PRESUDA OPĆEG SUDA (osmo vijeće)
24. listopada 2019.(*)
„Žig Europske unije – Postupak povodom prigovora – Prijava figurativnog žiga Europske unije Happy Moreno choco – Raniji nacionalni figurativni žigovi MORENO – Relativni razlog za odbijanje – Vjerojatnost dovođenja u zabludu – Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001) – Zamjena popisa proizvoda obuhvaćenih ranijim nacionalnim figurativnim žigovima – Ispravak odluke žalbenog vijeća – Članak 102. stavak 1. Uredbe 2017/1001 – Pravni temelj – Ranija praksa odlučivanja – Pravna sigurnost – Legitimna očekivanja”
U predmetu T‑498/18,
Zpc Flis sp.j., sa sjedištem u Radziejowicama (Poljska), koji zastupa M. Kondrat, odvjetnik,
tužitelj,
protiv
Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO), koji zastupaju K. Kompari i H. O’Neill, u svojstvu agenata,
tuženika,
druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO‑a, intervenijent pred Općim sudom, jest
Aldi Einkauf GmbH & Co. OHG, sa sjedištem u Essenu (Njemačka), koji zastupaju N. Lützenrath, U. Rademacher, C. Fürsen i M. Minkner, odvjetnici,
povodom tužbe podnesene protiv odluke prvog žalbenog vijeća EUIPO‑a od 31. svibnja 2018. (predmet R 1464/2017‑1), koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društava Aldi Einkauf i ZPC Flis,
OPĆI SUD (osmo vijeće),
u sastavu: A. M. Collins, predsjednik, R. Barents i J. Passer (izvjestitelj), suci,
tajnik: R. Ūkelytė, administratorica,
uzimajući u obzir tužbu podnesenu tajništvu Općeg suda 20. kolovoza 2018.,
uzimajući u obzir EUIPO‑ov odgovor na tužbu podnesen tajništvu Općeg suda 30. studenoga 2018.,
uzimajući u obzir intervenijentov odgovor na tužbu podnesen tajništvu Općeg suda 22. studenoga 2018.,
uzimajući u obzir zahtjev za podnošenje dokumenata koji je Opći sud uputio EUIPO‑u 5. veljače 2019.,
uzimajući u obzir pisano pitanje koje je Opći sud postavio strankama i njihove odgovore na to pitanje podnesene tajništvu Općeg suda 20. veljače 2019.,
nakon rasprave održane 4. srpnja 2019.,
donosi sljedeću
Presudu
Okolnosti spora
1 Tužitelj, društvo ZPC Flis sp.j., 22. siječnja 2016. podnio je Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) prijavu za registraciju žiga Europske unije na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Zajednice (SL 2009., L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.), kako je izmijenjena (zamijenjena Uredbom (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o žigu Europske unije (SL 2017., L 154, str. 1.)).
2 Žig za koji je podnesena prijava za registraciju jest sljedeći figurativni znak:
3 Proizvodi i usluge za koje je zatražena registracija pripadaju razredima 30. i 35. u smislu Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga radi registracije žigova od 15. lipnja 1957., kako je revidiran i izmijenjen, i odgovaraju, za svaki od tih razreda, sljedećem opisu:
– razred 30: „Slatkiši, slastice [bomboni], vafli, vafl prutići, peciva”;
– razred 35: „Maloprodaja ili veleprodaja slatkiša, kalupa za kekse, vafla, vafl prutića, veleprodaja i maloprodaja slatkiša, kalupa za kekse, vafla, vafl prutića putem interneta”.
4 Prijava za registraciju žiga objavljena je u Glasniku žigova Europske unije br. 59/2016 od 30. ožujka 2016.
5 Intervenijent, društvo Aldi Einkauf GmbH & Co. OHG, 23. lipnja 2016. podnio je, na temelju članka 41. Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 46. Uredbe 2017/1001), prigovor na registraciju žiga za koji je podnesena prijava za proizvode navedene u točki 3. ove presude.
6 Prigovor se temelji na ranijim njemačkim figurativnim žigovima koji su prvotno registrirani za sljedeće proizvode: „kava, nadomjesci kave, proizvodi dobiveni od kave; pića na bazi kave; čaj, kakao; proizvodi dobiveni od kakaa; pića na bazi kakaa; pića na bazi čokolade; svi navedeni proizvodi također u instant obliku” iz razreda 30. (u daljnjem tekstu: prvotni popis proizvoda). Nastavno na odluku Deutsches Patent- und Markenamta (Njemački ured za patente i žigove, Njemačka) o djelomičnom poništenju od 29. rujna 2008., registracija ranijih njemačkih figurativnih žigova ograničena je na sljedeće proizvode: „kava, proizvodi i pića na bazi kave koja sadrže kavu; prah za pripremu pića na bazi kakaa”, a koji pripadaju razredu 30. (u daljnjem tekstu: izmijenjeni popis proizvoda) Ti su raniji žigovi sljedeći:
– raniji njemački figurativni žig prijavljen 17. siječnja 2007. i registriran 29. ožujka 2007. pod brojem 30702839, kako je prikazan u nastavku:
– raniji njemački figurativni žig prijavljen 17. siječnja 2007. i registriran 29. ožujka 2007. pod brojem 30702840, kako je prikazan u nastavku:
7 Razlog koji se navodi u prilog prigovoru jest onaj iz članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe 2017/1001).
8 Odlukom od 10. svibnja 2017. Odjel za prigovore odbio je prigovor temeljeći svoju odluku na izmijenjenom popisu proizvoda obuhvaćenih ranijim žigovima.
9 Intervenijent je 6. srpnja 2017. podnio EUIPO‑u žalbu protiv odluke Odjela za prigovore na temelju članaka 58. do 64. Uredbe br. 207/2009 (koji su postali članci 66. do 71. Uredbe 2017/1001).
10 Odlukom od 31. svibnja 2018. (u daljnjem tekstu: pobijana odluka) prvo žalbeno vijeće EUIPO‑a djelomično je poništilo odluku Odjela za prigovore.
11 U tom pogledu, žalbeno vijeće smatralo je da je relevantno područje Njemačka i da je relevantna javnost šira javnost koja je relativno dobro obaviještena, razumno pažljiva i oprezna, s prosječnom razinom pažnje.
12 Kad je riječ o usporedbi proizvoda i usluga o kojima je riječ, žalbeno vijeće smatralo je da su „slatkiši, slastice [bomboni], vafli, vafl prutići, peciva”, koji pripadaju razredu 30. i na koje se odnosi žig za koji je podnesena prijava, i proizvodi koji su obuhvaćeni prvotnim popisom proizvoda na koje se odnose raniji žigovi istovjetni ili slični. Žalbeno vijeće također je smatralo, u biti, da su usluge obuhvaćene žigom za koji je podnesena prijava slične proizvodima obuhvaćenima prvotnim popisom na koje se odnose raniji žigovi, osim usluga „maloprodaje ili veleprodaje kalupa za kekse, veleprodaje i maloprodaje kalupa za kekse putem interneta”, koje su različite.
13 Kada je riječ o usporedbi suprotstavljenih znakova, žalbeno vijeće smatralo je, u biti, da je njihov razlikovni element zajednički izraz „moreno” i da su oni vizualno slični, a fonetski vrlo slični, odnosno istovjetni, pri čemu konceptualni aspekt nema nikakvu ulogu u usporedbi suprotstavljenih znakova.
14 Posljedično, žalbeno vijeće zaključilo je da postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu u smislu članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 u odnosu na sve proizvode i usluge, osim usluga koje pripadaju razredu 35. i odgovaraju sljedećem opisu: „maloprodaja ili veleprodaja kalupa za kekse, veleprodaja i maloprodaja kalupa za kekse putem interneta”.
15 Žalbeno vijeće 15. studenoga 2018. na temelju članka 102. Uredbe 2017/1001 donijelo je odluku naslovljenu „ispravak”, koja je dostavljena 11. prosinca 2018. (u daljnjem tekstu: ispravak od 15. studenoga 2018.). Njome je zamijenilo prvotni popis proizvoda izmijenjenim popisom proizvoda na koje se odnose raniji žigovi.
16 Točka 1. izreke pobijane odluke nije izmijenjena ispravkom od 15. studenoga 2018.
Zahtjevi stranaka
17 Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
– poništi pobijanu odluku i vrati predmet EUIPO‑u na ponovno razmatranje;
– ili izmijeni pobijanu odluku „navođenjem da ne postoje relativni razlozi za odbijanje registracije žiga [za koji je podnesena prijava] za sve proizvode i usluge iz razreda 30. i 35. te da naloži registraciju žiga”;
– „kad je riječ o troškovima, donese odluku u [njegovu] korist”.
