Language of document :

Tužba podnesena 24. travnja 2020. – Europska Komisija protiv Vijeća Europske unije

(predmet C-180/20)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Europska Komisija (zastupnici: M. Kellerbauer, T. Ramopoulos, agenti)

Tuženik: Vijeće Europske unije

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Suda zahtijeva da:

poništi Odluku Vijeća (EU) 2020/2451 od 17. veljače 2020. o stajalištu koje treba zauzeti u ime Europske unije u okviru Vijeća za partnerstvo osnovanog Sveobuhvatnim i pojačanim sporazumom o partnerstvu između Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju i njihovih država članica, s jedne strane, i Republike Armenije, s druge strane (u daljnjem tekstu: CEPA), u pogledu donošenja poslovnikâ Vijeća za partnerstvo, Odbora za partnerstvo, pododborâ i ostalih tijela koje je osnovalo Vijeće za partnerstvo te utvrđivanja popisa pododbora, za primjenu tog sporazuma s izuzetkom njegove glave II. (u daljnjem tekstu: Odluka Vijeća 2020/245) i Odluku Vijeća (EU) 2020/2462 od 17. veljače 2020. o stajalištu koje treba zauzeti u ime Europske unije u okviru Vijeća za partnerstvo osnovanog CEPA-om, u pogledu donošenja poslovnikâ Vijeća za partnerstvo, Odbora za partnerstvo, pododborâ i ostalih tijela koje je osnovalo Vijeće za partnerstvo te utvrđivanja popisa pododbora, za primjenu glave II. tog sporazuma (u daljnjem tekstu: Odluka Vijeća 2020/246);

naloži Vijeću Europske unije snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Komisija tvrdi da je (i.) isključenje glave II. CEPA-e iz područja primjene Odluke Vijeća 2020/245; (ii.) donošenje zasebne Odluke Vijeća 2020/246 koja se odnosi samo na glavu II. CEPA-e, koja se temelji na materijalnopravnoj osnovi članka 37. UEU-a; i (iii.) dodavanje drugog podstavka članka 218. stavka 8. UFEU-a, kojim se propisuje da Vijeće odlučuje jednoglasno kada se sporazum odnosi na područje za koje je potrebna jednoglasna odluka, u suprotnosti s tumačenjem Ugovora koje proizlazi iz sudske prakse Suda.

Navedeni tužbeni razlog poduprijet je sljedećim argumentima:

Kao prvo, u skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda, materijalnopravnu osnovu Odluke Vijeća koja se temelji na članku 218. stavku 9. UFEU-a o stajalištu koje treba zauzeti u ime Unije u okviru tijela osnovanih sporazumom, treba odrediti u skladu s težištem sporazuma kao cjelinom. CEPA se uglavnom odnosi na trgovačku i razvojnu suradnju kao i trgovinu u području prijevoznih usluga dok poveznice između CEPA-e i ZVSP-a nisu dovoljno značajne da bi mogle osigurati materijalnopravnu osnovu u okviru ZVSP-a u vezi sa sporazumom kao cjelinom. Prema tome, Vijeće je pogrešno uključilo članak 37. UEU-a u pravnu osnovu Odluke 2020/246, te je ta odluka pogrešno donesena u skladu s pravilom o glasovanju kojim se zahtijeva jednoglasnost.

Kao drugo, Unijine institucije nemaju mogućnost da na umjetan način jedan akt podijele na različite dijelove i na taj način stvore dijelove s različitim težištima kako bi im se omogućilo zaobilaženje zahtjeva iz članka 13. UEU-a da svaka institucija djeluje u granicama nadležnosti koje su joj dodijeljene Ugovorima te u skladu s postupcima, uvjetima i ciljevima navedenima u njima. Ako Vijeće utvrdi stajalište koje treba zauzeti u ime Unije u okviru tijela osnovanog sporazumom u skladu s člankom 218. stavkom 9. UFEU-a o pravilima koja uređuju djelovanje tog tijela u svim odredbama sporazuma, dijeljenje odluke Vijeća ne može se opravdati. Budući da se u okviru CEPA-e ne razlikuju pravila postupka koja se primjenjuju kada dotična tijela djeluju u okviru glave II. odnosno drugih glava CEPA-e, Vijeće je počinilo pogrešku kad je donijelo dvije zasebne odluke, od kojih se jedna odnosi isključivo na glavu II. CEPA-e.

____________

1 SL 2020., L 52, str. 3.

2 SL 2020., L 52, str. 5.