PRESUDA SLUŽBENIČKOG SUDA
EUROPSKE UNIJE (puni sastav)
11. prosinca 2013.(*)
„Javna služba – Dužnosnici – Mirovine – Prijenos mirovinskih prava stečenih u nacionalnom sustavu mirovinskog osiguranja – Uredba o prilagodbi stope doprinosa za sustav mirovinskog osiguranja Unije – Prilagodba aktuarskih vrijednosti – Potreba donošenja općih provedbenih odredaba – Vremenska primjena novih općih provedbenih odredaba“
U predmetu F‑117/11,
povodom tužbe podnesene na temelju članka 270. UFEU‑a, primjenjivoga na Ugovor o EZAE‑u na temelju članka 106.a,
Catherine Teughels, dužnosnica Europske komisije, sa stalnom adresom u Eppegemu (Belgija), koju zastupa L. Vogel, avocat,
tužitelj,
protiv
Europske komisije, koju zastupaju D. Martin i J. Baquero Cruz, u svojstvu agenata,
tuženika,
SLUŽBENIČKI SUD EUROPSKE UNIJE
(puni sastav),
u sastavu: S. Van Raepenbusch, predsjednik, M. I. Rofes i Pujol, predsjednica vijeća, E. Perillo (izvjestitelj), R. Barents i K. Bradley, suci,
tajnik: J. Tomac, administrator,
uzimajući u obzir pisani postupak i nakon rasprave održane 24. travnja 2013.,
donosi sljedeću
Presudu
1 Tužbom koja je pristigla u tajništvo Službeničkog suda 8. studenoga 2011. C. Teughels je postavila predmetni zahtjev radi, u biti, poništenja, s jedne strane, Odluke Europske komisije od 24. svibnja 2011. o određivanju broja godina mirovinskog staža koji se treba uzeti u obzir za sustav mirovinskog osiguranja Unije u slučaju prijenosa njezinih mirovinska prava iz države članice i, s druge strane, Odluke od 28. srpnja 2011. kojom je Komisija odbila žalbu protiv Odluke Komisije C(2011) 1278 od 3. ožujka 2011. o općim provedbenim odredbama članaka 11. i 12. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju za dužnosnike Europske unije (u daljnjem tekstu: Pravilnik) u vezi s prijenosom mirovinskih prava (u daljnjem tekstu: GIP 2011.).
Pravni okvir
2 Članak 83.a Pravilnika glasi kako slijedi:
„1. Sustav mirovinskog osiguranja održava se u ravnoteži u skladu s detaljnim pravilima navedenima u Prilogu XII. [Pravilniku].
[…]
3. Tijekom aktuarske procjene koja se svakih pet godina provodi u skladu s Prilogom XII. [Pravilniku] i radi osiguranja ravnoteže u [mirovinskom] sustavu, Vijeće [Europske unije] odlučuje o stopi doprinosa i svim promjenama u vezi s dobi umirovljenja.
4. Svake godine Komisija predstavlja Vijeću ažuriranu aktuarsku procjenu u skladu s člankom 1. stavkom 2. Priloga XII. [Pravilniku]. U slučaju kada razlika između trenutačne stope doprinosa i stope potrebne za održavanje aktuarske ravnoteže iznosi najmanje 0,25 poena, Vijeće razmatra treba li prilagoditi stopu u skladu s odredbama utvrđenima u Prilogu XII. [Pravilniku].
[…]“
3 Članak 84. Pravilnika propisuje:
„Detaljna pravila kojima se uređuje prethodno navedeni sustav mirovinskog osiguranja navedena su u Prilogu VIII. [Pravilniku].“
4 Članak 110. stavak 1. Pravilnika propisuje:
„Opće odredbe o provedbi ovog Pravilnika o osoblju donosi svaka institucija nakon savjetovanja s vlastitim odborom osoblja i odborom za Pravilnik o osoblju. […]“
5 Članak 8. Priloga VIII. Pravilniku, prije stupanja na snagu Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1324/2008 od 18. prosinca 2008. o prilagodbi stope doprinosa za mirovinski sustav dužnosnika i ostalih službenika Europskih zajednica počevši od 1. srpnja 2008. (SL L 345, str. 17.) [neslužbeni prijevod] propisivao je kako slijedi:
„Aktuarska protuvrijednost starosne mirovine definira se kao kapitalizirana vrijednost prava koja dužnosnik ostvaruje, izračunata na temelju tablice mortaliteta iz članka 9. Priloga XII. [Pravilniku] i godišnje kamatne stope od 3,5 %, koja može biti revidirana u skladu s pravilima utvrđenima člankom 10. Priloga XII. [Pravilniku].“ [neslužbeni prijevod]
6 Članak 2. Uredbe br. 1324/2008 u tom pogledu propisuje:
„Počevši od 1. siječnja 2009. stopa iz članka 4. stavka 1. i članka 8. Priloga VIII. Pravilniku […] je određena u visini 3,1 %.“
7 Članak 11. stavak 1. Priloga VIII. Pravilniku propisuje:
„Dužnosnik koji napusti službu Unije kako bi:
– stupio u službu državne uprave, nacionalne ili međunarodne organizacije koja je sklopila sporazum s Unijom,
[…]
ima pravo na to da mu se aktuarska protuvrijednost njegovih prava na starosnu mirovinu koje je stekao u Uniji, ažurirana na stvarni datum prijenosa prenese u mirovinski fond predmetne uprave ili organizacije […].“
8 Nasuprot tome, sukladno članku 11. stavku 2. Priloga VIII. Pravilniku:
„Dužnosnik koji stupi u službu Unije nakon što je:
– napustio službu državne uprave, nacionalne ili međunarodne organizacije, ili
– […]
ima pravo, nakon što ga se imenuje na stalno radno mjesto, ali prije nego što ispuni uvjete za isplatu starosne mirovine […], na to da se Uniji isplati kapitalizirana vrijednost mirovinskih prava koje je stekao na temelju tog prethodnog radnog odnosa, ažurirana na stvarni datum prijenosa.
U tom slučaju institucija za koju dužnosnik radi, uzimajući u obzir osnovnu plaću i dob dužnosnika te devizni tečaj na datum podnošenja zahtjeva za prijenos, utvrđuje na temelju općih provedbenih uredaba broj godina mirovinskog staža koji će mu se priznati u okviru mirovinskog sustava Unije s obzirom na prethodni staž i na temelju prenesene kapitalizirane vrijednosti, nakon što se odbije iznos koji predstavlja povećanje vrijednosti kapitala od datuma podnošenja zahtjeva za prijenos sredstava do stvarnog datuma prijenosa.
Dužnosnik može iskoristiti ovu mogućnost samo jedanput za pojedinu državu članicu i pojedini mirovinski fond.“
9 Članak 26. stavak 4. Priloga XIII. Pravilniku propisuje:
„U slučajevima predviđenima stavcima 2. i 3. ovog članka institucija u kojoj dužnosnik radi utvrđuje broj godina mirovinskog staža koje se uzimaju u obzir u okviru sustava te institucije na temelju općih provedbenih odredaba koje su donesene u pogledu članka 11. stavka 2. Priloga VIII. [Pravilniku] u kojima se uzimaju u obzir odredbe ovog Priloga […]“
10 Odlukom C(2004) 1588 od 28. travnja 2004., objavljenom u Administrativnim informacijama br. 60 od 9. lipnja 2004., Komisija je usvojila opće provedbene odredbe za članke 11. i 12. Priloga VIII. Pravilniku o prijenosu mirovinskih prava (u daljnjem tekstu: GIP 2004.). GIP 2004. upućuju na dvije tablice aktuarskih vrijednosti koje se nalaze u dvama prilozima – tablicu koja se nalazi u Prilogu 1. koji se odnosi na aktuarske vrijednosti (V1) za izračun iznosa prenosive aktuarske protuvrijednosti primjenom članka 11. stavka 1. i članka 12. Priloga VIII. Pravilniku i tablicu koja se nalazi u Prilogu 2. koji se odnosi na aktuarske vrijednosti (V2) za izračun broja godina mirovinskog staža koji se priznaje na temelju članka 11. stavaka 2. i 3. Priloga VIII. Pravilniku.
11 Aktuarske vrijednosti V1 i V2, izračunate na temelju dobi na dan podnošenja zahtjeva i na temelju parametara iz Priloga XII. Pravilnika, identične su.