18 EUIPO od Općeg suda zahtijeva da:
– odbije tužbu;
– naloži tužitelju snošenje troškova.
19 Intervenijent od Općeg suda zahtijeva da:
– proglasi tužbu nedopuštenom;
– odbaci tužbu;
– naloži tužitelju snošenje troškova.
Pravo
20 U prilog svojoj tužbi tužitelj tvrdi da je ispravak od 15. studenoga 2018. donesen izvan područja primjene članka 102. stavka 1. Uredbe 2017/1001 i ističe samo jedan tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009. U tom okviru, tužitelj tvrdi da je povrijeđeno načelo zaštite legitimnih očekivanja i načelo pravne sigurnosti.
Dopuštenost tužbe
21 Intervenijent se poziva na nedopuštenost tužbe – pri čemu ne ističe prigovor nedopuštenosti na temelju članka 130. Poslovnika Općeg suda – jer su tužiteljevi tužbeni zahtjevi protivni načelu prema kojem moraju biti „jasni i nedvosmisleni”. Prema njegovu mišljenju, u ovom slučaju nemoguće je utvrditi koji je tužiteljev zahtjev.
22 U ovom slučaju valja utvrditi da tužba ispunjava zahtjeve jasnoće i preciznosti koji se zahtijevaju člankom 177. stavkom 1. točkom (e) Poslovnika jer je potpuno razumljivo da tužitelj zahtijeva poništenje pobijane odluke i, prema potrebi, njezinu izmjenu.
23 Stoga tužbu treba proglasiti dopuštenom.
Dopuštenost priloga A.3 do A.27 tužbi, koji su prvi put podneseni pred Općim sudom
24 EUIPO tvrdi da su dokazni elementi koje je tužitelj dostavio u vezi s upotrebom izraza „moreno” na tržištu nedopušteni jer su novi, s obzirom na to da navedeni elementi nisu bili na raspolaganju žalbenom vijeću kad je donijelo pobijanu odluku.
25 Intervenijent izričito ističe argument o postojanju zapreke vođenju postupka jer je tužitelj dokumente koji se nalaze u prilozima A.3 do A.27 tužbi prvi put podnio pred Općim sudom.
26 Iz ustaljene sudske prakse proizlazi da je svrha tužbi pred Općim sudom nadzor zakonitosti odluka žalbenih vijeća EUIPO‑a u smislu članka 65. Uredbe br. 207/2009, tako da funkcija Općeg suda nije ponovno ispitivanje činjeničnih okolnosti u odnosu na dokumente koji su pred njime prvi put izneseni (vidjeti presudu od 12. ožujka 2014., Tubes Radiatori/OHIM – Antrax It (Radijator), T‑315/12, neobjavljenu, EU:T:2014:115, t. 27.; vidjeti također u tom smislu presudu od 24. studenoga 2005., Sadas/OHIM – LTJ Diffusion (ARTHUR I FELICIE), T‑346/04, EU:T:2005:420, t. 19. i navedenu sudsku praksu).
27 U ovom slučaju tužitelj je dostavio ispise izvadaka iz različitih baza podataka, poput EUIPO‑ove (prilozi A.3, A.11 i A.21 do A.24), baze Njemačkog ureda za patente i žigove (prilozi A.4 i A.5), baze Lietuvos Respublikos valstybinis patentų biuras (Nacionalni ured za patente Republike Litve, Litva) (prilog A.19) i baze Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo (WIPO) (prilozi A.6, A.16 do A.18, A.20 i A.25 do A.27), ispise mrežnih rječnika (prilozi A.7 do A.9), ispis jedne stranice s internetske enciklopedije Wikipedia (prilog A.10) te ispise s internetskih stranica (prilozi A.12 do A.15).
28 Međutim, valja utvrditi da iz sadržaja spisa uopće ne proizlazi da je tužitelj podnio navedene elemente u postupku pred EUIPO‑ovim tijelima radi utvrđivanja postojanja vjerojatnosti dovođenja u zabludu, zbog čega su prvi put podneseni pred Općim sudom te ih stoga treba proglasiti nedopuštenima, osim onih koji se nalaze u prilozima A.3 do A.6.
29 Naime, iako dokumenti sadržani u prilozima A.3 do A.6 predstavljaju nove elemente, tužitelju se ipak ne može prigovoriti to što je podnio izvatke iz baze podataka EUIPO‑a (prilog A.3), Njemačkog ureda za patente i žigove (prilozi A.4. i A.5) te WIPO‑a (prilog A.6) kako bi utvrdio da je pobijana odluka zahvaćena pogreškom u okviru usporedbe proizvoda i usluga te vjerojatnosti dovođenja u zabludu s obzirom na popis proizvoda za koje su raniji žigovi registrirani, pogreškom koja se nije mogla otkriti prije donošenja pobijane odluke.
30 Iz toga slijedi da priloge A.3 do A.6 tužbi treba proglasiti dopuštenima.
Zamjena popisa proizvoda u pobijanoj odluci i ispravku od 15. studenoga 2018.
31 Tužitelj u biti tvrdi da žalbeno vijeće navodi prvotni popis proizvoda na koje se odnose raniji žigovi, dok se izmijenjeni popis proizvoda nalazi u izvacima iz baza podataka WIPO‑a i Njemačkog ureda za patente i žigove, što stoga, prema njegovu mišljenju, predstavlja povredu odredaba Uredbe br. 207/2009. U svojem odgovoru na pitanje koje je postavio Opći sud od 20. veljače 2019. tužitelj tvrdi da članak 102. Uredbe 2017/1001 žalbenom vijeću nije mogao biti temelj za donošenje ispravka od 15. studenoga 2018. Tužitelj tvrdi da se zamjena popisa proizvoda ne može smatrati pogreškom ni očitim propustom, da utječe na točnost analize žalbenog vijeća, da utječe na obrazloženje i na osnovanost pobijane odluke te da je donesena izvan područja primjene članka 102. Uredbe 2017/1001.
32 EUIPO priznaje da je uzeo u obzir prvotni popis proizvoda, a ne popis proizvoda za koje su raniji žigovi registrirani, nakon ograničenja. Međutim, EUIPO tvrdi da ta administrativna pogreška, koja je ispravljena ispravkom od 15. studenoga 2018., nema nikakav utjecaj na rasuđivanje ni na zaključke žalbenog vijeća jer su „proizvodi dobiveni od kave” na isti način uključeni u prvotni popis proizvoda na koje se odnose raniji žigovi i u izmijenjeni popis proizvoda.
33 Intervenijent u svojem odgovoru na mjeru upravljanja postupkom priznaje da su prvotni popis proizvoda i izmijenjeni popis proizvoda različiti. S obzirom na navedeno, intervenijent tvrdi da ta pogreška ne mijenja rasuđivanje ni zaključak žalbenog vijeća.
34 Člankom 102. stavkom 1. Uredbe 2017/1001 određuje se da EUIPO na vlastitu inicijativu ili na zahtjev jedne od stranaka ispravlja jezične pogreške ili pogreške u prijepisu te očite propuste u svojim odlukama, odnosno tehničke pogreške prilikom registracije žiga EU‑a ili objave registracije koje mu se mogu pripisati.
35 U ovom slučaju valja istaknuti da razlozi koji se odnose na razgraničenje područja i utvrđivanje relevantne javnosti te razlozi koji se odnose na usporedbu znakova nisu ni na koji način izmijenjeni ispravkom od 15. studenoga 2018.
36 Naime, ispravkom od 15. studenoga 2018. uneseno je samo upućivanje na ograničenje popisa proizvoda na koje se odnose raniji žigovi, u točki 3. pobijane odluke, te je navedenim ispravkom samo zamijenjeno navođenje proizvoda koji stvarno odgovaraju izmijenjenom popisu proizvoda, u okviru usporedbe proizvoda i usluga, u točkama 18., 19. i 25. pobijane odluke, te u okviru vjerojatnosti dovođenja u zabludu, u točki 40. navedene odluke.
37 Valja utvrditi da se, kao prvo, zamjena popisa proizvoda koji pripadaju razredu 30., na koje se odnose raniji žigovi, ne može okvalificirati ni kao jezična pogreška ni kao pogreška u prijepisu jer je žalbeno vijeće u odnosu na potonju ispitalo jesu li proizvodi o kojima je riječ istovjetni ili slični u odnosu na prvotni popis proizvoda na koje se odnose raniji žigovi. Usto, ispravkom od 15. studenoga 2018. iz pobijane odluke nisu uklonjene sve napomene koje se odnose na prvotni popis proizvoda. O tome svjedoči upućivanje na proizvode poput čaja, iz točke 20. pobijane odluke, kojim žalbeno vijeće navodi da se čaj može rabiti u pripremi proizvoda na koje se odnosi žig za koji je podnesena prijava, te upućivanje na priloge 7. i 8., čiji je predmet čokolada te se odnose na dokaze koje je tužitelj podnio kako bi dokazao postojanje istovjetnosti ili sličnosti između proizvoda i usluga o kojima je riječ.
