Zahtjev za prethodnu odluku koji je 30. listopada 2018. uputio Bundesarbeitsgerichts (Njemačka) – EM protiv TMD Friction GmbH
(predmet C-674/18)
Jezik postupka: njemački
Sud koji je uputio zahtjev
Bundesarbeitsgericht
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: EM
Tuženik: TMD Friction GmbH
Prethodna pitanja
1. Dopušta li članak 3. stavak 4. Direktive Vijeća 2001/23/EZ1 od 12. ožujka 2001. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na zaštitu prava zaposlenika kod prijenosa poduzeća, pogona ili dijelova poduzeća ili pogona u slučaju prijenosa pogona obavljen nakon pokretanja stečajnog postupka na sredstvima prenositelja prema nacionalnom pravu, koje zahtijeva da se članak 3. stavak 1. i stavak 3. Direktive 2001/23/EZ načelno primijeni također u odnosu na prava zaposlenika na davanja za slučaj starosti, invalidska davanja ili davanja za nadživjele članove obitelji na temelju dodatnog mirovinskog sustava u poduzeću ili između poduzeća, ograničenje u skladu s kojim preuzimatelj ne odgovara za očekivana prava koja se temelje na radnom stažu koji je bio stečen prije pokretanja stečajnog postupka?
2. Ako je odgovor na prvo prethodno pitanje potvrdan:
Ocjenjuju li se nužne mjere kojima se osiguravaju interesi zaposlenika u vezi s pravima ili očekivanim pravima od dodatnog mirovinskog osiguranja u poduzeću ili između poduzeća iz članka 3. stavka 4. točke (b) Direktive 2001/23/EZ u slučaju prijenosa pogona nakon pokretanja stečajnog postupka na sredstvima prenositelja na temelju potrebne razine zaštite iz članka 8. Direktive 2008/94/EZ2 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2008. o zaštiti zaposlenika u slučaju insolventnosti njihovog poslodavca?
3. U slučaju niječnog odgovora na drugo prethodno pitanje:
Treba li članak 3. stavak 4. točku (b) Direktive 2001/23/EZ tumačiti na način da su poduzete nužne mjere kojima se osiguravaju interesi zaposlenika u vezi s pravima ili očekivanim pravima na temelju dodatnog mirovinskog osiguranja u poduzeću ili između poduzeća ako nacionalno zakonodavstvo predviđa da:
se na preuzimatelja prenese obveza da zaposleniku obuhvaćenom prijenosom poduzeća tijekom postupka u budućnosti osigura davanja na temelju dodatnog mirovinskog sustava u poduzeću ili između poduzeća,
preuzimatelj odgovara za buduća potraživanja u dijelu koji se odnosi na radni staž koji je bio u tom poduzeću stečen nakon pokretanja stečajnog postupka,
na temelju nacionalnog prava određeni osiguravatelj za slučaj insolventnosti u tom slučaju ne odgovara za onaj dio očekivanih prava iz mirovine stečenih prije pokretanja stečajnog postupka, i
zaposlenik može zahtijevati isplatu dijela budućih mirovinskih prava koja su bila stečena prije pokretanja stečajnog nad prenositeljem?
4. Ako nacionalno pravo u slučaju prijenosa pogona također zahtijeva primjenu članaka 3. i 4. Direktive 2001/23/EZ tijekom stečajnog postupka, primjenjuje li se članak 5. stavak 2. točka (a) Direktive 2001/23/EZ na očekivana prava zaposlenika na osnovi dodatnog mirovinskog osiguranja u poduzeću ili između poduzeća koja su stečena prije pokretanja stečajnog postupka, ali koja zaposlenicima daju prava na potraživanja tek nastupom osiguranog slučaja, to jest tek kasnije?
5. Ako na drugo ili četvrto pitanje treba odgovoriti potvrdno:
Obuhvaća li minimalna razina zaštite koju moraju osigurati države članice na temelju članka 8. Direktive 2008/94/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2008. o zaštiti zaposlenika u slučaju insolventnosti njihova poslodavca također očekivana prava, koja u trenutku pokretanja stečajnog postupka na temelju nacionalnog prava nisu još bila zakonski stečena i koja se zakonski također stječu samo zato što prestanak radnog odnosa nije povezan sa stečajem?
6. Ako je odgovor na peto prethodno pitanje potvrdan:
U kojim se okolnostima zbog insolventnosti poslodavca pretrpljeni gubici bivšeg zaposlenika koji se odnose na davanja iz strukovnog mirovinskog osiguranja mogu smatrati očito neproporcionalnima i stoga obvezivati države članice da osiguraju u skladu s člankom 8. Direktive 2008/94/EZ minimalnu zaštitu protiv toga, iako će zaposlenik dobiti barem polovicu davanja iz mirovinskog sustava koja proizlaze iz njegovih stečenih mirovinskih prava?
7. Ako je odgovor na šesto prethodno pitanje potvrdan:
Pruža li se zaštita očekivanih prava zaposlenika na temelju članka 3. stavka 4. točke (b) ili članka 5. stavka 2. točke (a) Direktive 2001/23/EZ koja je jednaka onoj iz članka 8. Direktive 2008/94/EZ i ako ta obveza ne proizlazi iz nacionalnog prava nego iz izravne primjene članka 8. Direktive 2008/94/EZ?
8. Ako je odgovor na sedmo prethodno pitanje potvrdan:
Ima li članak 8. Direktive 2008/94/EZ izravan učinak, na način da se na njega može pozvati zaposlenik pred nacionalnim sudom i onda kada zaposlenik, iako prima barem polovicu davanja koja proizlaze iz njegovih ostvarenih mirovinskih prava, ima međutim gubitke nastale zbog stečaja poslodavca koje treba smatrati neproporcionalnima?
9. Ako je odgovor na osmo prethodno pitanje potvrdan:
Je li privatnopravno organizirani, za poslodavce obvezujući, fond koji je država članica odredila kao nositelja osiguranja za slučaj insolventnosti strukovnog mirovinskog sustava i koji podliježe državnom nadzoru financijskih usluga te koji na temelju javnog prava od poslodavaca ubire i doprinose potrebne za osiguranje insolventnosti i koji, poput javnog tijela, upravnim aktom može određivati uvjete ovrhe, javno tijelo države članice?
____________
1 SL 2001., L 82, str. 16. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svetak 3., str. 151.)
2 SL 2008., L 283, str. 36. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svetak 2., str. 128.)