Predmet T-40/15

Plásticos Españoles, SA (ASPLA)
i
Armando Álvarez, SA

protiv

Europske unije, koju zastupa Sud Europske unije

„Izvanugovorna odgovornost – Pojašnjenje tužbi – Zastara – Dopuštenost – Članak 47. Povelje o temeljnim pravima – Razumni rok za presudu – Imovinska šteta – Kamate na iznos nepodmirene novčane kazne – Troškovi bankovne garancije – Uzročna veza”

Sažetak – Presuda Općeg suda (treće prošireno vijeće) od 17. veljače 2017.

1.      Sudski postupak – Akt kojim se pokreće postupak – Formalni zahtjevi – Određivanje predmeta spora – Sažeti prikaz iznesenih razloga – Tužba za naknadu štete koju je navodno prouzročila institucija Unije

[Statut Suda, čl. 21., st. 1., i 53., st. 1.; Poslovnik Općeg suda, čl. 44. st. 1. (c)]

2.      Tužba za naknadu štete – Rok zastare – Dan od kojega rok počinje teći – Odgovornost zbog povrede razumnog roka za suđenje od strane suda Unije – Datum objave predmetne presude

(čl. 340. st. 2. UFEU-a; Statut Suda, čl. 46. i 53., st. 1.)

3.      Izvanugovorna odgovornost – Pretpostavke – Nezakonitost – Šteta – Uzročna veza – Kumulativne pretpostavke – Neispunjenje jedne od pretpostavki – Odbijanje u cijelosti tužbe za naknadu štete

(čl. 340. st. 2. UFEU-a)

4.      Izvanugovorna odgovornost – Pretpostavke – Dovoljno ozbiljna povreda pravnog pravila kojim se dodjeljuju prava pojedincima – Pravno pravilo koje dodjeljuje prava pojedincima – Pojam – Povreda razumnog roka za suđenje od strane suda Unije – Uključenost – Kriteriji za ocjenu

(čl. 340. st. 2. UFEU-a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 47. st. 2.)

5.      Izvanugovorna odgovornost – Pretpostavke – Nezakonitost – Šteta – Uzročna veza – Teret dokazivanja

(čl. 340. st. 2. UFEU-a)

6.      Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Komisijina odluka kojom se utvrđuje povreda i izriče novčana kazna – Izvršivost– Pobijanje odluke pred sudom Unije – Izostanak dovođenja u pitanje izvršivosti

(čl. 101., 263., 278. i 299. st. 1. UFEU-a)

7.      Izvanugovorna odgovornost – Pretpostavke – Uzročna veza –       Prekid zbog nezakonitog ponašanja tužitelja ili drugih osoba

(čl. 340. st. 2. UFEU-a)

8.      Izvanugovorna odgovornost – Pretpostavke – Uzročna veza – Pojam – Troškovi bankarske garancije nastali zbog poduzetnikova izbora da ne plati novčanu kaznu koju mu je izrekla Komisija – Povreda razumnog roka za suđenje od strane suda Unije povodom tužbe navedenog poduzetnika – Postojanje uzročne veze – Pretpostavke

(čl. 340. st. 2. UFEU-a)

9.      Tužba za naknadu štete – Nadležnost suda Unije – Granice – Zabrana odlučivanja ultra petita – Obveza poštovanja granica spora koje su odredile stranke – Mogućnost da sud Unije po službenoj dužnosti donese odluku o naknadi štete pretrpljene u razdoblju koje se razlikuje od onog navedenog u tužbi – Isključenost

(čl. 268. UFEU-a; Statut Suda, čl. 21.; Poslovnik Općeg suda, čl. 44. st. 1.)

10.    Izvanugovorna odgovornost – Šteta – Naknada – Uzimanje u obzir pada vrijednosti valute – Kompenzacijske i zatezne kamate – Načini izračunavanja

(čl. 340. st. 2. UFEU-a; Poslovnik Komisije br. 1268/2012, čl. 83. st. 2. (b) i čl. 111. st. 4. (a)]

1.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 33.)

2.      Rok zastare počinje teći od trenutka kada se ispune uvjeti o kojima ovisi obveza naknade štete iz članka 340. drugog stavka UFEU-a. Ti uvjeti a prema tome i pravila o nastupanju zastare koja se primjenjuju na tužbe kojima se nastoji ishoditi naknada te štete, mogu se temeljiti isključivo na krajnje objektivnim kriterijima. Stoga, subjektivna ocjena stvarnosti štete oštećene strane ne može se uzeti obzir pri utvrđivanju početka tijeka roka zastare za tužbu za utvrđivanje izvanugovorne odgovornosti Unije.

