Language of document : ECLI:EU:F:2014:112

RJEŠENJE PREDSJEDNIKA SLUŽBENIČKOG SUDA EUROPSKE UNIJE

22. svibnja 2014.

Predmet F‑36/14 R

Hartwig Bischoff

protiv

Europske komisije

„Javna služba – Privremena pravna zaštita – Umirovljenje – Odbijanje produljenja razdoblja službe – Zahtjev za suspenziju primjene – Zahtjev za određivanje privremenih mjera – Hitnost – Nepostojanje“

Predmet:      Tužba podnesena na temelju članka 278. UFEU‑a, članka 157. Ugovora o Euratomu i članka 279. UFEU‑a, koji se na UEZAE primjenjuje sukladno njegovu članku 106.a, kojom H. Bischoff traži suspenziju primjene odluke tijela za imenovanje Europske komisiji (u daljnjem tekstu: TZI) od 28. ožujka 2014., „sagledavajući je zajedno“ s odlukom glavnog direktora Glavne uprave (GU) „Poduzetništvo i industrija“ od 7. travnja 2014. kojom je odbijen njegov zahtjev za produljenje službe te je time potvrđeno njegovo umirovljenje po sili zakona počevši od 1. lipnja 2014. H. Bischoff također traži donošenje privremenih mjera potrebnih za njegovo zadržavanje u službi.

Odluka:      Odbija se zahtjev H. Bischoffa za privremenu pravnu zaštitu. O troškovima će se odlučiti naknadno.

Sažetak

1.      Privremena pravna zaštita – Suspenzija primjene – Privremene mjere – Uvjeti za određivanje – Hitnost – Ozbiljna i nepopravljiva šteta – Uzročna veza između navodne štete i pobijanog akta

(čl. 278. i 279. UFEU‑a; Poslovnik Službeničkog suda, čl. 102. st. 2.)

2.      Slobodno kretanje osoba – Radnici – Pojam – Državljanin države članice zaposlen u međunarodnoj organizaciji – Uključenost

(čl. 45. UFEU‑a)

1.      Određivanje suspenzije primjene akta ili neke druge privremene mjere u vezi s tim aktom opravdano je samo ako postoji uzročna veza između akta o kojem je riječ i navodne ozbiljne i nepopravljive štete te, još preciznije, ako taj akt predstavlja uzrok odlučan za tu štetu. Naime, mjere koje se traže radi privremene zaštite moraju biti hitne u smislu da moraju biti nužne kako bi se izbjegla ozbiljna i nepopravljiva šteta za interese tužitelja. To ne bi bio slučaj s mjerom kojom bi se željelo zaštiti od štete koja nije rezultat spornog akta.

(t. 22.)

Izvori:

Sud: 12. veljače 2003., Marcuccio/Komisija, C‑399/02 P(R), t. 26.

Prvostupanjski sud: 22. prosinca 2011., Al‑Chihabi/Vijeće, T‑593/11 R, t. 16. i navedena sudska praksa

2.      Dužnosnik Europske unije ima status radnika migranta jer državljanin Unije koji radi u državi članici koja nije njegova matična država ne gubi svojstvo radnika u smislu članka 45. stavka 1. UFEU‑a zbog činjenice da je zaposlen u međunarodnoj organizaciji, čak i ako su uvjeti ulaska i boravka u zemlji zaposlenja posebno uređeni međunarodnim ugovorom.

Iz toga slijedi da će dužnosnik, koji dakle ima status radnika u smislu UFEU‑a, nakon umirovljenja imati pravo živjeti i boraviti unutar Europske unije sukladno članku 45. stavku 3. točki (d) UFEU‑a i članku 17. Direktive 2004/38 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji na slobodno kretanje i boravište [boravak] na području države članice, kojom se izmjenjuje Uredba (EEZ) br. 1612/68 i stavljaju izvan snage direktive 64/221/EEZ, 68/360/EEZ, 72/194/EEZ, 73/148/EEZ, 75/34/EEZ, 75/35/EEZ, 90/364/EEZ, 90/365/EEZ i 93/96/EEZ.

(t. 24. i 25.)

Izvori:

Sud: 16. prosinca 2004., My, C‑293/03, t. 37. i navedena sudska praksa

Prvostupanjski sud: 26. veljače 2003., Drouvis/Komisija, T‑184/00, t. 70.