PRESUDA SLUŽBENIČKOG SUDA EUROPSKE UNIJE
(drugo vijeće)
9. rujna 2015.
Predmet F‑28/14
Stéphane De Loecker
protiv
Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD)
„Javna služba – Osoblje ESVD‑a – Član privremenog osoblja – Šef delegacije u trećoj zemlji – Prekid odnosa povjerenja – Premještaj u sjedište ESVD‑a – Prijevremeni raskid ugovora o radu – Otkazni rok – Obrazloženje odluke – Članak 26. Pravilnika o osoblju – Pravo na obranu – Pravo na saslušanje“
Predmet: Tužba podnesena na temelju članka 270. UFEU‑a, koji se primjenjuje na UEZAE na temelju njegova članka 106.a, kojom S. De Loecker zahtijeva poništenje odluke Visoke predstavnice Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku (u daljnjem tekstu: Visoka predstavnica) od 20. prosinca 2013. o prestanku njegova ugovora kao člana privremenog osoblja s učinkom od 31. ožujka 2014., poništenje odluka Visoke predstavnice o odbijanju da ga sasluša nakon njegove pritužbe zbog uznemiravanja protiv glavnog operativnog direktora Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD), o odbijanju njegova zahtjeva da se za ispitivanje te pritužbe imenuje vanjski istražitelj na visokoj razini i da nadležne službe Europske komisije s navedenom pritužbom postupaju kao sa zahtjevom za pomoć, kao i donošenje mjera izvođenja dokaza.
Odluka: Tužba se odbija. S. De Loecker snosit će vlastite troškove i nalaže mu se snošenje svih troškova Europske službe za vanjsko djelovanje.
Sažetak
1. Tužbe dužnosnikâ – Privremeno osoblje – Akt koji negativno utječe – Pojam – Odbijanje razgovora koji dotična osoba zahtijeva kako bi saznala točne razloge svojega preraspoređivanja – Odluka o premještaju koja je već predmet tužbe za poništenje – Isključenje
(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, čl. 90. st. 2. i čl. 91. st. 1.)
2. Dužnosnici – Odluka koja utječe na administrativni status dužnosnika –Uzimanje u obzir činjenica koje nisu u osobnom dosjeu dotične osobe, ali o kojima je ona prethodno obaviještena – Zakonitost – Pretpostavke
(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, čl. 26. i čl. 90. st. 1.; Uvjeti zaposlenja ostalih službenika, čl. 11.)
3. Dužnosnici – Osobni dosje – Dokumenti koje dosje treba sadržavati – Odluka koja utječe na administrativni status dužnosnika – Pojam – Izvješće o upravnoj istrazi – Isključenje – Izvješće o nadzornoj misiji u kojemu su utvrđene dužnosnikove teške povrede dužnosti – Uključenost
(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, čl. 26. st. 1. t. (a) i Prilog IX., čl. 2. st. 2.)
4. Dužnosnici – Privremeno osoblje – Otkaz ugovora na određeno vrijeme –Obveza donošenja odluke nakon omogućavanja dotičnoj osobi da iznese svoje očitovanje – Doseg – Povreda – Posljedice
(Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 41. st. 2. t. (a); Uvjeti zaposlenja ostalih službenika, čl. 47. t. (b) podt. (ii))
1. Samo mjere koje imaju obvezne pravne učinke koji mogu utjecati na interese tužitelja tako da bitno mijenjaju njegov pravni položaj su akti koji imaju negativan učinak i koji se stoga mogu pobijati.
S tim u vezi odbijanje tijela nadležnog za sklapanje ugovora o radu da obavi razgovor s članom privremenog osoblja koji zahtijeva da bude saslušan kako bi saznao točne razloge svojeg premještaja s radnog mjesta na kojem je bio zaposlen na drugo radno mjesto nije akt koji ima negativan učinak s obzirom na to da je odluka o premještaju već bila predmet tužbe za poništenje pred sudom Unije.
Naime, takvo odbijanje je nastavak odluke o preraspoređivanju dotične osobe i predstavlja puku mjeru opreza namijenjenu očuvanju navedene odluke u kontekstu postupka koji se tada vodio povodom tužbe koja je bila podnesena protiv nje.
(t. 46. do 48.)
Izvori:
Prvostupanjski sud: rješenje od 13. srpnja 2004., Comunidad Autónoma de Andalucía/Komisija, T‑29/03, EU:T:2004:235, t. 29. i presuda od 4. listopada 2006., Tillack/Komisija, T‑193/04, EU:T:2006:292, t. 67.
Opći sud Europske unije: presuda od 20. svibnja 2010., Komisija/Violetti i dr., T‑261/09 P, EU:T:2010:215, t. 46.
Službenički sud: presuda od 26. veljače 2013., Labiri/EGSO, F‑124/10, EU:F:2013:21, t. 42.
