Žalba koju je 25. siječnja 2019. podnio RFA International, LP protiv presude Općeg suda (deveto vijeće) od 15. studenoga 2018. u predmetu T-113/15, RFA International protiv Komisije
(predmet C-56/19 P)
Jezik postupka: engleski
Stranke
Žalitelj: RFA International, LP (zastupnici: B. Evtimov, odvjetnik, M. Krestiyanova, odvjetnica, D. O'Keeffe, Solicitor, N. Tuominen, E. Borovikov, odvjetnici)
Druga stranka u postupku: Europska komisija
Zahtjevi
Žalitelj od Suda zahtijeva da:
ukine pobijanu presudu;
sam konačno odluči u sporu ako stanje postupka to dopušta;
podredno, uputi predmet Općem sudu na ponovno odlučivanje;
naloži Komisiji snošenje troškova postupka pred Sudom i troškova postupka pred Općim sudom.
Žalbeni razlozi i glavni argumenti
Ovom žalbom osporavaju se samo utvrđenja Općeg suda o žaliteljevu drugom tužbenom razlogu u prvom stupnju.
U svojim utvrđenjima Opći sud počinio je pogrešku pri pravnom tumačenju članka 11. stavaka 9. i 10. Osnovne uredbe1 i time što je preširoko definirao dopušteni doseg za Komisijine diskrecijske izbore prilikom ocjene složenih situacija na temelju tih odredaba. Žalitelj s poštovanjem zahtijeva da Sud ukine pobijanu presudu zbog sljedećih razloga.
Opći sud počinio je dvije pogreške koje se tiču prava u dijelu koji se odnosi na tumačenje Osnovne uredbe.
Kao prvo, Opći sud pogrešno je protumačio članak 11. stavak 9. Osnovne uredbe. U skladu s člankom 11. stavkom 9. Osnovne uredbe, u svim ispitnim postupcima za reviziju, Komisija, pod uvjetom da se okolnosti nisu promijenile, primjenjuje istu metodologiju koju je primijenila u ispitnom postupku koji je doveo do uvođenja pristojbe, vodeći pritom računa o članku 2. te uredbe. Međutim, kada je ocjenjivala jesu li antidampinške pristojbe bile uključene u preprodajne cijene, Komisija to nije učinila na temelju preprodajnih cijena utvrđenih u ispitnom postupku koji je doveo do prvotnog uređenja, nego na temelju trenutačnih troškova proizvodnje u Rusiji. To jest promjena metodologije u smislu članka 11. stavka 9. Osnovne uredbe. Komisija je primijetila da su se okolnosti znatno promijenile od prvotnog ispitnog postupka, a osobito su se povećali troškovi proizvodnje ruskih izvoznika za oko 100%. Međutim, povećanja troškova postojala su i bila su poznata već tijekom ispitnih postupaka za povrat provedenih u razdoblju 2008.-2010.
Kao drugo, Opći sud pogrešno je protumačio članak 11. stavak 10. Osnovne uredbe time što je primijenio pogrešan pravni kriterij. Pravni kriterij koji je osmislio Opći sud zahtijeva da se uključivanje antidampinških pristojbi u izvozne cijene može dokazati samo podacima o DDP2 cijenama i time da su u novim cijenama bile uključene ne samo antidampinške pristojbe nego i svi nastali troškovi proizvodnje. Ni članak 11. stavak 10. Osnovne uredbe ni Obavijest Komisije o povratu antidampinških pristojbi3 ne sadržava takav zahtjev.
Naposljetku, Opći sud utvrdio je sadržajno netočne činjenice kada je zaključio:
Povećanja troškova proizvodnje pojavila su se tek tijekom prvog i drugog razdoblja ispitnog postupka za povrat i stoga su činila promjenu okolnosti koja opravdava promjenu metodologije. Zapravo je Komisija znala za povećanja troškova već tijekom prvotnog ispitnog postupka i ispitnih postupaka za povrat provedenih u razdoblju 2008.-2010.
Promjena metodologije bila je opravdana kako bi se stvorili jednaki uvjeti na tržištu i spriječilo diskriminatorno postupanje prema gospodarskim subjektima koji su podvrgnuti istim mjerama. Zapravo bi svi ruski proizvođači bili podvrgnuti istim povećanjima troškova.
____________
1 Uredba Vijeća (EZ) br. 1225/2009 od 30. studenoga 2009. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (SL 2009., L 343, str. 51.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 30., str. 202.)
2 „Delivery duty paid” (isporučeno plaćeno)
3 SL 2014., C 164, str. 9.