Kada je riječ o slučaju tužbe radi naknade štete u cilju ostvarivanja naknade navodno pretrpljene štete zbog eventualne povrede razumnog roka za suđenje, događaj koji je povod za tužbu u smislu članka 46. Statuta Suda nepravilnost je u postupku u obliku navodne povrede razumnog roka za suđenje od strane suda Unije. Stoga je pri utvrđivanju početka tijeka roka zastare od pet godina predviđenog navedenim člankom 46. potrebno uzeti u obzir tu okolnost. Osobito, rok zastare ne može početi teći od dana u kojemu štetni događaj već traje te se početak tijeka tog roka mora utvrditi s danom kada se štetni događaj u potpunosti konkretizirao. Stoga, u posebnom slučaju tužbe radi naknade štete u cilju ostvarivanja naknade navodno pretrpljene štete zbog eventualne povrede razumnog roka za suđenje, datum početka tijeka roka zastare od pet godina predviđenog člankom 46. Statuta Suda mora, kad je odlukom okončan sporni rok za donošenje presude, biti utvrđen na dan na koji je donesena ta odluka. Naime, takav je datum pouzdan, koji je utvrđen na temelju objektivnih kriterija. On jamči poštovanje načela pravne sigurnosti i omogućuje zaštitu prava tužiteljâ.

(t. 45.-49.)

3.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 54., 55.)

4.      Postupak u dva predmeta u području tržišnog natjecanja pred Općim sudom, čije je trajanje doseglo oko pet godina i devet mjeseci, što se ne može opravdati nijednom okolnošću svojstvenom za navedene predmete, povrijedio je članak 47. drugi stavak Povelje Europske unije o temeljnim pravima jer je prekoračio razumni rok za suđenje, što predstavlja dovoljno ozbiljnu povredu pravnog pravila Unije koje ima za cilj dodijeliti prava pojedincima.

Naime, tijekom tog razdoblja, između završetka pisanog dijela podnošenjem odgovora na repliku i otvaranja usmenog dijela postupka poduzete su, među ostalim, radnje sažimanja argumenata stranaka, pripreme predmetâ za raspravu, činjenična i pravna analiza sporova te pripreme za usmeni dio postupka. Stoga trajanje tog razdoblja posebno ovisi o složenosti spora, o ponašanju stranaka i o naknadnim postupovnim pitanjima.

Kao prvo, kada je riječ o složenosti spora, tužbe koje se odnose na Komisijinu primjenu prava tržišnog natjecanja višeg su stupnja složenosti od ostalih vrsta predmeta ako se uzme u obzir, među ostalim, duljina pobijane odluke, opseg spisa i potreba za detaljnim ocjenjivanjem brojnih i složenih činjenica, često opsežnima u vremenu i prostoru. Stoga je trajanje od 15 mjeseci između završetka pisanog i početka usmenog dijela postupka u načelu prikladna duljina za obradu predmeta koji se odnose na primjenu prava tržišnog natjecanja. Zatim, tužbe podnesene protiv iste odluke Komisije o primjeni prava tržišnog natjecanja Unije zahtijevaju u načelu jednako postupanje, kao i kada te tužbe nisu povezane. To jednako postupanje opravdano je osobito povezanošću predmetnih tužbi te potrebom za osiguravanjem dosljednosti pri njihovoj analizi i u odgovoru koji im je potrebno dati. Stoga, jednako postupanje u povezanim predmetima može opravdati produljenje od jednog mjeseca po dodatnom povezanom predmetu razdoblja između završetka pisanog i početka usmenog dijela postupka. Konačno, kada društvo kći i matično društvo podnesu svako tužbu protiv odluke donesene na temelju prava tržišnog natjecanja kojom im je zajedno i solidarno naloženo plaćanje novčane kazne, dotični predmeti su iznimno usko povezani što opravdava da ih se rješava zajedno i istim ritmom. U tom je slučaju stoga opravdano da usmeni dio postupka bude otvoren na isti datum u oba predmeta iako je pisani postupak bio zatvoren ranije u jednom od njih.

Kao drugo, valja uzeti u obzir činjenicu da ponašanje stranaka ni naknadna postupovna pitanja nisu ni na koji način utjecali na vrijeme koje je proteklo između završetka pisanog dijela postupka i početka usmenog dijela postupka u svakom od predmeta.

Slijedom toga, vrijeme od 46 mjeseci koje je proteklo između završetka pisanog i početka usmenog dijela postupka u prvom predmetu te vrijeme od 50 mjeseci koje je proteklo između završetka pisanog i početka usmenog dijela postupka u drugom predmetu, pokazuju razdoblje neopravdane neaktivnosti od 20 mjeseci u svakom od tih predmeta.

(t. 62., 63., 66., 68., 69., 71., 72., 76.-78., 80., 81., 83.)

