Predmet C-195/20 PPU
XC
(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Bundesgerichtshof)
Presuda Suda (četvrto vijeće) od 24. rujna 2020.
„Zahtjev za prethodnu odluku – Hitni prethodni postupak – Pravosudna suradnja u kaznenim stvarima – Europski uhidbeni nalog – Okvirna odluka 2002/584/PUP – Učinci predaje – Članak 27. – Eventualni kazneni progon zbog drugih kaznenih djela – Pravilo specijalnosti”
1. Pravosudna suradnja u kaznenim stvarima – Okvirna odluka o europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica – Predmet – Zamjena sustava izručivanja između država članica, sustavom predaje između pravosudnih tijela
(Okvirna odluka Vijeća 2002/584, kako je izmijenjena Okvirnom odlukom 2009/299, uvodna izjava 5., i čl. 1. st. 1. i 2.)
(t. 31., 32.)
2. Pravosudna suradnja u kaznenim stvarima – Okvirna odluka o europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica – Načelo uzajamnog priznavanja – Doseg
(Okvirna odluka Vijeća 2002/584, kako je izmijenjena Okvirnom odlukom 2009/299, uvodne izjave 5. i 6., i čl. 1. st. 1. i 2.)
(t. 31., 33.)
3. Pravosudna suradnja u kaznenim stvarima – Okvirna odluka o europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica – Pravilo specijalnosti – Pravilo koje je neodvojivo povezano s izvršenjem konkretnog europskog uhidbenog naloga
(Okvirna odluka Vijeća 2002/584, kako je izmijenjena Okvirnom odlukom 2009/299, čl. 1. st. 1., čl. 8. st. 1. i čl. 27. st. 2.)
(t. 37.-40.)
4. Pravosudna suradnja u kaznenim stvarima – Okvirna odluka o europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica – Pravilo specijalnosti – Mjera oduzimanja slobode donesena u odnosu na osobu protiv koje je izdan prvi europski uhidbeni nalog zbog kaznenih djela različitih od onih koja su razlog njezine predaje na temelju tog naloga, i koja su počinjena prije potonjih – Osoba koja je dobrovoljno napustila područje države članice izdavateljice prvog naloga, te je u nju predana na temelju drugog europskog uhidbenog naloga izdanog nakon tog odlaska – Dopuštenost – Uvjet
(Okvirna odluka Vijeća 2002/584, kako je izmijenjena Okvirnom odlukom 2009/299, čl. 27. st. 2. i 3.)
(t. 42., 45., 46. i izreka)
Kratak prikaz
Mjera oduzimanja slobode određena u odnosu na osobu na koju se odnosi prvi europski uhidbeni nalog (EUN) na temelju kaznenih djela različitih od onih koja su razlog njezine predaje na temelju drugog EUN-a, i koja su počinjena prije potonjih, nije protivna pravu Unije ako je ta osoba dobrovoljno napustila državu članicu izdavateljicu prvog EUN-a
S obzirom na to, pristanak moraju dati tijela izvršenja države članice koja je predala traženu osobu na temelju drugog EUN-a
Protiv osobe XC su u Njemačkoj vođena tri različita kaznena postupka. Kao prvo ju je 6. listopada 2011. općinski sud osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i devet mjeseci. Izvršavanje te kazne prekinuto je uz uvjetni otpust.
Kao drugo, tijekom 2016. u Njemačkoj je protiv osobe XC pokrenut kazneni postupak zbog kaznenih djela počinjenih u Portugalu. S obzirom na to da se osoba XC nalazila u Portugalu, Staatsanwaltschaft Hannover (Državno odvjetništvo u Hannoveru, Njemačka) izdalo je europski uhidbeni nalog (u daljnjem tekstu: EUN) u svrhu provođenja kaznenog progona za ta djela. Portugalsko tijelo izvršenja odobrilo je predaju osobe XC njemačkim pravosudnim tijelima. Ona je osuđena na kaznu zatvora od jedne godine i tri mjeseca. Tijekom izvršavanja te kazne, ukinut je uvjetni otpust od izvršenja kazne izrečene 2011.
Staatsanwaltschaft Flensburg (Državno odvjetništvo u Flensburgu, Njemačka) podnio je 22. kolovoza 2018. portugalskom tijelu izvršenja zahtjev za odricanje od primjene pravila specijalnosti te je zatražio suglasnost za izvršavanje kazne izrečene 2011. Naime, prema tom pravilu, utvrđenom u članku 27. stavku 2. Okvirne odluke 2002/584(1), protiv predane osobe se ne može voditi kazneni progon, ne može joj se izreći presuda ili na drugi način oduzeti sloboda zbog kaznenog djela koje je počinjeno prije njezine predaje, a razlikuje se od onog zbog kojega je predana. Međutim, u stavku 3. točki (g) navedenog članka predviđa se da se pravilo specijalnosti ne primjenjuje ako je pravosudno tijelo izvršenja, koje je predalo traženu osobu, dalo svoj pristanak.