38 Kao drugo, i za razliku od onoga što su tvrdili EUIPO‑a i intervenijent na raspravi, pogreška koja je dovela do zamjene popisa proizvoda na koje se odnose raniji žigovi ne odgovara ni očitom propustu jer je žalbeno vijeće ispitalo jesu li proizvodi o kojima je riječ istovjetni ili slični u odnosu na sve proizvode od kojih je sastavljen prvotni popis proizvoda, poput čaja (vidjeti točku 37. ove presude).
39 Kao treće, kvalifikaciju tehničke pogreške, koja bi opravdala pozivanje na članak 102. Uredbe 2017/1001, također treba isključiti jer se u ovom slučaju pogreška ne odnosi na registraciju ni na objavu žiga Europske unije, nego na pogrešno uzimanje u obzir popisa proizvoda za koje su raniji žigovi stvarno registrirani u okviru ocjene vjerojatnosti dovođenja u zabludu.
40 Iz toga slijedi da je ispravak od 15. studenoga 2018. donesen izvan slučajeva predviđenih člankom 102. stavkom 1. Uredbe 2017/1001, u kojima žalbena vijeća mogu ispraviti svoje odluke. Stoga je pravno neutemeljen (vidjeti u tom smislu presudu od 22. studenoga 2011., mPAY24/OHIM – Ultra (MPAY24), T‑275/10, neobjavljenu, EU:T:2011:683, t. 25.).
41 S obzirom na ta utvrđenja, valja ispitati zakonitost pobijane odluke a da se pritom ne uzmu u obzir izmjene koje su unesene ispravkom od 15. studenoga 2018.
42 Kad je riječ o argumentu na koji se pozvao EUIPO tijekom rasprave, prema kojem, čak i ako je žalbeno vijeće počinilo pogrešku u pobijanoj odluci, to ne može dovesti do njezina poništenja jer ta pogreška nije utjecala na rezultat (vidjeti u tom smislu presudu od 3. lipnja 2015., Giovanni Cosmetics/OHIM – Vasconcelos & Gonçalves (GIOVANNI GALLI), T‑559/13, EU:T:2015:353, t. 135. i navedenu sudsku praksu), valja ga odbiti zbog sljedećih razloga.
43 Naime, kava i pića na bazi kave zajednički su obama popisima proizvoda te su istovjetno formulirani, a proizvodi dobiveni od kave zajednički su navedenim popisima te su analogno formulirani, tako da su rasuđivanje, provedena ocjena i zaključak u odnosu na navedene proizvode u pobijanoj odluci također istovjetni. Konkretno, što se tiče „praha za pripremu pića na bazi kakaa”, koji se pojavljuje u izmijenjenom popisu proizvoda, valja priznati da on obuhvaća dio proizvoda koji se odnosi na „pića na bazi kakaa” i kakao u instant obliku (podrazumijeva se da je za pića).
44 Iz toga slijedi da je izmijenjeni popis proizvoda ograničeniji i da je u cijelosti uključen u prvotni popis proizvoda koji se nalazi u pobijanoj odluci.
45 Budući da je žalbeno vijeće svoju ocjenu temeljilo na svim proizvodima koji su dio prvotnog popisa, odlučilo je ultra petita uzevši u svojoj analizi vjerojatnosti dovođenja u zabludu u obzir proizvode različite od onih za koje su raniji žigovi registrirani, odnosno „nadomjeske kave; čaj, kakao; proizvode dobivene od kakaa; pića na bazi čokolade; sve navedene proizvode također u instant obliku” osim kakaa kad je o potonjima riječ.
46 Iz toga slijedi da pobijanu odluku treba poništiti u dijelu u kojem se njome utvrđuje postojanje vjerojatnosti dovođenja u zabludu za proizvode različite od onih za koje su raniji žigovi registrirani.
47 Osim toga, potrebno je ispitati tužiteljev tužbeni razlog koji se temelji na povredi članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009, samo u pogledu proizvoda za koje su raniji žigovi stvarno registrirani.
Tužbeni razlog koji se temelji na povredi članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009
48 U skladu s člankom 8. stavkom 1. točkom (b) Uredbe br. 207/2009, na temelju prigovora nositelja ranijeg žiga, žig za koji je podnesena prijava za registraciju neće se registrirati ako zbog njegove istovjetnosti ili sličnosti s ranijim žigom ili istovjetnosti ili sličnosti proizvoda ili usluga obuhvaćenih tim žigovima postoji vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu na državnom području na kojem je zaštićen raniji žig. Vjerojatnost dovođenja u zabludu uključuje vjerojatnost dovođenja u vezu s ranijim žigom. Osim toga, u skladu s člankom 8. stavkom 2. točkom (a) podtočkom ii. Uredbe br. 207/2009, „raniji žigovi” znači žigovi registrirani u državi članici s datumom prijave za registraciju koji je raniji od datuma prijave za registraciju žiga Europske unije.
49 U skladu s ustaljenom sudskom praksom, vjerojatnost dovođenja u zabludu postoji kada javnost može vjerovati da proizvodi ili usluge o kojima je riječ potječu od istog poduzetnika ili gospodarski povezanih poduzetnika. U skladu s tom istom sudskom praksom, vjerojatnost dovođenja u zabludu treba procjenjivati općenito, u skladu s percepcijom koju relevantna javnost ima o znakovima i proizvodima ili uslugama o kojima je riječ, uzimajući u obzir sve relevantne čimbenike konkretnog slučaja, osobito međuovisnost sličnosti znakova i sličnosti obuhvaćenih proizvoda ili usluga (vidjeti presudu od 9. srpnja 2003., Laboratorios RTB/OHIM – Giorgio Beverly Hills (GIORGIO BEVERLY HILLS), T‑162/01, EU:T:2003:199, t. 30. do 33. i navedenu sudsku praksu).
50 Treba utvrditi da tužitelj ne dovodi u pitanje ocjene žalbenog vijeća iz točke 11. ove presude koje se odnose na razgraničenje područja koje treba uzeti u obzir te na određivanje relevantne javnosti.
Usporedba proizvoda i usluga o kojima je riječ
51 Tužitelj tvrdi da je prilikom ispitivanja usporedbe proizvoda žalbeno vijeće propustilo uzeti u obzir sve relevantne čimbenike i da je zbog toga pogrešno zaključilo da su proizvodi koji pripadaju razredu 30. istovjetni ili slični. On tvrdi da su proizvodi različiti jer su, s jedne strane, proizvodi koji su obuhvaćeni žigom za koji je podnesena prijava namijenjeni za jelo, dok su oni na koje se odnose raniji žigovi namijenjeni za piće, i, s druge strane, vafli, peciva i slatkiši mogu biti sastavljeni od više sastojaka, pri čemu kakao ni kava nije glavni sastojak. Prema njegovu mišljenju, žalbeno vijeće nije uzelo u obzir razloge odluke Odjela za prigovore, u kojoj su, među ostalim, prikazane razlike u prirodi i namjeni proizvoda. Osim toga, on tvrdi da su proizvodi o kojima je riječ različiti jer dodavanje kakaa ili arome na bazi kakaa ili kave gotovim proizvodima poput vafla, slatkiša ili peciva ne znači automatski da su navedeni proizvodi stavljeni na tržište pod žigom za koji je podnesena prijava. Takva pretpostavka prekoračuje doseg članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009. Konačno, dodaje da su proizvodi o kojima je riječ potpuno različiti prehrambeni proizvodi koji se ne nalaze u neposrednoj blizini, osobito u odjelima supermarketa, i da proizvodi i usluge mogu dijeliti iste ili rabiti različite distribucijske kanale.
52 EUIPO i intervenijent osporavaju te argumente.
53 Prema ustaljenoj sudskoj praksi, prilikom ocjene sličnosti između proizvoda ili usluga o kojima je riječ valja uzeti u obzir sve relevantne čimbenike koji su svojstveni za njihov međusobni odnos. Ti čimbenici osobito uključuju njihovu prirodu, namjenu, uporabu te njihovu konkurentnost ili komplementarnost. Mogu se uzeti u obzir i drugi čimbenici kao što su kanali isporuke dotičnih proizvoda (vidjeti presudu od 11. srpnja 2007., El Corte Inglés/OHIM – Bolaños Sabri (PiraÑAM diseño original Juan Bolaños), T‑443/05, EU:T:2007:219, t. 37. i navedenu sudsku praksu).
