RJEŠENJE SLUŽBENIČKOG SUDA

EUROPSKE UNIJE

(sudac pojedinac)

27. listopada 2015.

Predmet F‑140/14

Marianella Ameryckx

protiv

Europske komisije

„Javna služba – Član ugovornog osoblja – Funkcijska skupina – Razvrstavanje – Prigovor nedopuštenosti – Pojam akta kojim se nanosi šteta – Potvrđujuća odluka – Nova i bitna činjenica – Očita nedopuštenost“

Predmet:      Tužba podnesena na temelju članka 270. UFEU‑a, primjenjivog na Ugovor o EZAE‑u na temelju njegova članka 106.a, kojom M. Ameryckx zahtijeva, s jedne strane, poništenje odluke Europske komisije od 17. rujna 2014. kojom se odbija ponovna uspostava njezine karijere kao člana ugovornog osoblja razvrstavanjem u višu funkcijsku skupinu i, s druge strane, naknadu materijalne i nematerijalne štete za koju smatra da ju je pretrpjela.

Odluka:      Tužba se odbija. M. Ameryckx snosi vlastite troškove i nalaže joj se snošenje troškova Europske komisije.

Sažetak

1.      Tužbe dužnosnikâ – Tužba zbog nezakonitog neusvajanja odluke o razvrstavanju člana ugovornog osoblja – Pozivanje tužene institucije na nedopuštenost tužbe zbog toga što dotična službenica nije zadovoljila na selekcijskom testiranju – Nepostojanje obveze takvog zadovoljavanja zbog materijalne nemogućnosti institucije da organizira navedeno testiranje – Odbijanje

(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, čl. 90.)

2.      Tužbe dužnosnikâ – Akt kojim se nanosi šteta – Pojam – Dopis Ureda „Upravljanje individualnim materijalnim pravima i njihova isplata“ kojim se upravno tijelo poziva da članove ugovornog osoblja razvrsta u drugu funkcijsku skupinu – Isključenje

(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, čl. 90. st. 2. i čl. 91. st. 1.)

3.      Tužbe dužnosnikâ – Rok – Trenutak od kojeg počinje teći rok – Obavještavanje – Pojam – Odluka objavljena osoblju putem objave na internetskoj stranici institucije – Uključenost

(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, čl. 90. st. 2. i čl. 110. st. 4.)

4.      Tužbe dužnosnikâ – Prethodna žalba u upravnom postupku – Rok – Prekluzija – Ponovno otvaranje – Uvjet – Nova i bitna činjenica – Pojam – Otkrivanje dopisa upravnog tijela koji ne predstavlja akt kojim se nanosi šteta dotičnom službeniku – Isključenje

(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, čl. 90.)

1.      U kontekstu žalbe člana ugovornog osoblja koji je zaposlen iako prethodno nije prošao testiranje CAST jer Europski ured za odabir osoblja (EPSO) nije materijalno bio u mogućnosti organizirati ga, Komisija ne može valjano isticati nedopuštenost žalbe pozivajući se na neprolazak tog selekcijskog postupka, pa time i nepostojanje akta kojim se nanosi šteta. Komisija se ne može pozivati na nezakonitosti koje su mogle biti posljedica njezina vlastitog postupanja.

(t. 20. do 22.)

Izvori:

Sud: presuda od 13. srpnja 1972., Bernardi/Parlament, 90/71, EU:C:1972:68, t. 10.

Prvostupanjski sud: presuda od 21. srpnja 1998., Mellett/Sud, T‑66/96 i T‑221/97, EU:T:1998:187, t. 98.

2.      Ne može se smatrati aktom kojim se nanosi šteta u smislu članka 90. stavka 2. i članka 91. stavka 1. Pravilnika o osoblju dopis kojim je Ured „Upravljanje individualnim materijalnim pravima i njihova isplata“ (PMO) pozvao glavnog direktora Glavne uprave Komisije „Osoblje i uprava“ da ponudi ugovore koji uključuju razvrstavanje u funkcijsku skupinu II. pojedinačno navedenim članovima ugovornog osoblja razvrstanima u funkcijsku skupnu I. Naime, taj dopis ne proizvodi pravne učinke koji mogu izmijeniti situaciju dotičnih službenika, s obzirom na to da bi za njihovo razvrstavanje bilo potrebno da tijelo ovlašteno za sklapanje ugovora o radu donese odluku u tom pogledu.

(t. 25.)

3.      Saznanje o aktu na koji se poziva članak 90. stavak 2. Pravilnika o osoblju, što otvara tromjesečni rok za žalbu, je saznanje koje proizlazi iz dostave ili objave tog akta, a ne saznanje do kojeg osoba dođe neslužbenim kanalima. To je slučaj s odlukom koja je sukladno članku 110. stavku 4. Pravilnika o osoblju priopćena svom osoblju mrežnom objavom na intranetskoj stranici institucije.

(t. 30.)

Izvori:

Prvostupanjski sud: presuda od 18. ožujka 1997., Rasmussen/Komisija, T‑35/96, EU:T:1997:36, t. 40.

4.      Iako postojanje nove i bitne činjenice doista može biti razlog za podnošenje zahtjeva kojim se traži preispitivanje odluke koja je postala konačna, ta činjenica mora pružati mogućnost da bitno izmijeni situaciju osobe koja traži preispitivanje te odluke. To nije slučaj s dopisom upravnog tijela koji ne predstavlja akt kojim se nanosi šteta te se saznanje o njemu stoga ne može smatrati novom i bitnom činjenicom koja opravdava preispitivanje odluke koja je postala konačna.

(t. 31., 32.)

Izvori:

Sud: presuda od 13. studenoga 1986., Becker/Komisija, 232/85, EU:C:1986:428, t. 10.

Prvostupanjski sud: presuda od 7. veljače 2001., Inpesca/Komisija, T‑186/98, EU:T:2001:42, t. 51.

Službenički sud: rješenja od 19. veljače 2008., R/Komisija, F‑49/07, EU:F:2008:18, t. 79., i od 11. lipnja 2009., Ketselidis/Komisija, F‑72/08, EU:F:2009:58, t. 35.