RJEŠENJE SUDA (treće vijeće)
26. listopada 2017.(*)
„Zahtjev za prethodnu odluku – Članak 99. Poslovnika Suda – Direktiva 2005/29/EZ – Nepoštena poslovna praksa – Nacionalno zakonodavstvo kojim se zabranjuje oglašavanje vezano uz postupke estetske kirurgije ili ne‑kirurške estetske medicine”
U predmetu C‑356/16,
povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputio Nederlandstalige rechtbank van eerste aanleg te Brussel, strafzaken (prvostupanjski sud u Bruxellesu čiji je službeni jezik nizozemski, kazneni odjel, Belgija), odlukom od 26. svibnja 2016., koju je Sud zaprimio 27. lipnja 2016., u kaznenom postupku protiv
Wamo BVBA,
Luc Cecile Jozef Van Mol,
SUD (treće vijeće),
u sastavu: L. Bay Larsen (izvjestitelj), predsjednik vijeća, J. Malenovský, M. Safjan, D. Šváby i M. Vilaras, suci,
nezavisni odvjetnik: Y. Bot,
tajnik: A. Calot Escobar,
odlučivši, nakon što je saslušao nezavisnog odvjetnika, da u predmetu odluči obrazloženim rješenjem, u skladu s člankom 99. Poslovnika Suda,
donosi sljedeće
Rješenje
1 Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje Direktive 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu i o izmjeni Direktive Vijeća 84/450/EEZ, direktiva 97/7/EZ, 98/27/EZ i 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kao i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća („Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi”) (SL 2005., L 149, str. 22.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 8., str. 101.; ispravak u SL 2016., L 332, str. 25.).
2 Zahtjev je upućen u okviru kaznenog postupka pokrenutog protiv društva Wamo BVBA i Luc Cecilea Jozefa Van Mola, jer su povrijedili nacionalni propis koji svakoj fizičkoj ili pravnoj osobi zabranjuje širenje oglašavanja vezanog uz postupke estetske kirurgije ili ne‑kirurške estetske medicine.
Pravni okvir
Pravo Unije
3 Uvodna izjava 9. Direktive 2005/29 navodi:
„Ova Direktiva ne dovodi u pitanje pojedinačnu praksu onih kojima je nepoštenom poslovnom praksom nanesena šteta. Ne dovodi u pitanje ni pravila Zajednice i nacionalna pravila o […] zdravstvenim i sigurnosnim aspektima proizvoda […]. Tako će države članice moći zadržati ili uvesti ograničenja i zabrane poslovne prakse zbog zaštite zdravlja i sigurnosti potrošača na svojem državnom području odnosno ondje gdje je sjedište trgovca, primjerice vezano uz alkohol, duhan ili farmaceutske proizvode. […]”.
4 Članak 2. te direktive pod naslovom „Definicije” određuje:
„Za potrebe ove Direktive:
[…]
(c) ,proizvod’ znači svu robu ili usluge uključujući nepokretnu imovinu, prava i obveze;
(d) ,poslovna praksa poslovnog subjekta prema potrošaču’ (u daljnjem tekstu: ,poslovna praksa’) znači svaka radnja, izostavljanje, tijek postupanja ili zastupanja, tržišno komuniciranje uključujući oglašavanje i stavljanje proizvoda na tržište koje izvrši trgovac, a u izravnoj je vezi s promocijom, prodajom ili dobavljanjem proizvoda potrošačima;
[…]”.
5 Člankom 3. navedene direktive predviđa se:
„1. Ova se Direktiva primjenjuje na nepoštenu poslovnu praksu prema potrošaču, kako je utvrđena u članku 5., prije, tijekom i nakon posla u vezi s proizvodom.
[…]
3. Ova Direktiva ne dovodi u pitanje pravila Zajednice ni nacionalna pravila u vezi sa zdravstvenim i sigurnosnim aspektima proizvoda.
[…]
8. Ova Direktiva ne dovodi u pitanje ni jedan uvjet poslovnog nastana ni režima izdavanja odobrenja, kao ni deontološka pravila postupanja ili druga specifična pravila koja uređuju regulirane profesije s ciljem održavanja visokih standarda poštenja pripadnika tog zanimanja, koje im države članice mogu uvesti u skladu s pravom Zajednice.
[…]”.