54 Osim toga, presuđeno je da se, kada proizvodi na koje se odnosi raniji žig uključuju proizvode na koje se odnosi prijava žiga, oni smatraju istovjetnima (vidjeti presudu od 24. studenoga 2005., ARTHUR I FELICIE, T‑346/04, EU:T:2005:420, t. 34. i navedenu sudsku praksu).
55 U sudskoj praksi također se navodi da okolnost da se dotični proizvodi često prodaju na istim specijaliziranim prodajnim mjestima dotičnom potrošaču olakšava percepciju o postojanju uske povezanosti između njih te pojačava dojam da su za njihovu proizvodnju odgovorni isti poduzetnici (vidjeti u tom smislu presudu od 11. srpnja 2007., PiraÑAM diseño original Juan Bolaños, T‑443/05, EU:T:2007:219, t. 50.).
– Usporedba proizvoda koji pripadaju razredu 30.
56 Kad je riječ o sličnosti između proizvoda koji pripadaju razredu 30., na koje se odnose suprotstavljeni znakovi, žalbeno vijeće zaključilo je u točki 22. pobijane odluke da su djelomično istovjetni i djelomično slični.
57 Kao prvo, žalbeno vijeće u točki 18. pobijane odluke smatralo je da se, ponajprije, specifikacija koja se odnosi na proizvode dobivene od kave i proizvode dobivene od kakaa u prijavi za registraciju odnosi i na gotove prehrambene proizvode čiji je glavni sastojak kava ili čokolada, zatim da se za „slatkiše, slastice [bombone], vafle, vafl prutiće, peciva” čiji je glavni sastojak kava ili kakao može smatrati da su od kakaa ili proizvoda dobivenih od kakaa i, konačno, da specifikacija proizvoda dobivenih od kave i proizvoda dobivenih od kakaa uključuje proizvode obuhvaćene žigom za koji je podnesena prijava, a čiji je glavni sastojak kava ili kakao, i da se, u toj mjeri, ti proizvodi mogu smatrati istovjetnima.
58 Iako je točno da su „proizvodi dobiveni od kave” osnovni sastojci „slatkiša, slastica [bombona], vafla, vafl prutića, peciva” (vidjeti u tom smislu presudu od 19. rujna 2018., Eddy’s Snack Company/EUIPO – Chocoladefabriken Lindt & Sprüngli (Eddy’s Snackcompany), T‑652/17, neobjavljenu, EU:T:2018:564, t. 34. i 35.), s obzirom na to da ih se može rabiti u njihovoj pripremi kako bi im se dao određeni okus, iako neće biti njihov glavni sastojak, ipak valja smatrati da „proizvodi dobiveni od kave” uključuju „slatkiše, slastice [bombone], vafle, vafl prutiće, peciva” samo kad je glavni sastojak kava jer prvi čine opću naznaku ili širu kategoriju od drugih.
59 Iz toga slijedi da je žalbeno vijeće pravilno zaključilo da su ti proizvodi obuhvaćeni suprotstavljenim znakovima istovjetni, s obzirom na to da proizvodi na koje se odnose raniji žigovi uključuju proizvode na koje se odnosi žig za koji je podnesena prijava.
60 Kao drugo, žalbeno je vijeće u točki 19. pobijane odluke smatralo da su ostali proizvodi obuhvaćeni ranijim žigovima, koji se odnose na pića ili proizvode za pripremu pića ili sastojak kojim se omogućuje dodavanje aroma ili okusa hrani, slični proizvodima obuhvaćenima žigom za koji je podnesena prijava jer su komplementarni, s obzirom na to da se često konzumiraju, prodaju ili poslužuju zajedno i da ih relevantna javnost redovito namjerava kupiti istodobno.
61 U tom pogledu valja naglasiti da su komplementarni proizvodi i usluge oni između kojih postoji uska veza u smislu da je jedan od njih nužan ili važan za upotrebu drugoga, tako da potrošači mogu vjerovati da isti poduzetnik proizvodi te proizvode ili pruža te usluge. Po definiciji, proizvodi koji su namijenjeni različitim javnostima ne mogu biti komplementarni (vidjeti presudu od 22. siječnja 2009., Commercy/OHIM – easyGroup IP Licensing (easyHotel), T‑316/07, EU:T:2009:14, t. 57. i 58. i navedenu sudsku praksu).
62 Točno je da je žalbeno vijeće u točki 19. pobijane odluke pravilno zaključilo da su proizvodi obuhvaćeni žigom za koji je podnesena prijava različiti od onih obuhvaćenih ranijim žigovima, s obzirom na njihovu prirodu i svrhu. Naime, ako su „slatkiši, slastice [bomboni], vafli, vafl prutići, peciva” prehrambeni proizvodi u krutom stanju koji se konzumiraju kako bi se utažila glad ili kako bi se zadovoljila potreba za jedenjem slatkih proizvoda, kava, pića na bazi kave ili praha za pripremu pića na bazi kakaa su tekući prehrambeni proizvodi koji se rabe ili za pripremu tekućih prehrambenih proizvoda koji se konzumiraju kako bi se utažila žeđ ili kako bi se zadovoljila bilo potreba za kofeinom bilo želja za kakaom, poput onoga koji se nalazi u pićima na bazi kakaa (vidjeti u tom smislu presudu od 28. listopada 2015., Monster Energy/OHIM – Home Focus (MoMo Monsters), T‑736/14, neobjavljenu, EU:T:2015:809, t. 23. i 25.).
63 Kad je riječ o komplementarnosti tih proizvoda, valja istaknuti da, iako uz slatkiše, slastice [bombone], vafle, vafl prutiće i peciva mogu ići pića, njihova upotreba nije ni nužna ni važna za konzumaciju kave, pića na bazi kave ili praha za pripremu pića na bazi kakaa ili obrnuto, čak i ako je relevantna javnost sklona konzumirati ih zajedno (presuda od 28. listopada 2015., MoMo Monsters, T‑736/14, neobjavljena, EU:T:2015:809, t. 28. i 29.).
64 Međutim, što se tiče distribucijskih kanala, valja utvrditi, kao što to navodi EUIPO, da tužitelj priznaje da proizvodi o kojima je riječ mogu dijeliti iste distribucijske kanale i ne osporava da su namijenjeni istim potrošačima. Usto, proizvodi na koje se odnose žigovi o kojima je riječ općenito se pojavljuju, posebno u supermarketima, na istim odjelima ili u blizini, na način da relevantna javnost može vjerovati da oni mogu potjecati od istih proizvođača (vidjeti u tom smislu presudu od 26. travnja 2016., Franmax/EUIPO – Ehrmann (Dino), T‑21/15, neobjavljenu, EU:T:2016:241, t. 27.).
65 Iz toga slijedi da treba prihvatiti ocjenu žalbenog vijeća da postoji sličnost između proizvoda „slatkiši, slastice [bomboni], vafli, vafl prutići, peciva” i „kave, pića na bazi kave ili praha za pripremu pića na bazi kakaa”.
– Usporedba proizvoda iz razreda 30. i usluga iz razreda 35.
66 Kad je riječ o sličnosti između usluga koje pripadaju razredu 35., obuhvaćenih žigom za koji je podnesena prijava, i proizvoda koji pripadaju razredu 30., obuhvaćenih ranijim žigovima, žalbeno je vijeće u točki 25. pobijane odluke navelo da postoji nizak stupanj sličnosti između usluga „maloprodaja ili veleprodaja slatkiša, vafla, vafl prutića; veleprodaja i maloprodaja slatkiša, vafla, vafl prutića putem interneta” i „proizvoda dobivenih od kave; proizvoda dobivenih od kakaa”, s obzirom na to da potonji uključuju proizvode obuhvaćene žigom za koji je podnesena prijava čiji je glavni sastojak ili okus kava ili kakao.
67 Valja podsjetiti na to da, na temelju članka 21. prvog stavka Statuta Suda Europske unije i članka 177. stavka 1. točke (d) Poslovnika, tužba treba sadržavati tužbene razloge i argumente kao i sažet prikaz tih razloga. Ta naznaka mora proizlaziti iz samog teksta tužbe i biti dovoljno jasna i precizna kako bi se tuženiku omogućilo da pripremi obranu, a Općem sudu da odluči o tužbi, prema potrebi, bez dodatnih informacija (vidjeti u tom smislu presudu od 22. lipnja 2017., Biogena Naturprodukte/EUIPO (ZUM wohl), T‑236/16, EU:T:2017:416, t. 11. i navedenu sudsku praksu).