12 Odlukom od 3. ožujka 2011. Komisija je ukinula GIP 2004. i usvojila GIP 2011., objavljene u Administrativnim informacijama br. 17 od 28. ožujka 2011.
13 GIP 2011. stupili su na snagu 1. travnja 2011. i u članku 9. propisuju kako slijedi:
„Ove opće provedbene odredbe […] stupaju na snagu prvog dana u mjesecu nakon dana kada su objavljene u [Administrativnim informacijama].
Njima se ukidaju i zamjenjuju [GIP 2004.].
U svakom slučaju [GIP 2004.] ostaju primjenjivi za prijenose novčanih sredstava na temelju članka 11. stavka 1. i članka 12. Priloga VIII. Pravilniku u slučaju kada je do prestanka obavljanja službe došlo prije [1. siječnja] 2009. Primjenjuju se nadalje i na predmete službenika čiji je zahtjev za prijenos novčanih sredstava na temelju članka 11. stavaka 2. i 3. Priloga VIII. Pravilniku zaprimljen prije [1. siječnja] 2009.
Koeficijenti preračunavanja […] iz Priloga 1. primjenjuju se od [1. siječnja] 2009. Ti koeficijenti preračunavanja će se u potpunosti izmijeniti stupanjem na snagu prilagodbe kamatne stope iz članka 8. Priloga VIII. Pravilniku.“ [neslužbeni prijevod]
14 Za razliku od GIP 2004. Prilog 1. GIP 2011. sadrži samo jednu tablicu s aktuarskim vrijednostima koje vrijede kako za izračun iznosa prenosive aktuarske protuvrijednosti tako i za izračun broja godina mirovinskog staža koji se priznaje, a koje se otad nazivaju „koeficijenti preračunavanja“. Ti su koeficijenti preračunavanja, koji su također izračunati na temelju dobi na dan podnošenja zahtjeva i na temelju parametara iz Priloga XII. Pravilniku, veći od aktuarskih vrijednosti V1 i V2 iz Priloga 1. i 2. GIP 2004.
Činjenice iz kojih proizlazi spor
15 Tužiteljica, dužnosnica Komisije, 3. studenoga 2009. zatražila je prijenos mirovinskih prava koja je stekla pri Office national des pensions belge (Belgijski državni mirovinski ured) prije stupanja u službu Komisije (u daljnjem tekstu: zahtjev za prijenos novčanih sredstava).
16 Putem obavijesti od 29. lipnja 2010. upućene tužiteljici (u daljnjem tekstu: prvi prijedlog u odnosu na priznate godine uplate doprinosa), nadležna služba Komisije, u predmetnom slučaju sektor Prijenosi odjela Mirovine u Uredu za upravljanje individualnim materijalnim pravima i njihovu isplatu (PMO) (u daljnjem tekstu: PMO 4) odredio je 22 godine, 1 mjesec i 6 dana kao broj godina mirovinskog staža koji se treba uzeti u obzir u sustavu mirovinskog osiguranja Unije i koji proizlazi iz prijenosa pravâ koja je tužiteljica stekla u Belgiji. Višak kapitalizirane vrijednosti, iznos od 12.531,41 eura trebao je biti isplaćen tužiteljici u slučaju konačnog prijenosa njezinih mirovinskih prava s obzirom na to da nije mogao biti preračunat u godine mirovinskog staža prema Pravilniku. U prvom prijedlogu u odnosu na priznate godine uplate doprinosa također je navedeno da se u slučaju izmjena općih provedbenih odredbi članka 11. Priloga VIII. Pravilniku dodijeljeni broj godina mirovinskog staža neće mijenjati. Tužiteljica je imala na raspolaganju rok od dva mjeseca da prihvati ili odbije prvi prijedlog u odnosu na priznate godine uplate doprinosa.
17 Tužiteljica je zatražila objašnjenja u vezi s prvim prijedlogom u odnosu na priznate godine uplate doprinosa. Uslijedila je razmjena pismena.
18 U međuvremenu, priopćenjem osoblju od 5. svibnja 2010. (u daljnjem tekstu: priopćenje od 5. svibnja 2010.) službe Komisije su precizirale da „ažurirane [opće provedbene odredbe] stupa[ju] na snagu prvog dana [sljedećeg] mjeseca nakon njihove objave u Administrativnim informacijama“ i da „[će] se svi zahtjevi za prijenos novčanih sredstava zaprimljeni prije stupanja na snagu [novih općih provedbenih odredbi] obrađivati prema [GIP 2004.]“.
19 S druge strane, glavni direktor opće uprave Komisije Ljudski potencijali i sigurnost u priopćenju od 25. svibnja 2010. upućenom glavnom tajniku Komisije kao i trima glavnim direktorima institucije naveo je da „[je] u svrhu osiguravanja najviše razine transparentnosti sustava prijenosa mirovinskih prava kao i veće pravne sigurnosti odlučio da će se prihvatiti izmijenjena inačica [općih provedbenih odredbi] koja više ne predviđa retroaktivni učinak“.
20 Nadalje, u uputi osoblju objavljenoj u Administrativnim informacijama od 30. srpnja 2010. (u daljnjem tekstu: priopćenje od 30. srpnja 2010.) Komisija je navela da „ažurirane [opće provedbene odredbe] stupaju na snagu prvi dan u mjesecu [koji slijedi nakon] njihove objave u Administrativnim informacijama“ i da „[će se] svi zahtjevi za prijenos zaprimljeni prije dana stupanja na snagu [budućih općih provedbenih odredbi] obrađivati u skladu s [GIP 2004.]“. U priopćenju od 30. srpnja 2010. precizirano je da se izmjena GIP 2004. odnosi na prijenos prava stečenih u Uniji u nacionalni mirovinski sustav i prijenos prava stečenih u državi članici u mirovinski sustav Unije.
21 Dopisom od 20. kolovoza 2010. i na zahtjev tužiteljice PMO 4 je produljio rok u kojem tužiteljica može zauzeti stav u odnosu na priznate godine uplate doprinosa do 30. rujna 2010. Tužiteljica nije službeno niti prihvatila niti odbila prvi prijedlog u odnosu na priznate godine uplate doprinosa.
22 U uputi osoblju od 17. rujna 2010. (u daljnjem tekstu: priopćenje od 17. rujna 2010.) Komisija je utvrdila da su „u iščekivanju da Komisija usvoji nove opće provedbene odredbe […] članaka 11. i 12. Priloga VIII. Poslovniku“ „mnogobrojni“ dužnosnici postavili zahtjeve za prijenos svojih mirovinskih prava i da je PMO 4 zaprimio „više od 10.000 zahtjeva“ nakon 1. siječnja 2010. U priopćenju od 17. rujna 2010. je međutim precizirano da „unatoč nespretnom priopćenju administracije, između ostalog, iz svibnja 2010., primjena novih [općih provedbenih odredbi] i posebice novih aktuarskih vrijednosti [trebala bi] biti u skladu s pravilima iz Pravilnika i posebice Uredbom […] br. 1324/2008 […]. Posljedično, [nove opće provedbene odredbe] [su] se nužno [trebale] primjenjivati na sve prijenose [prava stečenih u državi članici u mirovinski sustav Unije] za koje [je] zahtjev [postavljen] nakon 1. siječnja 2009. i na sve prijenose [kapitalizirane vrijednosti mirovinskih prava koje je stekao dužnosnik u Uniji u nacionalni mirovinski sustav] za odlaske od tog dana nadalje“. Naposljetku, prema priopćenju od 17. rujna 2010. „[m]ali broj prijenosa koji [su] već [bili] predmet prijedloga za prijenos ili za isplatu kapitalizirane vrijednosti od strane izvornog fonda već je [bio] obrađen na odgovarajući način. Zainteresirani kolege [su] osobno obaviješteni dopisom bez odgode o daljem tijeku postupka prijenosa svojih prava.“
23 Nastavno na priopćenje od 17. rujna 2010. PMO 4 je dopisom od 28. rujna 2010. tužiteljicu obavijestio da je Komisija „[bila] obvezna ponovno razmotriti prijedlog koji [joj] je [bio] postavljen“ da bi primijenila buduće opće provedbene odredbe „koje [su] retroaktivno stupale na snagu 1. siječnja 2009.“
24 Dana 17. prosinca 2010. tužiteljica je na temelju članka 90. stavka 2. Pravilnika uložila žalbu protiv priopćenja od 17. rujna 2010. Ta je žalba odbijena 12. travnja 2011. s obrazloženjem da priopćenje od 17. rujna 2010. nije sadržavalo akt kojim joj se nanosi šteta.
