Language of document :

Žalba koju je 17. svibnja 2019. podnijela Talijanska Republika protiv presude Općeg suda (četvrto vijeće) od 12. ožujka 2019. u predmetu T-135/15, Italija protiv Komisije

(predmet C-390/19 P)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Žalitelj: Talijanska Republika (zastupnici: G. Palmieri, agent, C. Colelli, avvocato dello Stato)

Druge stranke u postupku: Europska komisija, Francuska Republika, Mađarska

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

ukine, u dijelu koji je predmet ove žalbe, presudu Općeg suda Europske unije od 12. ožujka 2019., predmet T-135/15, Talijanska Republika protiv Europske komisije, dostavljenu 13. ožujka 2019., kojom je odbijen zahtjev koji je Talijanska Republika podnijela na temelju članka 263. Ugovora o funkcioniranju Europske unije protiv Provedbene odluke Komisije (EU) 2015/103 оd 16. siječnja 2015. o isključenju iz financiranja Europske unije određenih izdataka nastalih za države članice u okviru Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP) i Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) (priopćeno pod brojem dokumenta C(2015) 53)1 .

naložiti Komisiji snošenje troškova.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

1.    POVREDA UREDABA BR. 320/2006 i  968/2006. POVREDA PRESUDE SUDA OD 14. STUDENOGA 2013., SPOJENI PREDMETI C-187/12 DO C-189/12, SFIR I DR.

Prvim žalbenim razlogom presuda se pobija u dijelu u kojem je pogrešno određen trenutak u kojem se trebalo provjeriti treba li se za silose koje imaju tvornice šećera koje su adresati potpora, smatrati da su „proizvodno postrojenje” i da ih je stoga legitimno imati, ako se podnesu zahtjevi za potpore radi potpunog rastavljanja postrojenja.

2.    DRUGI ŽALBENI RAZLOG: POVREDA KOMISIJINIH SMJERNICA UTVRĐENIH U DOKUMENTU BR. VI/5330/97

Drugim žalbenim razlogom presuda se pobija u dijelu u kojem je Opći sud Komisijinu odluku da ne primijeni „granični slučaj” smatrao legitimnom, iako je utvrdio da su u ovom slučaju ispunjena oba uvjeta predviđena u Prilogu 2. Smjernicama, koja su nužna za primjenu jednog od „graničnih slučajeva” koje je zakonodavac Unije smatrao relevantnima za isključenje ili smanjenje financijskog ispravka.

____________

1 SL 2015., L 16, str. 33.