RJEŠENJE SUDA (šesto vijeće)
11. travnja 2019.(*)
„Zahtjev za prethodnu odluku – Članak 53. stavak 2. Poslovnika Suda – Pravosudna suradnja u građanskim stvarima – Uredba (EZ) br. 805/2004 – Europski ovršni naslov – Javni bilježnici koji postupaju u okviru ovršnih postupaka na temelju vjerodostojne isprave – Izvanparnični postupci – Članak 18. UFEU-a – Obrnuta diskriminacija – Nepostojanje poveznice s pravom Unije – Očita nenadležnost Suda”
U predmetu C-657/18,
povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU-a, koji je uputio Općinski sud u Novom Zagrebu, Hrvatska, odlukom od 9. listopada 2018., koju je Sud zaprimio 19. listopada 2018., u postupku
Hrvatska radiotelevizija
protiv
TY
SUD (šesto vijeće),
u sastavu: C. Toader (izvjestiteljica), predsjednica vijeća, L. Bay Larsen i M. Safjan, suci,
nezavisni odvjetnik: Y. Bot,
tajnik: A. Calot Escobar,
odlučivši, nakon što je saslušao nezavisnog odvjetnika, da u predmetu odluči obrazloženim rješenjem, u skladu s člankom 53. stavkom 2. Poslovnika Suda,
donosi sljedeće
Rješenje
1 Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 6. stavka 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, potpisane u Rimu 4. studenoga 1950. (u daljnjem tekstu: EKLJP), članka 18. UFEU-a te presuda od 9. ožujka 2017., Zulfikarpašić (C-484/15, EU:C:2017:199) i od 9. ožujka 2017., Pula Parking (C-551/15, EU:C:2017:193).
2 Zahtjev je upućen u okviru spora između Hrvatske radiotelevizije, javne ustanove osnovane prema hrvatskom pravu, i hrvatskog državljanina TY s prebivalištem u Zagrebu, Hrvatska, u vezi sa zahtjevom za plaćanje nenamirene tražbine.
Pravni okvir
EKLJP
3 U članku 6. EKLJP-a, naslovljenom „Pravo na pošteno suđenje”, u stavku 1. propisuje se:
„Radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično, javno i u razumnom roku ispita njegov slučaj. [...]”
Pravo Unije
4 U članku 3. Uredbe (EZ) br. 805/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o uvođenju europskog naloga za izvršenje za nesporne tražbine (SL 2004., L 143, str. 15.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 3., str. 172.) u stavku 1. propisuje se:
„Ova se Uredba primjenjuje na sudske odluke, sudske nagodbe i autentične isprave koje se odnose na nesporne tražbine.
Tražbina se smatra nespornom ako:
(a) se dužnik izrijekom usuglasio s tražbinom priznajući ju ili putem nagodbe koju je potvrdio sud ili je sklopljena pred sudom tijekom postupka; ili
(b) dužnik nikada nije osporio tražbinu, u skladu s odgovarajućim postupovnim pravilima, prema pravu države članice podrijetla, u tijeku sudskog postupka; ili
(c) dužnik je izostao s ročišta ili nije bio zastupan na ročištu o predmetnoj tražbini, nakon što je prvotno osporio tražbinu tijekom sudskog postupka, pod uvjetom da takvo postupanje podrazumijeva prešutno priznavanje tražbine ili činjenica koje navodi vjerovnik u skladu s pravom države članice podrijetla; ili
(d) dužnik izričito prihvaća tražbinu u autentičnoj ispravi.”
Hrvatsko pravo
5 Člankom 1. Ovršnog zakona (Narodne novine, br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17) ovlašćuje se javne bilježnike da provode prisilno ostvarenje tražbina na temelju „vjerodostojne isprave” donošenjem rješenja o ovrsi kao ovršnog naslova, bez izričitog pristanka ovršenika.
