Presuda Suda (četvrto vijeće) od 27. veljače 2014. (zahtjev za prethodnu odluku Arbeidshof te Brussel - Belgija) – Federaal agentschap voor de opvang van asielzoekers protiv Selver Saciri, Danijela Dordevic, Danjel Saciri kojeg zastupaju Selver Saciri i Danijela Dordevic, Sanela Saciri koju zastupaju Selver Saciri i Danijela Dordevic, Denis Saciri kojeg zastupaju Selver Saciri i Danijela Dordevic, Openbaar Centrum voor Maatschappelijk Welzijn van Diest
(Predmet C-79/13)1
(Direktiva 2003/9/EZ – Minimalni standardi za prihvat tražitelja azila – Članak 13. stavak 1. – Rok za dodjeljivanje materijalnih uvjeta za prihvat – Članak 13. stavak 2. – Mjere koje se odnose na materijalne uvjete za prihvat – Jamstva – Članak 13. stavak 5. – Određivanje i dodjeljivanje minimalnih uvjeta prihvata tražiteljima azila – Iznos dodijeljene pomoći – Članak 14. – Modaliteti materijalnih uvjeta prihvata – Popunjenost tijela za prihvat – Upućivanje na nacionalne sustave socijalne zaštite – Osiguranje materijalnih uvjeta prihvata u obliku novčane pomoći)
Jezik postupka: nizozemski
Sud koji je uputio zahtjev
Arbeidshof te Brussel
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: Federaal agentschap voor de opvang van asielzoekers
Tuženici: Selver Saciri, Danijela Dordevic, Danjel Saciri kojeg zastupaju Selver Saciri i Danijela Dordevic, Sanela Saciri koju zastupaju Selver Saciri i Danijela Dordevic, Denis Saciri koju zastupaju Selver Saciri i Danijela Dordevic, Openbaar Centrum voor Maatschappelijk Welzijn van DiestPredmet
Zahtjev za prethodnu odluku - Arbeidshof te Brussel - Tumačenje članka 13. stavaka 1. i 2., i članka 14. stavaka 1., 3., 5. i 8., Direktive 2003/9/EZ Vijeća od 27. siječnja 2003., o uvođenju minimalnih standarda za prihvat podnositelja zahtjeva za azil (SL L 31, str. 18.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 12., str. 29.) - Dodjeljivanje novčanje pomoći - Obveze država članica – Popunjenost nacionalnih tijela za smještaj namijenjenih tražiteljima azila
Izreka
Članak 13. stavak 5. Direktive 2003/9/EZ Vijeća od 27. siječnja 2003. o uvođenju minimalnih standarda za prihvat podnositelja prava na azil mora biti tumačen na način da, kada država članica odabere dodijeliti materijalne uvjete prihvata u obliku novčane pomoći ili vaučera, ta pomoć mora biti osigurana od trenutka podnošenja zahtjeva za azil, u skladu s odredbama članka 13. stavka 1. te direktive, te mora odgovarati minimalnim standardima iz odredaba članka 13. stavka 2. navedene direktive. Država članica mora voditi računa o tome da ukupan iznos novčane pomoći koji pokriva materijalne uvjete prihvata bude dostatan da jamči razinu dostojanstvenog življenja, primjerenog očuvanju zdravlja, te osiguranje egzistencije tražitelja azila, omogućavajući mu osobito nalaženje smještaja, a vodeći računa, prema potrebi, o zaštiti interesa osoba koje imaju posebne potrebe, prema odredbama članka 17. iste direktive. Materijalni uvjeti prihvata iz članka 14. stavaka 1., 3., 5. i 8. Direktive 2003/9 ne obvezuju države članice kada su odabrale primijeniti ove uvjete isključivo u obliku novčane pomoći. Međutim, iznos te pomoći mora biti dostatan da omogući maloljetnoj djeci stanovanje s roditeljima, čime je očuvana cjelovitost obitelji tražitelja azila.
Direktivu 2003/9 treba tumačiti na način da se ne protivi tome da, u slučaju popunjenosti tijela za smještaj namijenjenih tražiteljima azila, države članice mogu te tražitelje azila uputiti odgovarajućoj organizaciji općeg javnog sustava za pomoć, pod uvjetom da im taj sustav osigura poštovanje minimalnih standarda predviđenih tom direktivom.
____________1 SL C 114, 20.4.2013.