Language of document : ECLI:EU:F:2016:103

Privremena verzija

RJEŠENJE SLUŽBENIČKOG SUDA EUROPSKE UNIJE

(treće vijeće)

4. svibnja 2016.

Predmet F‑44/12

Olivier Maes

i

Michal Strojwas

protiv

Europske komisije

„Javna služba – Dužnosnici – Članovi ugovornog osoblja – Mirovine – Članak 11. stavak 2. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju – Mirovinska prava stečena prije stupanja u službu Unije na temelju nacionalnog mirovinskog sustava – Prijenos u mirovinski sustav Unije – Prijedlog za priznavanje godina mirovinskog staža koji je dalo tijelo za imenovanje ili tijelo ovlašteno za sklapanje ugovora, a koji je utemeljen na novim općim provedbenim odredbama – Prigovor nedopuštenosti – Pojam akta kojim se nanosi šteta – Članak 83. Poslovnika“

Predmet:      Tužba podnesena na temelju članka 270. UFEU‑a, koji se primjenjuje na UEZAE na temelju njegova članka 106.a, kojom Olivier Maes i Michal Strojwas zahtijevaju poništenje odluka tijela ovlaštenog za sklapanje ugovora Europske komisije i tijela za imenovanje Komisije od 22. kolovoza i 27. listopada 2011. kojima su ta tijela konačno utvrdila, na temelju mirovinskog sustava Europske unije, mirovinska prava koja su tužitelji stekli prije stupanja u službu Unije.

Odluka:      Tužba se odbacuje kao nedopuštena. Olivier Maes i Michal Strojwas snose vlastite troškove te im se nalaže snošenje troškova Europske komisije.

Sažetak

1.      Tužbe dužnosnikâ – Akt koji negativno utječe – Pojam – Prijedlog za priznavanje godina mirovinskog staža radi prijenosa mirovinskih prava stečenih prije stupanja u službu Unije u sustav Unije – Isključenje – Odluka o priznavanju godina mirovinskog staža donesena nakon prijenosa kapitalizirane vrijednosti koja predstavlja stečena mirovinska prava – Uključenost

(čl. 270. UFEU‑a; Pravilnik o osoblju za dužnosnike, čl. 91. st. 1. i Prilog VIII. čl. 11. st. 2.)

2.      Tužbe dužnosnikâ – Tužba protiv odluke o odbijanju žalbe – Dopuštenost – Obveza odlučivanja o zahtjevu usmjerenom protiv odluke o odbijanju žalbe – Zahtjev bez samostalnog sadržaja ili u potpunosti potvrđujuća odluka – Nepostojanje

(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, čl. 90. i 91.)

1.      U okviru postupka prijenosa mirovinskih prava predviđenog u članku 11. stavku 2. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju za dužnosnike, upravo odluka koju ovisno o slučaju donese tijelo za imenovanje ili tijelo ovlašteno za sklapanje ugovora, kad dođe do prijenosa kapitalizirane vrijednosti koja predstavlja mirovinska prava koja je zainteresirana osoba stekla prije stupanja u službu Unije, predstavlja akt kojim se nanosi šteta, protiv kojeg je moguće uložiti pravni lijek na temelju članka 270. UFEU‑a i članka 91. stavka 1. Pravilnika o osoblju za dužnosnike. S druge strane, prijedlog za priznavanje mirovinskih prava, ako ga zainteresirana osoba prihvati, ne predstavlja akt kojim se nanosi šteta, protiv kojeg je moguće uložiti pravni lijek na temelju članka 270. UFEU‑a i članka 91. stavka 1. Pravilnika o osoblju za dužnosnike.

Naime, do priznavanja godina mirovinskog staža može doći tek kad dužnosnik pristane na nastavak postupka prijenosa kapitalizirane vrijednosti mirovinskih prava koja je zainteresirana osoba stekla prije u okviru predmetnog vanjskog mirovinskog fonda u mirovinski sustav Unije, pri čemu taj pristanak proizlazi iz prijedloga za priznavanje godina mirovinskog staža koji je dalo tijelo za imenovanje ili tijelo ovlašteno za sklapanje ugovora na temelju privremenog iznosa kapitalne vrijednosti koji je utvrdio dotični nacionalni mirovinski fond.

U tom pogledu, u stadiju prijedloga za priznavanje mirovinskih prava, predmetna institucija se samo obvezuje pravilno primijeniti članak 11. stavak 2. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju za dužnosnike i opće provedbene odredbe na situaciju u kojoj se nalazi zainteresirana osoba. Ta obveza institucija proizlazi izravno iz odredbi Pravilnika o osoblju za dužnosnike o kojima je riječ, čak i kad ne postoji izričit angažman institucije.

Stoga, iz takva angažmana iznesenog u prijedlogu za priznavanje godina mirovinskog staža ne proizlazi ni nova obveza za dotičnu instituciju ni, slijedom toga, promjena pravne situacije zainteresirane osobe, osobito zato što, čak i kad zainteresirana osoba pristane na prijenos mirovinskih prava koja je stekla u drugom sustavu u mirovinski ustav Unije, institucija koja je dostavila prijedlog nema odgovarajuću obvezu da zainteresiranoj osobi, nakon što je izvršen prijenos iznosa kapitalne vrijednosti koji je utvrdio nacionalni mirovinski fond, automatski prizna broj godina mirovinskog staža navedenih u prvotnom prijedlogu u odnosu na koji je dužnosnik potvrdio namjeru da navedenu kapitaliziranu vrijednost prenese u mirovinski sustav Unije.

(t. 32. do 36.)

Izvori:

Opći sud Europske unije: presude od 13. listopada 2015., Komisija/Verile i Gjergji, T‑104/14 P, EU:T:2015:776, t. 50., 52., 53. i 74.; Komisija/Cocchi i Falcione, T‑103/13 P, EU:T:2015:777, t. 66. i Teughels/Komisija, T‑131/14 P, EU:T:2015:778, t. 37., 46., 48., 49., 58. i 70.

2.      Sukladno načelu ekonomičnosti postupka, sud Unije može odlučiti da nije potrebno posebno odlučivati o zahtjevima usmjerenima protiv odluke koja se odnosi na odbijanje žalbe, ako zaključi da ti zahtjevi nemaju samostalan sadržaj, već su zapravo isti kao oni upućeni protiv akta protiv kojeg je uložena žalba. To osobito može biti slučaj ako utvrdi da odluka o odbijanju žalbe samo potvrđuje akt koji je predmet žalbe i da, osim toga, taj akt ne predstavlja akt kojim se nanosi šteta u smislu članka 90. Pravilnika o osoblju.

(t. 39.)

Izvori:

Opći sud Europske unije: presuda od 21. rujna 2011., Adjemian i dr./Komisija, T‑325/09 P, EU:T:2011:506, t. 33.

Službenički sud: presuda od 19. studenoga 2014., EH/Komisija, F‑42/14, EU:F:2014:250, t. 85.