Žalba koju je 8. travnja 2015. podnio Evonik Degussa GmbH protiv presude Općeg suda (treće vijeće) od 28. siječnja 2015. u predmetu T-341/12, Evonik Degussa GmbH protiv Europske komisije
(predmet C-162/15 P)
Jezik postupka: njemački
Stranke
Žalitelj: Evonik Degussa GmbH (zastupnici: C. Steinle i C. von Köckritz, odvjetnici, A. Richter, odvjetnica)
Druga stranka u postupku: Europska komisija
Žalbeni zahtjev
Žalitelj od Suda zahtijeva da:
1. ukine presudu Općeg suda (treće vijeće) od 28. siječnja 2015. u predmetu T-341/12, Evonik Degussa GmbH protiv Europske komisije;
2. u skladu s člankom 263. stavkom 4. UFEU-a poništi odluku Komisije od 24. svibnja 2012. u predmetu COMP/38.620 vodikov peroksid i perborat, C(2012) 3534 final u pogledu odbijanja zahtjeva društva Evonik Degussa za povjerljivo postupanje s podacima u odluci u predmetu COMP/F/38.620 – vodikov peroksid i perborat; i
3. naloži Komisiji snošenje troškova žalitelja u postupcima pred Općim sudom i Sudom.
Žalbeni razlozi i glavni argumenti
Žalitelj ističe ukupno tri žalbena razloga.
Prvi žalbeni razlog: Opći sud pogrešno je protumačio članak 8. Odluke predsjednika Europske komisije 2011/695/EU od 13. listopada 2011. o funkciji i opisu posla službenika za usmene rasprave u određenim postupcima tržišnog natjecanja1 i pravno pogrešno odbio prihvatiti da je Komisija povrijedila svoju obvezu obrazlaganja i da je službenik za usmene rasprave učinio pogrešku u diskrecijskoj ocjeni prilikom odlučivanja o objavi spornih informacija. Pokušaj Općeg suda da uzme da su obrazloženja službenikâ Opće uprave za tržišno natjecanje zaduženih za predmet iz njihove prepiske sa žaliteljem „uključena“ u odluci službenika za usmene rasprave ne samo da se protivi jasnom tekstu odluke službenika za usmene rasprave i stoga počiva na očitom iskrivljavanju sadržaja pobijane odluke nego je doveo i do ograničavanja prava žalitelja na djelotvornu pravnu zaštitu.
Drugi žalbeni razlog: Opći sud počinio je pogreške koje se tiču prava prilikom tumačenja članka 339. UFEU-a i članka 30. Uredbe 1/2003 . Pogrešno je pošao od toga da sporne informacije koje potječu od izjava pokajnika nisu obuhvaćene zaštitom profesionalne tajne i da u pogledu njihove objave Komisija u skladu s člankom 30. Uredbe 1/2003 ima diskrecijsko pravo. Objava izvadaka iz izjava pokajnika u Komisijinoj odluci djelomična je objava izjava pokajnika, što je prema točkama 32. i 33. Obavijest o oslobađanju od kazni i smanjenju kazni u slučajevima kartela iz 2002. i točki 40. Obavijest o oslobađanju od kazni i smanjenju kazni u slučajevima kartela iz 2006. nedopušteno. Usto, Opći sud pogrešno je shvatio značenje članka 4. stavka 2. Uredbe 1049/2001 i s time povezane sudske prakse Suda u vezi s objavom odlomaka iz Komisijinih odluka.Treći žalbeni razlog: Opći sud počinio je pogrešku koja se tiče prava prilikom ocjene načela pravne sigurnosti i zaštite legitimnih očekivanja. U svojoj presudi pogrešno polazi od toga da žaliteljeva zaštićena legitimna očekivanja ne bi bila povrijeđena planiranom novom objavom odluke u proširenoj verziji. Komisijin kartelni upravni postupak protiv žalitelja završen je 2007. objavom verzije odluke koja nije povjerljiva. Objava proširene verzije koja nije povjerljiva nakon završetka tog postupka je nedopuštena.