68 Međutim, valja utvrditi, kao što to čini EUIPO, da tužitelj općenito tvrdi da ne postoji nikakva sličnost između proizvoda i usluga o kojima je riječ a da pritom u prilog svojoj tvrdnji ne navodi nijedan argument koji može konkretno dovesti u pitanje ocjenu žalbenog vijeća u odnosu na usporedbu između usluga obuhvaćenih žigom za koji je podnesena prijava i proizvoda obuhvaćenih ranijim žigovima.
69 Iz toga slijedi da ta tvrdnja ne ispunjava zahtjeve iz Poslovnika i da, slijedom toga, prigovor treba proglasiti nedopuštenim u smislu sudske prakse navedene u točki 67. ove presude.
Sličnost suprotstavljenih znakova
70 Opća ocjena postojanja vjerojatnosti dovođenja u zabludu u pogledu vizualne, auditivne ili konceptualne sličnosti suprotstavljenih znakova mora se temeljiti na ukupnom dojmu koji oni ostavljaju, uzimajući osobito u obzir njihove razlikovne i dominantne elemente. Percepcija žigova koju ima prosječni potrošač proizvoda ili usluga o kojima je riječ ima odlučujuću ulogu u općoj procjeni navedene vjerojatnosti. U tom pogledu prosječni potrošač obično opaža žig kao cjelinu i ne ispituje njegove različite pojedinosti (vidjeti presudu od 12. lipnja 2007., OHIM/Shaker, C‑334/05 P, EU:C:2007:333, t. 35. i navedenu sudsku praksu).
71 Ocjena sličnosti između dvaju žigova ne može se ograničiti na to da se uzme u obzir samo jedan dio složenog žiga te ga se usporedi s drugim žigom. Upravo suprotno, usporedba se treba provesti ispitivanjem svakog od žigova o kojima je riječ kao cjeline, što ne isključuje mogućnost da pod određenim okolnostima jedan ili više njegovih elemenata dominira dojmom cjeline koji složeni žig ostavlja na relevantnu javnost (vidjeti presudu od 12. lipnja 2007., OHIM/Shaker, C‑334/05 P, EU:C:2007:333, t. 41. i navedenu sudsku praksu). Ocjena sličnosti moći će se provesti isključivo na osnovi dominantnog elementa samo ako su svi ostali sastavni dijelovi žiga zanemarivi (presude od 12. lipnja 2007.,OHIM/Shaker, C‑334/05 P, EU:C:2007:333, t. 42. i od 20. rujna 2007., Nestlé/OHIM, C‑193/06 P, neobjavljena, EU:C:2007:539, t. 43.). Takav bi slučaj bio kada bi taj dio mogao sam prevladavati u slici tog žiga koju relevantna javnost pamti, tako da su svi ostali dijelovi zanemarivi u ukupnom dojmu koji on ostavlja (presuda od 20. rujna 2007., Nestlé/OHIM, C‑193/06 P, neobjavljena, EU:C:2007:539, t. 43.).
72 Usporedbu suprotstavljenih znakova valja provesti s obzirom na ta razmatranja.
73 U ovom slučaju žig za koji je podnesena prijava sadržava četiri neznatno stilizirana verbalna elementa, to jest „flis” zlatne boje, „happy” žute boje te „moreno” i „choco” bijele boje. Znak se sastoji i od figurativnih elemenata, kao što je pozadina s prijelazom kestenjaste boje, sa svjetlijim tonom u gornjem dijelu i tamnijim u donjem te krunom u zlatnoj boji koja se nalazi iznad verbalnog elementa „flis” i lijevo od riječi „happy”.
74 Raniji žigovi sadržavaju samo jedan verbalni element, „moreno”. Raniji žig br. 30702839 sadržava navedeni verbalni element u sivoj boji na crnoj podlozi uokviren srebrnim obrubom. Kad je riječ o ranijem žigu br. 30702840, on sadržava isti taj verbalni element s prvim i posljednjim slovom „m” i „o” većima od ostalih te dvama figurativnim elementima koji predstavljaju dvije okomite linije koje se nalaze na krajevima.
– Identifikacija razlikovnih i dominantnih elemenata žiga za koji je podnesena prijava
75 Tužitelj u biti tvrdi da dominantan element nije verbalni element „moreno”, već kruna zlatne boje koja se nalazi u središtu prijavljenog znaka, pri čemu je navedena kruna zaštićena i dvama registriranim figurativnim žigovima Europske unije čiji je nositelj tužitelj, jednim u istoj boji i drugim u crnoj boji. Tužitelj ističe da ta kruna nije zanemariv element, nego, naprotiv, razlikovni element znaka koji upućuje na njegova nositelja, odnosno tužitelja, te da se kruna, osim što je dominantan element, razlikuje svojom bojom od tamne crne i kestenjaste pozadine.
76 EUIPO i intervenijent osporavaju te argumente.
77 Kako bi se ocijenio razlikovni karakter sastavnog elementa žiga, valja ispitati koliko taj element može pridonijeti utvrđivanju potječu li proizvodi ili usluge za koje je žig registriran od određenog poduzetnika i razlikuju li se, dakle, ti proizvodi i usluge od proizvoda i usluga ostalih poduzetnika. Prilikom te ocjene potrebno je uzeti u obzir osobito bitna svojstva elementa o kojem je riječ u odnosu na to ima li taj element ikakav opisni karakter u odnosu na proizvode ili usluge za koje je žig registriran (presuda od 8. studenoga 2016., For Tune/EUIPO – Gastwerk Hotel Hamburg (fortune), T‑579/15, neobjavljena, EU:T:2016:644, t. 34.).
78 Usto, kad se žig sastoji od verbalnih i figurativnih elemenata, prvi su u načelu razlikovniji od drugih jer će prosječni potrošač prije uputiti na proizvode ili usluge o kojima je riječ navodeći verbalne elemente nego opisujući figurativne elemente tog žiga (vidjeti u tom smislu presudu od 12. ožujka 2014., Borrajo Canelo/OHIM – Tecnoazúcar (PALMA MULATA), T‑381/12, neobjavljenu, EU:T:2014:119, t. 38. i navedenu sudsku praksu).
79 U odnosu na ocjenu dominantnosti jednog ili više određenih dijelova složenog žiga osobito treba uzeti u obzir bitne značajke svakog od tih dijelova uspoređujući ih s bitnim značajkama drugih dijelova. Usto, kao pomoćno sredstvo, moguće je uzeti u obzir relativan položaj različitih dijelova u izgradnji složenog žiga (presuda od 23. listopada 2002., Matratzen Concord/OHIM – Hukla Germany (MATRATZEN), T‑6/01, EU:T:2002:261, t. 35.).
80 Kao prvo, valja utvrditi, poput žalbenog vijeća i EUIPO‑a, da je izraz „moreno” razlikovni element prijavljenog znaka jer ta riječ nema nikakvo značenje u njemačkom jeziku. Tužiteljev argument prema kojem verbalni element „moreno” ima značenje u španjolskom i da to značenje navedenog verbalnog elementa opća njemačka javnost može primijetiti ne može dovesti u pitanje taj zaključak jer, kao što to tužitelj priznaje, opća njemačka javnost uopće ne poznaje španjolski i navedeni argument nikako nije potkrijepljen. U tom pogledu valja podsjetiti na to da su, kao što je to utvrđeno u točki 28. ove presude, dokazni elementi koje je tužitelj iznio u prilog svojem argumentu proglašeni nedopuštenima.
81 Osim toga, valja potvrditi ocjenu žalbenog vijeća iz točke 33. pobijane odluke, koju tužitelj ne dovodi u pitanje, prema kojoj relevantna javnost razumije riječi „happy” i „choco” (koja se odnosi na njemačku riječ „Schokolade”) kao užitak koji pruža konzumacija proizvoda obuhvaćenih žigom za koji je podnesena prijava i kao glavni sastojak ili glavni okus proizvoda o kojima je riječ. Slijedom toga, valja smatrati, s jedne strane, da je verbalni element „choco” aluzivan, s obzirom na to da jasno upućuje na čokoladu ili njezinu kraticu (vidjeti u tom smislu presudu od 25. siječnja 2017., Sun System Kereskedelmi és Szolgáltató/EUIPO – Hollanpex Kereskedelmi és Szolgáltató (Choco Love), T‑325/15, neobjavljenu, EU:T:2017:29, t. 57.), i, s druge strane, da element „happy” ima slab razlikovni karakter.
82 Kad je riječ o figurativnim elementima, valja utvrditi da je pozadina, i geometrijskim oblikom i prijelazom kestenjaste boje, premda potonji može upućivati na boju kave ili čokolade, obična i da ne može zaokupiti pozornost relevantne javnosti.