Belgijsko pravo
6 U skladu s člankom 2., 6° Wet tot regeling van de vereiste kwalificaties om ingrepen van niet‑heelkundige esthetische geneeskunde en esthetische heelkunde uit te voeren en tot regeling van de reclame en informatie betreffende die ingrepen (zakon kojim se uređuju kvalifikacije potrebne za obavljanje postupaka ne‑kirurške estetske medicine i estetske kirurgije te oglašavanje i informacije vezane uz te postupke), od 23. svibnja 2013.( Belgisch Staatsblad, 2. srpnja 2013., str. 41511),kako je izmijenjen Wet houdende diverse bepalingen inzake gezondheid (Zakon o raznim odredbama koje se odnose na zdravlje) od 10. travnja 2014. (Belgisch Staatsblad, 30. travnja 2014., str. 35442.) (u daljnjem tekstu: Zakon od 23. svibnja 2013.), „oglašavanje” podrazumijeva svaki oblik komunikacije ili radnje, upućene javnosti, koji za cilj ima izravno ili neizravno promicati obavljanje postupaka iz članka 3. ovog zakona bez obzira na mjesto, medij ili korištene tehnike, uključujući reality TV emisije.
7 Članak 20/1 zakona od 23. svibnja 2013., u vezi s člankom 3. tog zakona, pobliže određuje kako je svakoj fizičkoj ili pravnoj osobi zabranjeno širenje oglašavanja koje se odnosi na postupke estetske kirurgije ili ne‑kirurške estetske medicine.
8 Članak 22/1 tog zakona predviđa kako će se počinitelj kaznenog djela iz članka 20/1 kazniti kaznom zatvora u trajanju osam dana do šest mjeseci te novčanom kaznom u iznosu 250 do 5000 eura ili samo jednom od tih kazni te navodi da sud osim toga može narediti objavljivanje presude u trima novinama.
Glavni postupak i prethodno pitanje
9 Iz odluke kojom se upućuje prethodno pitanje proizlazi da jenakonprijaveFederaleOverheidsdienstVolksgezondheid, Veiligheid van de Voedselketen en Leefmilieu (javnafederalnaslužbajavnogzdravstva, prehrambena sigurnost i sigurnost okoliša) podnesene Procureur des Konings (državniodvjetnik, Belgija) poduzetkazneniprogonprotivdruštvaWamokoje gospodarski iskorištava trgovineodjeće pod tvrtkom ZEB, te protiv Luc Cecile Jozef Van Mola, izvršnogdirektoraMosa, društvakojeupravlja društvom Wamo, s obrazloženjem da su, između 8. i 13. lipnja 2015. oglašavalipostupkeestetskekirurgije, povrijedivši timebelgijskopravo.
10 Kazneni spis sadržavareklamniletakkoji se odnosi nanatječajvezanuzestetskukirurgijukoji je ZEB širio svojimklijentima te presliku internetske stranicedruštvaWamo na kojoj se nalazisličanoglas.
11 Predsudomkoji je uputio zahtjev, društvo Wamo i Luc Cecile Jozef Van Mol ističu kako su odredbebelgijskogprava, kojima se zabranjuje širenje oglašavanjavezanoguzpostupkeestetskekirurgijeili ne‑kirurškeestetskemedicine, suprotneDirektivi 2005/29.
12 U tim je okolnostima Nederlandstalige rechtbank van eerste aanleg te Brussel, strafzaken (prvostupanjski sud u Bruxellesu čiji je službeni jezik nizozemski, kazneni odjel) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeće prethodno pitanje:
„Treba li Direktivu [2005/29] tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propiskojisvimfizičkimilipravnimosobamazabranjuje širenje oglašavanja vezanog uzpostupkeestetskekirurgijeili ne‑kirurškeestetskemedicine, kako je predviđenočlankom 20/1 Zakonaod [23. svibnja 2013.]?”
O prethodnom pitanju
13 Na temelju članka 99. Poslovnika Suda, kada se odgovor na pitanje postavljeno u prethodnom postupku može jasno izvesti iz sudske prakse Suda, Sud može u svakom trenutku, na prijedlog suca izvjestitelja te nakon što sasluša nezavisnog odvjetnika, odlučiti obrazloženim rješenjem.
14 U ovom predmetu valja primijeniti tu odredbu.
15 Svojim prethodnim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li Direktivu 2005/29 tumačiti na način da joj se protivi nacionalno zakonodavstvo, poput onog iz glavnog postupka, koje štiti javno zdravlje te dostojanstvo i integritet zanimanja estetskog kirurga i estetskog liječnika zabranjujući svakoj fizičkoj ili pravnoj osobi širenje oglašavanja vezanog uz postupke estetske kirurgije ili ne‑kirurške estetske medicine.
