Žalba koju je 31. svibnja 2017. podnio Cryo-Save AG protiv presude Općeg suda (šesto vijeće) od 23. ožujka 2017. u predmetu T-239/15, Cryo-Save AG protiv Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

(predmet C-327/17 P)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Žalitelj: Cryo-Save AG (zastupnik: C. Onken, odvjetnica)

Druga stranka u postupku: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Suda zahtijeva da,

ukine presudu Općeg suda od 23. ožujka 2017. u predmetu T-239/15;

naloži tuženiku u prvostupanjskom postupku snošenje troškova.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Žalitelj ističe jedan žalbeni razlog, koji se odnosi na povredu članka 64. stavka 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Zajednice (Uredba o žigu)¹ , pravila 50. stavka 1. Uredbe Komisije (EZ) br. 2868/95 od 13. prosinca 1995. o provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 40/94 o žigu Zajednice (Provedbena uredba)² u vezi s člankom 56. stavkom 2. Uredbe o žigu i pravilima 37. i 39. Provedbene uredbe, člankom 76. stavkom 1. Uredbe o žigu. Povreda se temelji na tome što je Opći sud prvi tužbeni razlog tužitelja, i sadašnjeg žalitelja, smatrao nedopuštenim.

Svojim prvim tužbenim razlogom tužitelj i žalitelj je prigovorio da je zahtjev za opoziv njegovog žiga Unije nedopušten. Kao obrazloženje iznio je da zahtjev protivno članku 56. stavku 2. Uredbe o žigu i pravilu 37. točki (b) podtočki iv Provedbene uredbe nije bio dostatno obrazložen.

Opći sud je odlučio da je prvi tužbeni razlog tužitelja i žalitelja nedopušten, s obzirom na to da tužitelj i žalitelj nije naveo povredu formalnih zahtjeva iz članka 56. stavka 2. Uredbe o žigu u vezi s pravilom 37. točkom (b) podstavkom iv u postupku pred žalbenim vijećem, da je ispitivanje u žalbenom postupku bilo ograničeno samo na ispitivanje stvarne uporabe i da žalbeno vijeće zato nije obvezno moralo ispitivati pravilnost zahtjeva za opoziv. Ispitivanje prvog tužbenog razloga od strane Općeg suda predstavljalo bi, prema njegovom mišljenju, proširenje činjeničnog i pravnog okvira u odnosu na onaj kojim se bavilo žalbeno vijeće.

Tužitelj i žalitelj se tome protivi argumentom da dopuštenost zahtjeva za opoziv predstavlja pretpostavku za meritorno odlučivanje, koju tuženik u svakom stadiju postupka mora ispitivati po službenoj dužnosti, članak 76. stavak 2. podstavak 1. Uredbe o žigu, pravilo 39. stavak 1. i pravilo 40. stavak 1. podstavak 2. Provedbene uredbe, članak 64., stavak 1. Uredbe o žigu, pravilo 50. stavak 1. Provedbene uredbe. Stoga nije od važnosti je li tužitelj i žalitelj pred žalbenim vijećem posebno iznosio pitanje dopuštenosti zahtjeva za opoziv.

Osim toga, Odjel za poništaje tuženika je po službenoj dužnosti ispitivao dopuštenost zahtjeva za opoziv te je izričito smatrao da su pretpostavke iz članka 56. stavka 2. Uredbe o žigu i pravila 37. Provedbene uredbe ispunjene. Načelo funkcionalnog kontinuiteta priznato u sudskoj praksi Suda nalaže potpuno preispitivanje odluke Odjela za prigovore, uključujući ocjenu dopuštenosti zahtjeva za opoziv, od strane žalbenog vijeća. Kako bi potkrijepio svoje argumente tužitelj se poziva, između ostalog, na sudsku praksu Općeg suda u predmetima Kleencare, presuda od 23. rujna 2003., T-308/01, t. 24.-26., 28., 29. i 32.³ , i Hooligan, presuda od 01. veljače 2005., T-57/03, t. 22. i 25.⁴ ).

Zaključno, tužitelj i žalitelj je, čak i ako drugačijim riječima, u svakom slučaju prigovorio dopuštenosti zahtjeva za opoziv, kako u postupku pred Odjelom za opoziv, tako i u postupku pred žalbenim vijećem.

Prema sva tri prethodno navedena razloga je pitanje dopuštenosti zahtjeva za opoziv dio činjeničnog i pravog okvira postupka pred žalbenim vijećem. Ispitivanje dopuštenosti zahtjeva za opoziv pred Općim sudom nije izašlo izvan tih okvira. U tom se pogledu razlikuje prigovor nedopuštenosti zahtjeva za opoziv od isticanja novih razloga za opoziv ili ništavost odnosno zakašnjelog zahtijevanja dokaza stvarne uporabe ranijeg žiga.

____________

¹ SL L 78, str. 1.; SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1. str. 226.

² SL L 303, str. 1.; SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 84.

³ ECLI:EU:T:2003:241.

⁴ ECLI:EU:T:2005:29.