MIŠLJENJE NEZAVISNE ODVJETNICE
JULIANE KOKOTT
od 4. svibnja 2017.(1)
Predmet C‑106/16
Polbud - Wykonawstwo sp. z o.o. u stečaju
(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Sąd Najwyższy (Vrhovni sud, Poljska))
„Sloboda poslovnog nastana – Članci 49. i 54. UFEU‑a – Područje primjene – Prekogranično preoblikovanje – Prijenos registriranog sjedišta društva u drugu državu članicu bez prijenosa stvarnog sjedišta – Zahtjev za brisanje društva iz trgovačkog registra matične države članice – Zahtjev prestanka postojanja i likvidacije društva – Zaštita vjerovnika, manjinskih članova i radnika – Proporcionalnost”
I – Uvod
1. Protive li se slobodi poslovnog nastana propisi države članice kojima se društvu osnovanom na temelju njezina prava uskraćuje da se preoblikuje u društvo uređeno pravom druge države članice?
2. To je u biti pitanje na koje Sud treba odgovoriti u okviru ovog zahtjeva za prethodnu odluku. To se pitanje postavlja u kontekstu želje poljskog društva s ograničenom odgovornošću da uz očuvanje svoje pravne osobnosti preuzme pravni oblik društva luksemburškog prava. Međutim, brisanje društva iz poljskog trgovačkog registra koje je potrebno u tu svrhu nije moguće jer se pravom te države članice zahtijeva prethodna likvidacija i prestanak postojanja društva.
3. U tom pogledu Sud ima priliku pojasniti doseg područja primjene slobode poslovnog nastana i razjasniti pitanje od temeljne važnosti. Naime, valja odlučiti jamči li se tom temeljnom slobodom društvu osnovanom na temelju prava neke države članice ne samo slobodan izbor mjesta njegove gospodarske djelatnosti unutar Unije, nego neovisno o tome i prekograničnu promjenu njegova pravnog oblika.
4. Stoga se ovaj predmet nastavlja na niz vrlo poznatih presuda Suda o prekograničnoj mobilnosti društava(2). Doista u pravu Unije ima vrlo malo područja koja toliko raspiruju strasti u stručnim krugovima i koja imaju toliko snažan odjek. Ili, s obzirom na naprosto golem broj polemika(3) o tome, da posegnem za riječima Karla Valentina(4): „Sve je već rečeno, samo to još nisu rekli svi.”
5. Stoga je Sud sada opet pozvan da odluči.
II – Pravni okvir
A – Pravo Unije
6. Pravni okvir Unije određen je slobodom poslovnog nastana u skladu s člancima 49. i 54. UFEU‑a.
B – Nacionalno pravo
7. Člankom 270. poljskog Kodeks spółek handlowych (Zakonik o trgovačkim društvima, u daljnjem tekstu: KSH) određuje se:
„Društvo prestaje postojati:
[…]
2. odlukom članova društva o prestanku postojanja društva ili o prijenosu sjedišta društva u inozemstvo, koja je potvrđena zapisnikom sastavljenim po javnom bilježniku;
[…]”
8. Članak 272. KSH‑a glasi:
„Društvo prestaje postojati nakon provođenja likvidacije brisanjem društva iz registra.”
9. Člankom 288. stavkom 1. KSH‑a utvrđuje se da se zaključni financijski izvještaji društva objavljuju nakon odobrenja skupštine članova društva i nakon završetka postupka likvidacije u sjedištu društva te se podnose registarskom sudu zajedno sa zahtjevom za brisanje društva iz registra. Kao referentni datum vrijedi dan prije podjele imovine koja preostaje nakon namirenja ili osiguranja tražbina vjerovnika.
10. Člancima 551. do 568. KSH‑a uređuje se preoblikovanje društva. U tom pogledu člankom 562. stavkom 1. KSH‑a određuje se da je za preoblikovanje društva kapitala potrebna odgovarajuća odluka skupštine članova odnosno glavne skupštine društva.
11. Članak 17. Ustawa z dnia 4 lutego 2011 r. – Prawo prywatne międzynarodowe (Zakon od 4. veljače 2011. – Međunarodno privatno pravo, u daljnjem tekstu: Zakon o MPP‑u) glasi:
„1. Pravna osoba podliježe pravu države u kojoj ima sjedište.
