Language of document :

Tužba podnesena 23. svibnja 2018. – Carvalho i dr. protiv Parlamenta i Vijeća

(predmet T-330/18)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: Armando Carvalho (Santa Comba Dão, Portugal) i 36 drugih (zastupnici: G. Winter, profesor, R. Verheyen, odvjetnik i H. Leith, Barrister)

Tuženici: Vijeće Europske unije, Europski parlament

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

proglasi „Zakonodavni paket o emisiji stakleničkih plinova”1 nezakonitim u dijelu u kojem se njime u razdoblju od 2021. do 2030. dopušta emisija stakleničkih plinova u količini koja u 2021. odgovara razini od 80 % emisija iz 1990., a u 2030. se smanjuje na razinu od 60 % emisija iz 1990.

poništi „Zakonodavni paket o emisiji stakleničkih plinova ” u dijelu u kojem se njime postavljaju ciljevi smanjenja emisija stakleničkih plinova do 2030. za 40 % njihovih razina iz 1990., a osobito članak 9. stavak 2. Direktive 2003/87/EZ, kako je zadnje izmijenjena Direktivom 2018/410, članak 4. stavak 2. Priloga I. Uredbi 2018/842 i članak 4. Uredbe 2018/841;

naloži tuženicima da donesu mjere u skladu sa Zakonodavnim paketom o emisiji stakleničkih plinova kojima se do 2030. traži smanjenje emisije stakleničkih plinova za 50 % do 60 % njihovih razina iz 1990. ili veća razina smanjenja koju Opći sud smatra primjerenom;

podredno, ako Opći sud ne odluči izdati nalog i ako se njegova odluka o poništenju ciljeva smanjenja donese prekasno za izmjenu relevantnih odredbi prije 2021., tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da naloži da pobijane odredbe Zakonodavnog paketa o emisiji stakleničkih plinova ostanu na snazi do određenog datuma, do kojeg se moraju izmijeniti u skladu s višim pravnim normama;

naloži tuženicima snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe deset tužbenih razloga.

Prvi tužbeni razlog, istaknut u prilog njihovu zahtjevu za poništenje, koji se temelji na tome da više pravne norme obvezuju Uniju da spriječi nastanak štete izazvane klimatskim promjenama na temelju međunarodnog običajnog prava koje državama zabranjuje da uzrokuju štetu i obvezuje ih da spriječe nastanak štete u skladu s člankom 191. UFEU-a. Unija je također obvezna spriječiti povrede temeljnih prava koje štiti Povelja Europske unije o temeljnim pravima uzrokovane klimatskim promjenama. Ta prava uključuju pravo na život i tjelesni integritet, pravo na obavljanje zanimanja, pravo vlasništva, prava djece i pravo na jednako postupanje.

Drugi tužbeni razlog, istaknut u prilog njihovu zahtjevu za poništenje, koji se temelji na tome da je, s obzirom na uzročnu vezu između emisije stakleničkih plinova i opasnih klimatskih promjena, Unija odgovorna poduzeti mjere za regulaciju emisija stakleničkih plinova u Uniji, kako bi se spriječio nastanak štete i povreda temeljnih prava.

Treći tužbeni razlog, istaknut u prilog njihovu zahtjevu za poništenje, koji se temelji na tome da klimatske promjene već uzrokuju štetu i dovode do povrede temeljnih prava te će to nastaviti činiti. Svaka daljnja emisija stakleničkih plinova koja doprinosi nastanku tih posljedica stoga će biti nezakonita, osim ako se može opravdati objektivnim razlozima i ako je Unija nastojala smanjiti tu emisiju u granicama svojih tehničkih i financijskih mogućnosti.

Četvrti tužbeni razlog, istaknut u prilog njihovu zahtjevu za poništenje, koji se temelji na tome da Unija ne može iznositi nikakvo takvo opravdanje prilikom usvajanja ciljeva određenih Zakonodavnim paketom o emisiji stakleničkih plinova zbog sljedećih razloga:

ti ciljevi dopuštaju emisije u količinama koje znatno premašuju pravičan udio Unije u ukupnim emisijama, u skladu s ciljem Pariškog sporazuma koji se sastoji od maksimalnog povećanja ukupne prosječne temperature od 1.5°C ili znatno ispod 2°C;

ciljevi su postavljeni a da tuženici pritom nisu razmatrali doseg tehničkih i financijskih mogućnosti Unije za smanjenje. Ciljevi su više odabrani kao najisplativija sredstva za ispunjenje ranijeg dugoročnog cilja u pogledu emisija, koji je kasnije zamijenjen Pariškim sporazumom;

dokazi koji su na raspolaganju tuženicima pokazuju da je Unija imala mogućnost usvojiti mjere smanjenja emisije stakleničkih plinova do 2030. na najmanje 50 % - 60 % ispod njihove razine iz 1990.

