PRESUDA SLUŽBENIČKOG SUDA EUROPSKE UNIJE
(prvo vijeće)
18. studenoga 2014.
Predmet F‑156/12
Robert McCoy
protiv
Odbora regija Europske unije
„Javna služba – Dužnosnici – Tužba za naknadu štete – Nezakonito ponašanje – Uznemiravanje od strane hijerarhijski nadređenih – Profesionalna bolest – Naknada štete dodijeljena na temelju članka 73. Pravilnika kojom se u cijelosti ne naknađuje pretrpljena šteta – Zahtjev za dodatnu naknadu štete“
Predmet: Tužba podnesena na temelju članka 270. UFEU‑a, primjenjivog na Ugovor o EZAE‑u na temelju njegova članka 106.a, kojom R. McCoy u biti traži da se naloži Odboru regija Europske unije da plati iznos od 354.000 eura, pri čemu je taj iznos privremeno određen, s naslova popravljanja materijalne štete koju smatra da je pretrpio zbog nezakonitog ponašanja Odbora regija te iznos od 100.000 eura s naslova naknade nematerijalne štete.
Odluka: Nalaže se Odboru regija Europske unije da R. McCoyu isplati iznos od 20.000 eura. U preostalom dijelu tužba se odbija. Odbor regija Europske unije snosi vlastite troškove i nalaže mu se snošenje troškova R. McCoya.
Sažetak
1. Tužbe dužnosnikâ – Rokovi – Zahtjev za naknadu štete upućen instituciji – Poštovanje razumnog roka – Trajanje roka i dan od kojega počinje teći – Zahtjev za dodatnu naknadu štete zbog profesionalne bolesti
(čl. 46. Statuta Suda; čl. 90. Pravilnika o osoblju za dužnosnike)
2. Dužnosnici – Izvanugovorna odgovornost institucija – Pretpostavke – Nezakonitost – Šteta – Uzročna veza – Kumulativne pretpostavke – Zahtjev za dodatnu naknadu štete zbog profesionalne bolesti – Teret dokazivanja
3. Tužbe dužnosnikâ – Tužba za poništenje koja nije podnesena u roku – Tužba za naknadu štete s istim ciljem – Nedopuštenost
(čl. 90. i 91. Pravilnika o osoblju za dužnosnike)
4. Dužnosnici – Dužnost brižnog postupanja uprave – Opseg – Stroža obveza u slučaju ugrožavanja zdravlja dužnosnika
(čl. 24. Pravilnika o osoblju za dužnosnike)
1. U nedostatku roka predviđenog primjenjivim propisom za podnošenje zahtjeva za naknadu štete koji proizlazi iz radnog odnosa između dužnosnika i institucije o kojoj ovisi, navedeni zahtjev mora se podnijeti u razumnom roku koji se utvrđuje s obzirom na okolnosti slučaja. Kad ništa nije propisano primjenjivim propisima u području, zastarni rok od pet godina predviđen člankom 46. Statuta Suda predstavlja relevantni čimbenik usporedbe za ocjenu dopuštenosti odštetnog zahtjeva dužnosnika a da ipak pritom ne predstavlja strogu i neprekoračivu granicu.
Pored toga, dužnosnik koji boluje od profesionalne bolesti ima pravo na dodatnu naknadu štete samo kad uređenje iz Pravilnika uspostavljeno člankom 73. Pravilnika o osoblju priječi prikladnu naknadu štete. Prema tome i u načelu, takav zahtjev nije dopušten sve dok se ne završi postupak pokrenut na temelju članka 73. Pravilnika o osoblju.
(t. 81. i 82.)
Izvori:
Opći sud Europske unije: presuda Eagle i dr./Komisija, T‑144/02, EU:T:2004:290, t. 66. i 71. i Allen i dr./Komisija, T‑433/10 P, EU:T:2011:744, t. 45.
Službenički sud: presuda A/Komisija, F‑142/12, EU:F:2013:193, t. 95. i navedena sudska praksa
2. U okviru odštetnog zahtjeva koji je podnio dužnosnik, utvrđivanje izvan ugovorne odgovornosti Unije pretpostavlja ispunjenje svih pretpostavki, tj. nezakonitost ponašanja koje se pripisuje instituciji, stvarna šteta i postojanje uzročne veze između ponašanja i istaknute štete. Budući da su te tri pretpostavke kumulativno postavljene, neispunjenje jedne od njih dostatno je za odbijanje odštetnog zahtjeva.
Kad je riječ o dužnosniku koji je obolio od profesionalne bolesti, koji ima samo pravo zahtijevati dodatnu naknadu štete na temelju izvanugovorne odgovornosti Unije ako se prema sustavu propisanom u članku 73. Pravilnika o osoblju ne omogućava primjerena naknada štete, na dotičnom dužnosniku jest da dokaže da su tri pretpostavke za utvrđivanje odgovornosti uprave ispunjene i da naknada štete dodijeljena na temelju članka 73. Pravilnika o osoblju ne osigurava potpuno popravljanje štete koju je pretrpio zbog nezakonitog ponašanja uprave.
(t. 88. do 90.)
Izvori:
Službenički sud: presuda N /Parlament, F‑26/09, EU:F:2010:17, t. 68. i navedena sudska praksa, i rješenje A/Komisija, F‑50/13, EU:F:2014:78, t. 32. i navedena sudska praksa
3. Dužnosnik ne može pomoću zahtjeva za naknadu štete tražiti rezultat istovjetan onomu do kojeg bi došlo uspjehom tužbe za poništenje koju je propustio podnijeti na vrijeme.
Prema tome, nedopušten je odštetni zahtjev dužnosnika ako se odnosi na naknadu štete koju je navodno pretrpio zbog djelovanja, ponašanja i povreda koje su istovjetne onima istaknutima u prilog zahtjevima za pomoć i za naknadu pretrpljene štete, s obzirom na to da su navedeni zahtjevi bili odbijeni odlukom protiv koje dužnosnik nije podnio tužbu.
(t. 96., 102. i 103.)
Izvori:
Sud: presuda Bossi/Komisija, 346/87, EU:C:1989:59, t. 32., 34. i 35.
Prvostupanjski sud: presuda Lopes/Sud, T‑547/93, EU:T:1996:27, t. 174. i 175.
Službenički sud: rješenje Andersen/Revizorski sud, F‑1/12, EU:F:2013:46, t. 29., 34. i 35.
4. Pojam dužnosti brižnog postupanja posebice podrazumijeva da, kad odlučuje o položaju dužnosnika, uprava uzima u obzir sve čimbenike koji mogu utjecati na njezinu odluku i da prilikom toga vodi računa ne samo o interesu službe, nego i o interesu dotičnog dužnosnika. Nadalje, obveze koje za upravu proizlaze iz dužnosti brižnog postupanja su pojačane kad je u pitanju položaj dužnosnika za kojeg se pokazalo da mu je ugroženo fizičko ili mentalno zdravlje. U takvu slučaju, uprava mora ispitati njegove zahtjeve osobito otvorenog uma.
(t. 106.)
Izvori:
Službenički sud: presuda BN/Parlament, F‑24/12, EU:F:2014:165, t. 33. i 34. i navedena sudska praksa