Language of document : ECLI:EU:C:2014:283

Predmet C‑209/13

Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske

protiv

Vijeća Europske unije

„Zajednički sustav poreza na financijske transakcije – Odobrenje za pojačanu suradnju na temelju članka 329. stavka 1. UFEU‑a – Odluka 2013/52/EU – Tužba za poništenje zbog povrede članaka 327. i 332. UFEU‑a kao i običajnog međunarodnog prava“

Sažetak – Presuda Suda (drugo vijeće) od 30. travnja 2014.

1.        Sudski postupak – Akt kojim se pokreće postupak – Formalni zahtjevi – Određivanje predmeta spora – Sažeti prikaz iznesenih razloga – Nedvosmisleno formulirani zahtjevi tužitelja

(Poslovnik Suda, čl. 120. t. (c))

2.        Europska unija – Pojačana suradnja – Odluka o odobrenju za pojačanu suradnju – Tužba za poništenje te odluke – Sudski nadzor – Granice

(čl. 20. UEU‑a; čl. 326. do 334. UFEU‑a)

3.        Europska unija – Pojačana suradnja – Uvođenje poreza na financijske transakcije –Odluka 2013/52 – Nepostojanje odredbi, u toj odluci, o načelima oporezivanja i o troškovima takve suradnje – Utjecaj te odluke na države članice nesudionice koji se ne može ispitati uslijed nepostojanja načela oporezivanja na temelju tog poreza

(Odluka Vijeća 2013/52)

1.        Vidjeti tekst odluke.

(t. 30.‑32.)

2.        U okviru tužbe za poništenje protiv odluke koja za predmet ima odobrenje pojačane suradnje na temelju članka 329. UFEU‑a, nadzor Suda odnosi se na pitanje valjanosti te odluke osobito s obzirom na odredbe članka 20. UEU‑a kao i članaka 326. do 334. UFEU‑a kojima su utvrđeni materijalnopravni i procesnopravni uvjeti za izdavanje takvog odobrenja.

Taj se nadzor ne smije zamijeniti za onaj koji bi, povodom naknadne tužbe za poništenje, bilo moguće provesti u pogledu akta donesenog u postupku provedbe odobrene pojačane suradnje.

(t. 33. i 34.)

3.        Odluka 2013/52, odobravajući pojačanu suradnju u području poreza na financijske transakcije, ima za cilj odobriti 11 država članica uspostavu međusobne pojačane suradnje u cilju uvođenja zajedničkog sustava PFT‑a poštujući relevantne odredbe Ugovorâ.

S tim u vezi, s jedne strane načela oporezivanja („načelo protučinidbe“ i „načelo mjesta izdavanja“) nisu konstitutivni elementi te odluke. S druge strane, pobijana odluka ne sadrži nijednu odredbu koja bi se odnosila na pitanje troškova vezanih za provedbu pojačane suradnje koja se njome odobrava.

S druge strane, neovisno o tome obuhvaća li pojam „izdataka koji nastanu provedbom pojačane suradnje“ u smislu članka 332. UFEU‑a troškove međusobne pomoći i administrativne suradnje koje Ujedinjena Kraljevina navodi u okviru drugog tužbenog razloga, očito je da se pitanje eventualnog utjecaja budućeg PFT‑a na administrativne troškove država članica ne može ispitati sve dok se načela oporezivanja na temelju tog poreza konačno ne uspostave u okviru provedbe pojačane suradnje odobrene pobijanom odlukom.

(t. 36.‑38.)