25 Nakon usvajanja GIP 2011. PMO 4 je 24. svibnja 2011. proslijedio tužiteljici drugi prijedlog u odnosu na priznate godine uplate doprinosa, popraćen bilješkom s objašnjenjem da se novim prijedlogom „poništava i zamjenjuje“ prvi prijedlog u odnosu na priznate godine uplate doprinosa (u daljnjem tekstu: drugi prijedlog u odnosu na priznate godine uplate doprinosa). Prema drugom prijedlogu u odnosu na priznate godine uplate doprinosa koeficijenti preračunavanja iz prvog prijedloga u odnosu na priznate godine uplate doprinosa su „suvišni“ i „bez pravne osnove od 1. siječnja 2009.“ zbog stupanja na snagu tog istog dana kamatne stope definirane Uredbom br. 1324/2008. Ta je kamatna stopa bila jedan od elemenata koji su ulazili u izračun koeficijenata preračunavanja za uporabu prilikom preračunavanja prethodno stečenih mirovinskih prava u broj godina mirovinskog staža koji se priznaje prema Pravilniku. Posljedično, prvi prijedlog u odnosu na priznate godine uplate doprinosa trebao se „smatrati ništavim te kao da nije podnesen“. Primjenom koeficijenata preračunavanja koji su određeni GIP 2011. broj godina mirovinskog staža koji se priznaje na taj način nakon izračunavanja ponovno je iznosio 17 godina i 7 mjeseci.
26 Dana 3. lipnja 2011. tužiteljica je uložila žalbu na temelju članka 90. stavka 2. Pravilnika u odnosu na GIP 2011. i posebno njihov članak 9. ocjenjujući da ta odredba krši načelo zabrane retroaktivnosti.
27 Odlukom od 28. srpnja 2011., priopćenom savjetniku tužiteljice 29. srpnja 2011., tijelo nadležno za imenovanje (u daljnjem tekstu: AIPN), nakon što je navelo da je „[n]ezavisno o pitanju jesu li se GIP [2011.] [mogli] okvalificirati kao akt kojim se nanosi šteta, [drugi] prijedlog u odnosu na [priznate godine uplate doprinosa] […] [bio] akt kojim se nanosi šteta tužiteljici“ i da je, posljedično, drugi prijedlog u odnosu na priznate godine uplate doprinosa taj koji „je [bio] predmet te odluke“, odbilo je žalbu (u daljnjem tekstu: odluka o odbijanju žalbe).
Postupak i tužbeni zahtjevi stranaka
28 Odvojenim podneskom, koji je u tajništvo Službeničkog suda pristigao 4. siječnja 2012., Komisija je istaknula prigovor nedopuštenosti na temelju članka 78. Poslovnika Službeničkog suda i zatražila od Službeničkog suda da odluči bez upuštanja u raspravljanje o meritumu.
29 Podneskom koji je tajništvo Službeničkog suda zaprimilo 27. siječnja 2012. tužiteljica je podnijela očitovanja na prigovor nedopuštenosti koji je istaknula Komisija.
30 Dopisom od 25. svibnja 2012. tajništvo Službeničkog suda je obavijestilo stranke da je Službenički sud odlučio spojiti odlučivanje o prigovoru nedopuštenosti s odlučivanjem o meritumu.
31 Tužiteljica od Službeničkog suda zahtijeva da:
– poništi odluku o odbijanju žalbe;
– u mjeri u kojoj je potrebno, poništi drugi prijedlog u odnosu na priznate godine uplate doprinosa;
– „po potrebi primjenom članka 277. [UFEU‑a]“ poništi GIP 2011., posebno njihov članak 9.;
– tuženoj naloži snošenje troškova.
32 Komisija od Službeničkog suda zahtijeva da:
– proglasi tužbu nedopuštenom i u svakom slučaju neosnovanom;
– tužiteljici naloži snošenje troškova.
33 Dopisom od 28. siječnja 2013. Službenički sud je od stranaka zatražio, u okviru mjera upravljanja postupkom, da preciziraju pojedine točke svojih pismena te da podnesu različite dokumente. Stranke su postupile prema tim mjerama u skladu s uputama Službeničkog suda.
34 Predmet, prvotno dodijeljen trećem vijeću Službeničkog suda, upućen je punom sastavu Službeničkog suda, o čemu su stranke obaviještene dopisom tajništva od 7. veljače 2013. s pozivom na raspravu i pripremnim izvještajem za raspravu.
Pravo
Predmet tužbe
35 Prvim tužbenim zahtjevom tužiteljica traži poništenje odluke o odbijanju žalbe.
36 U tom pogledu treba napomenuti da tužbeni zahtjevi kojima se traži poništenje koji su formalno bili uloženi protiv odluke o odbijanju žalbe dovode do toga da, u slučaju kada ta odluka nema vlastiti sadržaj, Službenički sud odlučuje o aktu kojim se nanosi šteta protiv kojeg je uložena žalba (presuda Suda od 17. siječnja 1989., Vainker/Parlament, 293/87, t. 8.).
37 U predmetnom slučaju AIPN je protumačio da je žalba od 3. lipnja 2011., iako je bila uložena protiv GIP 2011., uložena protiv drugog prijedloga u odnosu na priznate godine uplate doprinosa, što tužiteljica nije osporila pred Službeničkim sudom.
38 Odluka o odbijanju žalbe potvrđuje drugi prijedlog u odnosu na priznate godine uplate doprinosa. Slijedom navedenoga treba smatrati da su očitovanja protiv odluke o odbijanju žalbe uložena protiv drugog prijedloga u odnosu na priznate godine uplate doprinosa, što je doista predmet drugog tužbenog zahtjeva.
39 Trećim tužbenim zahtjevom tužiteljica zahtijeva poništenje, „u mjeri u kojoj je potrebno […], po potrebi primjenom članka 277. [UFEU‑a]“, GIP 2011., preciznije njihovog članka 9.
40 Iz pozivanja na članak 277. UFEU‑a i iz ostale argumentacije iz tužbe proizlazi da tužiteljica svojim trećim tužbenim zahtjevom ustvari ulaže prigovor nezakonitosti protiv članka 9. GIP 2011., kao mjere koja je opće primjene, prigovor koji bi, u slučaju da je osnovan, u predmetnom slučaju doveo samo do poništenja drugog prijedloga u odnosu na priznate godine uplate doprinosa, što je upravo predmet drugog tužbenog zahtjeva.
41 Uzevši u obzir sve navedeno treba ispitati samo zahtjev za poništenje drugog prijedloga u odnosu na priznate godine uplate doprinosa.
Prigovor nedopuštenosti
Argumenti stranaka
42 Komisija smatra da tužba nije dopuštena jer je usmjerena protiv drugog prijedloga u odnosu na priznate godine uplate doprinosa, što nije akt kojim se nanosi šteta.
43 Prema mišljenju Komisije administrativni postupak koji se odnosi na obradu zahtjeva za prijenos mirovinskih prava stečenih u nacionalnom sustavu mirovinskog osiguranja sastoji se od više dijelova. Prijedlog u odnosu na priznate godine uplate doprinosa samo je jedan dio tog postupka.
44 Priznavanje godina uplate doprinosa iz prijedloga upućenoga zainteresiranoj stranci postaje konačno tek nakon što su nacionalni ili međunarodni mirovinski fondovi o kojima je riječ stvarno uplatili iznose koji odgovaraju kapitaliziranoj vrijednosti mirovinskih prava na bankovni račun Komisije, tako da je odluka o priznatim godinama uplate priopćena dužnosniku nakon primitka prenesene kapitalizirane vrijednosti jedini akt kojim se nanosi šteta pravima dužnosnika koji je postavio zahtjev za prijenos.
45 U tim okolnostima Komisija smatra da je drugi prijedlog u odnosu na priznate godine uplate doprinosa pripremni akt s isključivim ciljem pripreme konačne odluke o priznatim godinama uplate.
