Zahtjev za prethodnu odluku koji je 22. svibnja 2019. uputio Tribunalul Bucureşti (Rumunjska) – AX protiv Statul Român – Ministerul Finanţelor Publice
(predmet C-397/19)
Jezik postupka: rumunjski
Sud koji je uputio zahtjev
Tribunalul Bucureşti
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: AX
Tuženik: Statul Român – Ministerul Finanţelor Publice
Prethodna pitanja
Treba li mehanizam za suradnju i provjeru (CVM) uspostavljen Odlukom Komisije 2006/928/EZ od 13. prosinca 2006.1 smatrati aktom institucije Europske unije u smislu članka 267. UFEU-a, koji može biti podvrgnut tumačenju Suda?
Je li mehanizam za suradnju i provjeru (CVM), uspostavljen Odlukom Komisije 2006/928/EZ od 13. prosinca 2006., sastavni dio Ugovora o pristupanju Republike Bugarske i Rumunjske Europskoj uniji koji je Rumunjska potpisala u Luxembourgu 25. travnja 2005., te treba li ga tumačiti i primjenjivati u svjetlu odredbi navedenog ugovora? Jesu li zahtjevi iz izvješća utvrđenih u okviru tog mehanizma obvezujući za rumunjsku državu i, ako je tako, je li nacionalni sud koji je zadužen za primjenu odredbi prava Unije obvezan, u okviru svojih nadležnosti, osigurati primjenu tih pravila na način da po službenoj dužnosti odbije primijeniti odredbe nacionalnog prava koje su u suprotnosti sa zahtjevima iz izvješća sastavljenih primjenom tog mehanizma?
Treba li članak 2. u vezi s člankom 4. stavkom 3. Ugovora o Europskoj uniji tumačiti na način da je obveza Rumunjske da poštuje zahtjeve koji se nalažu u izvješćima sastavljenima u okviru mehanizma za suradnju i provjeru (CVM), uspostavljenog Odlukom Komisije 2006/928/EZ od 13. prosinca 2006., dio obveze države članice da poštuje načela vladavine prava?
Protivi li se članku 2. u vezi s člankom 4. stavkom 3. Ugovora o Europskoj uniji, konkretno, obvezi poštovanja vrijednosti vladavine prava, nacionalno zakonodavstvo poput onoga iz članka 96. stavka 3. točke (a) Zakona br. 303/2004 o statusu sudaca i državnih odvjetnika, kojim je pravosudna greška sažeto i apstraktno definirana kao vršenje postupovnih radnji kojima se očito krše materijalna i postupovna pravna pravila, a da se pritom ne navode narav povrijeđenih pravnih odredbi, područje primjene ratione materiae i ratione temporis tih odredbi u postupku, načini, rokovi i postupci za utvrđivanje povrede pravnih pravila, tijelo koje je nadležno utvrditi povredu tih pravnih odredbi, čime se stvara mogućnost neizravnog vršenja pritiska na pravosudne dužnosnike?
Protivi li se članku 2. u vezi s člankom 4. stavkom 3. Ugovora o Europskoj uniji, konkretno, obvezi poštovanja vrijednosti vladavine prava, nacionalno zakonodavstvo poput onoga iz članka 96. stavka 3. točke (b) Zakona br. 303/2004 o statusu sudaca i državnih odvjetnika, kojim je pravosudna greška definirana kao donošenje pravomoćne presude koja je očito u suprotnosti sa zakonom ili nije u skladu s činjeničnim stanjem koje proizlazi iz dokaza prikupljenih u postupku, a da pritom nije naveden postupak ocjene navedene suprotnosti i nije konkretno određeno značenje te suprotnosti sudske oduke u odnosu na mjerodavne pravne odredbe i u odnosu na činjenično stanje, čime se pravosudnim dužnosnicima (sucima i državnim odvjetnicima) može onemogućiti tumačenje zakona i dokaza?
Protivi li se članku 2. u vezi s člankom 4. stavkom 3. Ugovora o Europskoj uniji, konkretno, obvezi poštovanja vrijednosti vladavine prava, nacionalno zakonodavstvo poput onoga iz članka 96. stavka 3. Zakona br. 303/2004 o statusu sudaca i državnih odvjetnika, u skladu s kojim se imovinska građanskopravna odgovornost pravosudnih dužnosnika (sudaca i državnih odvjetnika) prema državi utvrđuje samo na temelju ocjene države i eventualno na temelju savjetodavnog izvješća Inspektorata, u pogledu postojanja namjere ili krajnje nepažnje pravosudnih dužnosnika u počinjenju materijalne pogreške, pri čemu pravosudni dužnosnik ne može u potpunosti ostvariti svoja prava na obranu, čime se omogućuje proizvoljno pokretanje i dovršetak postupka utvrđenja materijalne odgovornosti pravosudnog dužnosnika prema državi?
Protivi li se članku 2. Ugovora o Europskoj uniji, konkretno, obvezi poštovanja vrijednosti vladavine prava, nacionalno zakonodavstvo poput onoga iz članka 539. stavka 2. posljednje rečenice u vezi s člankom 541. stavcima 2. i 3. Zakonika o kaznenom postupku, kojim se tuženiku omogućuje, sine die i implicitno, izvanredno pravno sredstvo sui generis protiv pravomoćne sudske odluke o zakonitosti istražnog zatvora u slučaju oslobađajuće presude za optuženika, što je pravno sredstvo koje se podnosi samo pred građanskim sudom ako nezakonitost istražnog zatvora nije utvrđena presudom kaznenog suda, što je u suprotnosti s načelom predvidljivosti i pristupačnosti pravnih normi, specijaliziranosti sudova i pravne sigurnosti?
____________
1 Odluka Komisije od 13. prosinca 2006. o uspostavi mehanizma za suradnju i provjeru napretka Rumunjske u ispunjavanju posebnih mjerila na području reforme pravosuđa i borbe protiv korupcije (SL 2006., L 354, str. 56.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 65., str. 53.)