2. Međutim, ako se pravom mjerodavnim u skladu sa stavkom 1. predviđa primjena prava države na temelju kojeg je pravna osoba osnovana, primjenjuje se pravo te države.
[…]”
12. Člankom 19. Zakona o MPP‑u određuje se:
„1. Prijenosom sjedišta društva u drugu državu pravna osoba podvrgava se pravu te države. Pravna osobnost u skladu s propisima države dotadašnjeg sjedišta zadržava se ako je to dopušteno pravom svih predmetnih država. Prijenos sjedišta unutar Europskoga gospodarskog prostora ne dovodi do gubitka pravne osobnosti.
2. Za spajanje pravnih osoba sa sjedištem u različitim državama potrebno je ispunjavanje zahtjeva predviđenih u pravu tih država.”
III – Glavni postupak i postupak pred Sudom
13. Polbud‑Wykonawstwo sp. z o.o. (u daljnjem tekstu: Polbud) društvo je s ograničenom odgovornošću osnovano na temelju poljskog prava sa sjedištem u Łącku. Njegovi članovi donijeli su 30. rujna 2011. odluku da će „sjedište društva” u skladu s člankom 270. stavkom 2. KSH‑a prenijeti u Veliko Vojvodstvo Luksemburg. Mjesto stvarnog obavljanja djelatnosti ostaje nepromijenjeno.
14. Na tom je temelju Polbud 19. listopada 2011. nadležnom registarskom sudu podnio zahtjev za pokretanje postupka likvidacije. To je 26. listopada 2011. upisano u trgovački registar i imenovan je likvidator.
15. Dana 28. svibnja 2013. skupština članova društva Polbud usuglasila se pred javnim bilježnikom u Rambrouchu (Luksemburg) da će provesti odluku o prijenosu sjedišta donesenu u rujnu 2011. i s učinkom od istoga dana prenijeti sjedište društva u Luksemburg, a da se pritom ne okonča njegova pravna osobnost ili osnuje nova pravna osoba. Nadalje je među ostalim odlučeno da će se preuzeti pravni oblik društva s ograničenom odgovornošću uređenog luksemburškim pravom, da će se naziv izmijeniti u Consoil Geotechnik S.à.r.l. (u daljnjem tekstu: Consoil) i da će se sastaviti novi društveni ugovor. Na tom je temelju Consoil 14. lipnja 2013. upisan u luksemburški registar društava(5).
16. Polbud je zatim 24. lipnja 2013. registarskom sudu u Poljskoj podnio zahtjev za brisanje iz trgovačkog registra. Polbud nije postupio po nalogu tog suda da u tu svrhu dostavi potrebne dokaze o prestanku postojanja i likvidaciji društva. Naprotiv, uputio je na prijenos sjedišta društva u Luksemburg i nastavak postojanja društva u skladu s pravom te države članice.
17. Registarski sud odbio je zahtjev rješenjem od 19. rujna 2013. Žalbe na to rješenje podnesene u prvom i drugom stupnju nisu bile uspješne.
18. Žalbom u kasacijskom postupku od 4. lipnja 2014. društvo se konačno obratilo Sąd Najwyższy (Vrhovni sud, Poljska). Društvo navodi da je s danom prijenosa sjedišta u Luksemburg izgubilo svoj poljski status osobe i da je postalo društvo uređeno luksemburškim pravom. Navodi da je u tom trenutku postupak likvidacije bio završen i da se društvo moralo brisati iz poljskog registra.
19. Sąd Najwyższy gaji dvojbe o tome protivi li se slobodi poslovnog nastana zajamčenoj pravom Unije odbijanje brisanja društva iz trgovačkog registra zbog neispunjavanja zahtjeva potrebnih za to u skladu s poljskim pravom. Stoga se 22. listopada 2015. na temelju članka 267. UFEU‑a obratio Sudu i postavio sljedeća pitanja:
1. Jesu li članci 49. i 54. UFEU‑a prepreka tomu da država članica u kojoj je osnovano društvo s ograničenom odgovornošću primjenjuje nacionalne propise na temelju kojih se brisanje društva iz trgovačkog registra uvjetuje prestankom njegova postojanja nakon što je provedena likvidacija ako se to društvo ponovno osnovalo u drugoj državi članici u skladu s odlukom njegovih članova o nastavku pravne osobnosti stečene u državi prvotnog osnivanja?