83 Usto, tužiteljev argument kojim se u biti želi dokazati da kruna ima razlikovni karakter zbog toga što je zaštićena dvjema ranijim registracijama, odnosno figurativnim žigovima Europske unije br. 008328346 i 015001266, ne može se prihvatiti.
84 Naime, valja istaknuti da se figurativni žigovi br. 008328346 i 015001266 sastoje od verbalnog elementa „flis”, odnosno dijela tužiteljeva trgovačkog imena, i figurativnog elementa, kao što je kruna crne boje i kruna zlatne boje.
85 U tom pogledu valja istaknuti da je znak koji je dio navedenih figurativnih žigova potpuno uključen u žig za koji je podnesena prijava. Međutim, iako se izraz „flis”, koji je smješten ispod krune, ne može jasno uočiti, na način da mu relevantna javnost neće pridati nikakvu posebnu pozornost, valja istaknuti da razlikovni karakter krune u zlatnoj boji treba ocijeniti s obzirom na ukupan dojam znaka čija je registracija zatražena u ovom slučaju. Međutim, kao što to navodi EUIPO, relevantna javnost krunu će doživjeti kao pohvalnu, a ne kao da upućuje na komercijalno podrijetlo proizvoda i usluga na način da oni potječu od određenog poduzetnika.
86 Stoga valja potvrditi ocjenu žalbenog vijeća iz točaka 32. i 33. pobijane odluke, prema kojoj je u biti, s jedne strane, verbalni element „moreno” razlikovni element, izraz „choco” aluzivan, a verbalni element „happy” ima slab razlikovni karakter i, s druge strane, figurativni elementi nemaju razlikovni karakter, osim elementa koji predstavlja krunu u boji, koji je, međutim, pohvalan i, posljedično, nije osobito razlikovan. Osim toga, valja istaknuti da će izraz „flis” proći nezamijećen u ukupnom dojmu prijavljenog znaka.
87 Kao drugo, treba prihvatiti ocjenu žalbenog vijeća, iz točaka 33. i 34. pobijane odluke, prema kojoj je pojam „moreno” dominantan element prijavljenog znaka, s jedne strane, zbog središnjeg mjesta koje zauzima u znaku i, s druge strane, zbog toga što su njegova slova veća od slova ostalih elemenata „happy” i „choco”. Osim toga, figurativni elementi ne mogu dovesti u pitanje taj zaključak jer se u ukupnom dojmu znaka pozadina s prijelazom kestenjaste boje i kruna koja se nalazi u gornjem lijevom dijelu znaka čine zanemarivima i sekundarnima.
88 Stoga pobijana odluka u tom pogledu ne sadržava pogrešku.
– Vizualna sličnost
89 Tužitelj tvrdi da suprotstavljeni znakovi nisu slični jer se razlikuju po svojim obilježjima, strukturi, stilizaciji te kombinaciji boja, iako imaju zajednički verbalni element „moreno”. U tom pogledu ističe da prisutnost u prijavljenom znaku riječi „happy” i „choco” te krune u zlatnoj boji, uporaba kestenjaste, crne, zlatne i žute boje te stilizacija slova „m” verbalnog elementa „moreno” stvaraju razliku u odnosu na ranije žigove.
90 EUIPO i intervenijent osporavaju te argumente.
91 U ovom slučaju raniji žigovi sastoje se samo od izraza „moreno”, dok žig za koji je podnesena prijava sadržava četiri verbalna elementa, to jest „flis”, „happy”, „moreno” i „choco”, uključujući onaj koji mu je zajednički s ranijim znakovima.
92 Tako suprotstavljeni znakovi dijele isti slijed slova koja su smještena prema istom redoslijedu, to jest „m”, „o”, „r”, „e”, „n” i „o”, na način da ta djelomična istovjetnost može kod relevantne javnosti stvoriti određeni dojam sličnosti u vizualnom smislu (vidjeti u tom smislu presudu od 6. prosinca 2018., Tomasz KawałkoTrofeum/EUIPO – Ferrero (KINDERPRAMS), T‑115/18, neobjavljenu, EU:T:2018:882, t. 48. i navedenu sudsku praksu).
93 U tom pogledu, ako prisutnost u svakom od suprotstavljenih znakova više slova u istom redoslijedu može biti od određene važnosti prilikom ocjene vizualne sličnosti dvaju suprotstavljenih znakova (presuda od 20. listopada 2016., Clover Canyon/EUIPO – Kaipa Sportswear (CLOVER CANYON), T‑693/15, neobjavljena, EU:T:2016:620, t. 29.), činjenica da je raniji znak potpuno uključen u prijavljeni znak pojačava vizualnu sličnost navedenih znakova (presuda od 15. lipnja 2011., Graf‑Syteco/OHIM – Teco Electric Machinery (SYTECO), T‑229/10, neobjavljena, EU:T:2011:273, t. 34.).
94 Naime, okolnosti prema kojima se, s jedne strane, žig za koji je podnesena prijava sastoji od niza različitih riječi i, s druge strane, izraz „moreno” nalazi u središtu izraza „flis happy moreno choco” nisu dostatne da neutraliziraju svaku vizualnu sličnost zbog podudarnosti šest slova izraza „moreno” i uključivanja jedinog verbalnog elementa ranijih žigova u žig za koji je podnesena prijava. Usto, verbalni element „flis”, koji se nalazi ispod krune zlatne boje, jedva je primjetan i proći će nezamijećen.
95 U pogledu ukupnog dojma koji ostavlja svaki od suprotstavljenih znakova, figurativni elementi ne mogu dovesti u pitanje tu ocjenu. Naime, kao prvo, pozadina s prijelazom kestenjaste boje, koja je prisutna u žigu za koji je podnesena prijava, te crna pozadina, koja je isključivo prisutna u ranijem žigu br. 30702839 iz točke 6. prve alineje ove presude, zanemarive su i nemaju utjecaj na relevantnu javnost, s obzirom na to da je riječ o običnim oblicima i bojama koje nemaju nikakvu originalnost. Kao drugo, kruna zlatne boje očito je, za razliku od onoga što tvrdi tužitelj, sekundarna zbog relativno male veličine u odnosu na ostale verbalne i figurativne elemente te položaja u gornjem lijevom dijelu žiga za koji je podnesena prijava, a osim toga relevantna javnost veću pozornost usmjerava na verbalne elemente. Kao treće, kada je riječ o potonjima, valja utvrditi da siva i bijela boja kao ni font nisu osobito upečatljivi.
96 Iz toga slijedi da se ocjena žalbenog vijeća iz točaka 35. i 37. pobijane odluke, prema kojoj su suprotstavljeni znakovi vizualno slični, treba prihvatiti jer se, s jedne strane, podudarnost verbalnog elementa „moreno” ne može nadomjestiti dekorativnim razlikama između znakova i, s druge strane, dominantni element žiga za koji je podnesena prijava sadržava jedini verbalni element ranijih žigova.
97 Stoga je žalbeno vijeće pravilno zaključilo da postoji vizualna sličnost suprotstavljenih znakova.
– Fonetska sličnost
98 Tužitelj tvrdi da suprotstavljeni znakovi nisu fonetski slični jer žig za koji je podnesena prijava sadržava tri riječi, sedam slogova i šesnaest slova, dok raniji žigovi obuhvaćaju samo jednu riječ, tri sloga i šest slova. Prema tužiteljevu mišljenju, ta razlika utječe na ritam i intonaciju naziva znakova.
99 EUIPO i intervenijent osporavaju te argumente.
100 Valja podsjetiti na to da fonetska reprodukcija složenog znaka odgovara reprodukciji svih njegovih verbalnih elemenata, neovisno o njihovim grafičkim posebnostima, koje više ulaze u vizualnu analizu znaka. Stoga nije potrebno uzeti u obzir figurativne elemente ranijeg znaka radi fonetske usporedbe suprotstavljenih znakova (vidjeti presudu od 15. listopada 2015., Wolverine International/OHIM – BH Stores (cushe), T‑642/13, neobjavljenu, EU:T:2015:781, t. 62. i navedenu sudsku praksu).
101 Premda su suprotstavljeni znakovi različite duljine te se sastoje od različitog broja riječi, ukupan dojam koji ostavljaju dovodi do zaključka da su fonetski slični zbog svojeg zajedničkog elementa (vidjeti presudu od 20. listopada 2011., COR Sitzmöbel Helmut Lübke/OHIM – El Corte Inglés (COR), T‑214/09, neobjavljenu, EU:T:2011:612, t. 63.).
