RJEŠENJE SLUŽBENIČKOG SUDA EUROPSKE UNIJE
(treće vijeće)
25. lipnja 2014.
Predmet F‑47/08 DEP
Willy Buschak
protiv
Europske fondacije za poboljšanje životnih i radnih uvjeta
(Eurofound)
„Javna služba – Postupak – Odmjeravanje troškova – Dopuštenost – Pravna osnova zahtjeva – Članak 92. Poslovnika – Tumačenje zahtjeva – Nepravodobnost – Troškovi prevođenja“
Predmet: Zahtjev za odmjeravanje troškova čiju je naknadu moguće tražiti na temelju članka 92. Poslovnika koji je podnijela Europska fondacija za poboljšanje životnih i radnih uvjeta (Eurofound) nakon rješenja Buschak/Eurofound (F‑47/08, EU:F:2010:20).
Odluka: Ukupni iznos troškova koji W. Buschak mora vratiti Europskoj fondaciji za poboljšanje životnih i radnih uvjeta na temelju troškova čija se naknada može tražiti određen u predmetu F‑47/08, Buschak/FEACVT, iznosi 9250 eura.
Sažetak
1. Sudski postupak – Troškovi – Zahtjev za odmjeravanje – Rok za podnošenje – Obveza podnošenja zahtjeva za odmjeravanje u razumnom roku
2. Sudski postupak – Troškovi – Odmjeravanje – Troškovi čiju je naknadu moguće tražiti – Pojam – Troškovi koji se odnose na predsudski stadij – Isključenje
(čl. 91. t. (b) Poslovnika Službeničkog suda)
3. Sudski postupak – Troškovi – Odmjeravanje – Troškovi čiju je naknadu moguće tražiti – Ocjena u pogledu ukupnog broja radnih sati koji su objektivno neophodni za postupak
(čl. 91. t. (b) Poslovnika Službeničkog suda)
4. Sudski postupak – Jezično uređenje – Izbor jezika postupka
(čl. 35. Poslovnika Općeg suda)
1. Zahtjev za odmjeravanje troškova treba podnijeti u razumnom roku nakon kojeg stranka kojoj je bilo naloženo da ih nadoknadi osnovano smatra da se stranka vjerovnik odrekla svog prava. Pored toga, razumnost roka treba ocijeniti s obzirom na posebne okolnosti svakog predmeta i, osobito, s obzirom na važnost spora za dotičnu osobu, složenost predmeta i ponašanje stranaka u pitanju.
(t. 18.)
Izvori:
Sud: rješenje Dietz/Komisija, 126/76 DEP, EU:C:1979:158, t. 1. i presuda Réexamen Arango Jaramillo i dr./EIB, C‑334/12 RX‑II, EU:C:2013:134, t. 28. i 33.
Prvostupanjski sud: rješenje Air Francuska/Komisija, T‑2/93 DEP, EU:T:1995:45, t. 10. i sljedeće
2. Nagrade za rad koje član osoblja mora plaćati svom odvjetniku za troškove u predsudskom stadiju nisu troškovi čiju je naknadu moguće tražiti.
Također se ni nagrade za rad koje upravno tijelo mora plaćati svojem odvjetniku za njegove usluge pružene prije podnošenja tužbe ne smatraju troškovima čiju je naknadu moguće tražiti. Tako se i nagrade za rad koje član osoblja mora plaćati svojem odvjetniku za njegovo zastupanje u predsudskom stadiju ne mogu smatrati troškovima nastalim u sudskom postupku pred Službeničkim sudom, koji su jedini čiju je naknadu moguće tražiti na temelju članka 91. točke (b) Poslovnika navedenog Suda. Naime, važno je da svaka strana može iznijeti svoje tvrdnje u uvjetima koji je, u bilo kojem stadiju postupka, ne postavljaju u značajno nepovoljniji položaj u odnosu na protivnu stranku. To bi bio slučaj da član osoblja čija je tužba bila odbijena mora računati s tim da, u slučaju odbijanja njegove tužbe, treba snositi nagradu za rad odvjetnika kojeg je angažiralo upravno tijelo u predsudskom stadiju, no ako bi svojom tužbom uspio, ne bi mogao tražiti naknadu nagrada za rad isplaćenih za usluge pružene u istom stadiju. Pored toga, mogućnost plaćanja visokih troškova nastalih u predsudskom stadiju ometala bi pristup sudu i radikalno utjecala na pravo na učinkovitu sudsku zaštitu.
