Language of document : ECLI:EU:F:2013:129

PRESUDA SLUŽBENIČKOG SUDA EUROPSKE UNIJE

(drugo vijeće)

16. rujna 2013.

Spojeni predmeti F‑20/12 i F‑43/12

Barbara Wurster

protiv

Europskog instituta za ravnopravnost spolova (EIGE)

„Javna služba – Osoblje EIGE‑a – Član privremenog osoblja – Postupak procjene rukovodećih sposobnosti osoblja EIGE‑a koje je nanovo raspoređeno na mjestu srednje rangiranog rukovodećeg osoblja – Preraspoređivanje na nerukovodeće radno mjesto – Pravo na saslušanje – Područje primjene zakona – Utvrđenje po službenoj dužnosti – Preinaka obrazloženja od strane suda po službenoj dužnosti“

Predmet:      Tužbe, podnesene na temelju članka 270. UFEU‑a i upisane pod oznakom F‑20/12 (u daljnjem tekstu: tužba F‑20/12) i pod oznakom F‑43/12 (u daljnjem tekstu: tužba F‑43/12), kojima B. Wurster u biti zahtijeva, kao prvo, poništenje odluke ravnateljice Europskog instituta za ravnopravnost spolova (u daljnjem tekstu: EIGE ili institut) od 8. rujna 2011. o preraspoređivanju na mjesto voditelja tima centra za istraživanje i dokumentaciju od 1. listopada 2011., kao drugo, poništenje odluke ravnateljice EIGE‑a (u daljnjem tekstu: ravnateljica) od 12. siječnja 2012. kojom tužiteljici nije odobreno pravo na naknadu za upravljanje za razdoblje od 1. lipnja 2010. do 30. rujna 2011. i, kao treće, isplatu naknade za upravljanje za razdoblje od 1. lipnja 2010. do 30. rujna 2011., zajedno sa zateznim kamatama izračunatima na temelju kamatne stope koju Europska središnja banka (ESB) određuje za operacije refinanciranja, uvećane za dva postotna boda.

Odluka:      Poništava se odluka ravnateljice Europskog instituta za ravnopravnost spolova od 8. rujna 2011. o preraspoređivanju B. Wurster na mjesto voditelja tima centra za istraživanje i dokumentaciju. U preostalom dijelu tužba se odbija. Europski institut za ravnopravnost spolova snosit će vlastite troškove i nalaže mu se snošenje troškova B. Wurster.

Sažetak

1.      Tužbe dužnosnika – Pravni interes – Ocjena u trenutku podnošenja tužbe –Tužba koja zadržava svoj predmet unatoč odustajanju tužitelja nakon njezina podnošenja – Zadržavanje pravnog interesa

(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, čl. 90. i 91.)

2.      Tužbe dužnosnika – Neograničena nadležnost – Priznanje prava na naknadu štete

(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, čl. 91. st. 1.)

3.      Dužnosnici – Privremeno osoblje – Ocjenjivanje – Izvješće o ocjeni rukovodećih sposobnosti – Sastavljanje – Obveza prikladnog saslušanja dotične osobe – Opseg

(Uvjeti zaposlenja ostalih službenika, čl. 14.)

4.      Pravo Europske unije – Načela – Viša sila – Pojam – Ljetni praznici – Isključenje

5.      Tužbe dužnosnika – Razlog koji se temelji povredi područja primjene zakona – Utvrđenje po službenoj dužnosti

6.      Akti institucija – Vremenska primjena – Retroaktivnost materijalnopravnog pravila – Pretpostavke

7.      Tužbe dužnosnika – Pravni interes – Razlog koji se temelji na bitnim povredama postupka – Ograničena nadležnost uprave – Bespredmetan razlog

(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, čl. 91.)