46 U tijeku rasprave Komisija je također napomenula da se mirovinska prava dužnosnika ne utvrđuju konačno prijedlogom u odnosu na priznate godine uplate doprinosa, a fortiori kada ga zainteresirana stranka ne prihvati, i da je vjerojatno da će se iznos prenesene kapitalizirane vrijednosti i posljedično broj godina mirovinskog staža koji se treba uzeti u obzir povećati između usvajanja ovog prijedloga i donošenja odluke kojom se okončava postupak. Komisija se u tom pogledu oslanja na članak 11. stavak 2. Priloga VIII. Pravilniku, koji propisuje da institucija o kojoj je riječ utvrđuje „na temelju prenesene kapitalizirane vrijednosti“ broj godina mirovinskog staža koji uzima u obzir u sustavu mirovinskog osiguranja Unije za razdoblje prethodne službe.
47 Tužiteljica nasuprot tome smatra da je prema sudskoj praksi prijedlog u odnosu na priznate godine uplate doprinosa akt kojim se nanosi šteta predmetnom dužnosniku, neovisno o tome prihvaća li ga on ili ne.
Ocjena Službeničkog suda
48 Prije svega treba napomenuti da sustav prijenosa mirovinskih prava, kako je predviđen u članku 11. stavku 2. Priloga VIII. Pravilniku, dopuštajući usklađivanje između nacionalnih mirovinskih sustava i mirovinskog sustava Unije, ima za cilj omogućiti prelazak s poslova iz javnog ili privatnog sektora države članice i poslova u međunarodnim subjektima u administraciju Unije te tako Uniji osigurati najveće mogućnosti izbora kvalificiranog osoblja koje već ima prikladno profesionalno iskustvo (rješenje Suda od 9. srpnja 2010., Ricci, C‑286/09 i C‑287/09, t. 28. i navedena sudska praksa).
49 U tom kontekstu Prvostupanjski sud Europskih zajednica zauzeo je stav da prijedlozi u odnosu na priznate godine uplate doprinosa koji su poslani dužnosniku kako bi dao pristanak predstavljaju „odluke“ s dvostrukim učinkom: s jedne strane učinkom da navedeni dužnosnik u pravnom sustavu iz kojeg potječe očuva iznos mirovinskih prava koja je stekao u odgovarajućem mirovinskom sustavu i, s druge strane, učinkom da se osigura da se ta prava uzmu u obzir u pravnom sustavu Unije pod rezervom ostvarenja određenih dodatnih uvjeta (presuda Prvostupanjskog suda od 18. prosinca 2008., Belgija i Komisija/Genette, T‑90/07 P i T‑99/07 P, t. 91. i navedena sudska praksa).
50 Službenički sud je već presudio da su prijedlozi u odnosu na priznate godine uplate doprinosa jednostrani akti koji ne zahtijevaju da nadležna institucija poduzima bilo kakve druge mjere i kojima se nanosi šteta zainteresiranom dužnosniku. U protivnome takvi se akti sami po sebi ne bi mogli osporavati u postupku pred sudom ili u najmanju ruku ne bi mogli biti predmet žalbe i tužbe osim prije nego što nadležno tijelo različito od AIPN‑a usvoji dodatnu odluku na budući, neodređeni dan. Ta analiza ne bi bila u skladu s pravima dužnosnika na djelotvornu sudsku zaštitu niti u skladu s načelom pravne sigurnosti, svojstvenima pravilima o rokovima iz Pravilnika (rješenje Službeničkog suda od 10. listopada 2007., Pouzol/Revizorski sud, F‑17/07, t. 52. i 53.).
51 Naposljetku, taj stav sudske prakse također je potvrđen presudom Službeničkog suda od 11. prosinca 2012., Cocchi i Falcione/Komisija (F‑122/10, protiv koje se trenutačno vodi postupak povodom žalbe pred Općim sudom Europske unije, predmet T‑103/13 P, t. 37. do 39.), u kojoj je Službenički sud presudio da je prijedlog u odnosu na priznate godine uplate doprinosa akt kojim se nanosi šteta zainteresiranom dužnosniku.
52 Iz sudske prakse navedene u točkama 49. do 51. ove presude konačno proizlazi da je prijedlog u odnosu na priznate godine uplate doprinosa koji nadležne službe Komisije daju dužnosniku kako bi dao pristanak, u okviru gore opisanog administrativnog postupka prijenosa mirovinskih prava koji se sastoji od više dijelova, jednostrani akt koji se može izdvojiti iz okvira postupka u kojem se javlja te koji je usvojen na temelju vezane nadležnosti, koja se ex lege dodjeljuje instituciji, jer izravno proizlazi iz osobnog prava koje članak 11. stavak 2. Priloga VIII. Pravilniku izrijekom dodjeljuje dužnosnicima i službenicima kada stupe u službu u Uniji.
53 Naime, izvršavanje te vezane nadležnosti obvezuje Komisiju da sastavi prijedlog u odnosu na priznate godine uplate doprinosa koji se temelji na svim relevantnim podacima koje ona mora pribaviti od nacionalnih ili međunarodnih tijela o kojima je riječ, na temelju uske koordinacije i lojalne suradnje između tih tijela i službi Komisije. Takav se prijedlog u odnosu na priznate godine uplate doprinosa posljedično ne može smatrati pokazivanjem „obične namjere“ službi institucije da predmetnom dužnosniku stave na raspolaganje informacije, do trenutka kada stvarno prime njegov pristanak i posljedično plaćanjem kapitalizirane vrijednosti kojom se priznaju godine uplate. Nasuprot tome, takav prijedlog predstavlja nužno postupanje od strane institucije da bi se na ispravan način učinkovito primijenilo pravo dužnosnika da prenese svoja mirovinska prava, a što je navedeni učinio podnoseći zahtjev za prijenos. Prijenos ažurirane kapitalizirane vrijednosti u mirovinski sustav Unije predstavlja, sam po sebi, izvršavanje određene obveze koju imaju nacionalna ili međunarodna tijela i koja je nužna da bi se u cijelosti proveo postupak prijenosa mirovinskih prava u fondove sustava mirovinskog osiguranja Unije.
54 Nadalje, izvršavanje vezanih ovlasti radi primjene članka 11. stavka 2. Priloga VIII. Pravilniku zahtijeva od Komisije da primjeni svu nužnu pažnju da bi osigurala da dužnosnik koji je postavio zahtjev primjenom članka 11. stavka 2. Priloga VIII. Pravilniku može dati svoj pristanak na prijedlog u odnosu na priznate godine uplate doprinosa na način da je u potpunosti upoznat s činjenicama, kako u odnosu na elemente koji su potrebni za izračun broja godina mirovinskog staža iz Pravilnika koji se treba uzeti u obzir, tako i u odnosu na pravila koja uređuju metode za taj izračun „na dan podnošenja zahtjeva za prijenos“, kako proizlazi iz teksta članka 11. stavka 2. Priloga VIII. Pravilniku. Ta odredba naime predviđa da institucija u kojoj dužnosnik radi mora „utvrditi“ primjenom općih provedbenih odredbi „broj godina mirovinskog staža“ koje treba uzeti u obzir, uzimajući u obzir osnovnu plaću, dob i devizni tečaj na dan podnošenja zahtjeva za prijenos.
55 Iz svega prethodno navedenoga proizlazi da je prijedlog u odnosu na priznate godine uplate doprinosa akt kojim se nanosi šteta dužnosniku koji je postavio zahtjev za prijenos svojih mirovinska prava.
56 Taj zaključak potvrđuju i sljedeća razmatranja.
57 Na prvom mjestu, potvrđujući prethodnu praksu izloženu u odredbama iz prijedloga u odnosu na priznate godine uplate doprinosa, GIP 2011. sada izrijekom u članku 8. predviđaju da je pristanak koji je dužnosnik pozvan dati na prijedlog u odnosu na priznate godine uplate doprinosa, jednom kada je dan, „neopoziv“. Međutim, neopozivi karakter jednom danog pristanka dužnosnika opravdan je samo ako je Komisija, sa svoje strane, dostavila zainteresiranoj osobi prijedlog čiji je sadržaj izračunat i iznesen uz svu nužnu pažnju i koji obvezuje Komisiju, na način da joj stvara obvezu da u slučaju pristanka zainteresiranog subjekta koristeći taj prijedlog provede postupak za prijenos.
58 Na drugom mjestu, prijedlog u odnosu na priznate godine uplate doprinosa se načelno sastavlja uz primjenu metode izračuna koja je ista kao i ona koja se primjenjuje kada se u sustav mirovinskog osiguranja Unije uplaćuje cjelokupni iznos kapitalne vrijednosti koju prenose nacionalni ili međunarodni mirovinski fondovi.
