RJEŠENJE SLUŽBENIČKOG SUDA

EUROPSKE UNIJE

(treće vijeće)

30. lipnja 2015.

Predmet F‑124/14

Olivier Petsch

protiv

Europske komisije

„Javna služba – Član ugovornog osoblja – Osoblje zaposleno u jaslicama i centrima za čuvanje djece – Reforma Pravilnika o osoblju i UZ‑a koja je stupila na snagu 1. siječnja 2014. – Uredba br. 1023/2013 – Povećanje radnog vremena – Dodatni mjesečni iznos – Članak 50. Poslovnika – Hijerarhija pravnih pravila – Opće odredbe o provedbi iz članka 110. stavka 1. Pravilnika o osoblju – Članak 2. Priloga UZ‑u – Članci 27. i 28. Povelje Europske unije o temeljnim pravima“ 

Predmet:      Tužba podnesena na temelju članka 270. UFEU‑a, primjenjivog na Ugovor o EZAE‑u na temelju njegova članka 106.a kojom O. Petsch traži poništenje svoje potvrde o plaći za siječanj 2015. i potvrda za sljedeće mjesece u dijelu u kojem one ne predviđaju „dodatni mjesečni iznos“ uzimajući u obzir povećanje njegova radnog vremena od 1. siječnja 2014.

Odluka:      Tužba se odbija. O. Petsch snosi vlastite troškove i nalaže mu se snošenje troškova Europske komisije.

Sažetak

1.      Sudski postupak – Akt kojim se pokreće postupak – Formalni zahtjevi – Jasan i precizan prikaz istaknutih razloga – Tužba pred Službeničkim sudom

(Poslovnik Službeničkog suda, čl. 50. st. 1. t. (e))

2.      Dužnosnici – Ugovorno osoblje – Radni uvjeti – Reforma Pravilnika o osoblju i Uvjeta zaposlenja primjenjivih na ostale dužnosnike koja je stupila na snagu 1. siječnja 2014. – Povećanje radnog vremena bez povećanja plaće – Utjecaj na dodatni mjesečni iznos s naslova članka 2. stavka 2. Priloga navedenim uvjetima – Nepostojanje

(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, čl. 55.; Uvjeti zaposlenja ostalih službenika, čl. 93. i Prilog, čl. 2. st. 2.; Uredba Europskog parlamenta i Vijeća br. 1023/2013, uv. izj. 12. i 22.)

3.      Dužnosnici – Pravilnik o osoblju – Opće provedbene odredbe – Ovlasti institucija – Granice

(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, čl. 110. st. 1.; Uvjeti zaposlenja ostalih službenika)

4.      Temeljna prava – Povelja Europske unije o temeljnim pravima – Pravo radnika na informiranje i savjetovanje u poduzeću – Pravo kolektivnog pregovaranja – Mogućnost pozivanja u odnosima između institucija Unije i njihova osoblja – Granice

(Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 27. i 28.)

1.      Cilj izmjena članka 35. stavka 1. točke (e) ranijeg Poslovnika Službeničkog suda člankom 50. stavkom 1. točkom (e) istog Poslovnika, u verziji koja je stupila na snagu 1. listopada 2014., sastojao se među ostalim u tome da se ojača obveza tužitelja da jasno iznese svoje tužbene razloge zahtijevajući da se oni temelje na preciznom određenju pravne osnove, da je argumentacija o svakom tužbenom razlogu iznesena isključivo u vezi s tom osnovom i da je svaki tužbeni razlog strogo odvojen od drugih, i to u interesu svih sudskih sudionika, osoba u sudskom postupku, odvjetnika, agenata i sudaca. U tim okolnostima, nije na Službeničkom sudu da određuje mjere upravljanja postupkom ili postavlja pitanja na raspravi isključivo kako bi ublažio nedostatke, nepreciznosti ili dvosmislenosti u tekstu tužbe s obzirom na članak 50. stavak 1. točku (e) Poslovnika.

U tom pogledu, kada tužbeni razlozi nisu strukturirani onako kako to sada zahtijeva članak 50. stavak 1. točka (e) Poslovnika, dok god sažetost iznesenih argumenata, nakon izuzimanja nepreciznih ili nepojašnjenih digresija, usputnih navoda i drugih prigovora, dopušta da se razaberu prigovori koje tužitelj želi istaknuti, tužba se ne može smatrati u cijelosti nedopuštenom.

(t. 21. i 23.)

