Language of document :

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 20. veljače 2019. uputio Landesverwaltungsgericht Steiermark (Austrija) – DY

(predmet C-139/19)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Landesverwaltungsgericht Steiermark

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: DY

Tuženo tijelo: Bezirkshauptmannschaft Hartberg-Fürstenfeld

Intervenijent: Finanzpolizei

Prethodna pitanja

1.    Trebaju li se članak 56. UFEU-a te Direktiva 96/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 1996. o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga1 i Direktiva 2014/67/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o provedbi Direktive 96/71/EZ2 tumačiti na način da im se protivi nacionalna odredba kojom su predviđene izrazito visoke novčane kazne, a osobito visoki najniži iznosi novčanih kazni, koje mogu biti izrečene kumulativno za svakog dotičnog radnika, za povrede formalnih obveza u slučaju korištenja prekogranične radne snage, kao što je propust da se stave na raspolaganje isprave o plaći ili propust prijave Središnjem koordinacijskom uredu?

2.    U slučaju negativnog odgovora na prvo pitanje:

Trebaju li se članak 56. UFEU-a te Direktiva 96/71/EZ i Direktiva 2014/67/EU tumačiti na način da im se protivi izricanje kumulativnih novčanih kazni bez apsolutnog najvišeg iznosa za povrede formalnih obveza u slučaju korištenja prekogranične radne snage?

3.    Treba li se članak 56 UFEU-a tumačiti na način da mu se protivi nacionalna odredba kojom se u slučaju prijevremenog prestanka i/ili prekida privremenog rada u zemlji domaćinu obvezujuće propisuje prijava promjene Središnjem koordinacijskom uredu?

4.    U slučaju negativnog odgovora na treće pitanje:

Treba li se članak 56. UFEU-a tumačiti na način da mu se protivi nacionalna odredba kojom se za prijavu promjene ne propisuje razuman rok?

5.    Trebaju li se članak 56. UFEU-a i članak 9. Direktive 2014/67/EU tumačiti na način da im se protivi nacionalna odredba kojom se propisuje da se naknadnom dostavom odgovarajućih i relevantnih dokumenata unutar razumnog roka ne ispunjava obveza stavljanja isprava na raspolaganje?

6.    Trebaju li se članak 56. UFEU-a i članak 9. Direktive 2014/67/EU tumačiti na način da im se protivi nacionalna odredba kojom se propisuje da se od stranog pružatelja usluga zahtijeva dostava isprava koje prelaze opseg onih dokumenata koji su navedeni u članku 9. Direktive 2014/67/EU i nisu ni relevantni ni potrebni te se nacionalnim pravom ne određuju detaljno, poput primjerice potvrda o plaći, računa za obračun plaća, platnih lista, poreznih kartica, prijava i odjava, zdravstvenog osiguranja, prijavnih popisa i popisa obračuna dodataka, isprava koje se odnose na platne razrede, svjedodžbi?

____________

1 SL 1997., L 18, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 5., str. 127.)

2 Direktiva 2014/67/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o provedbi Direktive 96/71/EZ o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga i izmjeni Uredbe (EU) br. 1024/2012 o administrativnoj suradnji putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta, SL 2014., L 159, str. 11.