2. Cilj članka 26. Pravilnika o osoblju, koji se primjenjuje na privremeno osoblje na temelju članka 11. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika, je osigurati prava na obranu dužnosnika i službenika sprječavajući da se odluke tijela nadležnog za sklapanje ugovora o radu koje utječu na njihov administrativni status i njihovu karijeru temelje na činjenicama koje se odnose na njihovu sposobnost, učinkovitost ili ponašanje, a koje nisu navedene u njihovu osobnom dosjeu. Iz toga proizlazi da je odluka koja se temelji na takvim činjenicama protivna Pravilniku o osoblju i da je valja poništiti jer je donesena po nezakonitom postupku.
Međutim, povreda članka 26. stavka 1. točke (a) Pravilnika o osoblju ne dovodi do poništenja akta samo ako se dokaže da su predmetni dokumenti mogli odlučujuće utjecati na predmetni akt. Sama činjenica da ti dokumenti nisu bili uneseni u dužnosnikov osobni dosje ne može opravdati poništenje odluke koja ima negativan učinak ako je dotična osoba doista bila obaviještena o njima. Naime, iz članka 26. stavka 2. Pravilnika o osoblju proizlazi da se zabrana upotrebe dokumenta u vezi s dužnosnikovim administrativnim statusom protiv tog dužnosnika odnosi samo na dokumente koji mu nisu bili prethodno dostavljeni. To se ne odnosi na dokumente koji još uvijek nisu uneseni u njegov osobni dosje, iako je on o njima bio obaviješten. Kad institucija takve dokumente ne bi unijela u osobni dosje dužnosnika, njemu bi još uvijek bilo dopušteno da u tom smislu podnese zahtjev na temelju članka 90. stavka 1. Pravilnika o osoblju i, u slučaju odbijanja tog zahtjeva, upravnu žalbu. Međutim, institucija ni u kojem slučaju ne može biti spriječena da donese odluku u interesu službe na temelju dokumenata koji su prethodno bili dostavljeni dotičnoj osobi samo zato što nisu uneseni u njezin osobni dosje.
(t. 74. i 84.)
Izvori:
Sud: presuda od 12. studenoga 1996., Ojha/Komisija, C‑294/95 P, EU:C:1996:434, t. 68.
Službenički sud: presuda od 28. lipnja 2007., Bianchi/ETF, F‑38/06, EU:F:2007:117, t. 45.
3. Sam članak 26. stavak 1. točka (a) Pravilnika o osoblju ne obvezuje upravu da u osobni dosje unese bilo koji dokument koji se odnosi na dužnosnika. Tako ta odredba razlikuje, s jedne strane, „dokumente“ koji se trebaju nalaziti u osobnom dosjeu samo ako su u vezi s administrativnim statusom predmetnog dužnosnika i „izvješća“ koja trebaju biti unesena u taj dosje samo ako se odnose na njegovu sposobnost, učinkovitost ili ponašanje i, s druge strane, svaki drugi dokument koji se odnosi na predmetnog dužnosnika. Time što predviđa takva izvješća, članak 26. stavak 1. točka (a) Pravilnika o osoblju odnosi se na formalne dokumente službene konotacije čiji su predmet sposobnost, učinkovitost ili ponašanje dužnosnika.
Međutim, članak 26. Pravilnika o osoblju ni na koji način ne zabranjuje instituciji da pokrene istragu i u tu svrhu otvori dosje te su jedini dokumenti, u vezi s tom istragom, koje treba unijeti u dužnosnikov dosje eventualne odluke o sankcijama donesene na temelju tog dosjea.
S tim u vezi iz članka 26. Pravilnika o osoblju ne proizlazi da je uprava, nakon što dužnosniku dostavi izvješće o upravnoj istrazi koja je provedena u odnosu na njega, dužna to izvješće pohraniti u njegov osobni dosje. Na temelju članka 2. stavka 2. Priloga IX. Pravilniku o osoblju na kraju istrage uprava je obvezna dostaviti dotičnoj osobi zaključke izvješća o istrazi te joj samo na njezin zahtjev i podložno zaštiti zakonitih interesa trećih stranaka osim toga dostaviti sve dokumente izravno povezane s optužbama koje su protiv nje iznesene.
Svaki dokument koji može odlučujuće utjecati na odluku koja ima negativan učinak mora načelno biti dostavljen predmetnom dužnosniku i nakon toga pohranjen u njegov osobni dosje. Unatoč činjenici da nije riječ o izvješću o sposobnosti, učinkovitosti ili ponašanju predmetnog dužnosnika u smislu članka 26. Pravilnika o osoblju, izvješće o nadzornoj misiji u kojem su utvrđene teške povrede dužnosti predmetnog dužnosnika ipak mora biti dostavljeno i pohranjeno u osobni dosje s obzirom na to da to izvješće može odlučujuće utjecati na odluku o tome hoće li dužnosnik biti otpušten ili ne.
(t. 75., 77., 78. i 83.)
