Žalba koju je 27. siječnja 2015. podnio Photo USA Electronic Graphic, Inc. protiv presude Općeg suda (treće vijeće) od 18. studenoga 2014. u predmetu T-394/13: Photo USA Electronic Graphic, Inc. protiv Vijeća Europske unije
(predmet C-31/15 P)
Jezik postupka: engleski
Stranke
Žalitelj: Photo USA Electronic Graphic, Inc. (zastupnik: K. Adamantopoulos, odvjetnik)
Druge stranke u postupku: Vijeće Europske unije, Europska komisija, Ancàp SpA, Cerame-Unie AISBL, Confindustria Ceramica, Verband der Keramischen Industrie eV
Žalbeni zahtjev
ukinuti presudu Općeg suda Europske unije od 18. studenog 2014. donesenu u predmetu T-394/13 Photo USA Electronic Graphic, Inc./Vijeće kojom je Opći sud odbio zahtjev za poništenje Provedbene uredbe Vijeća (EU) br. 412/2013 od 13. svibnja 2013. o uvođenju konačne antidampinške pristojbe i konačnoj naplati privremene pristojbe uvedene na uvoz keramičkih stolnih i kuhinjskih proizvoda podrijetlom iz Narodne Republike Kine 1 ;
upotpuniti analizu i poništiti Uredbu (EU) br. 412/2013; i
naložiti Vijeću Europske unije snošenje žaliteljevih troškova u vezi s ovom žalbom, kao i troškove postupka pred Općim sudom u predmetu T-394/13.
Žalbeni razlozi i glavni argumenti
Žalitelj tvrdi da je Opći sud u pogledu prvog, trećeg i četvrtog tužbenog razloga počinio nekoliko pogrešaka koja se tiču prava, kao i pogrešno ocijenio podnesene mu dokaze. Žalitelj prema tome ističe da pobijanu presudu treba ukinuti. Usto, žalitelj ističe da su činjenice u potporu prvog, drugog i trećeg tužbenog razloga dovoljno potkrijepljene, te da omogućuju Sudu da o njima odluči.
Što se tiče prvog tužbenog razloga, žalitelj ističe dva žalbena razloga. Kao prvo ističe da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava , nametnuvši, u biti, žalitelju teret dokaza da su institucije počinile pogrešku u ocjeni u pogledu svakog čimbenika kojeg su smatrale bitnim. Kao što proizlazi iz ustaljene prakse Općeg suda, dovoljno je da žalitelj dokaže da su (1) institucije počinile pogrešku u ocjeni čimbenika koje su smatrali bitnima ili da je (2) primjena drugih, važnijih čimbenika zahtijevala njihovo isključenje. U tom kontekstu, utvrđenje da su institucije počinile pogrešku u ocjeni u pogledu 2 od 3 čimbenika koja su smatrale bitnima dovoljno je za oslobađanje tereta dokaza s tužitelja. Nadalje, uslijed tih je utvrđenja Opći sud u pobijanoj presudi pogrešno ocijenio dokaze i činjenice.U pogledu trećeg i četvrtog tužbenog razloga, žalitelj ističe četiri žalbena razloga. Kao prvo, Opći je sud pogrešno protumačio odredbe članka 3. stavka 2. i članka 3. stavka 7. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1225/2009 od 30. studenog 2009. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (u daljnjem tekstu: temeljna uredba) utvrdivši da su institucije obvezne analizirati utjecaj protutržišnih praksi na situaciju u industriji u Uniji tek nakon što je postojanje takvih praksi ustanovljeno konačnom odlukom relevantnog tijela za zaštitu tržišnog natjecanja. Kao drugo, odbijanjem žaliteljevog zahtjeva da otkrije identitet odabranih proizvođača Unije, Opći je sud pogrešno ocijenio podnesene dokaze te počinio pogrešku koja se tiče prava zaključivši da se poštovanje članka 3. stavka 2. i stavaka 3. i 4. temeljne uredbe od strane institucija može ispitati bez saznanja o identitetu odabranih proizvođača Unije. Kao treće , nametanjem žalitelju obveze podnošenja dokaza o učinku protutržišnih praksi na odabrane proiz
v
ođače Unije, u situaciji u kojoj je njihov identitet tajan, pobijanom se presudom također pogrešno tumače odredbe članka 3., te se žalitelju nameće nerazuman teret dokaza. Kao četvrto, pobijanom se presudom također pogrešno tumače odredbe članka 3. stavak 2. i 7. temeljne uredbe, jer je zaključak da se relevantne obveze mogu zanemariti donesen na temelju nepotvrđenih pretpostavki, a ne provođenjem stvarne analize.