PRESUDA SLUŽBENIČKOG SUDA EUROPSKE UNIJE
(treće vijeće)
9. listopada 2013.
Predmet F‑116/12
Kari Wahlström
protiv
Europske agencije za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica Europske unije (Frontex)
„Javna služba – Član privremenog osoblja – Izvješće o ocjeni – Obveza obrazlaganja – Godišnji razgovor s ocjenjivačem – Postavljanje ciljeva“
Predmet: Tužba podnesena na temelju članka 270. UFEU‑a, primjenjivog na Ugovor o EZAE‑u na temelju njegova članka 106.a, kojom K. Wahlström traži poništenje svojeg izvješća o ocjeni za 2010. godinu i da se Europskoj agenciji za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica Europske unije (Frontex, ili u daljnjem tekstu: Agencija) naloži da mu isplati iznos od 10.000 eura s naslova popravljanja štete koju je pretrpio zbog izostanka uspostavljanja ciljeva radi ocjene njegova izvršenja posla za tu istu godinu.
Odluka: Tužba se odbija. K. Wahlström snosi vlastite troškove i nalaže mu se snošenje troškova Europske agencije za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica Europske unije.
Sažetak
1. Dužnosnici – Ocjenjivanje – Izvješće o ocjeni – Obveza obrazlaganja – Opseg – Obveza podupiranja komentara u izvješću o ocjeni činjeničnim stanjem – Nepostojanje
(čl. 43. Pravilnika o osoblju za dužnosnike)
2. Dužnosnici – Ocjenjivanje – Izvješće o razvoju karijere – Utvrđenje u odsustvu ikakvog sudjelovanja dotične osobe u postupku – Povreda prava na saslušanje
(čl. 43. Pravilnika o osoblju za dužnosnike)
3. Dužnosnici – Ocjenjivanje – Izvješće o ocjeni – Sastavljanje– Izvješće koje sadrži postupovnu pogrešku – Posljedice
(čl. 43. Pravilnika o osoblju za dužnosnike)
4. Dužnosnici – Ocjenjivanje – Izvješće o ocjeni – Obveza postavljanja ciljeva koje treba postići – Poništenje izvješća u slučaju izostanka
(čl. 43. Pravilnika o osoblju za dužnosnike)
1. U okviru donošenja izvješća o ocjeni, postojanje široke diskrecijske ovlasti ocjenjivačâ pretpostavlja da oni nemaju obvezu u izvješćima o ocjeni koja sastavljaju navesti sve relevantne činjenične i pravne okolnosti u prilog osnovanosti njihovih izvješća ili ih poduprijeti konkretnim primjerima, niti obvezu ispitivanja i odgovaranja na sve točke koje osporava dužnosnik ili član privremenog osoblja. Naime, cilj izvješća o ocjeni nije dati iscrpnu i isključivo opisnu sliku rada koji je dužnosnik u pitanju obavio u sklopu zadataka koji proizlaze iz njegova radnog mjesta, već istaknuti, s obzirom na relevantne aspekte njegova rada, stupanj njegovih sposobnosti i učinkovitosti, kao i karakteristike njegova ponašanja u službi.
Nadalje, osobito se ne može tijelu nadležnom za sklapanje ugovora o radu, u okviru tužbenog razloga koji se temelji na nedostatnosti obrazloženja, prigovoriti da nije potkrijepio ocjenu izvršenja poslova od strane člana osoblja konkretnim dodatnim primjerima, s obzirom na to da, s jedne strane, pobijano izvješće o ocjeni već pruža dotičnoj osobi dovoljnu naznaku o tome je li to izvješće osnovano ili sadrži pogrešku zbog koje mu se može osporavati valjanost i, s druge strane, omogućuje sudu da izvrši nadzor nad zakonitošću tog izvješća.
(t. 22., 23. i 26.)
Izvori:
Prvostupanjski sud: 12. rujna 2007., Combescot/Komisija, T‑249/04, t. 86.; 8. rujna 2009., ETF/Landgren, T‑404/06 P, t. 108. i navedena sudska praksa
Službenički sud: 10. rujna 2009., van Arum/Parlament, F‑139/07, t. 88. i 101.; 29. rujna 2011., Kimman/Komisija, F‑74/10, t. 95. koja je predmet žalbenog postupka pred Općim sudom Europske unije, predmet T‑644/11 P
2. U okviru donošenja izvješća o ocjeni, na ocjenjivaču je da pozove zaposlenika na radnom mjestu na godišnji razgovor unutar 20 radnih dana računajući od početka ocjenjivanja kako bi se izbjeglo da se izvješće o ocjeni donese prije nego dotični član osoblja ima priliku biti korisno saslušan, tako da izostanak razgovora između dužnosnika ili člana osoblja također predstavlja povredu prava na saslušanju. Kvalitetan razgovor nužan je tijekom ocjenjivanja jer je njegov ključ i pretpostavlja izravan kontakt između ocjenjivanog i ocjenjivača i koji je sam takve naravi da daje prednost iskrenom i dubokom razgovoru, omogućujući sudionicima, s jedne strane, da točno sagledaju narav, razloge i doseg svojih eventualnih neslaganja i, s druge strane, da postignu bolje razumijevanje.
(t. 36. i 37.)
Izvori:
Prvostupanjski sud: 30. rujna 2004., Ferrer de Moncada/Komisija, T‑16/03, t. 40. i 48.; 14. rujna 2006., Laroche/Komisija, T‑115/04, t. 36.; 25. listopada 2006., Carius/Komisija, T‑173/04, t. 69.; 25. listopada 2007., Lo Giudice/Komisija, T‑27/05, t. 46. do 49.
3. Da bi postupovna nepravilnost mogla dovesti do poništenja nekog akta, a osobito izvješća o ocjeni dužnosnika ili člana osoblja Unije, potrebno je da bi u odsustvu te nepravilnosti postupak mogao imati drukčiji ishod.
(t. 40.)
Izvori:
Sud: 21. ožujka 1990., Belgija/Komisija, C‑142/87, t. 48.
Prvostupanjski sud: 23. travnja 2002., Campolargo/Komisija, T‑372/00, t. 39.
Službenički sud: Kimman/Komisija, gore navedena, t. 76.
4. Nepoštovanje pravila koja propisuju postavljanje ciljeva dužnosniku na početku svakog razdoblja ocjenjivanja predstavlja bitnu potrebu i opravdava kritiku spornog izvješća o ocjeni. Budući da postavljanje ciljeva predstavlja temeljni referentni čimbenik za ocjenu rada dužnosnika i donošenje izvješća o ocjeni, ukidanje obveze formalnog postavljanja ciljeva dotičnoj osobi prilikom promjene mjesta rada, i to u sklopu razgovora s ocjenjivačem, imalo bi za učinak različito postupanje prema dužnosnicima što se tiče postavljanja ciljeva s obzirom na dan njihove promjene mjesta rada. Postavljanje ciljeva tim se više nameće kad je riječ o dužnosniku kojem su povjereni novi zadaci u drugom odjelu u čiji će se rad uključiti u najkraćem roku.
(t. 45. i 52.)
Izvori:
Prvostupanjski sud: 30. rujna 2009., Skareby/Komisija, T‑193/08 P, t. 71. do 75.
Službenički sud: 13. prosinca 2007., Sundholm/Komisija, F‑42/06, t. 39. do 41.; 10. studenoga 2009., N/Parlament, F‑71/08, t. 54. do 60.; 12. svibnja 2011., AQ/Komisija, F‑66/10, t. 68., 83. i 84.