Ako je odgovor na to pitanje negativan:
2. Mogu li se članci 49. i 54. UFEU‑a tumačiti na način da je obveza provođenja postupka likvidacije društva propisana nacionalnim pravom, u što se ubraja dovršetak tekućih poslova, naplata potraživanja, ispunjavanje obveza i prodaja imovine društva, namirenje ili osiguranje tražbina vjerovnika, podnošenje financijskog izvješća o tim radnjama, kao i imenovanje osobe kojoj će se povjeriti poslovne knjige i dokumentacija, a koja prethodi prestanku društva, koje nastupa u trenutku njegova brisanja iz trgovačkog registra, mjera koja je prikladna, nužna i proporcionalna javnom interesu koji zavrjeđuje zaštitu u obliku zaštite vjerovnika, manjinskih članova i radnika društva koje se seli?
3. Treba li članke 49. i 54. UFEU‑a tumačiti na način da je ograničenjem slobode poslovnog nastana obuhvaćen i slučaj u kojemu društvo u svrhu preoblikovanja u društvo neke druge države članice svoje registrirano sjedište prenosi u tu državu, a da pritom ne mijenja svoje glavno sjedište, koje se i dalje nalazi u državi prvotnog osnivanja?
20. U postupku pred Sudom Republika Poljska, Republika Austrija, Portugalska Republika i Europska komisija podnijele su pisana očitovanja. Na raspravi održanoj 6. ožujka 2017. sudjelovale su izuzev Portugalske Republike prethodno navedene stranke u postupku te društvo Polbud i Savezna Republika Njemačka.
IV – Pravna ocjena
21. Ovaj zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na Polbudovu namjeru promjene pravnog oblika u društvo s ograničenom odgovornošću uređeno luksemburškim pravom. Budući da Luksemburg, kao i sve ostale države članice, za osnivanje i nastavak postojanja društava uređenih nacionalnim pravom pretpostavlja tuzemno registrirano sjedište, takva namjera nužno je povezana s prijenosom registriranog sjedišta(6). Čini se da je to i provedeno upisom Consoila u luksemburški registar društava(7).
22. U skladu s terminologijom Suda riječ je o prekograničnom preoblikovanju. Potonje se odnosi na preoblikovanje društva u društvo koje podliježe pravu druge države članice, koje time nastaje(8).
23. Uspjeh takvog preoblikovanja u načelu u jednakoj mjeri ovisi o pravnom poretku matične države članice i države članice domaćina. Tako je u presudi VALE(9) bila riječ o tome da se u državi članici domaćinu predviđala mogućnost preoblikovanja za rezidentna društva, ali se nisu dopuštala prekogranična preoblikovanja. Suprotno tomu, ovaj slučaj odnosi se na prepreke u matičnoj državi članici. Naime, poljskim pravom ne dopušta se brisanje Polbuda, čija se pravna osobnost treba nastaviti Consoilom, iz trgovačkog registra bez prethodne likvidacije i prestanka postojanja.
24. U nastavku u biti treba razjasniti protivi li se takvo postupanje slobodi poslovnog nastana. Posebnost predmetnog slučaja pritom čini okolnost da prekogranično preoblikovanje u skladu s razmatranjima u zahtjevu za prethodnu odluku nije popraćeno s promjenom težišta poslovne djelatnosti društva. Sud koji je uputio zahtjev pita se je li u tim okolnostima primjenjiva sloboda poslovnog nastana (treće pitanje), postoji li ograničenje (prvo pitanje) i može li se ono, ovisno o slučaju, opravdati (drugo pitanje).
A – Treće prethodno pitanje
25. Treće prethodno pitanje, koje je pomalo nejasno sastavljeno, odnosi se na područje primjene slobode poslovnog nastana u skladu s člancima 49. i 54. UFEU‑a. Najprije treba razmotriti to pitanje. Naime, ako prekogranično preoblikovanje poput onog koje se planira u ovom slučaju nije obuhvaćeno slobodom poslovnog nastana, ostala pitanja o ograničenju i opravdanju nisu relevantna.