Izvori:
Sud: presuda od 12. studenoga 1996., Ojha/Komisija, EU:C:1996:434, t. 67.
Prvostupanjski sud: presude od 2. travnja 1998., Apostolidis/Sud, T‑86/97, EU:T:1998:71, t. 36.; od 20. rujna 2001., Recalde Langarica/Komisija, T‑344/99, EU:T:2001:237, t. 66. i od 5. listopada 2009., de Brito Sequeira Carvalho i Komisija/Komisija i de Brito Sequeira Carvalho, T‑40/07 P i T‑62/07 P, EU:T:2009:382, t. 96.
Službenički sud: presude od 13. studenoga 2014., De Loecker/ESVD, F‑78/13, EU:F:2014:246, t. 50. i od 15. travnja 2015., Pipiliagkas/Komisija, F‑96/13, EU:F:2015:29, t. 48.
4. Prema članku 41. stavku 2. točki (a) Povelje Europske unije o temeljnim pravima, svatko ima pravo na saslušanje prije poduzimanja bilo kakve pojedinačne mjere koja bi na njega mogla nepovoljno utjecati. Osim toga, poštovanje prava na saslušanje nameće se i kad primjenjivi propis izričito ne predviđa takvu formalnost. Pravo na saslušanje svakome osigurava mogućnost da u upravnom postupku učinkovito i prije donošenja odluke koja bi mogla nepovoljno djelovati na njegove interese iznese svoje stavove.
S tim u vezi je odluka o otkazu ugovora o radu člana privremenog osoblja na temelju članka 47. točke (b) podtočke (ii) Uvjeta zaposlenja ostalih službenika pojedinačna mjera koja nepovoljno utječe na predmetnog službenika. Stoga dotičnu osobu valja saslušati prije donošenja takve odluke, čak ako ta odredba posebno ne predviđa takvo pravo.
Naime, cilj pravila prema kojem adresat odluke koja ima negativan učinak mora moći iznijeti svoje očitovanje prije njezina donošenja jest omogućiti predmetnom tijelu da primjereno vodi računa o svim relevantnim elementima. Radi osiguranja djelotvorne zaštite tog adresata cilj tog pravila je osobito da on može ispraviti pogrešku ili iznijeti elemente koji se odnose na njegovu osobnu situaciju, a koji mogu biti osnova za to da ta odluka bude donesena, da ne bude donesena ili da ima određen sadržaj.
Međutim, da bi povreda prava na saslušanje mogla dovesti do poništenja pobijane odluke, potrebno je k tomu ispitati bi li postupak imao drugačiji ishod da nije bilo te nepravilnosti.
Ako je odluka o otkazu donesena a da dotična osoba pritom nije bila saslušana i ako iz okolnosti slučaja proizlazi da takvo saslušanje prije donošenja navedene odluke ne bi moglo uvjeriti tijelo nadležno za sklapanje ugovora o radu da ne otpusti dotičnu osobu prije isteka njezina ugovora, nije potrebno poništiti odluku o otkazu. To je osobito tako kad je dotična osoba, koja je bila zaposlena radi obavljanja poslova vođenja i upravljanja kao šef delegacije Europske unije, pokazala teške povrede dužnosti u upravljanju tom delegacijom, što je dovelo do gubitka povjerenja tijela nadležnog za sklapanje ugovora o radu u njezine sposobnosti upravljanja delegacijom i ako je dotična osoba prije donošenja odluke o otkazu bila saslušana o svojim povredama dužnosti kao šef delegacije.
U tim okolnostima dužnost tijela nadležnog za sklapanje ugovora o radu da brižno postupa u odnosu na dotičnu osobu ne može obuhvaćati i obvezu tog tijela da je zadrži na radnom mjestu do isteka njezina ugovora kad bi ono, čak i da je dotična osoba bila saslušana prije donošenja odluke o otkazu, u svakom slučaju odlučilo da je otpusti prije isteka njezina ugovora
(t. 122. do 124., 127., 128. i 133.)
Izvori:
Sud: presude od 18. prosinca 2008., Sopropé, C‑349/07, EU:C:2008:746, t. 49.; od 1. listopada 2009., Foshan Shunde Yongjian Housewares & Hardware/Vijeće, C‑141/08 P, EU:C:2009:598, t. 83. i od 3. srpnja 2014., Kamino International Logistics i Datema Hellmann Worldwide Logistics, C‑129/13 i C‑130/13, EU:C:2014:2041, t. 39. i 79.
Službenički sud: presude od 12. prosinca 2013., CH/Parlament, F‑129/12, EU:F:2013:203, t. 34. i 38.; od 14. svibnja 2014., Delcroix/ESVD, F‑11/13, EU:F:2014:91, t. 42.; od 10. rujna 2014., Tzikas/ERA, F‑120/13, EU:F:2014:197, t. 46. i od 17. rujna 2014., Wahlström/Frontex, F‑117/13, EU:F:2014:215, t. 28.