Žalba koju je 13. rujna 2018. podnijela Češka Republika protiv rješenja Općeg suda (sedmo vijeće) od 28. lipnja 2018. u predmetu T-147/15, Češka Republika protiv Komisije

(predmet C-575/18 P)

Jezik postupka: češki

Stranke

Žalitelj: Češka Republika (zastupnici: M. Smolek, J. Vláčil i O. Serdula, agenti)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

poništi pobijano rješenje;

odbije prigovor nedopuštenosti koji je istaknula Europska komisija;

vrati predmet Općem sudu na odlučivanje o zahtjevima koje je Češka Republika istaknula u svojoj tužbi; i

naloži Europskoj komisiji snošenje troškova.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog svojoj žalbi žalitelj ističe jedan žalbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 263. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (u daljnjem tekstu: UFEU) u vezi s člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja).

U pobijanom rješenju Opći je sud pogrešno zaključio da pobijani akt, imajući u vidu osobito nedostatak Komisijine ovlasti za donošenje odluke u području tradicionalnih vlastitih sredstava, nije akt koji se može pobijati na temelju članka 263. UFEU‐a i da nije bio u suprotnosti s pravom Češke Republike na djelotvornu sudsku zaštitu u smislu članka 47. Povelje jer je Češka Republika mogla uvjetno platiti sporni iznos, istaknuti prigovore na pravilnost Komisijina pravnog stajališta i čekati da Komisija pokrene postupak u skladu s člankom 258. UFEU-a.

Zaključci Općeg suda su u suprotnosti s člankom 263. UFEU-a u vezi s člankom 47. Povelje jer uvjetno plaćanje ne osigurava da će u budućnosti o sporu meritorno odlučivati Sud. To proizlazi iz postojeće sudske prakse Suda o Komisijinoj diskrecijskoj ovlasti u vezi s postupkom zbog povrede obveze, kada ne postoje nikakvi propisi o konceptu uvjetnog plaćanja, a osobito iz prijašnje Komisijine prakse u tom području.

____________