26. Svojim pitanjem sud koji je uputio zahtjev želi znati je li slobodom poslovnog nastana obuhvaćen postupak u kojem društvo osnovano na temelju prava države članice prenosi svoje registrirano sjedište u drugu državu članicu s ciljem preoblikovanja u društvo te druge države članice, a da ne promijeni „glavno sjedište”, to jest, u skladu s izričajem upotrijebljenim u presudi Suda Cartesio(10), stvarno sjedište, koje ostaje u matičnoj državi članici.
27. Prema sudskoj praksi Suda preoblikovanja društava u načelu se ubrajaju u gospodarske djelatnosti u pogledu kojih države članice moraju poštovati slobodu poslovnog nastana(11). Međutim, to ne znači da su takvi postupci općenito obuhvaćeni područjem primjene te temeljne slobode. Naprotiv, uvijek moraju biti ispunjeni uvjeti u skladu s člankom 49. UFEU‑a. U skladu s tom odredbom zabranjuje se ograničivanje slobode poslovnog nastana državljana jedne države članice na državnom području druge države članice, pri čemu su društva koja su valjano osnovana na temelju prava neke države članice u skladu s člankom 54. UFEU‑a izjednačena s državljanima.
28. Stoga valja ispitati treba li Polbud smatrati društvom u smislu članka 54. UFEU‑a i može li se on posljedično pozivati na slobodu poslovnog nastana (odjeljak 1.), te je li s namjeravanim preoblikovanjem povezan poslovni nastan u drugoj državi članici (odjeljak 2.).
1. Društvo u smislu članka 54. UFEU‑a
29. Prema sudskoj praksi pitanje primjenjivosti članka 49. UFEU‑a na društvo koje se poziva na slobodu poslovnog nastana u skladu s člankom 54. UFEU‑a prethodno je pitanje na koje se može odgovoriti samo na temelju nacionalnog prava. Naime, države članice ovlaštene su definirati poveznicu koja mora postojati da bi se moglo smatrati da je društvo osnovano u skladu s nacionalnim pravom i da kao takvo može uživati pravo poslovnog nastana, kao i poveznicu koja se zahtijeva za zadržavanje tog svojstva(12).
30. S obzirom na članak 17. stavak 1. poljskog Zakona o MPP‑u može se činiti upitnim smatra li se Polbud nakon prijenosa registriranog sjedišta u Luksemburg i dalje poljskim društvom i može li se kao takvo pozivati na slobodu poslovnog nastana. Naime, u skladu s tom odredbom pravna osoba podliježe pravu države u kojoj ima sjedište. U skladu s iskazom Poljske na raspravi poljski zakonodavac nije konkretno odredio pojam „sjedište”. Ipak, ako se time misli na registrirano sjedište, to bi moralo imati za posljedicu da se Polbud više ne smatra društvom poljskog prava.
31. Međutim, na sudu koji je uputio zahtjev jest da to razjasni, a ovdje se o tome ne mora odlučivati jer sam taj sud ne dvoji o tome da se Polbud može pozivati na slobodu poslovnog nastana.
2. Poslovni nastan u drugoj državi članici
32. Nadalje valja razjasniti postoji li poslovni nastan u drugoj državi članici u smislu članka 49. UFEU‑a.
33. Prema ustaljenoj sudskoj praksi pojam poslovnog nastana može se veoma široko tumačiti i uključuje mogućnost stabilnog i trajnog sudjelovanja u gospodarstvu druge države članice i ostvarivanja koristi od toga(13). U tu svrhu mora biti osigurana trajna prisutnost u državi članici domaćinu, koja se može utvrditi na temelju objektivnih i dokazivih elemenata(14).
34. Radi pojašnjenja pojma poslovnog nastana Sud je nadalje naglasio da se njime podrazumijeva stvarno obavljanje neke gospodarske djelatnosti kroz trajni poslovni nastan u toj državi na neograničeno vrijeme(15). U svojoj novijoj sudskoj praksi iz toga je zaključio da moraju postojati stvarni nastan u državi članici domaćinu i obavljanje stvarne gospodarske djelatnosti u njoj(16). Međutim, Sud je kriterij akta stvarnog poslovnog nastana dosad ocjenjivao samo u vezi s postojanjem ograničenja(17) ili opravdanju(18) ograničavajućih mjera.