59 Najviše što bi se u tom slučaju moglo promijeniti između dana podnošenja prijedloga u odnosu na priznate godine uplate doprinosa i konačne uplate kapitalizirane vrijednosti jest iznos sredstava o kojima je riječ, iznos prenosive kapitalizirane vrijednosti ažuriran na dan podnošenja zahtjeva za prijenos koji bi mogao biti različit od iznosa kapitalizirane vrijednosti na dan kada je efektivno prenesena, zavisno od, na primjer, promjena deviznog tečaja. Metoda izračuna koja se primjenjuje na te dvije vrijednosti je efektivno ista čak i u posljednjem slučaju, koji se svakako može odnositi samo na prijenose kapitaliziranih vrijednosti izražene u valutama različitima od eura.
60 Na trećem mjestu, stav Komisije prema kojem bi samo odluka o priznatim godinama uplate usvojena nakon konačne uplate kapitalizirane vrijednosti o kojoj je riječ bila odluka kojom se nanosi šteta predmetnom dužnosniku očito je u suprotnosti s ciljem administrativnog postupka prijenosa mirovinskih prava. Cilj ovog postupka je posebno omogućiti predmetnom dužnosniku donošenje odluke, uz potpuno poznavanje činjenica i prije konačnog prenošenja kapitalizirane vrijednosti koja odgovara cjelokupnom iznosu doprinosa u mirovinski sustav Unije, o tome je li za njega povoljnije kumuliranje prethodnih mirovinska prava s onima koja stječe u svojstvu dužnosnika Unije ili, nasuprot tome, zadržavanje svojih prava u pravnom sustavu države članice (vidjeti gore navedenu presudu Belgija i Komisija/Genette, t. 91.). Naime, prema stavu Komisije predmetni dužnosnik bio bi obvezan osporiti metodu kojom su službe Komisije izračunale broj godina mirovinskog staža priznatih godina uplate na koje ima pravo tek nakon što mirovinski fondovi nacionalnog ili međunarodnog podrijetla konačno prenesu kapitaliziranu vrijednost Komisiji, što bi u praksi poništilo samu bit prava povjerenoga dužnosniku člankom 11. stavkom 2. Priloga VIII. Pravilniku, da odabere prijenos svojih mirovinskih prava ili njihovo zadržavanje u nacionalnim ili međunarodnim mirovinskim fondovima.
61 Naposljetku, na četvrtom mjestu, ne može se prihvatiti stav Komisije da su prijedlozi u odnosu na priznate godine uplate doprinosa samo pripremni akti s obrazloženjem da članak 11. stavak 2. Priloga VIII. Pravilniku propisuje da se broj godina mirovinskog staža izračunava „na temelju prenesene kapitalizirane vrijednosti“.
62 U tom pogledu treba prije svega podsjetiti na to da iz teksta članka 11. stavka 2. Priloga VIII. Pravilniku proizlazi da institucija o kojoj je riječ „utvrđuje“ broj godina mirovinskog staža prije svega „primjenom općih provedbenih odredbi, uzimajući u obzir osnovnu plaću, dob i devizni tečaj na dan podnošenja zahtjeva za prijenos“ te da nadalje uzima u obzir broj godina mirovinskog staža, koji se također utvrđuje, u sustavu mirovinskog osiguranja Unije „na temelju prenesene kapitalizirane vrijednosti“.
63 Ovaj je tekst također potvrđen onim članka 7. GIP 2004. i članka 7. GIP 2011. Oba članaka propisuju, u svojem stavku 1., da se broj godina mirovinskog staža koji se treba uzeti u obzir izračunava „na temelju prenosivog iznosa koji predstavlja stečena prava […], uz odbitak iznosa koji predstavlja povećanje kapitalizirane vrijednosti između dana zaprimanja zahtjeva za prijenos i stvarnog datuma prijenosa“.
64 Članak 7. stavak 2. GIP 2004. i GIP 2011. naprotiv precizira da se broj godina mirovinskog staža koji se treba uzeti u obzir „izračunava […] na temelju prenesenog iznosa“ u skladu s matematičkom formulom iz prvog podstavka istog stavka.
65 Iz gore navedenih odredbi proizlazi da se prijedlozi u odnosu na priznate godine uplate doprinosa izračunavaju na temelju prenosivog iznosa na dan zaprimanja zahtjeva, kako ih priopće nadležna nacionalna ili međunarodna tijela službama Komisije, uz odbitak, kada je potrebno, iznosa koji predstavlja povećanje kapitalizirane vrijednosti između dana zaprimanja zahtjeva i stvarnog datuma prijenosa, s tim da tu novčanu razliku ne treba snositi sustav mirovinskog osiguranja Unije.
66 Iz svih prethodnih razmatranja proizlazi da je drugi prijedlog u odnosu na priznate godine uplate doprinosa akt kojim je nanesena šteta i da je zahtjev za poništenje odluke dopušten. Dakle, treba odbiti prigovor nedopuštenosti koji je istaknula Komisija.
Meritum
67 U prilog zahtjevu za poništenje protiv drugog prijedloga u odnosu na priznate godine uplate doprinosa tužiteljica navodi jedan tužbeni razlog koji se temelji na „povredi članka 11[.] stavka 2[.] Priloga VIII. [P]ravilniku [i] članka 26[.] stavka 4[.] Priloga XIII. [P]ravilniku, na nepriznavanju stečenih prava kao i na povredi načela pravne sigurnosti i zabrane retroaktivnosti [te] očitoj pogrešci u ocijeni“.
Argumenti stranaka
68 Tužiteljica navodi da Komisija u skladu s člankom 11. stavkom 2. Priloga VIII. Pravilniku, ako želi izmijeniti aktuarske vrijednosti primjenjive na zahtjeve za prijenos mirovinskih prava stečenih u državi članici u sustav mirovinskog osiguranja Unije (u daljnjem tekstu: prijenos novčanih sredstava „in“), mora prije toga usvojiti nove opće provedbene odredbe. Međutim, Komisija je usvojila nove opće provedbene odredbe tek 3. ožujka 2011. Stoga su GIP 2004., na snazi prije tog dana, jedine odredbe koje su primjenjive na zahtjev za prijenos.
69 Stupanje na snagu Uredbe br. 1324/2008 1. siječnja 2009. nije utjecalo na stopu primjenjivu pri izračunu broja godina mirovinskog staža koji se priznaje. Naime, ta je uredba izmijenila kamatnu stopu iz članka 8. Priloga VIII. Pravilniku, koja se koristila isključivo u slučaju prijenosa aktuarske protuvrijednosti u mirovinski sustav države članice, dakle kapitalizirane vrijednosti mirovinskih prava koja je stekao dužnosnik u Uniji (u daljnjem tekstu: prijenos novčanih sredstava „out“), te se stoga nije primjenjivala u slučaju prijenosa „in“.
70 Nadalje, nijedna odredba Pravilnika ni Uredbe br. 1324/2008 ne propisuje izravnu automatsku primjenu kamatne stope određene Uredbom br. 1324/2008 kada je riječ o izračunu broja godina mirovinskog staža koji se priznaje u slučaju prijenosa „in“.
71 Prema mišljenu tužiteljice, primjenom aktuarske procjene koja se svakih pet godina provodi na temelju članka 83.a stavka 3. Pravilnika, Uredba br. 1324/2008 mogla je ograničeno uvesti prilagodbu samo za stopu doprinosa za mirovinski sustav Unije i kamatnu stopu propisanu odredbama iz članka 2. iste uredbe. Tim mjerama Vijeće je posljedično „iscrpilo“ sva prava i ovlasti koje mu dodjeljuje članak 83.a Pravilnika. Vijeće nije bilo ovlašteno donijeti nikakvu odluku koja utječe na izračun iz članka 11. stavka 2. Priloga VIII. Pravilniku.
72 Također, izmijenjena kamatna stopa koju je odredilo Vijeće nije mogla biti obvezno primjenjiva na sve aktuarske izračune istodobno.
73 Tužiteljica također tvrdi da su njezina prava konačno uspostavljena na dan podnošenja zahtjeva za prijenos, odnosno 3. studenoga 2009., te su se stoga trebala odrediti u skladu s GIP 2004., jedinim pravilima koja su bila na snazi taj dan.
74 Naposljetku, tužiteljica smatra da retroaktivna primjena GIP 2011. „nije bila očekivana“. U priopćenju glavnog direktora opće direkcije Ljudski potencijali i sigurnost od 25. svibnja 2010. i priopćenju od 30. srpnja 2010. najavljeno je da se nova pravila neće primjenjivati retroaktivno.
