PRESUDA SUDA (deveto vijeće)
4. rujna 2014.(*)
„Zahtjev za prethodnu odluku – Zračni prijevoz – Uredba (EZ) br. 261/2004 – Članci 2., 5. i 7. – Pravo na odštetu u slučaju dužeg kašnjenja leta – Duljina kašnjenja leta – Pojam ,vremena dolaska’“
U predmetu C‑452/13,
povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputio Landesgericht Salzburg (Austrija), odlukom od 31. srpnja 2013., koju je Sud zaprimio 12. kolovoza 2013., u postupku
Germanwings GmbH
protiv
Ronnyja Henninga,
SUD (deveto vijeće),
u sastavu: M. Safjan, predsjednik vijeća, J. Malenovský (izvjestitelj) i A. Prechal, suci,
nezavisni odvjetnik: Y. Bot,
tajnik: K. Malacek, administrator,
uzimajući u obzir pisani postupak i nakon rasprave održane 7. svibnja 2014.,
uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:
– za R. Henninga, A. Skribe, Rechtsanwalt,
– za njemačku vladu, T. Henze i J. Kemper, u svojstvu agenata,
– za Europsku komisiju, W. Mölls i N. Yerrell, u svojstvu agenata,
odlučivši, nakon što je saslušao nezavisnog odvjetnika, da u predmetu odluči bez njegovog mišljenja,
donosi sljedeću
Presudu
1 Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje pojma „vremena dolaska“ u smislu članaka 2., 5. i 7. Uredbe (EZ) br. 261/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o utvrđivanju općih pravila odštete i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili duljeg kašnjenja leta u polasku te o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 295/91 (SL L 46, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 26., str. 21.).
2 Zahtjev je upućen u okviru spora između zračnog prijevoznika Germanwings GmbH (u daljnjem tekstu: Germanwings) i R. Henninga zato što mu je taj zračni prijevoznik odbio nadoknaditi štetu zbog navodnog kašnjenja u dolasku u zračnu luku Köln/Bonn (Njemačka).
Pravni okvir
3 Članak 2. Uredbe br. 261/2004 naslovljen „Definicije“ glasi:
„Za potrebe ove Uredbe:
[...]
h) 'konačno odredište' znači destinacija na karti predstavljena na šalteru za registraciju putnika ili, u slučaju izravno povezanih letova, odredište zadnjeg leta; zamjenski povezani letovi koji su dostupni neće uzimati u obzir izvorno planirano vrijeme dolaska“.
4 Članak 5. navedene uredbe naslovljen „Otkazivanje leta“ previđa:
„1. U slučaju otkazivanja leta, dotični putnici:
[...]
c) imaju pravo na odštetu od strane stvarnog zračnog prijevoznika u skladu s člankom 7., osim ako su obaviješteni o otkazivanju leta:
[...]
iii) u roku od sedam dana prije vremena polaska predviđenog redom letenja i ponuđeno im je preusmjeravanje, čime im je omogućeno da otputuju ne više od sat vremena ranije od predviđenog vremena polaska i da stignu u mjesto odredišta unutar dva sata od planiranog vremena dolaska.
[...]
3. Stvarni zračni prijevoznik nije dužan platiti odštetu u skladu s člankom 7., ako može dokazati da je do otkazivanja leta došlo zbog izvanrednih okolnosti koje se nije moglo izbjeći čak ni ako su sve razumne mjere poduzete.
[...]“
5 Članak 6. Uredbe br. 261/2004, naslovljen „Kašnjenje leta“ glasi:
„1. Kada stvarni zračni prijevoznik razumno očekuje kašnjenje leta u polasku izvan vremena predviđenog redom letenja:
a) za dva sata i više za letove od 1 500 km ili kraće; ili
b) za tri sata ili više za sve letove unutar Zajednice duže od 1 500 km i za sve ostale letove između 1 500 km i 3 500 km; ili
c) za četiri sata ili više, u slučaju svih letova koji ne spadaju pod točke (a) ili (b),
zračni prijevoznik dužan je putnicima pružiti:
i) pomoć propisanu u članku 9. stavku 1. točki (a) i članku 9. stavku 2.; i
ii) kada je razumno očekivano vrijeme polaska najmanje dan nakon prethodno najavljenog vremena polaska, pomoć propisanu u članku 9. stavku 1. točki (b) i članku 9. stavku 1. točki (c); i
iii) kada je kašnjenje leta najmanje pet sati, pomoć propisanu člankom 8. stavkom 1. točkom (a).