16 Kako bi se odgovorilo na postavljeno pitanje, najprije je potrebno utvrditi predstavljaju li oglašavanja, koja su predmet zabrane u glavnom postupku, poslovnu praksu u smislu članka 2. točke (d) Direktive 2005/29 te podliježu li ona stoga pravilima propisanim potonjom direktivom (vidjeti po analogiji presudu od 4. svibnja 2017., Vanderborght, C‑339/15, EU:C:2017:335, t. 22. i navedenu sudsku praksu).
17 S tim u vezi, valja podsjetiti kako članak 2. točka (d) predmetne direktive pojam „poslovne prakse” definira, koristeći formulaciju koja je posebno široka, kao „svaku radnju, izostavljanje, tijek postupanja ili zastupanja, tržišno komuniciranje uključujući oglašavanje i stavljanje proizvoda na tržište koje izvrši trgovac, a u izravnoj je vezi s promocijom, prodajom ili dobavljanjem proizvoda potrošačima” (presude od 9. studenoga 2010., Mediaprint Zeitungs‑und Zeitschriftenverlag, C‑540/08, EU:C:2010:660, t. 17. i 4. svibnja 2017., Vanderborght, C‑339/15, EU:C:2017:335, t. 23.).
18 Osim toga, u skladu s člankom 2. točkom (c) navedene direktive, pojam ,proizvod’ odnosi se na svu robu ili usluge.
19 Slijedi da oglašavanje vezano uz postupke estetske kirurgije, poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku, bilo širenjem reklamnih letaka ili putem interneta, predstavlja poslovnu praksu u smislu Direktive 2005/29.
20 S obzirom na navedeno, sukladno članku 3. stavku 3. te direktive, njezina primjena ne dovodi u pitanje pravila prava Unije ni nacionalna pravila u vezi sa zdravstvenim i sigurnosnim aspektima proizvoda.
21 Nadalje, valja istaknuti da u skladu s člankom 3. stavkom 8. navedene direktive, njezina primjena ne dovodi u pitanje deontološka pravila postupanja ili druga specifična pravila koja uređuju regulirane profesije s ciljem održavanja visokih standarda poštenja pripadnika tog zanimanja, koje im države članice mogu uvesti u skladu s pravom Unije.
22 Slijedom navedenog, iz tih odredbi proizlazi da učinak Direktive 2005/29 nije dovođenje u pitanje nacionalnih pravila u vezi sa zdravstvenim i sigurnosnim aspektima proizvoda ili u vezi sa specifičnim odredbama koje uređuju regulirane profesije (presuda od 4. svibnja 2017., Vanderborght C‑339/15, EU:C:2017:335, t. 28).
23 Međutim, iz odluke kojom se upućuje prethodno pitanje proizlazi da se nacionalnim zakonodavstvom o kojem je riječ u glavnom postupku, to jest člankom 20/1 Zakona od 23. svibnja 2013., štiti javno zdravlje te dostojanstvo i integritet zanimanja estetskog kirurga i estetskog liječnika, tako da ono ulazi u područje primjene članka 3. stavaka 3. i 8. Direktive 2005/29 (vidjeti po analogiji presudu od 4. svibnja 2017., Vanderborght, C‑339/15, EU:C:2017:335, t. 29.).
24 S obzirom na sva prethodna razmatranja, na postavljeno pitanje valja odgovoriti da se Direktiva 2005/29 treba tumačiti na način da joj se ne protivi nacionalno zakonodavstvo, poput onog iz glavnog postupka, koje štiti javno zdravlje te dostojanstvo i integritet zanimanja estetskog kirurga i estetskog liječnika zabranjujući svakoj fizičkoj ili pravnoj osobi širenje oglašavanja vezanog uz postupke estetske kirurgije ili ne‑kirurške estetske medicine.
Troškovi
25 Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka.
Slijedom navedenoga, Sud (treće vijeće) odlučuje:
Direktivu 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu i o izmjeni Direktive Vijeća 84/450/EEZ, direktiva 97/7/EZ, 98/27/EZ i 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kao i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća („Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi”), treba tumačiti na način da joj se ne protivi nacionalno zakonodavstvo, poput onog iz glavnog postupka, koje štiti javno zdravlje te dostojanstvo i integritet zanimanja estetskog kirurga i estetskog liječnika zabranjujući svakoj fizičkoj ili pravnoj osobi širenje oglašavanja vezanog uz postupke estetske kirurgije ili ne‑kirurške estetske medicine.
Potpisi