75 Komisija uzvraća da, iako Uredba br. 1324/2008 nije mogla izmijeniti članak 11. stavak 2. Priloga VIII. Pravilniku jer ta odredba ne spominje kamatnu stopu koja bi se trebala koristiti za izračun aktuarske protuvrijednosti, opće provedbene odredbe iz članka 11. stavka 2. Priloga VIII. Pravilniku nasuprot tome koriste koeficijente preračunavanja koji bi bili „izravno u funkciji stope iz članka 8. Priloga VIII. [Pravilniku]“.
76 Prema mišljenju Komisije, izmjena kamatne stope iz članka 8. Priloga VIII. Pravilniku, određena 1. siječnja 2009. stupanjem na snagu Uredbe br. 1324/2008, stoga je „nužno“ pokrenula izmjenu navedenih koeficijenata preračunavanja na isti dan. Koeficijenti preračunavanja iz GIP 2004. stoga su postali „suvišni“ i bez pravne osnove 1. siječnja 2009., i to neovisno o tome jesu li GIP 2004. bili formalno ukinuti.
Ocjena Službeničkog suda
77 Ponajprije treba napomenuti da prigovor koji se temelji na očitoj pogrešci u ocijeni nije ni na koji način obrazložen s obzirom na to da nije iznesen nijedan argument u njegovu korist. Treba ga stoga odbaciti na temelju članka 35. stavka 1. točke (e) Poslovnika.
78 Tužiteljica u okviru svojeg jedinog tužbenog razloga iznosi prigovor nezakonitosti protiv članka 9. stavka 3. zadnje rečenice kao i članka 9. stavka 4. prve rečenice GIP 2011. Prema navodima tužiteljice te odredbe GIP 2011. predviđaju da se koeficijenti preračunavanja iz Priloga 1. GIP 2011., uspostavljeni u skladu s Uredbom br. 1324/2008, primjenjuju od 1. siječnja 2009., dana stupanja na snagu navedenog propisa, iako na taj dan Prilog 2. GIP 2004., koji je predviđao drugačije koeficijente preračunavanja i koji su se primjenjivali od 1. svibnja 2004., nije bio predmet nikakve formalne izmijene. Tužiteljica navodi da se takva formalna izmjena nametala primjenom članka 11. stavka 2. Priloga VIII. Pravilniku i da je retroaktivna primjena novih koeficijenata preračunavanja iz Priloga 1. GIP 2011. od 1. siječnja 2009., uključujući i spise dužnosnika i službenika čiji je zahtjev za prijenos „in“ bio podnesen prije tog dana, protivna načelima pravne sigurnosti i zabrane retroaktivnosti.
79 Da bi pravno opravdala članak 9. stavke 3. i 4. GIP 2011., Komisija u biti navodi da je članak 2. Uredbe br. 1324/2008 učinio „suvišnima“ i automatski bez pravne osnove GIP 2004. u dijelu koji se odnosi na metodu izračuna broja godina mirovinskog staža koji se treba uzeti u obzir.
– Utjecaj Uredbe br. 1324/2008 na GIP 2004.
80 Iz teksta članka 2. Uredbe br. 1324/2008 jasno je da ona ima samo dva cilja u odnosu na dužnosnike i ostale službenike Unije.
81 Prvi cilj se odnosi na utvrđivanje, primjenom članka 4. stavka 1. Priloga VIII. Pravilniku, stope koja se primjenjuje na izračun mirovinskih prava dužnosnika koji ponovo stupa u službu u Uniji nakon što je već proveo određeno vrijeme u toj službi. Jasno je da to pitanje nije važno u predmetnom slučaju.
82 Drugi cilj se odnosi na utvrđivanje stope koja se treba koristiti za „aktuarsku protuvrijednost“ starosne mirovine. Međutim, treba utvrditi da se taj pojam koristi u članku 11. stavku 1. Priloga VIII. Pravilniku za prijenose „out“, a ne u članku 11. stavku 2. istog priloga za prijenose „in“.
83 Treba naime podsjetiti na to da članak 11. Priloga VIII. Pravilniku uspostavlja jasnu razliku između, s jedne strane, prijenosa „out“ iz stavka 1. i, s druge strane, prijenosa „in“ iz stavka 2.
84 U slučaju prijenosa „out“ članak 11. stavak 1. Priloga VIII. Pravilniku propisuje da dužnosnik o kojem je riječ ima pravo prenijeti “aktuarsku protuvrijednost prava na starosnu mirovinu koja je stekao u Uniji, ažuriranu na stvarni datum prijenosa“. Nasuprot tome, u slučaju prijenosa „in“, stavak 2. iste odredbe propisuje da dužnosnik o kojem je riječ ima mogućnost da se Uniji isplati „kapitalizirana vrijednost koja predstavlja mirovinska prava koja je stekao [u nacionalnom ili međunarodnom sustavu u koji je dotad bio uključen], ažurirana na stvarni datum prijenosa“. U slučaju prijenosa novčanih sredstava „out“ novčani iznos koji je prenesen je „aktuarska protuvrijednost“ prava stečenih u Uniji; u slučaju prijenosa novčanih sredstava „in“, preneseni novčani iznos je „ažurirana kapitalizirana vrijednost“, novčani iznos koji u materijalnom smislu predstavlja mirovinska prava stečena na temelju prethodnih aktivnosti predmetnog dužnosnika prema nacionalnom ili međunarodnom mirovinskom sustavu o kojem je riječ, kako je ažuriran na stvarni datum prijenosa na temelju članka 11. stavka 2. prvog podstavka Priloga VIII. Pravilniku (vidjeti, u tom smislu, presudu Suda od 5. prosinca 2013., Časta, C‑166/12, t. 26.).
85 Međutim, „aktuarska protuvrijednost“ iz članka 11. stavka 1. Priloga VIII. Pravilniku i „ažurirana kapitalizirana vrijednost“ iz stavka 2. istog članka predstavljaju dva različita pravna pojma, obuhvaćena sustavima koji su međusobno neovisni.
86 Naime, „aktuarska protuvrijednost“ se u Pravilniku javlja kao samostalan pojam, karakterističan za sustav mirovinskog osiguranja Unije. U članku 8. Priloga VIII Pravilniku definirana je kao „kapitalizirana vrijednost davanja [starosne mirovine] koja pripada dužnosniku, izračunata prema tablici mortaliteta iz članka 9. Priloga XII. [Pravilniku] i na temelju kamatne stope od 3,1 % godišnje, koja se može revidirati prema metodama iz članka 10. Priloga XII. [Pravilniku]“. Posljednja izmjena kamatne stope iz članka 8. Priloga VIII. Pravilniku izvršena je u skladu s člankom 10. Priloga XII. Pravilniku, preciznije Uredbom br. 1324/2008, kojom je kamatna stopa snižena s 3,5 % na 3,1 %.
87 „Ažurirana kapitalizirana vrijednost“, nasuprot tome, nije definirana Pravilnikom, koji ne propisuje ni metodu izračuna, a to zbog činjenice da njezin izračun i metode kontrole izračuna spadaju, kako to proizlazi iz ustaljene sudske prakse, isključivo u nadležnost nacionalnih ili međunarodnih tijela o kojima je riječ (gore navedena presuda Belgija i Komisija/Genette, t. 56. i 57. te navedena sudska praksa).
88 Komisija ipak ostaje pri stavu da je aktuarska protuvrijednost također „metoda izračuna“ koja se, sama po sebi, treba koristiti ne samo u slučaju prijenosa „out“, kada se sredstva isplaćuju iz fondova sustava mirovinskog osiguranja Unije da bi se uplatila u nacionalni sustav mirovinskog osiguranja ili sustav mirovinskog osiguranja međunarodne organizacije, već također u slučaju prijenosa „in“, kada se, nasuprot tome, novčani iznosi uplaćuju u fondove sustava mirovinskog osiguranja Unije.
89 Aktuarska protuvrijednost, kao metoda izračuna, stoga se prema mišljenju Komisije primjenjuje u oba slučaja prijenosa prava na starosnu mirovinu. Komisija u tom pogledu naglašava da članak 11. stavak 2. Priloga VIII. Pravilniku predviđa, nakon izmijene Pravilnika iz 2004., novi uvjet za tijela država članica o kojima je riječ, koji se sastoji u tome da kapitalizirana vrijednost koja odgovara cjelokupnom iznosu doprinosa koje uplati dužnosnik koji je upravo stupio u službu Unije bude „ažurirana na stvarni datum prijenosa“. Prema mišljenju Komisije, taj novi uvjet, u mjeri u kojoj se nalazi u Pravilniku, stvorio je za tijela država članica o kojima je riječ obvezu da ažuriraju kapitaliziranu vrijednost prema parametrima iz Pravilnika, uključujući kamatnu stopu, kako je posljednje izmijenjena Uredbom br. 1324/2008.
