Language of document :

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 31. siječnja 2019. uputio Tribunalul Specializat Mureş (Rumunjska) – MF protiv BNP Paribas Personal Finance SA Paris Sucursala Bucureşti, Secapital Sàrl

(predmet C-75/19)

Jezik postupka: rumunjski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunalul Specializat Mureş

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: MF

Tuženici: BNP Paribas Personal Finance SA Paris Sucursala Bucureşti, Secapital Sàrl

Prethodna pitanja

1.    Protivi li se odredbama Direktive Vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima1 , osobito uvodnim izjavama 12., 21. i 23. Direktive, članku 6. stavku 1., članku 7. stavku 2. i članku 8. Direktive, tumačenje nacionalnih sudova prema kojem se potrošač u okviru prigovora na ovrhu – koji na temelju unutarnjeg prava predstavlja posebno pravno sredstvo koje se može podnijeti unutar određenih rokova i pod ograničavajućim uvjetima – ne može nakon pokretanja ovrhe protiv podnositelja prigovora pozivati, iz razloga koji bi bio nedopustiv za to pravno sredstvo, na to da su utvrđene nepoštene ugovorne odredbe u ugovoru o kreditu, koji u skladu sa zakonom predstavlja ovršnu ispravu i na temelju kojeg je pokrenuta ovrha protiv potrošača, sklopljenim s trgovcem, u vezi s nacionalnim zakonodavstvom kojim je predviđeno opće pravno sredstvo koje ne podliježe zastari i kojim potrošač u svakom trenutku može zatražiti utvrđivanje postojanja nepoštenih ugovornih odredbi i oduzimanje njihovih pravnih učinaka, a da se odlukom u okviru tog postupka ne proizvede izravan učinak na ovršni postupak, s obzirom na rizik da ovrha bude dovršena prije nego što se donese odluka u okviru postupka općeg prava?

2.    Ako odgovor na prvo pitanje bude potvrdan, protivi li se istim odredbama Direktive odredba nacionalnog prava kojom se propisuje rok od 15 dana od dostave prvih akata o ovrsi (prisilnom i obvezujućom odredbom čije nepoštovanje dovodi do odbijanja nepravodobno podnesenog pravnog sredstva) unutar kojeg se potrošač kao podnositelj prigovora (dužnik protiv kojeg se provodi ovrha) mora pozvati na nepoštenost ugovornih odredbi sadržanih u ugovoru o kreditu sklopljenom s trgovcem, s obzirom na to da isto uređenje postoji u nacionalnom pravu i u pogledu mogućnosti pozivanja na slične prigovore ocijenjene kao argumenti obrane o meritumu predmeta, uzimajući u obzir, s druge strane, činjenicu da je prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda na nacionalnom sudu da po službenoj dužnosti ispita nepoštenost ugovornih odredbi kad utvrdi pravne i činjenične elemente potrebne u tu svrhu?

____________

1 Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL 1993., L 95, str. 29.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24.)