2. U svakom slučaju, pomoć će se pružiti unutar gore propisanih vremenskih rokova, a s obzirom na svaku pojedinu kategoriju udaljenosti.“
6 Članak 7. Uredbe br. 261/2004, naslovljen „Pravo na odštetu“ određuje:
„1. Pozivanjem na ovaj članak, putnici ostvaruju pravo na odštetu u iznosu od:
(a) 250 EUR za sve letove dužine 1 500 km ili kraće;
[...]
2. Kada je putnicima ponuđeno preusmjeravanje do njihovog mjesta odredišta zamjenskim letom, sukladno članku 8., i kad na taj način ostvareno vrijeme dolaska ne premašuje prvotno vrijeme dolaska leta
a) za 2 sata, u vezi s letovima dugim 1 500 km ili kraće, [...]
[...]
zračni prijevoznik može smanjiti visinu odštete predviđenu stavkom 1. za 50 %.
[...]
4. Udaljenosti iz stavaka 1. i 2. određuju se pomoću metode za određivanje rute preko velikog kruga ortodrome.“
Glavni postupak i prethodno pitanje
7 R. Henning kupio je od Germanwingsa zrakoplovnu kartu kako bi iz Salzburga (Austrija) došao u Köln/Bonn. Ta je karta predviđala polijetanje iz zračne luke Salzburg 11. svibnja 2012. u 13 i 30 sati, a dolazak u zračnu luku Köln/Bonn istoga dana u 14 i 40. Dužina leta između tih dviju zračnih luka je u skladu s metodom za određivanje rute preko velikog kruga ortodrome kraća od 1500 kilometara.
8 Zrakoplov u kojem se nalazio R. Henning poletio je 11. svibnja 2012. s kašnjenjem iz zračne luke Salzburg. Pri dolasku kotači zrakoplova dotaknuli su asfalt uzletno‑sletne staze zračne luke Köln/Bonn u 17 i 38 sati. Zrakoplov je međutim došao u parkirni položaj tek u 17 i 43, odnosno 3 sata i 3 minute nakon planiranog vremena dolaska. Vrata zrakoplova otvorila su se nedugo nakon toga.
9 R. Henning smatra da je zrakoplov stigao na konačno odredište s kašnjenjem većim od 3 sata u odnosu na planirano vrijeme dolaska. Stoga smatra da na temelju članaka 5. do 7. Uredbe br. 261/2004 ima pravo na odštetu u iznosu od 250 eura. Germanwings tvrdi da je stvarno vrijeme dolaska bilo vrijeme kad su kotači zrakoplova dotaknuli asfalt zračne luke Köln/Bonn, da kašnjenje leta u odnosu na planirano vrijeme dolaska iznosi samo 2 sata i 58 minuta, pa stoga smatra da nije dužan platiti nikakvu odštetu.
10 Sud prvog stupnja smatrao je da je stvarno vrijeme dolaska koje se trebalo uzeti u obzir bilo vrijeme kad su se prva vrata na zrakoplovu otvorila kako bi se putnicima omogućilo da iz njega izađu. Slijedom toga, taj je sud Germanwingsu naložio da plati odštetu R. Henningu u iznosu od 250 eura. To je društvo uložilo žalbu protiv te presude sudu koji je uputio zahtjev.