90 Tvrdnja Komisije stoga ipak nije pravno osnovana.
91 Naime, iz sudske prakse proizlazi da se sustav prijenosa „in“ sastoji od dva različita administrativna dijela postupka. Prvi dio postupka sastoji se u utvrđivanju ažurirane kapitalizirane vrijednosti od strane nacionalnih ili međunarodnih tijela koja vode sustav mirovinskog osiguranja u koji je zainteresirani bio uključen do stupanja u službu Unije. Taj je cijeli postupak u isključivoj nadležnosti nacionalnih ili međunarodnih tijela. Drugi dio postupka se nasuprot tome sastoji u preračunavanju, od strane institucije Unije o kojoj je riječ, ažurirane kapitalizirane vrijednosti, koju također utvrđuju nacionalna ili međunarodna tijela, u godine mirovinskog staža koje se trebaju uzeti u obzir za sustav mirovinskog osiguranja Unije, i to na temelju pravila koja su svojstvena mirovinskom sustavu Unije, uključujući pravila iz općih provedbenih odredbi koje svaka institucija mora usvojiti za prijenose „in“ (vidjeti, u tom smislu, gore navedenu presudu Belgija i Komisija/Genette, t. 56. i 57.).
92 Dvije odluke, prva o utvrđivanju ažurirane kapitalizirane vrijednosti i druga o preračunavanju te vrijednosti u godine mirovinskog staža, pripadaju posljedično dvama različitim pravnim sustavima te svaka od njih podliježe sudskoj kontroli odgovarajućeg pravnog sustava (presuda Prvostupanjskog suda od 18. ožujka 2004., Lindorfer/Vijeće, T‑204/01, t. 28. do 31.).
93 Okolnost da članak 11. stavak 2. Priloga VIII. Pravilniku, nakon izmijene Pravilnika iz 2004., propisuje obvezu da nacionalna ili međunarodna tijela moraju ažurirati, na stvarni datum prijenosa, kapitaliziranu vrijednost koja odgovara cjelokupnom iznosu doprinosa koje je uplatio dužnosnik ili službenik koji je upravo stupio u službu Unije, znači obvezu za ta tijela, no ne podrazumijeva pritom da se, u nedostatku izričite odredbe u tom smislu, takvo ažuriranje treba izvršiti u skladu s načinom koji je propisan za prijenose „out“. Nasuprot tome, kako je Sud već presudio u gore navedenoj presudi Časta, u točkama 25. i 26., države članice su slobodne primijeniti bilo takozvanu metodu „aktuarske protuvrijednosti“ bilo metodu zvanu „paušalna otkupna vrijednost“, ili neku drugu metodu.
94 Posljedično, kada se radi na prvom mjestu o izračunu ažurirane kapitalizirane vrijednosti od strane nadležnih nacionalnih ili međunarodnih tijela, u vezi s prijenosom „in“, ta kapitalizirana vrijednost se utvrđuje na temelju mjerodavnog prava države članice i u skladu s metodama određenima tim pravom ili, kada se radi o međunarodnoj organizaciji, njezinim vlastitim pravilima, a ne na temelju članka 8. Priloga VIII. Pravilniku i prema kamatnoj stopi koju određuje ta odredba. Zato je uostalom Prvostupanjski sud u točki 57. gore navedene presude Belgija i Komisija/Genette precizirao da se u slučaju prijenosa „in“ odluka o izračunu iznosa mirovinskih prava koja se trebaju prenijeti donosi u okviru nadležnog nacionalnog pravnog sustava te je predmet kontrole isključivo nacionalnog suda (vidjeti, u tom smislu, gore navedenu presudu Časta, t. 24.).
95 Iz navedenoga slijedi da članak 2. Uredbe br. 1324/2008 ne treba uzeti u obzir kao element metode izračuna kapitalizirane vrijednosti koja odgovara mirovinskim pravima koje je stekao dužnosnik ili službenik prije svojeg stupanja u službu Unije i da ga ne trebaju obvezno uzeti u obzir nacionalna ili međunarodna tijela o kojima je riječ pri postupku ažuriranja navedene kapitalizirane vrijednosti koju moraju prenijeti.
96 Na drugom mjestu, kada je riječ o izračunu od strane službi pojedine institucije radi utvrđivanja broja godina mirovinskog staža priznatih godina uplate koji se treba uzeti u obzir za sustav mirovinskog osiguranja Unije, koji je različit od izračuna ažurirane kapitalizirane vrijednosti, kako proizlazi iz točaka 91. do 93. ove presude, treba zaključiti da ni članak 11. stavak 2. Priloga VIII. Pravilniku o prijenosima „in“ ni bilo koja druga odredba Pravilnika ne propisuje izrijekom obvezu da se pri izračunu broja godina mirovinskog staža koje treba priznati za sustav mirovinskog osiguranja Unije primjeni kamatna stopa iz članka 8. tog istog priloga. Iz navedenoga slijedi da se tvrdnja Komisije prema kojoj bi koeficijenti preračunavanja, u slučaju prijenosa „in“, bili „izravno ovisni o“ kamatnoj stopi iz članka 8. Priloga VIII. Pravilniku nema uporište ni u jednoj odredbi Pravilnika.
97 Nadalje, Vijeće ne može koristiti provedbenu uredbu usvojenu na temelju članka 83.a Pravilnika da ograniči domet članka 11. stavka 2. drugog podstavka Priloga VIII. Pravilniku, na način da dovede u pitanje autonomiju koju je zakonodavac Unije tom odredbom dodijelio institucijama, dajući im ovlast da utvrde, putem općih provedbenih odredbi, broj godina mirovinskog staža priznatih godina uplate koje se trebaju priznati u slučaju prijenosa „in“.
98 Zasigurno, članak 7. stavak 2. GIP 2004. upućuje, u svrhu izračuna broja godina mirovinskog staža koji se treba uzeti u obzir na temelju kapitalizirane vrijednosti efektivno prenesene u mirovinski sustav Unije, na aktuarske vrijednosti V2 iz tablice Priloga 2. GIP 2004., koje se na temelju navedenog Priloga 2. „izračunavaju na temelju parametara iz Priloga XII. Pravilniku“. Među tim se parametrima nalazi stopa određena u članku 8. Priloga VIII. Pravilniku.
99 Međutim, Prilog 2. GIP 2004. propisuje aktuarske vrijednosti kako su izračunate na temelju, posebice, stope u iznosu 3,5 % iz članka 8. Priloga VIII. Pravilniku prije nego što je izmijenjen Uredbom br. 1324/2008. To su upravo te vrijednosti koje je Komisija uzela u obzir u svrhu sastavljanja prvog prijedloga u odnosu na priznate godine uplate doprinosa, iako je članak 8. Priloga VIII. Pravilniku u međuvremenu izmijenjen Uredbom br. 1324/2008.
100 U tim uvjetima, u okviru primjene članka 11. stavka 2. Priloga VIII. Pravilniku i, posebice, u svrhu ažuriranja koeficijenata preračunavanja u slučaju prijenosa „in“, prema novoj stopi od 3,1 % iz članka 8. Priloga VIII. Pravilniku, nakon stupanja na snagu Uredbe br. 1324/2008, Komisija je trebala, u skladu s navedenim člankom 11. stavkom 2. koji upućuje na opće provedbene odredbe za njegovu primjenu, i u skladu s načelom pravne sigurnosti, izmijeniti GIP 2004. te sastaviti novu tablicu aktuarskih vrijednosti. To je upravo ono što je Komisija učinila usvojivši GIP 2011. koji sadrže prilog s novim aktuarskim vrijednostima, koje se u potonjim općim provedbenim odredbama nazivaju „koeficijenti preračunavanja“ u svrhu izračuna godina mirovinskog staža priznatih godina uplate.
