksa razvijena u presudi od 8. srpnja 2004., Dalmine/Komisija (T‑50/00, EU:T:2004:220, t. 285. i 286.), glede istovrijedne odredbe koja se nalazila u Preporuci Komisije 96/280/EZ od 3. travnja 1996. o definiciji malih i srednjih poduzeća (SL 1996., L 107, str. 4.), koja je prethodila, s istim predmetom, Preporuci 2003/361 i koja je u biti sadržavala sličan prikaz kriterija koji se odnosio na broj zaposlenika i kriterija koji se odnosio na financijska obilježja poduzeća.

45      Sudska praksa koja proizlazi iz rješenja od 16. rujna 2015., Calestep/ECHA (T‑89/13, EU:T:2015:711), temelji se na pojmovima koji se koriste u Preporuci 2003/361, pri čemu se veznik „i” tumači kao da izražava namjeru autora akta da „koordinira” i, stoga, kumulira tamo navedene kriterije, a da ih pritom ne predstavi kao mogućnosti koje se ispituju u okviru alternative (rješenje od 16. rujna 2015., Calestep/ECHA, T‑89/13, EU:T:2015:711, t. 40.).

46      Navedena se sudska praksa također temelji na uvodnoj izjavi 4. Preporuke 2003/361, u skladu s kojom „kriterij broja zaposlenika […] svakako ostaje jedan od najvažnijih i mora se istaknuti kao glavni, ali uvođenje financijskog kriterija nužan je dodatak kako bi se ocijenio stvarni značaj poduzeća, njegova učinkovitost i položaj u odnosu na konkurenciju” (rješenje od 16. rujna 2015., Calestep/ECHA, T‑89/13, EU:T:2015:711, t. 41.).

47      Ta kumulativna primjena u skladu je s Izvješćem [SEC(1992) 351 final] Komisije i Vijeća od 29. travnja 1992. o definicijama malih i srednjih poduzetnika koje se koriste u okviru aktivnosti Zajednice, a koje je prethodilo donošenju Preporuke 96/280 koja, osim toga, na njega upućuje u sedmoj uvodnoj izjavi.

48      U tom izvješću je Europska komisija preporučila korištenje definicije koja se temelji na kombinaciji kriterija – posebice kriterija broja zaposlenih, prometa i bilance – jer, prema njezinu mišljenju, jedan kriterij, uzet u obzir izdvojeno, ne nudi zadovoljavajuću definiciju MSP‑ova.

49      Naposljetku, treba napomenuti da se smanjenjem naknada MSP‑ovima želi uzeti u obzir posebna situacija u kojoj se ta poduzeća nalaze u odnosu na ono što karakterizira velika poduzeća. Budući da je namijenjeno određenoj kategoriji gospodarskih subjekata te je po svojoj naravi mjera odstupanja, to smanjenje treba tumačiti strogo, u skladu s uvjetima koji uređuju njegovu primjenu.

50      To tumačenje ne može se dovesti u pitanje tužiteljevim argumentom da je kriterij broja zaposlenika, promatran izdvojeno, ipak odlučujuć, u skladu s člankom 4. stavkom 2. Priloga Preporuci 2003/361, na koju upućuje vodič naslovljen „Kako odrediti kategoriju poduzeća” objavljen na internetskoj stranici ECHA‑e.

51      S tim u svezi valja napomenuti da se odredba koju je naveo tužitelj odnosi na situaciju u kojoj poduzeće u iznimnoj godini prekorači jednu od gornjih granica koje su u njoj navedene, u kojem slučaju to poduzeće može, odstupanjem od tog pravila, zadržati status MSP‑a, pod uvjetom da je to prekoračenje ograničeno na jednu godinu.

52      Ta odredba ne mijenja pravilo da, kako bi se kvalificiralo kao MSP, poduzeće ne može prekoračiti gornje granice koje se odnose na broj zaposlenika i neka financijska obilježja, nego uvodi iznimku ograničenu na okolnosti čije postojanje tužitelj nije dokazao u ovom slučaju.