102 Okolnost da je broj slogova suprotstavljenih znakova različit nije dovoljna da bi se otklonila sličnost između žigova, s obzirom na to da se ona mora ocijeniti na temelju ukupnog dojma koji ostavljaju tijekom njihova potpunog izgovora (vidjeti u tom smislu presudu od 28. listopada 2010., Farmeco/OHIM – Allergan (BOTUMAX), T‑131/09, neobjavljenu, EU:T:2010:458, t. 39. i navedenu sudsku praksu; presudu od 13. lipnja 2012., XXXLutz Marken/OHIM – Meyer Manufacturing (CIRCON), T‑542/10, neobjavljenu, EU:T:2012:294, t. 50.).
103 Najprije, kao što to proizlazi iz točke 85. ove presude, relevantna javnost verbalni element „flis” neće izgovarati jer ga je teško uočiti.
104 U ovom slučaju drugi verbalni elementi žiga za koji je podnesena prijava, uzeti u cjelini, obuhvaćaju ukupno sedam slogova raspoređenih u tri riječi, odnosno „hap”, „py”, „mo”, „re”, „no”, „cho” i „co”, dok raniji žigovi sadržavaju isti jedini verbalni element koji se sastoji od triju slogova, odnosno „mo”, „re” i „no”.
105 Valja utvrditi da su suprotstavljeni znakovi, premda imaju različitu strukturu slogova jer imaju različit broj riječi, slični, s obzirom na to da je jedini verbalni element „moreno”od kojeg se sastoje raniji žigovi uključen u žig za koji je podnesena prijava te će se izgovarati na istovjetan način i s istom intonacijom, na način da verbalni elementi „happy” i „choco”, koji su prisutni u žigu za koji je podnesena prijava, ne mogu neutralizirati tu fonetsku sličnost (vidjeti u tom smislu presude od 8. studenoga 2016., fortune, T‑579/15, neobjavljenu, EU:T:2016:644, t. 49. i navedenu sudsku praksu i od 17. listopada 2018., Szabados/EUIPO – Sociedad Española de Neumología y Cirugía Torácica (Separ) (MicroSepar), T‑788/17, neobjavljenu, EU:T:2018:691, t. 31. i 32.).
106 Stoga je žalbeno vijeće u točkama 36. i 37. pobijane odluke pravilno smatralo da su suprotstavljeni znakovi fonetski vrlo slični.
– Konceptualna sličnost
107 Tužitelj tvrdi da, iako izraz „moreno” nema posebno značenje na njemačkom jeziku, prosječan njemački potrošač savršeno razumije da riječ „moreno” na španjolskom znači „kestenjasti” te tako upućuje na kestenjastu boju proizvoda dobivenih od kakaa ili proizvoda dobivenih od kave, obuhvaćenih ranijim žigovima. U tom pogledu svoju argumentaciju potkrepljuje navodeći da je, s jedne strane, španjolski jedan od jezika koji se u svijetu najviše govori i da, s druge strane, prosječan njemački potrošač zna španjolski jezik, primjerice u okviru svojeg profesionalnog okruženja, razbibrige, s obzirom na njegovu opću kulturu ili na njegove interese.
108 EUIPO i intervenijent osporavaju te argumente.
109 U ovom slučaju nesporno je da izraz „moreno” nema značenje na njemačkom jeziku i da verbalni elementi „happy” te „choco” imaju slab razlikovni karakter i aluzivni su, tako da ocjena žalbenog vijeća koja je u biti provedena u točkama 36. i 37. pobijane odluke u tom pogledu nije pogrešna.
110 Osim toga, ne može se prihvatiti ni tužiteljev argument da relevantna javnost može razumjeti da izraz „moreno” na španjolskom znači „kestenjasti” te da će ga stoga povezati s proizvodima obuhvaćenima ranijim žigovima.
111 Naime, kao prvo, valja podsjetiti na to da su prilozi tužbi A.9 i A.10, koji se odnose na ispise s mrežnog španjolsko‑engleskog rječnika i na ispis jedne stranice s internetske enciklopedije Wikipedia, proglašeni nedopuštenima zbog razloga navedenih u točki 28. ove presude. Budući da su ti elementi skriveni, neovisno o njihovoj dokaznoj snazi, valja istaknuti da tužitelj nije u dovoljnoj mjeri dokazao da relevantna javnost, koja se sastoji od prosječnog njemačkog potrošača, ima dovoljno znanje španjolskoga kako bi identificirala izraz „moreno” kao da znači „kestenjasti”.
112 Kao drugo, nije dokazano da bi relevantna javnost verbalni element „moreno” doživjela kao da ima jasno značenje u suprotstavljenim znakovima i time otkrila vezu između tog izraza i, s jedne strane, proizvoda i usluga obuhvaćenih žigom za koji je podnesena prijava i, s druge strane, proizvoda obuhvaćenih ranijim žigovima.
113 Iz toga slijedi da se u ovom slučaju ne može provesti nikakva konceptualna usporedba.
114 Iz svih prethodnih elemenata proizlazi da su suprotstavljeni znakovi slični.
Vjerojatnost dovođenja u zabludu
115 Tužitelj tvrdi da vizualne, fonetske i konceptualne razlike između suprotstavljenih znakova isključuju svaku vjerojatnost dovođenja potrošača u zabludu te ističe da se usporedba također mora provesti s obzirom na razlikovne i dominantne elemente. S tim u vezi on smatra da raniji žigovi nemaju razlikovni karakter, što je žalbeno vijeće očito zanemarilo u okviru ispitivanja vjerojatnosti dovođenja u zabludu, s obzirom na to da, navodeći primjere u prilog svojoj argumentaciji, tvrdi da drugi proizvođači uobičajeno upotrebljavaju verbalni element za označavanje vrste slatkiša ili proizvoda i usluga koje pripadaju razredima 30. i 35. Dodaje da bi, ako Opći sud potvrdi pobijanu odluku, intervenijent imao temelj za pokretanje pravnih postupaka protiv subjekata koji rabe izraz „moreno” za označavanje prehrambenog proizvoda. Usto, ističe da žalbeno vijeće nije uzelo u obzir dokaze koje je podnio i da nije dostatno obrazložilo razloge zbog kojih je prihvatilo prigovor.
116 EUIPO i intervenijent osporavaju te argumente.
117 Sveobuhvatna ocjena vjerojatnosti dovođenja u zabludu podrazumijeva određenu međuovisnost čimbenika koji se uzimaju u obzir te osobito sličnosti žigova i obuhvaćenih proizvoda ili usluga. Slijedom toga, nizak stupanj sličnosti između obuhvaćenih proizvoda ili usluga može se nadoknaditi visokim stupnjem sličnosti između žigova i obratno (presude od 29. rujna 1998., Canon, C‑39/97, EU:C:1998:442, t. 17. i od 14. prosinca 2006., Mast‑Jägermeister/OHIM – Licorera Zacapaneca (VENADO s okvirom i dr.), T‑81/03, T‑82/03 i T‑103/03, EU:T:2006:397, t. 74.).
118 U ovom slučaju priznanje slabog razlikovnog karaktera ranijih žigova ne sprečava utvrđivanje postojanja vjerojatnosti dovođenja u zabludu. Iako je točno da se razlikovni karakter ranijih žigova mora uzeti u obzir prilikom ocjene vjerojatnosti dovođenja u zabludu (vidjeti analogijom presudu od 29. rujna 1998., Canon, C‑39/97, EU:C:1998:442, t. 24.), to je samo jedan od mnogih elemenata koji su dio te ocjene. Prema tome, vjerojatnost dovođenja u zabludu može postojati čak i ako raniji žig ima slab razlikovni karakter, osobito zbog sličnosti znakova i obuhvaćenih proizvoda ili usluga (vidjeti presudu od 13. prosinca 2007., Xentral/OHIM – Pages jaunes (PAGESJAUNES.COM), T‑134/06, EU:T:2007:387, t. 70. i navedenu sudsku praksu).
119 Konkretno, što se tiče razlikovnog karaktera ranijih žigova, valja podsjetiti na to da, u okviru postupka povodom prigovora i kako se ne bi povrijedio članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe br. 207/2009, treba priznati određeni stupanj razlikovnog karaktera nacionalnom žigu na koji se poziva u prilog prigovoru na registraciju žiga Europske unije (presuda od 24. svibnja 2012., Formula One Licensing/OHIM, C‑196/11 P, EU:C:2012:314, t. 47.). U tom pogledu karakterizacija znaka kao opisnog ili generičkog znači nijekanje njegova razlikovnog karaktera (vidjeti u tom smislu presudu od 24. svibnja 2012., Formula One Licensing/OHIM, C‑196/11 P, EU:C:2012:314, t. 41.).
120 Stoga treba potvrditi ocjenu žalbenog vijeća iz točke 35. pobijane odluke, prema kojoj je izraz „moreno” razlikovni element ranijih žigova koji nema značenje u njemačkom jeziku, dok su figurativni elementi očito zanemarivi ili sekundarni, a da pritom tužitelj ne može tu ocjenu dovesti u pitanje argumentacijom kojom želi utvrditi da raniji žigovi nemaju razlikovni karakter.
