Tužba podnesena 21. prosinca 2018. – Europska komisija protiv Mađarske
(predmet C-808/18)
Jezik postupka: mađarski
Stranke
Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: M. Condou-Durande, A. Tokár i J. Tomkin, agenti)
Tuženik: Mađarska
Tužbeni zahtjev
Komisija od Suda zahtijeva da:
utvrdi da Mađarska nije ispunila svoje obveze na temelju članaka 3. i 6., članka 24. stavka 3., članka 43. i članka 46. stavaka 5. i 6. Direktive 2013/32/EU,1 članka 2. točke (h) i članaka 8., 9. i 11. Direktive 2013/33/EU2 te članka 5., članka 6. stavka 1., članka 12. stavka 1. i članka 13. stavka 1. Direktive 2008/115/EZ,3 u vezi s člancima 6., 18. i 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, time što je:
propisala da se zahtjev za azil mora podnijeti tijelu nadležnom u području azila osobno i isključivo u tranzitnim zonama, pristup kojima je ograničen manjem broju osoba;
kao opće pravilo primijenila poseban postupak u kojemu se ne osigurava ispunjenje jamstava iz Direktive 2013/32;
naložila da se na sve podnositelje zahtjeva za azil (uz iznimku maloljetnika mlađih od 14 godina) primjenjuje postupak nakon kojeg podnositelji zahtjeva moraju obvezno biti zadržani u tranzitnim zonama tijekom cjelokupnog postupka azila, u ustanovama koje mogu napustiti samo u smjeru Srbije, a da pritom to zadržavanje ne ispunjava jamstva predviđena Direktivom 2013/33;
državljane trećih zemalja s nezakonitim boravkom na njezinu državnu području premjestila s druge strane granične ograde, a da pritom nije poštovala postupak i jamstva predviđena člankom 5., člankom 6. stavkom 1., člankom 12. stavkom 1. i člankom 13. stavkom 1. Direktive 2008/115;
time što u nacionalni pravni poredak nije prenijela članak 46. stavak 5. Direktive 2013/32 te je donijela odredbe koje odstupaju od općeg pravila o automatskom suspenzivnom učinku u situacijama koje nisu obuhvaćene člankom 46. stavkom 6. te direktive.
naloži Mađarskoj snošenje troškova.
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
Komisija smatra da je Mađarska povrijedila članke 3. i 6. Direktive 2013/32 time što je propisala da se zahtjev za azil mora podnijeti tijelu nadležnom u području azila osobno i isključivo u tranzitnim zonama, pristup kojima je ograničen manjem broju osoba. Time Mađarska podnositeljima zahtjeva za međunarodnu zaštitu ne jamči stvaran pristup postupku za azil.
Komisija smatra da odredbe Zakona o pravu na azil u skladu s kojima su podnositelji zahtjeva prisiljeni ostati u tranzitnim zonama dok se ne odluči o njihovu zahtjevu za međunarodnu zaštitu dovode do toga da Mađarska sustavno zadržava sve podnositelje zahtjeva za azil, a što nije u skladu s odredbama Direktive 2013/33.
Usto, Komisija smatra da Mađarska nije ispunila obveze koje za nju proizlaze iz članka 5., članka 6. stavka 1., članka 12. stavka 1. i članka 13. stavka 1. Direktive 2008/115 time što je državljane trećih zemalja s nezakonitim boravkom na njezinu državnu području premjestila s druge strane granične ograde, a da pritom nije poštovala postupak i jamstva predviđena tom direktivom.
Prema mišljenju Komisije, Mađarska u nacionalni pravni poredak nije prenijela opće pravilo propisano člankom 46. stavkom 5. Direktive 2013/32, s obzirom na to da je, kad je riječ o podnošenju pravnog lijeka protiv odbijanja tužbe kao neosnovane, iz Zakona o pravu na azil izbrisana odredba kojom je bio propisan automatski suspenzivni učinak pravnog lijeka.
Osim toga, Komisija tvrdi da je Mađarska povrijedila članak 46. stavke 5. i 6. Direktive 2013/32 jer, u slučaju odbijanja zahtjeva za međunarodnu zaštitu, Zakon o pravu na azil ne propisuje jasno mogućnost za traženje suspenzivnog učinka. Posljedično, podnositeljima zahtjeva ne jamči se pravo ostanka na mađarskom državnom području do donošenja odluke o pravnom lijeku, s obzirom na to da je odluka o odbijanju azila izvršna, neovisno o tome je li podnesen pravni lijek.
____________
1 Direktiva 2013/32/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o zajedničkim postupcima za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite (SL 2013., L 180, str. 60.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 12., str. 249.)
2 Direktiva 2013/33/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrđivanju standarda za prihvat podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu (SL 2013., L 180, str. 96.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 15., str. 137.)
3 Direktiva 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o zajedničkim standardima i postupcima država članica za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom (SL 2008., L 348, str. 98.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 8., str. 188.)