Žalba koju je 13. srpnja 2018. podnio Changmao Biochemical Engineering Co. Ltd protiv presude Općeg suda (osmo prošireno vijeće) od 3. svibnja 2018. u predmetu T-431/12: Distillerie Bonollo i drugi protiv Vijeća Europske unije

(predmet C- 461/18 P)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Changmao Biochemical Engineering Co. Ltd (zastupnici: K. Adamantopoulos i P. Billiet, odvjetnici)

Druge stranke u postupku: Distillerie Bonollo SpA, Industria Chimica Valenzana (ICV) SpA, Distillerie Mazzari SpA, Caviro Distillerie Srl, Comercial Química Sarasa, SL, Vijeće Europske unije, Europska komisija

Zahtjev

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

u cijelosti ukine presudu Općeg suda Europske unije od 3. svibnja 2018. u predmetu T-431/12; i

naloži tužiteljima u postupku pred Općim sudom da snose žaliteljeve troškove nastale u okviru ove žalbe, kao i troškove postupka pred Općim sudom u predmetu T-431/12.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Žalitelj iznosi jedan žalbeni razlog u prilog žalbi. U skladu s tim žalbenim razlogom, pobijana odluka sadržava očitu pogrešku u primjeni prava time što je njome utvrđeno da članak 11. stavak 9. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1225/2009¹ od 30. studenoga 2009. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice, u skladu s kojom je donesena Uredba 626/2012² , u daljnjem tekstu: Temeljna uredba), institucijama Unije ne dopušta izračunavanje uobičajene vrijednosti predmetnog proizvoda izračunavanjem dampinške marže tijekom provođenja djelomične privremene antidampinške revizije, ako su tijekom početnog antidampinškog ispitnog postupka institucije Unije umjesto toga u tu svrhu koristile stvarnu domaću prodaju.

Žalitelj tvrdi, kao prvo, da izračun uobičajene vrijednosti nije različita metodologija u odnosu na utvrđivanje uobičajene vrijednosti upućivanjem na stvarnu domaću prodaju, s obzirom na to da oboje imaju zajednički cilj najboljeg utvrđivanja uobičajene vrijednosti uzimajući u obzir posebna obilježja svakog slučaja i podatke o troškovima/cijeni koji se s vremenom mijenjaju. Naime, u članku 2. stavcima 1. do 6. navodi se nekoliko okolnosti kojima se opravdava uporaba izračuna uobičajene vrijednosti umjesto uporabe stvarne domaće prodaje u svrhu izračuna dampinške marže od slučaja do slučaja. Ograničavanjem diskrecije institucija Unije da izračunavaju uobičajenu vrijednost tijekom djelomične privremene revizije, dok se u ranijim ispitnim postupcima u istu svrhu koristila stvarna domaća prodaja, institucije Unije lišava se mogućnosti da koriste različite mogućnosti iz članka 2. Temeljne uredbe. S obzirom na bitne razlike u cijeni između vinske kiseline proizvedene prirodnim putem i sintetički, izračun analogne uobičajene vrijednosti u Argentini u Uredbi 626/2012 najbolje je odražavao činjenicu da je argentinski analogni proizvođač proizvodio vinsku kiselinu korištenjem prirodne metode koja je skuplja od sintetičke metode koju je koristio žalitelj.

Kao drugo, žalitelj u prilog svojoj žalbi navodi da su u početnom antidampinškom ispitnom postupku utvrđene dvije kategorije izvoznika: izvoznici koji surađuju, kao što je žalitelj, kojima je odobren tretman tržišnog gospodarstva (u daljnjem tekstu: MET), u skladu s člankom 2. stavkom 7. točkom (b) Temeljne uredbe; i proizvođači koji ne surađuju, kojima nije odobren MET i u pogledu kojih su institucije Unije primijenile metodologiju „najboljih raspoloživih podataka” u skladu s člankom 18. Temeljne uredbe. Tijekom djelomične privremene revizije koja je dovela do donošenja Uredbe 626/2012, proizvođačima koji surađuju, kao što je to žalitelj, institucije Unije uskratile su MET i njihova je uobičajena vrijednost utvrđena u skladu s člankom 2. stavkom 7. točkom (a) Temeljne uredbe upućivanjem na Argentinu, analognu zemlju koju je odabrala Komisija. Ova kategorija izvoznika nije postojala tijekom početnog ispitnog postupka. Stoga, čak i kad bi svrha članka 11. stavka 9. Temeljne uredbe bila sprečavanje institucija Unije u korištenju izračuna uobičajene vrijednosti umjesto stvarne domaće prodaje tijekom djelomične privremene revizije, quod non, institucije Unije i dalje ne bi bile spriječene u korištenju izračuna uobičajene vrijednosti u odnosu na novu kategoriju izvoznika, koji surađuju, ali im nije odobren MET, koji su se pojavili po prvi put tijekom djelomične privremene revizije.

Napokon, nekoliko utvrđenja u pobijanoj presudi protivno je ustaljenoj sudskoj praksi Unije i WTO-a u pogledu utvrđivanja uobičajene vrijednosti, kao i osiguranja pravedne usporedbe cijena i poštovanja prava obrane izvoznika.

____________

¹ SL 2009., L 343, str. 51. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 30., str. 202. i ispravak SL 2016., L 44. str. 20.)

² Provedbena uredba Vijeća (EU) br. 626/2012 od 26. lipnja 2012. o izmjeni Provedbene uredbe (EU) br. 349/2012 o uvođenju konačne antidampinške pristojbe na uvoz vinske kiseline podrijetlom iz Narodne Republike Kine (SL 2012., L 182, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 127., str. 170.)