101 Treba dodati da se članak 8. Priloga VIII. Pravilniku, kako je izmijenjen nastavno na stupanje na snagu Uredbe 1324/2008, može učiniti primjenjivim na prijenose „in“ samo putem općih provedbenih odredbi koje institucije trebaju usvojiti u skladu s člankom 11. stavkom 2. Priloga VIII. Pravilniku. Primjenjivost navedenog članka 8. u predmetnom slučaju proizlazi iz upućivanja na „parametre iz Priloga XII. Pravilniku“ koji se nalaze u naslovu Priloga 2. GIP 2004., a u mjeri u kojoj navedeni Prilog XII. i sam upućuje, svojim člankom 1. stavkom 2., člankom 10. stavkom 2. i člankom 12., na stopu iz članka 8. Priloga VIII. Pravilniku. Međutim, naslov Priloga 2. GIP 2004. služi za tumačenje metode izračuna koju primjenjuje Komisija na temelju svojih provedbenih ovlasti, koje su joj povjerene člankom 11. stavkom 2. Priloga VIII. Pravilniku, te može služiti samo za tumačenje normativne odredbe iz tablice aktuarskih vrijednosti (vidjeti, u vezi s normativnom vrijednosti naslova članka direktive, presudu Suda od 3. travnja 2003., Hoffmann, C‑144/00, t. 37. do 40.). Nadalje, takva stupnjevita upućivanja, koja imaju tendenciju biti u velikoj mjeri zatvorena, ne mogu prevagnuti nad izričitim podacima iz tablice aktuarskih vrijednosti o kojima je riječ a da se pritom ne povrijedi načelo pravne sigurnosti.
102 Zaključno, argument Komisije koji je usmjeren na tvrdnju da se metoda izračuna aktuarske protuvrijednosti, iz članka 8. Priloga VIII. Pravilniku, također treba obvezno koristiti pri utvrđivanju ažurirane kapitalizirane vrijednosti, odnosno broja godina mirovinskog staža priznatih godine uplate, iz članka 11. stavka 2. Priloga VIII. Pravilniku, suprotan je tekstu spomenute odredbe kao i volji zakonodavca Unije koji je ustvari želio u Pravilniku zadržati jasnu razliku između dva slučaja za prijenos mirovinskih prava „in“ i „out“ te posljedično također između pojmova ažurirana kapitalizirana vrijednost i aktuarska protuvrijednost.
103 Uzevši u obzir gore navedeno, stav Komisije prema kojem je Uredba br. 1324/2008 učinila neprimjenjivim i automatski bez zakonske osnove GIP 2004. u dijelu koji se odnosi na metodu izračuna broja godina mirovinskog staža priznatih godina uplate pravno je pogrešan, a opravdanje takvog stava bilo bi povreda dosega tog propisa i članka 11. stavka 2. Priloga VIII. Pravilniku.
104 Stoga treba razmotriti pitanje je li Komisija imala pravo primijeniti nove koeficijente preračunavanja iz Priloga 1. GIP 2011. na zahtjeve za prijenos koji su podneseni prije stupanja na snagu GIP 2011., odnosno 1. travnja 2011.
– Retroaktivna primjena koeficijenata preračunavanja iz Priloga 1. GIP 2011.
105 Treba najprije podsjetiti na to da se prema priznatom općem načelu, osim u iznimnim slučajevima, novo pravilo primjenjuje odmah na situacije u nastajanju kao i na buduće učinke situacija koje su nastale, ali se nisu u cijelosti oblikovale prema starim pravilima (presuda Službeničkog suda od 13. lipnja 2012., Guittet/Komisija, F‑31/10, t. 47. i navedena sudska praksa).
106 Prema tome, nužno je provjeriti je li se tužiteljica, u trenutku kada su postali primjenjivi novi koeficijenti preračunavanja predviđeni GIP 2011., dakle 1. travnja 2011., nalazila u situaciji koja je nastala te se u cijelosti oblikovala uz primjenu GIP 2004. Samo u tom slučaju se može stvarno priznati da su koeficijenti preračunavanja predviđeni GIP 2011. primijenjeni retroaktivno na tužiteljicu. U tom slučaju trebalo bi ispitati prigovor nezakonitosti koji je istaknula tužiteljica i, posebno, zakonitost retroaktivne primjene koeficijenata preračunavanja predviđenih GIP 2011. u vezi s načelima pravne sigurnosti i legitimnih očekivanja (vidjeti, u tom smislu, gore navedenu presudu Guittet/Komisija, t. 48.).
107 U predmetnom slučaju, da bi situacija dužnosnika ili službenika koji je postavio zahtjev za prijenos „in“ bila u cijelosti oblikovana uz primjenu aktuarskih vrijednosti V2 koje su priložene GIP 2004., treba utvrditi da je, najkasnije na kraju dana koji prethodi danu stupanja na snagu novih koeficijenata preračunavanja predviđenih GIP 2011., dakle 31. ožujka 2011., zainteresirana stranka prihvatila prijedlog u odnosu na priznate godine uplate doprinosa koji joj je postavljen na temelju GIP 2004.
108 U predmetnom slučaju, kako se i navodi u točki 21. ove presude, tužiteljica nije formalno niti prihvatila niti odbila prvi prijedlog u odnosu na priznate godine uplate doprinosa. Njezina situacija u odnosu na njezino pravo na prijenos „in“, iako je nastala prema GIP 2004., nije dakle bila u cijelosti oblikovana prema GIP 2004. u trenutku stupanja na snagu GIP 2011., koji se dakle nisu retroaktivno primijenili u predmetnom slučaju.
109 U tim uvjetima tužiteljica se nema pravo pozivati na stečeno pravo ili na propust u postupanju sukladno uvjetima za povlačenje administrativne mjere (vidjeti presudu Cocchi i Falcione, gore navedenu, t. 42. i 43.).
110 Iz svega prethodno navedenoga proizlazi da zbog neosnovanosti tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje drugog prijedloga u odnosu na priznate godine uplate doprinosa treba odbiti.
111 Slijedom navedenoga predmetnu tužbu treba odbiti.
Troškovi
112 Sukladno članku 87. stavku 1. Poslovnika, ne dovodeći u pitanje ostale odredbe poglavlja 8. odjeljka 2. navedenog poslovnika, stranka koja ne uspije u postupku snosi troškove, ako je takav zahtjev postavljen. Sukladno stavku 2. istog članka Službenički sud može odlučiti da, kada je to pravično, stranka koja ne uspije u postupku ne snosi troškove, odnosno da ih snosi djelomično.
113 Iz gore navedenih razloga proizlazi da tužiteljica nije uspjela u svojoj tužbi. Međutim, treba napomenuti da je držanje Komisije moglo kod tuženice potaknuti sasvim legitimne dvojbe i oklijevanja. Na prvom mjestu potrebno je podsjetiti na to da je u odluci o odbijanju žalbe Komisija na vlastitu inicijativu priznala da je drugi prijedlog u odnosu na priznate godine uplate doprinosa analiziran kao akt kojim je nanesena šteta. Međutim, iako je u okviru predmetne tužbe Komisija imala pravo uložiti prigovor nedopuštenosti tražeći od Službeničkog suda da se ne upusti u raspravljanje o meritumu, činjenica je da je zauzela stav, nasuprot gore navedenome, da prijedlog u odnosu na priznate godine uplate doprinosa nije bio „očito“ akt kojim je nanesena šteta. Osim toga, Komisija je u tri navrata, odnosno u prvom prijedlogu u odnosu na priznate godine uplate doprinosa kao i u priopćenjima od 5. svibnja i od 30. srpnja 2010. precizirala da se GIP 2004. primjenjuju na zahtjeve za prijenos zaprimljene prije dana stupanja na snagu GIP 2011. Štoviše, u tim se priopćenjima ne spominje ni važnost koju bi u tom kontekstu moglo imati prihvaćanje prijedloga u odnosu na priznate godine uplate doprinosa od strane zainteresiranih dužnosnika i službenika. Stoga okolnosti predmetnog slučaja opravdavaju primjenu članka 87. stavka 2. Poslovnika i nalaganje Komisiji da uz vlastite troškove snosi i troškove tužitelja.
Slijedom navedenoga,
SLUŽBENIČKI SUD EUROPSKE UNIJE
(puni sastav)
proglašava i presuđuje:
1. Tužba se odbija.
2. Europskoj komisiji se nalaže snošenje vlastitih troškova kao i troškova C. Teughels.
Van Raepenbusch
| Rofes i Pujol | Perillo |
Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 11. prosinca 2013.
W. Hakenberg | | S. Van Raepenbusch |