53      Iz gore navedenih razmatranja proizlazi da ECHA nije počinila pogrešku u tumačenju kriterija predviđenih člankom 2. stavkom 1. Priloga Preporuci 2003/361 time što je smatrala da je tužitelj veliko poduzeće.

54      Uzimajući u obzir te elemente, valja odbiti prvi tužbeni razlog.

 Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na pogrešnom tumačenju pojma „povezanog poduzeća” iz Preporuke 2003/361

55      Svojim drugim tužbenim razlogom tužitelj tvrdi da nije dio skupine „povezanih poduzeća” i da zato pri utvrđivanju njegove veličine valja uzeti u obzir samo njegove podatke i podatke njegovih „partnerskih poduzeća”, koja je u prepisci s ECHA‑om tijekom postupka provjere njegove izjave naveo kao poduzeća Ibérica de Gestión Inmobiliaria y Arrendaticia SL i Agroquimes SL.

56      ECHA osporava tužiteljevu argumentaciju.

57      S tim u svezi valja istaknuti da se ECHA pri donošenju svojeg zaključka oslonila na skup podataka koji se odnose, kao prvo, na samog tužitelja, nadalje, na „partnersko poduzeće” Agroquimes i na posljetku na tri druga poduzeća koja se smatraju s tužiteljem „povezanim poduzećima”, Iberica de Gestion Inmobiliaria y Arrendaticia, Constantino Gutierrez SA i Medifer Liquids SL.

58      Tužitelj ne osporava da se Agroquimes može smatrati „partnerom”, ali odbacuje ideju da se druga tri poduzeća mogu smatrati „povezanima” u smislu propisa.

59      Da bi se donijela odluka o tom pitanju, valja podsjetiti da članak 3. stavak 3. Priloga Preporuci 2003/361 određuje kriterije za utvrđivanje uvjeta pod kojima se mogu dodijeliti kvalifikacije „povezanih poduzeća” i „partnerskih poduzeća”.

60      Glede prve kvalifikacije, članak 3. stavak 3. prvi podstavak Priloga Preporuci 2003/361 propisuje da „su ‚povezana poduzeća’ ona koja su povezana na neki od sljedećih načina: (a) jedno poduzeće ima većinu glasačkih prava dioničara ili članova u drugom poduzeću”. Osim toga, članak 3. stavak 3. treći podstavak Priloga Preporuci 2003/361 predviđa da „poduzeća koja su povezana na neki od načina navedenih u prvom postavku preko jednog ili više drugih poduzeća […] također se smatraju povezanima”.

61      Za drugu kvalifikaciju, članak 3. stavak 2. prvi podstavak Priloga Preporuci 2003/361 navodi da su „partnerska poduzeća” sva ona koja nisu kvalificirana kao „povezana poduzeća” i među kojima postoji sljedeća veza: jedno (uzlazno poduzeće) posjeduje, samostalno ili zajedno s jednim ili više „povezanih poduzeća”, 25 % ili više kapitala ili glasačkih prava drugog poduzeća (silazno poduzeće).

62      U skladu s člankom 6. stavkom 2. prvim podstavkom Priloga Preporuci 2003/361, ako poduzeće ima „partnerska” ili „povezana” poduzeća, utvrđivanje podataka obavlja se na temelju financijskih izvještaja i ostalih podataka poduzeća ili, ako postoje, konsolidiranih financijskih izvještaja poduzeća ili konsolidiranih financijskih izvještaja u koje je poduzeće uključeno konsolidacijom.

63      Na temelju članka 6. stavka 2. drugog podstavka Priloga Preporuci 2003/361, to utvrđivanje podataka podrazumijeva uzimanje u obzir podataka „partnerskih poduzeća” koja su neposredno uzlazna ili silazna u odnosu na predmetno poduzeće, proporcionalno postotku udjela u kapitalu ili udjelu u glasačkim pravima, pri čemu se primjenjuje viši od tih dvaju postotaka.