11 U tim je okolnostima Landesgericht Salzburg odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeće prethodno pitanje:
„Koji je trenutak mjerodavan za pojam ,vrijeme dolaska’ upotrijebljen u člancima 2., 5. i 7. Uredbe [br. 261/2004]:
a) vrijeme kada zrakoplov pri slijetanju dotakne uzletno‑sletnu stazu (,doticanje kotača’, na engleskom ,touchdown’)?
b) vrijeme kad je zrakoplov došao u parkirni položaj i aktivirane su mu parkirne kočnice, odnosno pričvršćeni kočni blokovi (eng. ,in‑block’)?
c) vrijeme kad su se otvorila vrata zrakoplova?
d) vrijeme koje odrede stranke u okviru autonomije volje?“
O prethodnom pitanju
12 Svojim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članke 2., 5. i 7. Uredbe br. 261/2004 tumačiti na način da pojam „vrijeme dolaska“, koji se koristi za određivanje duljine kašnjenja leta koje su pretrpjeli putnici jednog zrakoplova, označava vrijeme u koje kotači zrakoplova dotaknu uzletno‑sletnu stazu zračne luke odredišta ili na način da taj pojam označava vrijeme u koje je zrakoplov došao u parkirni položaj i aktivirane su mu parkirne kočnice, odnosno pričvršćeni kočni blokovi, ili na način da navedeni pojam označava vrijeme u koje se otvore vrata zrakoplova ili na način da isti pojam označava vrijeme koje stranke suglasno odrede.
13 Najprije je potrebno istaknuti da navedena uredba predviđa dvije različite situacije kašnjenja leta.
14 S jedne strane, u nekim slučajevima, poput onih kašnjenja leta opisanih u članku 6. Uredbe br. 261/2004, ta uredba upućuje na kašnjenje leta u odnosu na vrijeme polaska predviđenog redom letenja.
15 S druge strane, u ostalim slučajevima, poput onih predviđenih u člancima 5. i 7. navedene uredbe, ona upućuje na kašnjenje leta utvrđeno prilikom dolaska. Iz tih članaka proizlazi da je za određivanje duljine takvog kašnjenja potrebno usporediti planirano vrijeme dolaska zrakoplova s vremenom kada je on stvarno došao na svoje odredište.
16 Međutim, Uredba br. 261/2004 ne određuje to stvarno vrijeme dolaska. S obzirom na navedeno, potreba za ujednačenom primjenom prava Unije kao i načelo jednakosti nalažu da se tekst odredbe prava Unije, koji ne upućuje izričito na pravo država članica, mora radi utvrđenja njegova smisla i dosega redovno autonomno tumačiti (u tom smislu vidjeti presudu Ekro, 327/82, EU:C:1984:11, t. 11.).
17 Iz toga proizlazi da taj pojam „stvarnog vremena dolaska“ treba tumačiti na način da se ujednačeno primjenjuje u Uniji.
18 U tim uvjetima jedan od slučajeva koje je predvidio sud koji je uputio zahtjev, naime onaj prema kojem bi taj pojam ugovorom mogle odrediti zainteresirane stranke, u nedostatku bilo kakvog upućivanja u tom smislu u Uredbi br. 261/2004, mora se odmah isključiti.
19 Nadalje valja podsjetiti da je Sud već presudio da, kada dođe do duljeg kašnjenja, to jest u trajanju od tri sata ili više, putnici letova koji tako kasne imaju, poput putnika čiji je prvotni let otkazan i kojima zračni prijevoznik ne može ponuditi preusmjeravanje pod uvjetima predviđenima u članku 5. stavku 1. točki (c) iii. Uredbe br. 261/2004, pravo na odštetu na temelju članka 7. te uredbe, s obzirom na to da oni nepovratno gube vrijeme (u tom smislu vidjeti presudu Folkerts, C‑11/11, EU:C:2013:106, t. 32. i navedenu sudsku praksu).
20 Naime, tijekom leta putnici se nalaze u zatvorenom prostoru, izloženi su uputama i nadzoru zračnog prijevoznika, ili su iz tehničkih i sigurnosnih razloga njihove mogućnosti komunikacije s vanjskim svijetom znatno ograničene. U takvim uvjetima putnici ne mogu održavati neprekinute osobne, obiteljske, socijalne ili profesionalne odnose. Tek po završetku leta mogu nastaviti sa svojim uobičajenim aktivnostima.
