Language of document :

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 31. listopada 2019. uputio Cour constitutionnelle (Belgija) – Ligue des droits humains protiv Conseil des ministres

(predmet C-817/19)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Cour constitutionnelle

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Ligue des droits humains

Tuženik: Conseil des ministres

Prethodna pitanja

Treba li članak 23. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka – OUZP)1 , u vezi s člankom 2. stavkom 2. točkom (d) te uredbe, tumačiti na način da se primjenjuje na nacionalno zakonodavstvo poput Zakona od 25. prosinca 2016. o obradi podataka o putnicima kojim se prenose Direktiva (EU) 2016/681 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o uporabi podataka iz evidencije podataka o putnicima (PNR) u svrhu sprečavanja, otkrivanja, istrage i kaznenog progona kaznenih djela terorizma i teških kaznenih djela2 kao i Direktiva Vijeća 2004/82/EZ od 29. travnja 2004. o obvezi prijevoznika na dostavljanje podataka o putnicima3 te Direktiva 2010/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. listopada 2010. o službenom postupku prijave za brodove koji dolaze u luke i/ili odlaze iz luka država članica i o stavljanju izvan snage Direktive 2002/6/EZ4 ?

Je li Prilog I. Direktivi 2016/681 u skladu s člancima 7., 8. i člankom 52. stavkom 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima s obzirom na to da su podaci koji su u njemu navedeni vrlo široki, osobito podaci iz točke 18. Priloga I. Direktivi 2016/681 koji su širi od podataka iz članka 3. stavka 2. Direktive 2004/82, i s obzirom na to da bi oni, kad se promatraju zajedno, mogli otkriti osjetljive podatke i tako povrijediti granice onoga što je „strogo nužno”?

Jesu li točke 12. i 18. Priloga I. Direktivi 2016/681 u skladu s člancima 7., 8. i člankom 52. stavkom 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima s obzirom na to da su podaci koji se u njima navode, a uzimajući u obzir pojmove „uključujući [osobito]” i „uključujući”, navedeni kao primjeri a ne taksativno, te se tako ne poštuje zahtjev preciznosti i jasnoće onih pravila primjenom kojih dolazi do miješanja u pravo na poštovanje privatnog života i u pravo na zaštitu osobnih podataka?

Jesu li članak 3. točka 4. Direktive 2016/681 i Prilog I. navedenoj direktivi u skladu s člancima 7., 8. i člankom 52. stavkom 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima s obzirom na to da se sustav općeg prikupljanja, prijenosa i obrade podataka o putnicima, koji je uveden tim odredbama, odnosi na svaku osobu koja se koristi predmetnim prijevoznim sredstvom, neovisno o bilo kojem objektivnom elementu iz kojeg bi se moglo zaključiti da ta osoba može predstavljati opasnost za javnu sigurnost?

Treba li članak 6. Direktive 2016/681, u vezi s člancima 7., 8. i člankom 52. stavkom 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, tumačiti na način da mu se protivi nacionalno zakonodavstvo poput pobijanog zakona koji, kao svrhu obrade podataka „PNR”, priznaje praćenje aktivnosti obavještajnih i sigurnosnih službi uključujući tako u tu svrhu i sprečavanje, otkrivanje, istragu i kazneni progon kaznenih djela terorizma i teških kaznenih djela?

Je li članak 6. Direktive 2016/681 u skladu s člancima 7., 8. i člankom 52. stavkom 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima s obzirom na to da se prethodna procjena koju provodi, na temelju povezanosti s bazama podataka i unaprijed utvrđenim kriterijima, sustavno i općenito primjenjuje na podatke o putnicima, neovisno o bilo kojem objektivnom elementu iz kojeg bi se moglo zaključiti da ti putnici mogu predstavljati opasnost za javnu sigurnost?

Može li se izraz „drugo nacionalno tijelo koje je […] nadležno” iz članka 12. stavka 3. Direktive 2016/681 tumačiti na način da se odnosi na „PIU” koji je osnovan Zakonom od 25. prosinca 2016. i koji stoga, nakon isteka roka od šest mjeseci, može u okviru ad hoc pretraživanja odobriti pristup podacima „PNR”?

Treba li članak 12. Direktive 2016/681, u vezi s člancima 7., 8. i člankom 52. stavkom 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, tumačiti na način da mu se protivi nacionalno zakonodavstvo poput pobijanog zakona koji za čuvanje podataka propisuje opći rok od pet godina, neovisno o tome predstavljaju li dotični putnici, u okviru prethodne procjene, opasnost za javnu sigurnost?

(a) Je li Direktiva 2004/82 u skladu s člankom 3. stavkom 2. Ugovora o Europskoj uniji i člankom 45. Povelje Europske unije o temeljnim pravima s obzirom na to da se obveze koje su njome propisane primjenjuju na letove unutar Europske unije?

(b) Treba li Direktivu 2004/82, u vezi s člankom 3. stavkom 2. Ugovora o Europskoj uniji i člankom 45. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, tumačiti na način da joj se protivi nacionalno zakonodavstvo poput pobijanog zakona koji, radi sprečavanja ilegalne migracije i poboljšanja graničnih kontrola, dopušta sustav prikupljanja i obrade podataka o putnicima koji „dolaze u državni teritorij, polaze iz njega i njime prolaze” što pak neizravno može podrazumijevati ponovnu uspostavu kontrola na unutarnjim granicama?

10.     Ako na temelju odgovora na navedena prethodna pitanja Cour constitutionnelle (Ustavni sud) dođe do zaključka da pobijani zakon, kojim se među ostalim prenosi Direktiva 2016/681, povređuje jednu ili više obveza koje proizlaze iz odredaba spomenutih u tim pitanjima, može li on privremeno održati na snazi učinke Zakona od 25. prosinca 2016. „o obradi podataka o putnicima” kako bi spriječio pravnu nesigurnost i omogućio da se prethodno prikupljeni i pohranjeni podaci mogu ponovno upotrijebiti u zakonom predviđene svrhe?

____________

1 SL 2016., L 119, str. 1.

2 SL 2016., L 119, str. 132.

3 SL 2004., L 261, str. 24. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 8., str. 77.)

4 SL 2010., L 283, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 12., str. 218.)