64      Tim podacima ECHA mora također u cijelosti dodati, na temelju članka 6. stavka 2. trećeg podstavka Priloga Preporuci 2003/361, one koji se odnose na izravno ili neizravno „povezana” poduzeća, u slučaju kada već nisu konsolidacijom uključeni u financijske izvještaje.

65      Nakon navođenja tih pravila, valja analizirati situaciju odnosnih poduzetnika kako bi se utvrdio njihov status i provjeriti u kojoj je mjeri njihove podatke trebalo uzeti u obzir u postupku provjere tužiteljeve izjave.

66      S tim u svezi valja potvrditi utvrđenje ECHA‑e za tri poduzeća koja je smatrala s tužiteljem „povezanim poduzećima”.

67      To se utvrđenje temelji, glede poduzeća Iberica de Gestion Inmobiliaria y Arrendaticia, na godišnjim financijskim izvještajima tog poduzeća, iz kojih proizlazi, kao što je navela ECHA, da je ono držalo 69,996 % temeljnog kapitala tužitelja u obračunskim godinama 2009. i 2010. Budući da drži većinu temeljnog kapitala tužitelja, to se poduzeće moglo smatrati matičnim društvom tužitelja, tako da je bilo potrebno uključiti sve njegove podatke pri izračunu provedenom zbog provjere tužiteljeva statusa, kao što je propisano u Preporuci 2003/361. U ovom slučaju tužitelj je elektroničkom poštom od 12. rujna 2013. dostavio ECHA‑i godišnje financijske izvještaje tog matičnog društva.

68      Glede druga dva poduzeća, Constantino Gutierrez i Medifer Liquids, ECHA je navela da je prvo od njih držalo 89,10 % temeljnog kapitala poduzeća Ibérica de Gestion Inmobiliaria y Arrendaticia i 100 % temeljnog kapitala drugonavedenog poduzeća. To se utvrđenje temeljilo na konsolidiranim financijskim izvještajima poduzeća Constantino Gutiérrez za obračunsko razdoblje između 1. srpnja 2010. i 30. lipnja 2011., koje je tužitelj dostavio 16. rujna 2013. elektroničkom poštom.

69      Budući da ti postoci prekoračuju gornju granicu navedenu u točki 60. ove presude, na temelju čega se može zaključiti da su subjekti „povezana poduzeća” u smislu Preporuke 2003/361, ECHA je mogla smatrati da su poduzeća Constantino Gutiérrez i Medifer Liquids također bila s tužiteljem „povezana poduzeća” tijekom postupka registracije tvari o kojoj je riječ u ovom predmetu.

70      U skladu s člankom 6. stavkom 2. trećim podstavkom Priloga Preporuci 2003/361, ECHA je morala, kao što i jest, u cijelosti integrirati podatke triju poduzeća koja su tako identificirana kao „povezana poduzeća”, odnosno poduzeća Ibérica de Gestión Inmobiliaria y Arrendaticia, Constantino Gutiérrez i Medifer Liquids, u svhu izračuna provedenog u okviru provjere tužiteljeva statusa.

71      S obzirom na prethodna razmatranja, valja odbiti drugi tužbeni razlog i stoga tužbu u cijelosti.

 Troškovi

72      Sukladno članku 134. stavku 1. Poslovnika, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Budući da tužitelj nije uspio u postupku, treba mu naložiti snošenje troškova sukladno zahtjevu ECHA‑e, uključujući i one nastale u postupku privremene pravne zaštite.

Slijedom navedenoga,

OPĆI SUD (prvo vijeće)


proglašava i presuđuje:

1.      Tužba se odbija.

2.      Društvu Fertisac, SL nalaže se snošenje troškova, uključujući i troškove postupka privremene pravne zaštite.

Pelikánová

Nihoul

Svenningsen

Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 7. ožujka 2018.

Potpisi


*      Jezik postupka: španjolski