35. Međutim, ako, kao prvo, poslovni nastan nesporno čini uvjet za primjenu slobode poslovnog nastana i, kao drugo, pojam poslovnog nastana prema ustaljenoj sudskoj praksi podrazumijeva stvarni nastan u državi članici domaćinu i obavljanje stvarne gospodarske djelatnosti, posljedično bi područjem primjene slobode poslovnog nastana trebali biti obuhvaćeni samo postupci koji su povezani s poslovnim nastanom u smislu stvarnog nastana.
36. S obzirom na široko tumačenje koje Sud primjenjuje na pojam poslovnog nastana, za tu je kvalifikaciju dovoljno već postojanje određene infrastrukture u državi članici domaćinu, kojom se omogućuje stabilno i trajno obavljanje gospodarske djelatnosti(19). Osim toga, prema ustaljenoj sudskoj praksi dovoljna je već i namjera takvog poslovnog nastana(20).
37. Što se tiče ovog slučaja, u skladu s navodima suda koji je uputio zahtjev težište poslovnih aktivnosti Polbuda nalazi se u Poljskoj. Time nije isključeno da društvo ipak u Luksemburgu razvije djelatnosti koje u smislu sudske prakse predstavljaju stvarni poslovni nastan ili da namjerava ostvariti takav poslovni nastan. Ako je to slučaj, primjenjiva je sloboda poslovnog nastana(21).
38. Suprotno tomu, ako Polbud želi isključivo promjenu primjenjivog prava društava, sloboda poslovnog nastana nije relevantna. Naime, njome se gospodarskim subjektima u Uniji osigurava slobodan izbor mjesta gospodarske djelatnosti, ali ne i slobodan izbor primjenjivog prava. Stoga sloboda poslovnog nastana ne obuhvaća prekogranično preoblikovanje kada je ono samo sebi svrha, nego samo kada je povezano sa stvarnim poslovnim nastanom.
– Presuda Cartesio
39. Ništa drukčije ne proizlazi ni iz presude Cartesio(22). Sud je ondje odlučio, s jedne strane, da države članice mogu spriječiti društva nacionalnog prava da zadrže to svojstvo ako prenesu svoje sjedište u drugu državu članicu i time raskinu poveznicu predviđenu nacionalnim pravom države članice osnivanja(23). S druge strane, prema navodima Suda obiter dicens, slučaj prijenosa sjedišta društva bez promjene prava primjenjivog za to društvo treba razlikovati od slučaja u kojem se društvo iz neke članice premjesti u drugu državu članicu uz promjenu primjenjivog nacionalnog prava te se pritom preoblikuje u pravni oblik koji podliježe nacionalnom pravu druge države članice(24).
40. Ta razmatranja ne mogu se shvatiti na način da je Sud prekogranična preoblikovanja obuhvatio područjem primjene slobode poslovnog nastana neovisno o bilo kakvom aktu stvarnog poslovnog nastana. Naprotiv, analiza njegovih razmatranja kao cjeline upućuje na to da je prijenos stvarnog sjedišta bez promjene prava primjenjivog na predmetno društvo razlikovao od prijenosa s promjenom tog prava. Taj se zaključak nameće već i stoga što, kao prvo, obiter dictum Suda treba tumačiti s obzirom na glavno utvrđenje uz koje se iznosi, te, kao drugo, navedena presuda odnosi se u biti na prijenos stvarnog sjedišta društva(25).
– Presude Centros i Inspire Art
41. Nadalje, nema proturječnosti ni s presudama Centros(26) i Inspire Art(27). Naime, ako je Polbud namjeravao obavljati gospodarsku djelatnost kao društvo uređeno pravom druge države članice, to odgovara situaciji za koju je Sud u navedenim presudama u konačnici smatrao da je u skladu sa slobodom poslovnog nastana. Ipak je potrebno razlikovanje. U tim predmetima Sud je ocijenio činjenice s gledišta društva osnovanog u nekoj državi članici koje se namjeravalo poslovno nastaniti u nekoj drugoj državi članici – državi rezidentnosti vlasnika društva. Suprotno tomu, iz opisa u zahtjevu za prethodnu odluku proizlazi da je u ovom slučaju riječ o već postojećem društvu koje samo želi promijeniti svoj pravni oblik.
42. Do drukčijeg zaključka ne dovodi ni okolnost da je u Luksemburgu registrirano društvo Consoil s izraženom namjerom da nastavi pravnu osobnost Polbuda. S gledišta Poljske to ne može biti relevantno. Naime, kao što je Sud naglasio, prekogranično preoblikovanje društava pretpostavlja sukcesivnu primjenu dvaju nacionalnih pravnih poredaka(28). Slikovito rečeno, iako je Polbud već jednom nogom u Luksemburgu, druga noga i dalje mu je u Poljskoj.