1.      Pretpostavke dopuštenosti tužbe, osobito nepostojanje pravnog interesa i poštovanje članaka 90. i 91. Pravilnika, su apsolutne zapreke vođenju postupka čije je postojanje sudac dužan ispitati po službenoj dužnosti. Tužiteljev pravni interes se procjenjuje u trenutku podnošenja tužbe, a ne u trenutku kada Službenički sud donosi odluku.

Okolnost da član privremenog osoblja nakon podnošenja tužbe da otkaz svakako može dovesti do pitanja nije li tužba izgubila svoj predmet, ali i kada tužba izgubi svoj predmet, ta okolnost sama za sebe za suca Unije ne stvara obvezu donošenja odluke o obustavi postupka zbog nepostojanja predmeta. Naime, čak i u slučaju obustave, sudac treba donijeti odluku o troškovima koja osobito ovisi o tome je li tužba prilikom podnošenja bila osnovana.

(t. 55. do 57.)

Izvori:

Sud: 29. lipnja 2000., Politi/ Europska zaklada za izobrazbu, C‑154/99 P, t. 15.; 7. lipnja 2007., Wunenburger/Komisija, C‑362/05 P, t. 47.

Službenički sud: 23. listopada 2012., Strack/Komisija, F‑44/05 RENV, t. 97.

2.      U skladu s člankom 91. stavkom 1. posljednjom rečenicom Pravilnika, Službenički sud ima neograničenu nadležnost u sporovima financijske naravi. Ta neograničena nadležnost ovlašćuje Službenički sud da prizna postojanje prava na naknade.

S tim u vezi, per analogiam zahtjevu za naknadu štete, kada osoba od Službeničkog suda zahtijeva priznanje postojanja takvog prava u njezinu korist zbog nezakonitosti odluke čije je donošenje bilo razlog zbog kojeg je uprava toj osobi odbila isplatiti spornu naknadu štete, ona mora pokrenuti predsudski postupak podnošenjem žalbe u roku od tri mjeseca od dana obavijesti ili saznanja o toj odluci čak i onda ako ne zahtijeva poništenje tog akta.

(t. 61. i 63.)

Izvori:

Prvostupanjski sud: 3. studenoga 1993., Vienne/Parlament, T‑15/93, t. 41.; 19. lipnja 2007., Asturias Cuerno/Komisija, T‑473/04, t. 23. i navedena sudska praska

3.      Svaka osoba o kojoj je sastavljeno izvješće o ocjeni koje može utjecati na njezinu karijeru mora imati mogućnosti podnijeti svoja očitovanja prije nego li što navedeno izvješće postane konačno i to čak i onda ako ne postoje izričite odredbe o tome. Isto vrijedi i kada je riječ o izvješću o ocjeni rukovodećih sposobnosti člana privremenog osoblja koje se sastavlja na temelju internih odredbi agencije Unije.

S tim u vezi, okolnost da je dotična osoba sudjelovala u razgovoru u okviru postupka predviđenog člankom 14. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika ne može agenciju osloboditi obveze održavanja razgovora u okviru postupka ocjene rukovodećih sposobnosti. Slanje dokumenta u vezi s tim ne može zamijeniti održavanje razgovora. Naime, dok je cilj postupka predviđenog navedenim člankom 14. procijeniti sposobnost osobe o kojoj je riječ za obavljanje poslova u okviru njezina radnog mjesta te učinkovitost i ponašanje u službi općenito, jedini cilj postupka ocjene rukovodećih sposobnosti je provjera rukovodećih sposobnosti osobe o kojoj je riječ.

Osim toga, da bi povreda postupka dovela do poništenja akta, potrebno je da nepostojanje te povrede vodi do drugačijeg rezultata. Taj uvjet je ispunjen u slučaju izvješća o ocjeni rukovodećih sposobnosti s obzirom na to da se navedeno izvješće temelji na subjektivnim vrijednosnim ocjenama koje su po svojoj prirodi takve da ih je moguće promijeniti.