Glavni postupak i prethodna pitanja
6 Hrvatska radiotelevizija vjerovnik je potraživanja prema osobi TY s osnove dugovanog iznosa pristojbe na temelju hrvatskog Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji. Ta je javna ustanova 16. prosinca 2016. pred javnim bilježnikom koji obavlja svoju službu u Hrvatskoj pokrenula ovršni postupak protiv osobe TY na temelju „vjerodostojne isprave” kojom se potvrđuje postojanje te tražbine.
7 Javni bilježnik istoga je dana donio rješenje o ovrsi kojim je naložio osobi TY plaćanje iznosa navedene tražbine u roku od osam dana. Prijedlog za ovrhu i rješenje o ovrsi dostavljeni su osobi TY 9. veljače 2017.
8 TY je uložio pravodoban prigovor protiv tog rješenja pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu, Hrvatska. U svojem prigovoru TY osporava osnovu i iznos tražbine te ističe prigovor zastare.
9 Rješenjem od 22. svibnja 2017. Općinski sud u Novom Zagrebu, ne razmatrajući meritum prigovora, ukinuo je javnobilježničko rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu zbog nenadležnosti tijela koje je donijelo to rješenje.
10 Taj je sud smatrao da iz presuda od 9. ožujka 2017., Zulfikarpašić (C-484/15, EU:C:2017:199) i od 9. ožujka 2017., Pula Parking (C-551/15, EU:C:2017:193) proizlazi da kada javni bilježnici u Hrvatskoj postupaju u okviru nadležnosti koje su im povjerene nacionalnim pravom u ovršnim postupcima na temelju „vjerodostojne isprave”, oni nisu obuhvaćeni pojmom „suda” u smislu Uredbe br. 805/2004 i Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL 2012., L 351, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 11., str. 289.; ispravci SL 2014., L 160, str. 40. i SL 2016., L 202, str. 57.).
11 Navedeni sud također je pojasnio da postupak koji prethodi donošenju rješenja o ovrsi nije kontradiktoran postupak i da, u skladu s navedenom sudskom praksom, tu odluku donosi javni bilježnik, a ne sud. Taj je sud stoga smatrao da nije u mogućnosti provesti postupak povodom prigovora koji je pred njim pokrenut jer je rješenje o ovrsi donijelo apsolutno nenadležno tijelo.
12 Hrvatska radiotelevizija uložila je pred Županijskim sudom u Puli, Hrvatska, žalbu protiv rješenja od 22. svibnja 2017. Žalbeni sud ukinuo je to rješenje, obrazlažući svoju odluku time da u ovom slučaju nije primjenjivo pravo Unije jer se predmet odnosi na potpuno unutarnju situaciju, i vratio predmet istom prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
13 Postupajući slijedom tog vraćanja Općinski sud u Novom Zagrebu smatra da su hrvatski državljani u nepovoljnijoj situaciji u odnosu na državljane drugih država članica jer se rješenja o ovrsi koja donose javni bilježnici u Hrvatskoj ne priznaju u drugim državama članicama Europske unije ni kao europski ovršni naslovi u smislu Uredbe br. 805/2004 ni kao sudske odluke u smislu Uredbe br. 1215/2012. Ta razlika u postupanju između hrvatskih državljana i državljana drugih država članica predstavlja diskriminaciju.
14 U tim je okolnostima Općinski sud u Novom Zagrebu odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:
„1. Da li je odredba nacionalnog zakonodavstva i to odredba članka 1. Ovršnog zakona […], kojom se javnim bilježnicima daje ovlast da provode prisilno ostvarenje tražbin[a] na temelju vjerodostojne isprave, donošenjem rješenja o ovrsi, kao ovršnog naslova, bez izričitog pristanka ovršenika, u skladu sa člankom 6.1. [EKLJP-a] i sa člankom 18. [UFEU-a], imajući pri tom u vidu [presude Suda od 9. ožujka 2017., Zulfikarpašić (C-484/15, EU:C:2017:199), i od 9. ožujka 2017., Pula Parking (C-551/15, EU:C:2017:193)]?
2. Da li se tumačenje izraženo u presud[ama] Suda [od 9. ožujka 2017., Zulfikarpašić (C-484/15, EU:C:2017:199), i od 9. ožujka 2017., Pula Parking (C-551/15, EU:C:2017:193)] može primijeniti u konkretno izloženom predmetu [...]?”