121 Slijedom toga, s obzirom na popis proizvoda za koje su raniji žigovi stvarno registrirani, žalbeno je vijeće, vodeći računa o načelu međuovisnosti, na koje se podsjeća u točki 117. ove presude, pravilno zaključilo da postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu između suprotstavljenih znakova, osim usluga koje pripadaju razredu 35., obuhvaćenih žigom za koji je podnesena prijava, a koje odgovaraju sljedećem opisu: „maloprodaja ili veleprodaja kalupa za kekse, veleprodaja i maloprodaja kalupa za kekse putem interneta”. Naime, relevantna javnost može vjerovati da proizvodi i usluge o kojima je riječ potječu od istog poduzetnika ili barem od gospodarski povezanih poduzetnika jer su, kao prvo, proizvodi i usluge o kojima je riječ djelomično istovjetni i djelomično slični i, kao drugo, suprotstavljeni znakovi su, ukupno gledano, vizualno i fonetski slični.
122 Tužiteljev argument prema kojem žalbeno vijeće nije uzelo u obzir dokaze koje je podnio u svojoj tužbi ne može se prihvatiti jer su oni prvi put podneseni pred Općim sudom i proglašeni su nedopuštenima, kao što to proizlazi iz točke 28. ove presude. Osim toga, za razliku od onoga što tvrdi tužitelj, valja istaknuti da je žalbeno vijeće u dovoljnoj mjeri obrazložilo zbog čega je zaključilo da postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu između žigova o kojima je riječ.
Prigovor koji se temelji na povredi načela zaštite legitimnih očekivanja i načela pravne sigurnosti
123 Tužitelj u biti tvrdi da je EUIPO‑ova praksa odlučivanja ključna jer omogućava predviđanje njegovih radnji i procjenu izgleda za uspjeh prijave za registraciju. Tvrdi da je učinak pobijane odluke u ovom slučaju da se više nijedan žig koji sadržava verbalni element „moreno” u budućnosti neće moći registrirati jer bi postojala vjerojatnost dovođenja u zabludu s ranijim žigovima. Tužitelj u prilog tomu navodi dva primjera postupaka povodom prigovora (br. B 2 706 78 i B 2 734 861) u kojima je EUIPO odlučio u cijelosti odbiti prigovor zbog nepostojanja razlikovnog karaktera ranijeg žiga, kako bi dokazao da ranija EUIPO‑ova praksa odlučivanja ide u prilog registraciji žiga za koji je podnesena prijava, s obzirom na načelo zaštite legitimnih očekivanja i načelo pravne sigurnosti.
124 EUIPO i intervenijent osporavaju te argumente.
125 Iz ustaljene sudske prakse proizlazi da se odluke o registraciji znaka kao žiga Europske unije koje žalbena vijeća moraju donijeti u skladu s Uredbom br. 207/2009 donose na temelju ograničene nadležnosti, a ne diskrecijske ovlasti. Stoga prikladnost znaka za registraciju kao žiga Europske unije treba ocijeniti samo na temelju te uredbe, onako kako je tumači sud Europske unije, a ne na temelju ranije prakse žalbenih vijeća (vidjeti presudu od 14. studenoga 2017., Claranet Europe/EUIPO – Claro (claranet), T‑129/16, neobjavljenu, EU:T:2017:800, t. 96. i navedenu sudsku praksu).
126 Osim toga, iako EUIPO mora uzeti u obzir već donesene odluke i s osobitom pažnjom preispitati treba li odlučiti na isti način, poštovanje načela zakonitosti nalaže da ispitivanje svih prijava za registraciju bude strogo i potpuno i da se provede u svakom pojedinom slučaju jer registracija znaka kao žiga ovisi o posebnim kriterijima, primjenjivima u okviru činjeničnih okolnosti svakog pojedinog slučaja (presuda od 16. siječnja 2019., Poljska/Stock Polska sp. z o.o. i EUIPO, C‑162/17 P, neobjavljena, EU:C:2019:27, t. 60.).
127 U ovom slučaju, s obzirom na to da je žalbeno vijeće provelo konkretno i potpuno ispitivanje postojanja vjerojatnosti dovođenja u zabludu između suprotstavljenih znakova kako bi djelomično odbilo registraciju žiga za koji je podnesena prijava, tužitelj se ne može uspješno pozvati na EUIPO‑ove ranije odluke kako bi opovrgnuo zaključak prema kojem registracija žiga za koji je podnesena prijava nije u skladu s Uredbom br. 207/2009 (vidjeti u tom smislu presudu od 14. studenoga 2017., claranet, T‑129/16, neobjavljenu, EU:T:2017:800, t. 97. i navedenu sudsku praksu).
128 Iz svih navedenih elemenata proizlazi da tužbu treba odbiti u dijelu koji se odnosi na izmijenjeni popis proizvoda obuhvaćenih ranijim žigovima.
Drugi dio tužbenog zahtjeva, koji se odnosi na izmjenu pobijane odluke
129 Valja podsjetiti na to da ovlast izmjene koju ima na temelju članka 72. stavka 3. Uredbe br. 2017/1001 Općem sudu ne daje ovlast da ocijeni ono o čemu žalbeno vijeće još nije zauzelo stajalište. Prema tome, izvršavanje ovlasti izmjene u načelu treba biti ograničeno na slučajeve u kojima Opći sud, nakon provedenog nadzora ocjene koju je dalo navedeno vijeće, može na temelju utvrđenih činjeničnih i pravnih elemenata odrediti odluku koju je žalbeno vijeće bilo dužno donijeti (vidjeti presudu od 16. svibnja 2017., Airhole Facemasks/EUIPO – sindustrysurf (AIR HOLE FACE MASKS YOU IDIOT), T‑107/16, EU:T:2017:335, t. 45. i navedenu sudsku praksu).
130 U ovom slučaju valja istaknuti da je žalbeno vijeće u pobijanoj odluci zauzelo stajalište da postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu između suprotstavljenih znakova s obzirom na prvotni popis proizvoda obuhvaćenih ranijim žigovima, tako da je Opći sud ovlašten izmijeniti navedenu odluku u vezi s tim.
131 Iz razmatranja izloženih u točkama 12. do 14. i 48. do 128. ove presude proizlazi da je žalbeno vijeće bilo dužno utvrditi da, za razliku od onoga što je smatrao Odjel za prigovore, postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu između suprotstavljenih znakova kod relevantne javnosti za sve proizvode i usluge za koje je zatražena registracija, osim usluga koje pripadaju razredu 35. obuhvaćenih žigom za koji je podnesena prijava, a koje odgovaraju sljedećem opisu: „Maloprodaja ili veleprodaja kalupa za kekse; veleprodaja i maloprodaja kalupa za kekse putem interneta”.
132 S obzirom na sva prethodna razmatranja, valja zaključiti da su ispunjeni uvjeti za izvršenje ovlasti izmjene Općeg suda i da prigovor treba prihvatiti za sve proizvode i usluge za koje je zatražena registracija, osim usluga iz točke 131. ove presude.
Troškovi
133 U skladu s člankom 134. stavkom 3. Poslovnika, ako stranke djelomično uspiju u svojim zahtjevima, svaka stranka snosi vlastite troškove. Međutim, ako se to čini opravdanim u danim okolnostima, Opći sud može odlučiti da, osim vlastitih troškova, jedna stranka snosi i dio troškova druge stranke.
134 U ovom slučaju tužitelj, EUIPO i intervenijent djelomično su uspjeli jer je pobijana odluka djelomično poništena. Posljedično, svaka stranka snosi vlastite troškove.
Slijedom navedenog,
OPĆI SUD (osmo vijeće)
proglašava i presuđuje:
1. Poništava se odluka prvog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 31. svibnja 2018. (predmet R 1464/2017‑1) u dijelu u kojem odbija registraciju žiga za koji je podnesena prijava za sljedeće proizvode: „nadomjesci kave; čaj, kakao; proizvodi dobiveni od kakaa; pića na bazi čokolade; svi navedeni proizvodi također u instant obliku”, osim kakaa kad je o potonjima riječ.
2. Prigovor se djelomično prihvaća za sve proizvode i usluge obuhvaćene prijavom za registraciju, osim usluga iz razreda 35., koje odgovaraju sljedećem opisu: „Maloprodaja ili veleprodaja kalupa za kekse; veleprodaja i maloprodaja kalupa za kekse putem interneta”.
3. U preostalom dijelu tužba se odbija.
4. Svaka stranka snosit će svoje troškove.
Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 24. listopada 2019.
Potpisi