(t. 75., 77. do 79. i 82.)

Izvori:

Prvostupanjski sud: 13. studenoga 2005., Cwik/Komisija, T‑155/03, T‑157/03 i T‑331/03, t. 156.; 25. listopada 2006., Carius/Komisija, T‑173/04, t. 71.; 25. listopada 2007., Lo Giudice/Komisija, T‑27/05, t. 49.

Službenički sud: 13. rujna 2011., Nastvogel/Vijeće, F‑4/10, t. 90. i 94.

4.      Viša sila pretpostavlja ispunjenje tri uvjeta, odnosno ona pretpostavlja vanjski uzrok, nepredvidivost i neizbježnost navodnog događaja, a oni nisu ispunjeni u slučaju ljetnih praznika.

(t. 80.)

5.      S obzirom na to da je povreda područja primjene zakona apsolutna zapreka vođenju postupka, Službenički sud je dužan po službenoj dužnosti utvrditi da je odluka koja se pred njim pobija donesena na temelju pravila koje se ne može primijeniti u predmetnom slučaju jer bi inače, pa i kada stranke ne bi pobijale tu odluku, kršio svoju dužnost ocjene zakonitosti. Cilj toga da se po službenoj dužnosti utvrdi apsolutna zapreka vođenju postupka je poštovanje pravila koje zbog svog značaja ne može biti prepušteno brizi stranaka ili kvaliteti njihovih dopisa te stoga okolnost da tužitelj nije dovoljno precizirao činjenični i pravni okvir ne sprječava Službenički sud da po službenoj dužnosti ispita apsolutnu zapreku vođenju postupka koja se temelji na povredi područja primjene zakona.

(t. 84. i 88.)

Izvori:

Prvostupanjski sud: 15. srpnja 1994., Browet i dr./Komisija, T‑576/93 do T‑582/93, t. 35.

Službenički sud: 29. rujna 2011., Kimman/Komisija, F‑74/10, t. 44., koja je predmet žalbenog postupka pred Općim sudom Europske unije, predmet T‑644/11 P

6.      Načelo pravne sigurnosti se u pravilu protivi tomu da opći akt počne vrijediti prije njegove objave osim iznimno onda kada cilj koji se želi postići to zahtijeva i kada je pravilno poštovano očekivanje dotičnih osoba. Osim toga, takav učinak mora jasno proizlaziti iz teksta, cilja i strukture predmetnih odredbi.

Svako novo pravilo se svakako ne primjenjuje samo na situacije koje će tek nastati nego isto tako i na buduće učinke situacija koje su nepotpuno nastale u trenutku valjanosti starog pravila. U svakom slučaju, situacije koje su nepotpuno nastale odnose se na osobe koje su na dan kada je ukinuto ili izmijenjeno neko pravilo samo djelomično ispunjavale uvjete koji su bili potrebni kako bi se to pravilo primijenilo.

(t. 93., 95. i 96.)

Izvori:

Sud: 10. veljače 1982., Bout, 21/81, t. 13.; 11. srpnja 1991., Crispoltoni, C‑368/89, t. 17.

Službenički sud: 13. lipnja 2012., Guittet/Komisija, F‑31/10, t. 47. i 50. i navedena sudska praksa; 13. lipnja 2012., BL/Komisija, F‑63/10, t. 58.

7.      Kada je odobrena naknada bez valjane pravne osnove, uprava prilikom izvršenja presude ne može isplatiti naknadu jer bi takva isplata bila nezakonita neovisno o osnovanosti tužbenih razloga koje tužitelj navodi kako bi dobio isplatu navedene naknade.

(t. 99.)

Izvori:

Sud: 20. svibnja 1987., Souna/Komisija, 432/85, t. 20.

Službenički sud: 4. veljače 2010., Wiame/Komisija, F‑15/08, t. 27.; 26. rujna 2011., Pino/Komisija, F‑31/06, t. 112.