21 Iako se takva neugodnost treba smatrati neizbježnom toliko dugo dok let ne premaši predviđeno vrijeme trajanja, situacija je drukčija ako dođe do kašnjenja, jer vrijeme do kojega je, u okolnostima opisanima u prethodnoj točki, propisano trajanje bilo prekoračeno predstavlja „izgubljeno vrijeme“, pa i zato što ga dotični putnici ne mogu koristiti za ostvarenje ciljeva koji su ih i naveli da se u željeno vrijeme upute prema odredištu po svom izboru.
22 Iz toga slijedi da u kontekstu Uredbe br. 261/2004 pojam „stvarno vrijeme dolaska“ treba shvatiti tako da odgovara vremenu kada završava situacija opisana u točki 20. ove presude.
23 Međutim, u tom pogledu treba ustvrditi da se u biti situacija putnikâ leta bitno ne mijenja ni kada kotači njihova zrakoplova pri slijetanju dotaknu uzletno‑sletnu stazu zračne luke odredišta, ni kada taj zrakoplov dođe u parkirni položaj i aktivirane su mu parkirne kočnice, a ni kada su kočni blokovi pričvršćeni, jer putnici u zatvorenom prostoru u kojem se nalaze ostaju i dalje podvrgnuti različitim ograničenjima.
24 Tek kad se putnicima dopusti da napuste zrakoplov i kada se u tu svrhu naloži otvaranje njegovih vratâ, oni mogu u biti nastaviti sa svojim svakodnevnim aktivnostima ne trpeći više ta ograničenja.
25 Iz prethodnih razmatranja proizlazi da članke 2., 5. i 7. Uredbe br. 261/2004 treba tumačiti na način da pojam „vremena dolaska“, koji se koristi za utvrđenje duljine kašnjenja leta koje su pretrpjeli putnici leta, odgovara trenutku kada se otvore barem jedna vrata zrakoplova, pri čemu se podrazumijeva da je putnicima u tom trenutku dopušteno napustiti zrakoplov.
26 Takav zaključak nije u suprotnosti s okolnosti da više europskih uredbi, kao i neki dokumenti Međunarodne udruge zračnih prijevoznika (IATA), definira pojam „stvarnog vremena dolaska“ kao vrijeme u koje je zrakoplov došao u parkirni položaj. Naime, te uredbe i ti dokumenti teže ostvarenju ciljeva koji se odnose na pravila zračne plovidbe, a osobito na dodjeljivanje slotova, i koji su različiti od onih kojima teži Uredba br. 261/2004. Slijedom toga, definicije koje oni daju ne mogu se smatrati mjerodavnima za tumačenje odgovarajućih izraza u kontekstu Uredbe br. 261/2004 koja sa svoje strane isključivo predviđa priznavanje minimalnih prava putnicima koji pretrpe razne neugodnosti zbog uskraćivanja ukrcaja protiv svoje volje, otkazivanja ili kašnjenja leta.
27 S obzirom na sva prethodna razmatranja na pitanje suda koji je uputio zahtjev valja odgovoriti da članke 2., 5. i 7. Uredbe br. 261/2004 treba tumačiti tako da pojam „vrijeme dolaska“, koji se koristi za utvrđenje duljine kašnjenja leta koje su pretrpjeli putnici leta, označava trenutak kada se otvore barem jedna vrata zrakoplova, pri čemu se podrazumijeva da je putnicima u tom trenutku dopušteno napustiti zrakoplov.
Troškovi
28 Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.
Slijedom navedenoga, Sud (deveto vijeće) odlučuje:
Članke 2., 5. i 7. Uredbe (EZ) br. 261/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o utvrđivanju općih pravila odštete i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili duljeg kašnjenja leta u polasku te o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 295/91 treba tumačiti tako da pojam „vrijeme dolaska“, koji se koristi za utvrđenje duljine kašnjenja leta koje su pretrpjeli putnici leta, označava trenutak kada se otvore barem jedna vrata zrakoplova, pri čemu se podrazumijeva da je putnicima u tom trenutku dopušteno napustiti zrakoplov.
Potpisi