Zahtjev za prethodnu odluku koji je 24. siječnja 2020. uputio tribunal d’arrondissement (Luksemburg) – WM protiv Luxembourg Business Registers

(predmet C-37/20)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunal d’arrondissement

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: WM

Tuženik: Luxembourg Business Registers

Prethodna pitanja

Pitanje br. 1. koje se odnosi na pojam „iznimne okolnosti”

1.a Može li se članak 30. stavak 9. Direktive (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2015. o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma¹ , kako je izmijenjena Direktivom (EU) 2018/843 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o izmjeni Direktive (EU) 2015/849 o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma i o izmjeni direktiva 2009/138/EZ i 2013/36/EU² , u dijelu u kojem se njime ograničavanje pristupa informacijama o ekonomskim vlasnicima podvrgava „iznimnim okolnostima koje treba utvrditi u nacionalnom pravu”, tumačiti na način da se njime dopušta da se pojam „iznimne okolnosti” u nacionalnom pravu definira isključivo kao istovjetan pojmovima „nerazmjernom riziku, riziku od prijevare, otmice, ucjene, iznude, zlostavljanja, nasilja ili zastrašivanja”, koji već jesu uvjet za primjenu ograničavanja pristupa u okviru teksta prethodno navedenog članka 30. stavka 9.?

1.b U slučaju da je odgovor na pitanje 1.a niječan i da se u nacionalnom pravu kojom se ta direktiva prenosi pojam „iznimne okolnosti” definira samo upućivanjem na bespredmetne pojmove „nerazmjernom riziku, riziku od prijevare, otmice, ucjene, iznude, zlostavljanja, nasilja ili zastrašivanja”, treba li prethodno navedeni članak 30. stavak 9. tumačiti na način da se njime nacionalnom sudu dopušta da zanemari uvjet „iznimne okolnosti”, ili on treba nadoknaditi propust nacionalnog zakonodavstva tako da sudskim putem odredi doseg pojma „iznimne okolnosti”? U potonjem slučaju, što se tiče, u skladu s tekstom prethodno navedenog članka 30. stavka 9., uvjeta čiji se sadržaj određuje nacionalnim pravom, može li Sud Europske unije dati smjernice nacionalnom sudu u pogledu njegove zadaće? Ako je odgovor na potonje pitanje potvrdan, koje smjernice nacionalni sud treba slijediti pri određivanju sadržaja pojma „iznimne okolnosti”?

Pitanje br. 2. koje se odnosi na pojam „rizik”

2.a Treba li članak 30. stavak 9. Direktive (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2015. o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma, kako je izmijenjena Direktivom (EU) 2018/843 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o izmjeni Direktive (EU) 2015/849 o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma i o izmjeni direktiva 2009/138/EZ i 2013/36/EU, u dijelu u kojem se njime ograničavanje pristupa informacijama o ekonomskim vlasnicima podvrgava „nerazmjernom riziku, riziku od prijevare, otmice, ucjene, iznude, zlostavljanja, nasilja ili zastrašivanja”, tumačiti na način da se njime upućuje na niz od osam slučajeva, od kojih prvi odgovara općenitom riziku koji je uvjetovan nerazmjernošću, a ostalih sedam odgovara posebnim rizicima izuzetima od uvjeta nerazmjernosti, ili na način se njime upućuje na niz od sedam slučajeva od kojih svaki odgovara posebnom riziku koji je uvjetovan nerazmjernošću?

2.b Treba li članak 30. stavak 9. Direktive (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2015. o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma, kako je izmijenjena Direktivom (EU) 2018/843 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o izmjeni Direktive (EU) 2015/849 o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma i o izmjeni direktiva 2009/138/EZ i 2013/36/EU, u dijelu u kojem se njime ograničavanje pristupa informacijama o ekonomskim vlasnicima podvrgava „riziku”, tumačiti na način da se njime ocjena postojanja i opsega tog rizika ograničava samo na povezanost ekonomskog vlasnika s pravnim subjektom u odnosu na koji konkretno traži ograničavanje pristupa informacijama o njemu kao ekonomskom vlasniku ili na način da podrazumijeva uzimanje u obzir povezanosti dotičnog ekonomskog vlasnika s drugim pravnim subjektima? Ako treba uzeti u obzir povezanost s drugim pravnim subjektima, treba li uzeti u obzir isključivo svojstvo ekonomskog vlasnika u odnosu na druga pravna tijela ili treba uzeti u obzir sve moguće povezanosti s drugim pravnim subjektima? Ako treba uzeti u obzir sve moguće povezanosti s drugim pravnim subjektima, utječe li priroda te povezanosti na ocjenu postojanja i opsega rizika?

2.c Treba li članak 30. stavak 9. Direktive (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2015. o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma, kako je izmijenjena Direktivom (EU) 2018/843 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o izmjeni Direktive (EU) 2015/849 o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma i o izmjeni direktiva 2009/138/EZ i 2013/36/EU, u dijelu u kojem se njime ograničavanje pristupa informacijama o ekonomskim vlasnicima podvrgava „riziku”, tumačiti na način da se njime isključuje pravo na zaštitu koje proizlazi iz ograničavanja pristupa ako su te informacije, odnosno drugi elementi koje ekonomski vlasnik ističe kako bi dokazao postojanje i opseg „rizika” s kojim se suočava, lako dostupne trećim osobama drugim putevima informiranja?

Pitanje br. 3. koje se odnosi na pojam „nerazmjerni” rizik

3. Koje različite interese treba uzeti u obzir u okviru primjene članka 30. stavka 9. Direktive (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2015. o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma, kako je izmijenjena Direktivom (EU) 2018/843 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o izmjeni Direktive (EU) 2015/849 o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma i o izmjeni direktiva 2009/138/EZ i 2013/36/EU, s obzirom na to da se njime ograničavanje pristupa informacijama o ekonomskom vlasniku podvrgava „nerazmjernom” riziku?

____________

¹     Direktiva (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2015. o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma, o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive 2005/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i Direktive Komisije 2006/70/EZ (SL 2015., L 141, str. 73.).

²     SL 2018., L 156, str. 43.