(t. 33. i 34.)
Izvori:
Prvostupanjski sud: rješenje Altmann i dr./Komisija, T‑177/94 DEP, T‑377/94 DEP i T‑99/95 DEP, EU:T:1998:139, t. 18., i presuda Nardone/Komisija, T‑57/99, EU:T:2008:555, t. 139.
3. Sud nije vezan obračunom kojeg je predložila stranka radi naknade troškova, ali mora samo uzeti u obzir broj ukupnih radnih sati koji su objektivno neophodni za postupak. Stoga je pojam „primanje uputa i sastavljanje prijedloga“ koji se u razdoblju nakon podnošenja tužbe višekratno pojavljuje u troškovniku savjetničkih usluga samo općenita formulacija koja znači da Službenički sud mora objektivnu nužnost troškova ocijeniti usko. Isto vrijedi u odnosu na zahtjeve za odmjeravanje troškova u skladu s kojima bi savjetnik „sastavio neophodna mišljenja“ i „pružio sve savjete općenite naravi“.
Nadalje, ako je savjetnik stranke već potonjoj pomogao u predsudskom postupku, valja također uzeti u obzir činjenicu da je taj savjetnik upoznat s relevantnim činjenicama spora što mu olakšava posao i skraćuje vrijeme potrebno za pripremu za sudski postupak.
(t. 38., 40. i 42.)
Izvori:
Opći sud Europske unije: rješenja Le Levant 015 i dr./Komisija, T‑34/02 DEP, EU:T:2010:559, t. 43., i Marcuccio/Komisija, T‑126/11 P, EU:T:2014:171, t. 38.
Službenički sud: rješenja Schönberger/Parlament, F‑7/08 DEP, EU:F:2010:32, t. 29., i Missir Mamachi di Lusignano/Komisija, F‑50/09 DEP, EU:F:2012:147, t. 21.
4. Na temelju članka 257. stavka 6. UFEU‑a, članka 64. Pravilnika Suda i članka 7. stavka 2. Priloga I. navedenom pravilniku, odredbe Poslovnika Općeg suda Europske unije o jezičnom uređenju primjenjuju se i na Službenički sud. Iz članka 35. stavka 1. do 3. tog poslovnika proizlazi da tužitelj ima pravo izabrati jezik postupka. Te odredbe prije svega imaju cilj zaštititi položaj stranke koja želi pobijati zakonitost upravnog akta kojeg su donijele institucije Unije, bez obzira na to koji je jezik dotična institucija primijenila u tu svrhu.
Pored toga, u skladu s člankom 20. stavkom 2. točkom (d) UFEU‑a i člankom 41. stavkom 4. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, svaka osoba ima pravo obratiti se institucijama, tijelima i agencijama Unije na jednom od jezika Ugovorâ i dobiti odgovor na istom jeziku. Ako tim odredbama nije uređena uporaba jezikâ u okviru navedenih institucija, tijela i agencija i njihova primjena u radnim odnosima unutar europske javne službe nije očita, valja napomenuti da osoba koja više nije član osoblja institucije u trenutku podnošenja tužbe u glavnom postupku, podnošenjem te tužbe uzrokuje to da spor između nje i institucije postaje javan. Dakle, ona može izabrati jezik postupka pred Službeničkim sudom bez obzira na radne jezike koji su se upotrebljavali u njezinoj nekadašnjoj instituciji i na potonjoj je da se prilagodi tom izboru, a da joj na kraju ne nameće snošenje s time povezanog troška.
(t. 44., 46. i 48.)
Izvori:
Prvostupanjski sud: rješenje BP Chemicals/Komisija, T‑11/95, EU:T:1996:91, t. 9.
Službenički sud: rješenje 2012., BI/Cedefop, F‑31/11, EU:F:2012:28, t. 18.