Peti tužbeni razlog, istaknut u prilog izdavanju naloga, koji se također temelji na tome da više pravne norme obvezuju Uniju da spriječi nastanak štete izazvane klimatskim promjenama na temelju međunarodnog običajnog prava koje državama zabranjuje da uzrokuju štetu i obvezuje ih da spriječe nastanak štete u skladu s člankom 191. UFEU-a. Unija je također na temelju Povelje Europske unije o temeljnim pravima obvezna spriječiti povrede temeljnih prava uzrokovane klimatskim promjenama.

Šesti tužbeni razlog, istaknut u prilog izdavanju naloga, koji se temelji na tome da je Unija na temelju svoje odgovornosti za emisiju stakleničkih plinova već prije povrijedila svoje obveze:

od 1992. krši svoju obvezu sprečavanja nastanka štete, kad je donesena Okvirna konvencija Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama i kad je spoznaja o klimatskim promjenama postala opća;

povreda obveze Unije pogoršala se 2009., kad su i članak 191. UFEU-a i Povelja Europske unije o temeljnim pravima bili na snazi;

u to je vrijeme nastavak emisije stakleničkih plinova trebalo zabraniti, osim u slučaju objektivnog opravdanja. Unija nije tvrdila i ne može tvrditi da su razine emisija koje je nastavila dopuštati u tom razdoblju u skladu s njezinim tehničkim i financijskim mogućnostima za smanjenje emisija.

Sedmi tužbeni razlog, istaknut u prilog zahtjevu za izdavanje naloga, koji se temelji na tome da Unija nastavlja kršiti svoje obveze i sada time što je usvojila ciljeve smanjenja emisija iz Zakonodavnog paketa o emisiji stakleničkih plinova. Kao što je navedeno u tužbenim razlozima u prilog zahtjevu za poništenje, Zakonodavnim paketom o emisiji stakleničkih plinova ne smanjuju se emisije i dopušta se njihov nastavak na razinama koje su nezakonite i koje se ne mogu opravdati.

Osmi tužbeni razlog, istaknut u prilog zahtjevu za izdavanje naloga, koji se temelji na tome da Unijina povreda obveza čini dovoljno ozbiljnu povredu pravne norme kojom se pojedincima dodjeljuju prava. Unija nema diskrecijsko pravo odbiti razmatranje ili donošenje mjera koje su unutar njezinih tehničkih i financijskih mogućnosti za smanjenje emisija.

Deveti tužbeni razlog, istaknut u prilog zahtjevu za izdavanje naloga, koji se temelji na tome da su povrede obveze uzrokovale opasne klimatske promjene koje su dovele do nastanka imovinske štete nekim tužiteljima te će nastaviti uzrokovati daljnju i dodatnu štetu tužiteljima u budućnosti.

Deseti tužbeni razlog, istaknut u prilog zahtjevu za izdavanje naloga, koji se temelji na tome da je Unija obvezna osigurati da je njezino djelovanje u skladu s njezinom pravnom obvezom smanjenja emisija razmjerno njezinim tehničkim i financijskim mogućnostima, za koje je utvrđeno da odgovaraju smanjenju emisija do 2030. u visini od 50 % do 60 % njihove razine iz 1990. Tužitelji od Općeg suda traže da u tu svrhu izda nalog.

____________

1 Direktiva (EU) 2018/410 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. ožujka 2018. o izmjeni Direktive 2003/87/EZ radi poboljšanja troškovno učinkovitih smanjenja emisija i ulaganja za niske emisije ugljika te Odluke (EU) 2015/1814 (SL 2018., L 76, str. 3.); Uredba (EU) 2018/842 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o obvezujućem godišnjem smanjenju emisija stakleničkih plinova u državama članicama od 2021. do 2030. kojim se doprinosi mjerama u području klime za ispunjenje obveza u okviru Pariškog sporazuma i izmjeni Uredbe (EU) br. 525/2013 (SL 2018., L 156, str. 26.); i Uredba (EU) 2018/841 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o uključivanju emisija i uklanjanja stakleničkih plinova iz korištenja zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstva u okvir za klimatsku i energetsku politiku do 2030. te o izmjeni Uredbe (EU) br. 525/2013 i Odluke br. 529/2013/EU (SL 2018., L 156, str. 1.). (U svojoj se tužbi tužitelji pozivaju na Uredbe 2018/842 i 2018/841 u verzijama koje je Vijeće usvojilo 14. svibnja 2018., prije potpisivanja i objave u Službenom listu.)