Nadležnost Suda
15 Na temelju članka 53. stavka 2. Poslovnika Suda, kada je Sud očito nenadležan za odlučivanje u nekom predmetu, Sud može, nakon što sasluša nezavisnog odvjetnika, u svakom trenutku odlučiti obrazloženim rješenjem, bez poduzimanja daljnjih koraka u postupku.
16 U ovom predmetu valja primijeniti navedenu odredbu.
17 Svojim dvama pitanjima sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li se članak 6. stavak 1. EKLJP-a i članak 18. UFEU-a, razmatrani s obzirom na presude od 9. ožujka 2017., Zulfikarpašić (C-484/15, EU:C:2017:199) i od 9. ožujka 2017., Pula Parking (C-551/15, EU:C:2017:193), tumačiti na način da im se protivi nacionalni propis poput Ovršnog zakona, kojim se ovlašćuje javne bilježnike da provode prisilno ostvarenje tražbina na temelju „vjerodostojne isprave” donošenjem rješenja o ovrsi kao ovršnog naslova.
18 Kad je riječ o predmetima povodom kojih su donesene te presude, prije svega valja podsjetiti na to da je Sud, kako bi dao traženo tumačenje uredbi br. 805/2004 i 1215/2012, razmatrao hrvatski ovršni postupak kojim se javnim bilježnicima omogućuje da odlučuju o prijedlozima za ovrhu podnesenima na temelju „vjerodostojne isprave” donošenjem rješenja o ovrsi. On je smatrao da javnobilježničko razmatranje tih prijedloga ne ispunjava zahtjeve koji proizlaze iz načela kontradiktornosti te da javni bilježnici koji postupaju u okviru nadležnosti koje su im povjerene nacionalnim pravom u takvim ovršnim postupcima nisu obuhvaćeni pojmom „sud” u smislu navedenih uredbi.
19 Također valja primijetiti da iako je u predmetu povodom kojeg je donesena presuda od 9. ožujka 2017., Zulfikarpašić (C-484/15, EU:C:2017:199), spor bio ograničen unutar samo jedne države članice, pred sudom koji je uputio zahtjev bio je pokrenut postupak povodom zahtjeva za izdavanje potvrde da je rješenje o ovrsi koje je donio javni bilježnik na temelju vjerodostojne isprave, koje je postalo pravomoćno ovršenikovim nepodnošenjem prigovora, europski ovršni naslov u smislu Uredbe br. 805/2004.
20 U predmetu povodom kojeg je donesena presuda od 9. ožujka 2017., Pula Parking (C-551/15, EU:C:2017:193), međunarodno obilježje koje je opravdalo primjenu Uredbe br. 1215/2012 i, posljedično, nadležnost Suda za odgovaranje na pitanja koja je postavio sud koji je uputio zahtjev bilo je prebivalište ovršenika.
21 Nasuprot tomu, prema informacijama koje je dostavio sud koji je uputio zahtjev, u glavnom postupku nije moguće utvrditi nijednu sličnu okolnost.
22 Naime, s jedne strane, što se tiče primjene Uredbe br. 805/2004, valja navesti da pred tim sudom postupak nije bio pokrenut zahtjevom za potvrđivanje rješenja o ovrsi koje je donio javni bilježnik 16. prosinca 2016. kao europskog ovršnog naslova te da tražbina o kojoj je riječ u glavnom postupku nije nesporna tražbina u smislu članka 3. te uredbe jer ju je ovršenik osporavao u glavnom postupku.
23 S druge strane, što se tiče primjene Uredbe br. 1215/2012, valja navesti da iz odluke kojom se upućuje zahtjev ne proizlazi postojanje nijednog međunarodnog obilježja koje može taj instrument učiniti primjenjivim na glavni postupak.
24 Nadalje, što se tiče članka 18. UFEU-a, čije tumačenje također traži sud koji je uputio zahtjev, valja primijetiti da se tim člankom zabranjuje svaka diskriminacija na temelju državljanstva unutar područja primjene Ugovorâ.