5.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 84., 85.)

6.      U skladu s člankom 299. stavkom prvim UFEU-a, Odluka Komisije o postupku primjene članka 101. UFEU-a, ima izvršnu snagu jer sadržava novčanu obvezu na teret tužitelja. Nadalje, podnošenje tužbe za poništenje te odluke, na temelju članka 263. UFEU-a nije ponovno dovelo u pitanje izvršni karakter predmetne odluke s obzirom na to da na temelju članka 278. UFEU-a postupci pokrenuti pred Sudom Europske unije nemaju suspenzivni učinak.

(t. 93.)

7.      Uvjet za uzročnu vezu predviđen člankom 340. drugim stavkom UFEU-a zahtijeva da postupanje koje se stavlja na teret bude odlučujući uzrok štete. Drugim riječima, čak i ako su institucije doprinijele šteti za koju se zahtijeva naknada, predmetni doprinos mogao bi biti bez znatnijeg utjecaja zbog odgovornosti koju imaju druge osobe, eventualno, tužitelj.

(t. 108.)

8.      Istina je da šteta koja se sastoji od troškova bankovne garancije kojima se izložilo društvo kažnjeno odlukom Komisije, koju je nakon toga sud Unije poništio, nije izravno proizašla iz nezakonitosti te odluke jer je ta šteta proizašla iz samostalnog izbora tog društva da ugovori bankovnu garanciju kako ne bi ispunilo obvezu plaćanja novčane kazne u roku određenom spornom odlukom. Međutim, različito je u slučaju u kojem je postupak pred sudom Unije prekoračio razumni rok za suđenje, s obzirom da je, kao prvo, u trenutku uspostave bankovne garancije, povreda razumnog roka za suđenje bila nepredvidiva i da je tužitelj mogao legitimno očekivati da će se njegova tužba riješiti u razumnom roku. Kao drugo, prekoračenje navedenog roka dogodilo se nakon prvotnog izbora tužitelja da ugovori bankovnu garanciju.

Slijedom toga, postoji dovoljno izravna uzročna veza između, sjedne strane, povrede razumnog roka za presudu od strane suda Unije, i s druge strane, štete koju su pretrpjeli tužitelji prije donošenja predmetne presude, a koja se sastoji od plaćanja troškova bankovne garancije tijekom razdoblja koje odgovara prekoračenju navedenog roka. U tom pogledu plaćanje troškova bankovne garancije nakon objave navedene presude koja je okončala povredu razumnog roka za suđenje u dotičnim predmetima, ne čini dovoljno izravnu uzročnu vezu s tom povredom, jer plaćanje tih troškova proizlazi iz osobnog i samostalnog izbora tužitelja koji je uslijedio nakon predmetne povrede, da ne plate novčanu kaznu, da ne podnesu zahtjev za suspenziju primjene sporne odluke te da podnesu žalbu protiv gore navedene presude.

(t. 109.-111., 119., 120.)

9.      Iz pravila koja uređuju postupak pred sudovima Unije, osobito iz članka 21. Statuta Suda i članka 44. stavka 1. Poslovnika Općeg suda, proizlazi da načelno spor i njegove granice određuju stranke i da sud Unije ne može odlučivati ultra petita. Stoga se sud Unije ne može odmaknuti od zahtjeva tužitelja i po službenoj dužnosti odlučiti nadoknaditi štetu koju su potonji pretrpjeli u kronološki različitom razdoblju od onog za koje navode da su pretrpjeli štetu.

(t. 127., 128.)

10.    Budući da su ispunjeni uvjeti za izvanugovornu odgovornost Unije, nepovoljne posljedice koje su nastale u razdoblju koje je proteklo od nastanka štetnog događaja do procjene naknade ne mogu se zanemariti jer valja uzeti u obzir pad vrijednosti valute. U tom pogledu, svrha kompenzacijskih kamata jest neutralizirati protek vremena do sudske procjene iznosa štete, neovisno o bilo kakvom zakašnjenju koje je skrivio dužnik. Kraj razdoblja koje daje pravo na tu valutnu revalorizaciju mora se u načelu podudarati s datumom objave presude kojom se utvrđuje obveza naknade štete koju je pretrpio tužitelj. S obzirom da tužitelj nije dokazao da se nepovoljne posljedice vezane za protek vremena mogu izračunati na temelju kamate po stopi koju primjenjuje Europska Središnja Banka u svojim glavnim operacijama refinanciranja, uvećanim za dva postotna boda, pad vrijednosti valute povezan s protekom vremena odraz je godišnje stope inflacije koju je za predmetno razdoblje utvrdio Eurostat u državi članici u kojoj tužitelj ima sjedište.

(t. 138., 139., 143., 145.)