Izvori:

Službenički sud: presuda de Pretis Cagnodo i Trampuz de Pretis Cagnodo/Komisija, F‑104/10, EU:F:2013:64, t. 57.

2.      Uzimajući u obzir njezine uvodne izjave 12. i 22., Uredbom br. 1023/2013 o izmjeni Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije i Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europske unije izmijenjene su odredbe članka 55. Pravilnika o osoblju predviđajući minimalno tjedno radno vrijeme od 40 sati, istovremeno ostavljajući neizmijenjenim članak 93. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika, kojim se određuje osnovica plaće za ugovorno osoblje.

Slijedi da je donošenjem Uredbe br. 1023/2013 zakonodavac imao namjeru povećati minimalno tjedno radno vrijeme na 40 sati, i to ne povećavajući plaću, iako je to trajanje zajedničkim sporazumom tijela za imenovanje svake institucije bilo određeno na 37 sati i 30 minuta, s obzirom na diskreciju ostavljenu institucijama člankom 55. Pravilnika o osoblju u verziji primjenjivoj do 31. prosinca 2013.

Što se tiče isplate dodatnog iznosa iz članka 2. stavka 2. Priloga Uvjetima zaposlenja ostalih službenika, ovdje je bila riječ ne samo o mogućnosti ostavljenoj diskreciji svake institucije, već je k tome njezina isključiva svrha bila zaštita kupovne moći osoba u pitanju, koja se od tog trenutka računala na temelju mjesečne osnovice računajući od dana izmjene Uvjeta, kako bi se nadomjestilo eventualno smanjenje primitaka od rada uslijed njihova prihvaćanja ugovora kao člana privremenog osoblja, i to vodeći računa o iznosu plaće koja se isplaćuje prema nacionalnom zakonodavstvu na dan izmjene Uvjeta. Odredbe prava Unije koje stvaraju pravo na novčana davanja moraju se strogo tumačiti.

U tom pogledu, uzevši u obzir tekst, cilj i kontekst novog članka 55. Pravilnika o osoblju, u vezi s člankom 93. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika, potrebno je prema tome smatrati da članak 2. Priloga navedenim uvjetima zadržava mogućnost da svaka institucija isplaćuje dodatni mjesečni iznos a da pritom na taj iznos ipak ne utječe produljenje radnog vremena bez povećanja plaće koje je uveo zakonodavac Unije. U vezi s potonjim, uz poštovanje viših pravnih normi koje su mu nametnute, zakonodavac ima slobodu u svakom trenutku donijeti izmjene pravila iz Pravilnika o osoblju za koje smatra da su u skladu s interesom službe i propisati za ubuduće odredbe Pravilnika o osoblju koje su manje pogodne za dužnosnike ili članove osoblja u pitanju.

(t. 27., 28., 33., 35. i 36.)

Izvori:

Prvostupanjski sud: presuda Centeno Mediavilla i dr./Komisija, T‑58/05, EU:T:2007:218, t. 86.

Službenički sud: presude Dalmasso/Komisija, F‑61/05, EU:F:2008:47, t. 78., i Bosman/Vijeće, F‑145/07, EU:F:2008:149, t. 32. i 39., i navedena sudska praksa

3.      Opće provedbene odredbe donesene u okviru članka 110. stavka 1. Pravilnika o osoblju imaju obvezujuću snagu niže razine od Pravilnika o osoblju i Uvjeta zaposlenja ostalih službenika. One prema tome ni u kojem slučaju ne mogu zakonito utvrđivati pravila koja odstupaju od hijerarhijski viših odredbi od njih.

(t. 29.)

Izvori:

Prvostupanjski sud: presuda Ianniello/Komisija, T‑308/04, EU:T:2007:347, t. 38.

Službenički sud: presuda Bouillez i dr./Vijeće, F‑11/11, EU:F:2012:8, t. 45.

4.      Iako se pravo radnika na informiranje i savjetovanje i pravo na kolektivno pregovaranje, prava ugrađena u članak 27. odnosno 28. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, mogu primjenjivati u odnosima između institucija Unije i njihova osoblja, uređenje korištenja tim pravima pripada pravu Unije, u skladu sa samim tekstom tih odredaba.

(t. 44.)

Izvori:

Sud: presuda Association de médiation sociale, C‑176/12, EU:C:2014:2, t. 44. i 45.

Opći sud Europske unije: rješenje Bergallou/Parlament i Vijeće, T‑22/14, EU:T:2014:954, t. 33.