25 U tom pogledu treba spomenuti da sud koji je uputio zahtjev tvrdi da postoji nejednako postupanje prema hrvatskim državljanima u odnosu na državljane drugih država članica, što smatra obrnutom diskriminacijom na temelju članka 18. UFEU-a. Međutim, uredbe br. 805/2004 i 1215/2012 nisu primjenjive na glavni postupak, a taj sud ne navodi nijedno drugo obrazloženje koje bi omogućilo utvrđenje razloga zbog kojih bi predmet u kojem postupa imao poveznicu s pravom Unije. Samo hipotetska gledišta povezana sa slobodnim kretanjem sudskih odluka nisu dostatna za zasnivanje nadležnosti Suda za razmatranje ovog zahtjeva za prethodnu odluku s obzirom na članak 18. UFEU-a.
26 Usto, valja dodati da iako je Sud u navodnoj situaciji obrnute diskriminacije proveo u potpuno unutarnjoj situaciji tumačenje instrumenta prava Unije, to je tumačenje bilo uvjetovano time da se nacionalnim pravom nalaže sudu koji je uputio zahtjev da nacionalnim državljanima priznaje ista prava kao što su to prava koja bi državljanin druge države članice ostvario iz prava Unije u istoj situaciji (presuda od 21. veljače 2013., Ordine degli Ingegneri di Verona e Provincia i dr., C-111/12, EU:C:2013:100, t. 35.).
27 Međutim, u ovom se slučaju potvrđivanje rješenja o ovrsi koje je donio javni bilježnik kao europskog ovršnog naslova ne provodi automatski na temelju Uredbe br. 805/2004, nego je podložno određenim zahtjevima čiju je ispunjenost dužna osigurati svaka država članica na temelju vlastitog pravnog poretka. Također, takvo rješenje nije samo po sebi obuhvaćeno područjem primjene Uredbe br. 1215/2012. Stoga državljani drugih država članica ne ostvaruju iz tih dviju uredbi pravo da im se rješenje o ovrsi koje je donio javni bilježnik primjenom hrvatskog prava potvrdi kao europski ovršni naslov niti uživaju pravo na slobodno kretanje takvog rješenja kao sudske odluke.
28 Naposljetku, kad je riječ o članku 6. stavku 1. EKLJP-a, nesporno je da Sud nije nadležan na temelju članka 267. UFEU-a za odlučivanje o tumačenju odredaba međunarodnog prava koje obvezuju države članice izvan okvira prava Unije (vidjeti, među ostalim, presudu od 27. studenoga 1973., Vandeweghe i dr., 130/73, EU:C:1973:131, t. 2. i rješenje od 25. veljače 2016., Aiudapds, C-520/15, neobjavljeno, EU:C:2016:124, t. 22.). Osim toga, iako je utvrđeno da članak 6. stavak 1. EKLJP-a u biti odgovara članku 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja), valja podsjetiti na to da je područje primjene Povelje u pogledu djelovanja država članica definirano u njezinu članku 51. stavku 1., prema kojem se odredbe Povelje odnose na države članice samo kada provode pravo Unije.
29 U tim okolnostima valja utvrditi da s obzirom na činjenice koje proizlaze iz spisa koji je podnesen Sudu, situacija poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku ne sadržava nijednu poveznicu s pravom Unije.
30 Posljedično, na temelju članka 53. stavka 2. Poslovnika Suda valja utvrditi da je Sud očito nenadležan za odgovaranje na pitanja koja je postavio Općinski sud u Novom Zagrebu.
Troškovi
31 Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.
Slijedom navedenog, Sud (šesto vijeće) rješava:
Sud Europske unije očito je nenadležan za davanje odgovora na pitanja koja je postavio Općinski sud u Novom Zagrebu, Hrvatska.
U Luxembourgu 11. travnja 2019.
Tajnik | | Predsjednica šestog vijeća |
A. Calot Escobar | | C. Toader |