Language of document : ECLI:EU:F:2013:156

PRESUDA SLUŽBENIČKOG SUDA EUROPSKE UNIJE

(sudac pojedinac)

23. listopada 2013.

Predmet F‑98/12

Kathleen Verstreken

protiv

Vijeća Europske unije

„Javna služba – Dužnosnici – Promaknuće – Promaknuća za 2008. – Promaknuća za 2009. – Odluka da se tužiteljica ne promakne – Obrazloženje – Općenito i stereotipno obrazloženje“

Predmet:      Tužba podnesena na temelju članka 270. UFEU‑a, primjenjivog na Ugovor o EZAE‑u na temelju njegova članka 106.a, kojom K. Verstreken traži poništenje odluke o 7. studenoga 2011. da je se ne promiče u razred AD 12 s naslova promaknuća za 2008. i 2009., koje je donijelo Vijeće Europske unije provodeći presudu Službeničkog suda 15. prosinca 2010., Almeida Campos i dr./Vijeće (F‑14/09, u daljnjem tekstu: presuda Almeida Campos).

Odluka:      Poništava se odluka Vijeća Europske unije od 7. studenog 2011. da se K. Verstreken ne promiče s naslova promaknuća za 2008. i 2009. Vijeće Europske unije snosi vlastite troškove i nalaže mu se snošenje troškova K. Verstreken.

Sažetak

Dužnosnici – Promaknuće – Žalba kandidata koji nije promaknut – Negativna odluka – Obveza obrazlaganja – Opseg – Općenito i stereotipno obrazloženje jednako potpunom nepostojanju obrazloženja

(čl. 25., čl. 45. i čl. 90. st. 2. Pravilnika o osoblju za dužnosnike)

Iako nije dužno obrazložiti odluke o promaknuću u pogledu nepromaknutih službenika, tijelo za imenovanje mora obrazložiti svoju odluku o odbijanju žalbe koju je na temelju članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju koju je podnio nepromaknuti dužnosnik, s obzirom na to da se smatra da se obrazloženje te negativne odluke poklapa s obrazloženjem odluke protiv koje je podnesena žalba.

Nadalje, ne može se zahtijevati od tijela za imenovanje da prilikom odbijanja žalbe pruži obrazloženje svoje odluke koje premašuje prigovore iznesene u navedenoj žalbi, objašnjavajući među ostalim iz kojih razloga je svaki od dužnosnika koji se mogao promaknuti imao više zasluga od podnositelja žalbe. Budući da promaknuća podrazumijevaju izbor, sukladno članku 45. Pravilnika o osoblju, dostatno je u tom pogledu da se obrazloženje odluke o odbijanju žalbe odnosi na primjenu zakonskih pretpostavaka promaknuća i onih propisanih Pravilnikom o osoblju na dužnosnikov pojedinačni položaj.

Općenito i stereotipno obrazloženje odluke o odbijanju žalbe koje ne sadrži nikakvu naznaku o posebnom položaju osobe u pitanju, a posebice koje nikako ne objašnjava na koji način je tijelo za imenovanje primijenilo pretpostavke iz članka 45. Pravilnika o osoblja na njezin pojedinačni položaj u stvari je jednako potpunom nepostojanju obrazloženja.

(t. 29. do 32.)

Izvori:

Prvostupanjski sud: 20. veljače 2002., Roman Parra/Komisija, T‑117/01, t. 27. i 31.; 29. rujna 2005., Napoli Buzzanca/Komisija, T‑218/02, t. 74.

Službenički sud: 28. rujna 2011., AC/Vijeće, F‑9/10, t. 29.; 10. studenoga 2011., Merhzaoui/Vijeće, F‑18/09, t. 71. i 75.; 8. veljače 2012., Bouillez i dr./Vijeće, F‑11/11, t. 22.; 14. studenoga 2012., Bouillez/Vijeće, F‑75/11, t. 26.