3. Međuzaključak
43. Na treće prethodno pitanje stoga treba odgovoriti da je slobodom poslovnog nastana u skladu s člancima 49. i 54. UFEU‑a obuhvaćen postupak kojim društvo osnovano na temelju prava neke države članice radi preoblikovanja u društvo neke druge države članice prenosi registrirano sjedište u tu državu članicu, pod uvjetom da stvarni nastan tog društva u drugoj državi članici postoji ili se namjerava ostvariti radi obavljanja stvarne gospodarske djelatnosti. To ne utječe na ovlast države članice da definira poveznicu koja mora postojati da bi se moglo smatrati da je društvo osnovano u skladu s njezinim pravom, kao i poveznicu koja se zahtijeva za zadržavanje tog svojstva.
B – Prvo prethodno pitanje
44. Za slučaj da postoji stvarni nastan Polbuda u Luksemburgu, što je na sudu koji je uputio zahtjev da ocijeni, nastavno valja ispitati prvo prethodno pitanje. Njime se nastoji razjasniti postoji li ograničenje slobode poslovnog nastana ako se brisanje predmetnog društva iz trgovačkog registra matične države članice potrebno za provedbu prekograničnog preoblikovanja uvjetuje njegovom prethodnom likvidacijom i prestankom postojanja.
45. Prema ustaljenoj sudskoj praksi ograničenjima slobode poslovnog nastana valja smatrati sve mjere koje sprječavaju, otežavaju ili čine manje privlačnim ostvarivanje te slobode(29).
46. U skladu s navodima suda koji je uputio zahtjev, prijenos sjedišta poljskog društva unutar Unije na temelju članka 19. stavka 1. Zakona o MPP‑u ne dovodi do gubitka pravne osobnosti. I u slučaju promjene prava primjenjivog na društvo zadržava se identitet osobe. Posljedično se poljskim pravom u načelu priznaje da se pravna osobnost Polbuda može nastaviti Consoilom. Međutim, istodobno iz odluke o prijenosu sjedišta u inozemstvo na temelju članka 270. stavka 2. KSH‑a u vezi s člankom 272. KSH‑a proizlazi prestanak postojanja društva nakon provođenja likvidacije.
47. Stoga se odbijanjem poljskih tijela da izbrišu Polbud iz trgovačkog registra bez prethodne likvidacije ipak otežava provedba prekograničnog preoblikovanja. Stoga postoji ograničenje slobode poslovnog nastana(30).
48. Slijedom navedenog, na prvo prethodno pitanje treba odgovoriti da, u slučaju u kojem se društvo osnovano na temelju prava neke države članice stvarno nastanilo u drugoj državi članici radi obavljanja stvarne gospodarske djelatnosti, ili se namjerava ondje nastaniti, i preoblikuje se u društvo uređeno pravom te države članice, primjenom nacionalnih propisa u skladu s kojima se brisanje tog društva iz trgovačkog registra matične države članice uvjetuje prethodnim prestankom njegova postojanja nakon provođenja likvidacije ograničava se sloboda poslovnog nastana.
C – Drugo prethodno pitanje
49. Naposljetku valja razmotriti drugo pitanje. U biti se njime nastoji saznati je li obveza provođenja postupka likvidacije proporcionalna mjera za zaštitu vjerovnika, manjinskih članova i radnika društva koje provodi prekogranično preoblikovanje.
50. Prema opisu suda koji je uputio zahtjev u postupak likvidacije konkretno se ubrajaju dovršetak tekućih poslova, naplata potraživanja, ispunjavanje obveza i prodaja imovine društva, namirenje ili osiguranje tražbina vjerovnika, podnošenje financijskog izvješća o tim provedenim radnjama, kao i imenovanje osobe kojoj će se povjeriti poslovne knjige i dokumentacija. Taj postupak prethodi prestanku postojanja društva koji nastupa u trenutku brisanja iz registra.