S obzirom na to da nije bilo odgovora od strane portugalskog tijela izvršenja, osoba XC je 31. kolovoza 2018. puštena na slobodu. Ona je 18. rujna 2018. otputovala u Nizozemsku, a zatim u Italiju. Staatsanwaltschaft Flensburg (Državno odvjetništvo u Flensburgu) je idućeg dana protiv nje izdao novi EUN radi izvršenja presude od 6. listopada 2011. Osoba XC je uhićena u Italiji na temelju tog potonjeg EUN-a. Talijansko tijelo izvršenja je dalo svoj pristanak na njezinu predaju njemačkim tijelima.
Kao treće, Amtsgericht Braunschweig (Općinski sud u Braunschweigu, Njemačka) izdao je 5. studenoga 2018. uhidbeni nalog radi provođenja istrage u trećem predmetu u koji je bila upletena osoba XC, i koji se odnosio na kaznena djela počinjena u Portugalu tijekom 2005. (u daljnjem tekstu: uhidbeni nalog od 5. studenoga 2018.). Staatsanwaltschaft Braunschweig (Državno odvjetništvo u Braunschweigu, Njemačka) je u studenom 2018. zatražio od talijanskog pravosudnog tijela izvršenja suglasnost za kazneni progon osobe XC i zbog navedenih kaznenih djela. To je tijelo dalo tu suglasnost.
Osobi XC određen je istražni zatvor od 23. srpnja 2019. do 11. veljače 2020. na temelju nacionalnog uhidbenog naloga. Tijekom tog je razdoblja osoba XC presudom od 16. prosinca 2019. bila osuđena za kaznena djela počinjena tijekom 2005. u Portugalu, na jedinstvenu kaznu zatvora od sedam godina u koju je uračunana presuda od 6. listopada 2011.
Osoba XC je pred sudom koji je uputio zahtjev, odnosno Bundesgerichtshofom (Savezni vrhovni sud, Njemačka), podnijela reviziju protiv presude od 16. prosinca 2019., pozivajući se, posebice, na pravilo specijalnosti predviđeno Okvirnom odlukom 2002/584. Ona u osnovi tvrdi da je, s obzirom na to da portugalsko tijelo izvršenja nije dalo suglasnost za vođenje kaznenog progona za kaznena djela počinjena u Portugalu tijekom 2005., njemačka tijela nisu imala pravo procesuirati. S obzirom na taj argument, sud koji je uputio zahtjev pita se može li se uhidbeni nalog od 5. studenoga 2018. održati na snazi ili ga treba ukinuti.
Svojom presudom od 24. rujna 2020., donesenom u hitnom prethodnom postupku, Sud je presudio da članak 27. stavke 2. i 3. Okvirne odluke 2002/584 treba tumačiti na način da se pravilu specijalnosti utvrđenom u stavku 2. tog članka ne protivi mjera oduzimanja slobode donesena u odnosu na osobu protiv koje je izdan prvi EUN zbog kaznenih djela različitih od onih koja su razlog njezine predaje na temelju tog naloga, i koja su počinjena prije potonjih, ako je ta osoba dobrovoljno napustila područje države članice izdavateljice prvog EUN-a, te je u nju predana na temelju drugog EUN-a izdanog nakon tog odlaska radi izvršenja kazne zatvora, ako je na temelju drugog EUN-a pravosudno tijelo njegova izvršenja dalo suglasnost za proširenje kaznenog progona na kaznena djela zbog kojih je izrečena ta mjera oduzimanja slobode.
U tom pogledu Sud je istaknuo da iz doslovnog tumačenja članka 27. stavka 2. Okvirne odluke 2002/584 proizlazi da je pravilo specijalnosti usko povezano s predajom na temelju izvršenja konkretnog EUN-a, s obzirom na to da se u tekstu te odredbe spominje „predaja” u jednini. To se tumačenje potvrđuje kontekstualnim tumačenjem navedene odredbe, s obzirom na to da i druge odredbe Okvirne odluke 2002/584(2) također navode da je pravilo specijalnosti povezano s izvršenjem konkretnog EUN-a. U tim bi okolnostima zahtjev da suglasnost u smislu članka 27. stavka 3. točke (g) Okvirne odluke 2002/584 moraju dati i pravosudno tijelo izvršenja prvog EUN-a i pravosudno tijelo izvršenja drugog EUN-a, sprečavao djelotvornost postupka predaje i time ugrožavao cilj koji se ostvaruje Okvirnom odlukom 2002/584, koji se sastoji od pojednostavljenja i ubrzanja predaja između pravosudnih tijela država članica.
Stoga, s obzirom na to da je u ovom predmetu osoba XC dobrovoljno napustila njemačko državno područje nakon što je u toj državi članici odslužila kaznu na koju je osuđena zbog kaznenih djela na koje se odnosio prvi EUN, ona više nema pravo pozivati se na pravilo specijalnosti koje se odnosi na taj prvi EUN. S obzirom na to da je, u ovom predmetu, jedina predaja koja je relevantna za ocjenjivanje poštovanja pravila specijalnosti ona do koje je došlo na temelju drugog EUN-a, pristanak koji se zahtijeva u članku 27. stavku 3. točki (g) Okvirne odluke 2002/584 mora dati jedino pravosudno tijelo izvršenja države članice koja je predala traženu osobu na temelju navedenog EUN-a.