51. Osim u slučajevima navedenim u člancima 51. i 52. UFEU‑a, ograničenja slobode poslovnog nastana prema ustaljenoj sudskoj praksi dopuštena su samo ako su opravdana važnim razlozima u općem interesu. Pritom je potrebno da su prikladna za ostvarenje svojeg cilja i ne prekoračuju ono što je nužno za to(31).
52. U nastavku ću najprije razmotriti prigovor Poljske, u skladu s kojim je zahtjev likvidacije društva opravdan već radi borbe protiv zloporaba (odjeljak 1.). Zatim ću se baviti interesima vjerovnika, manjinskih članova i radnika, koje je sud koji je uputio zahtjev naveo u prethodnom pitanju (odjeljak 2.).
1. Borba protiv zloporaba
53. Prema mišljenju Poljske, u slučaju preoblikovanja koje je ovdje sporno riječ je o umjetnoj konstrukciji koja nije opravdana gospodarskim razlozima. Likvidacija društva prikladna je mjera za odvraćanje poduzetnika od zaobilaženja nacionalnog prava.
54. Argument Poljske suvišan je s obzirom na to da se temelji na pretpostavci da Polbud samo namjerava promijeniti pravo koje se primjenjuje na njega. Naime, kao što je gore navedeno, to ne bi bilo obuhvaćeno slobodom poslovnog nastana. Međutim, ako je ta sloboda primjenjiva zbog razvoja stvarnih gospodarskih djelatnosti u državi članici domaćinu, nije moguće složiti se s navodima Poljske.
55. Nesporno je da se stranke ne mogu s namjerom zloporabe pozivati na pravo Unije(32). Međutim, općom obvezom provođenja postupka likvidacije prekoračuje se ono što je nužno za sprječavanje takvih praksi jer je u konačnici istovjetna nedopuštenoj općoj pretpostavci da je došlo do zloporabe(33). Ako se konkretno prekogranično preoblikovanje temeljilo na nepoštenim motivima, prepušta se državama članicama da donesu prikladne mjere kako bi spriječile ili progonile prijevare(34).
2. Zaštita interesa vjerovnika, manjinskih članova i radnika
56. Interesi vjerovnika, manjinskih članova i radnika važni su razlozi u općem interesu(35). Međutim, nije razvidno da bi obveza provođenja postupka likvidacije bila prikladna za zaštitu interesa navedenih skupina. Naprotiv, time se prekogranična preoblikovanja otežavaju ili sprječavaju čak i kad ti interesi nisu ugroženi(36).
57. Suprotno tomu, takva se mjera čini gotovo kontraproduktivnom. Naime, kao što navodi sud koji je uputio zahtjev, postupak likvidacije naposljetku se odnosi na okončanje pravnog postojanja društva. Stoga dovodi do toga da privatni vjerovnici društva gube svojeg dosadašnjeg ugovornog partnera, raskidaju se radni odnosi svih radnika, a manjinski članovi, kao i ostali članovi društva, isplaćuju se iz preostale likvidacijske mase.
58. Međutim, to s druge strane ne znači da država članica ne bi mogla odrediti zahtjeve i uvjete za prekogranična preoblikovanja radi zaštite javnih interesa. Međutim, tim se mjerama mora poštovati načelo proporcionalnosti. U nastavku ću pojedinačno razmotriti položaj vjerovnika (pododjeljak (a)), manjinskih članova (pododjeljak (b)) i radnika (pododjeljak (c)).
(a) Zaštita vjerovnika
59. U pogledu zaštite vjerovnika mogu biti značajni samo interesi postojećih vjerovnika društva. Naime, ako Polbud nakon provođenja prekograničnog preoblikovanja u pravni oblik luksemburškog društva i dalje obavlja djelatnost u Poljskoj, za potencijalne je vjerovnike razvidno da unutarnji i vanjski odnosi društva neće biti određeni poljskim pravom(37).
60. Međutim, postoji opasnost da će preoblikovanje nepovoljno utjecati na interese postojećih vjerovnika. Konkretno, društvo bi moglo nakon toga podlijegati manje strogim pravilima u pogledu zaštite kapitala i odgovornosti. U tom se pogledu ne bi moglo prigovoriti tomu da se vjerovnicima omogući da zahtijevaju odgovarajuće zaštitne mjere, pod uvjetom da mogu uvjerljivo dokazati da je zbog preoblikovanja ispunjenje njihovih postojećih tražbina ugroženo(38).
61. Nadalje, što se tiče argumenta Poljske da bi se položaj vjerovnika preoblikovanjem pogoršao i u procesnopravnom smislu, u vezi s čime upućuje na to da bi vjerovnici morali podnijeti tužbu protiv društva pred sudovima druge države članice, taj prigovor nije uvjerljiv. Naime, kao što proizlazi iz navoda suda koji je uputio zahtjev, ako stvarno sjedište društva ostaje u Poljskoj, može se pretpostaviti da se to društvo i dalje može tužiti ondje(39).
(b) Zaštita manjinskih članova
62. Nadalje bi se promjenom prava koje je primjenjivo na društvo narušio položaj onih članova društva koji su se, ovisno o slučaju, bezuspješno usprotivili preoblikovanju. Naime, moguće je da na temelju tog novog primjenjivog prava dođe do promjene prava i obveza njegovih članova. U tim okolnostima čini se proporcionalnim da se predmetnim članovima društva omogući da svoje sudjelovanje u društvu okončaju za pravičnu naknadu(40).
(c) Zaštita radnika
63. Što se naposljetku tiče interesa radnika, kao prvo valja napomenuti da to pitanje nisu pobliže razmotrili ni sud koji je uputio zahtjev ni stranke u postupku. Kao drugo, u slučaju Polbuda nema nikakvih naznaka premještanja ili ukidanja radnih mjesta.
64. Međutim, preoblikovanje i povezani prijenos registriranog sjedišta društva mogli bi utjecati na određena radnička prava koja su povezana s registriranim sjedištem. Time se misli ponajprije na suodlučivanje u poduzeću, to jest sudjelovanje u upravljanju poduzećem(41). Pravom kojem društvo podliježe nakon preoblikovanja mogao bi se u određenim slučajevima predviđati manji opseg prava na suodlučivanje za radnike.
65. U tom pogledu prekogranično preoblikovanje u svojim mogućim učincima na prava radnika ne razlikuje se od prekograničnog spajanja(42). Prekogranično spajanje zakonodavac Unije zasebno je uredio Direktivom 2005/56/EZ(43) i u njezinu članku 16. donio posebno pravilo za zaštitu interesa radnika, koje se u biti odnosi na postizanje rješenja pregovorima. S obzirom na to nema razloga za zabrinutost ako matična država članica društva koje provodi prekogranično preoblikovanje zahtijeva poštovanje odgovarajućih zahtjeva.
3. Međuzaključak
66. U svakom slučaju, na drugo prethodno pitanje valja odgovoriti da opća obveza provođenja postupka likvidacije nije proporcionalna mjera za zaštitu vjerovnika, manjinskih članova i radnika društva koje provodi prekogranično preoblikovanje.
V – Zaključak
67. Stoga predlažem Sudu da na pitanja koja je postavio Sąd Najwyższy (Vrhovni sud, Poljska) odgovori na sljedeći način:
1. Slobodom poslovnog nastana u skladu s člancima 49. i 54. UFEU‑a obuhvaćen je postupak kojim društvo osnovano na temelju prava neke države članice radi preoblikovanja u društvo neke druge države članice prenosi registrirano sjedište u tu državu članicu, pod uvjetom da stvarni nastan tog društva u drugoj državi članici postoji ili se namjerava ostvariti radi obavljanja stvarne gospodarske djelatnosti. To ne utječe na ovlast države članice da definira poveznicu koja mora postojati da bi se moglo smatrati da je društvo osnovano u skladu s njezinim pravom, kao i poveznicu koja se zahtijeva za zadržavanje tog svojstva.
2. U slučaju u kojem se društvo osnovano na temelju prava neke države članice stvarno nastanilo u drugoj državi članici radi obavljanja stvarne gospodarske djelatnosti ili se namjerava ondje nastaniti i preoblikuje se u društvo uređeno pravom te države članice, primjenom nacionalnih propisa u skladu s kojima se brisanje tog društva iz trgovačkog registra matične države članice uvjetuje prethodnim prestankom njegova postojanja nakon provođenja likvidacije ograničava se sloboda poslovnog nastana.
3. Opća obveza provođenja postupka likvidacije nije proporcionalna mjera za zaštitu vjerovnika, manjinskih članova i radnika društva osnovanog na temelju prava neke države članice koje se preoblikuje u društvo uređeno pravom druge države članice.